Basidioradulum radula - created in Estonia by Anna Baklan

OKRUGLA ZUBOKORKA

Xylodon radula (Fr.) Ţura, Zmitr., Wasser & Spirin

Sinonimi: Basidioradulum radula (Fr.) Nobles; Hydnum digitatum (Pers.) Poiret; Hydnum molariforme (Pers.) Duby; Hydnum radula Fr.; Hyphoderma radula (Fr.) Donk; Hyphoderma radula var. longidentata Derbsch & Schmitt; Radulum corallinum Berk. & Broome; Radulum epileucum Berk. & Broome; Radulum molariforme (Pers.) Herter; Radulum orbiculare Fr.; Radulum orbiculare subsp. hornotinum Sacc.; Radulum orbiculare subsp. sitaneum Sacc.; Radulum orbiculare var. junquillinum Quél.; Radulum orbiculare var. luteolum Quél.; Radulum quercinum var. epileucum (Berk. & Broome) Rick; Radulum radula (Fr.) Gillet; Radulum radula (Fr.) Nannf.; Sistotrema digitatum Pers.; Sistotrema molariforme Pers.; Sistotrema radula (Fr.) Pers.; Xylodon digitatus (Pers.) Gray

Etimologija: radere (lat.) = strugati, čistiti. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Hymenochaetales / Schizoporaceae / Xylodon

Plodno tijelo: 3-25 (30) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, inicijalan rast započne s malim okruglastim krpicama, koje se poslije spajaju i formiraju plahtice; površina je nepravilno grbavo-bradavičava, poslije se nekoliko šiljaka nepravilno grupira u veće hrpice duge i do 6 mm, površina je prljavobijela do žućkasto-oker i žućkasto-smeđa, rub je svjetliji, bijel i sitno dlakav.

Spore: Valjkaste, malo su zakrivljene, glatke, prozirne, 8.5-10 x 3-3.5 µm; otrusina je prozirna, bjelkasta.

Meso: Bjelkasto, mekano, kada se posuši tvrdo je i korasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća (grane, trupci) s korom, najčešće samoniklih trešanja (Prunus avium), johe ili hrasta, rjeđe parazitira živo drveće.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta dobila znanstveni naziv radula zbog izgleda plodišta, koje upućuje na alatku koja služi za struganje (strugaljka). Donekle joj sličinazubljena voskozupka (Radulomyces molaris), koja raste isključivo na krupnijim drvnim ostacima (grane) hrasta, ali ona ima ovalne spore i nema leptocystide.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1398. Hyphoderma radula (Fr.) Donk, Sinonimi: Radulum radula Fr., Radulum orbicolare Fr.

2. Xylodon radula (Fr.) Ţura, Zmitr., Wasser & Spirin. 2023. https://www.gbif.org/species/7916380

LJUBIČASTOKOŽASTA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum abietinum (Pers. ex J.F.Gmel.) Ryvarden

Sinonimi: Agaricus parasiticus E.H.L.Krause, 1932; Bjerkandera abietina (Pers. ex J.F.Gmel.) P.Karst.; Boletus abietinus Dicks.; Boletus abietinus Pers. ex J.F.Gmel.; Boletus abietinus Pers., 1792; Boletus incarnatus Schumach.; Boletus purpurascens Pers.; Coriolus abietinus (Pers. ex J.F.Gmel.) Quél.; Coriolus abietinus var. lenzitoideus Pilát; Coriolus dentiporus (Pers.) Bondartsev & Singer; Hansenia abietina (Pers. ex J.F.Gmel.) P.Karst.; Hirschioporus abietinus (Pers. ex J.F.Gmel.) Donk; Hirschioporus fuscoviolaceus f. lenzitoideus (Pilát) Bondartsev; Hydnum parasiticum Pers.; Microporus abietinus (Pers. ex J.F.Gmel.) Kuntze; Microporus pusio (Sacc. & Cub.) Kuntze; Physisporus caesioalbus P.Karst.; Polyporus abietinus (Pers. ex J.F.Gmel.) Fr.; Polyporus abietinus f. thelephoroides D.V.Baxter; Polyporus abietinus subsp. euabietinus; Polyporus abietinus var. incarnatus Pers.; Polyporus abietinus var. irpiciformis Peck; Polyporus dentiporus Pers.; Polyporus dolosus Pers.; Polyporus favillaceus Berk. & M.A.Curtis; Polyporus parvulus Schwein.; Polyporus parvulus var. deformatus Peck; Polystictoides abietinus (Pers. ex J.F.Gmel.) Lázaro Ibiza; Polystictus abietinus (Dicks.) Fr., 1886; Polystictus abietinus (Pers. ex J.F.Gmel.) Cooke; Polystictus abietinus f. resupinatus Henn.; Polystictus parvulus (Schwein.) Cooke; Polystictus pusio Sacc. & Cub.; Poria dentipora (Pers.) Cooke; Poria favillacea (Berk. & M.A.Curtis) Sacc.; Trametes abietina (Pers. ex J.F.Gmel.) Pilát; Trametes abietina subsp. abietina

Etimologija: abies (lat.) = jela. Po staništu na jeli.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Hymenochaetales / Trichaptum

Engleski naziv: Purplepore Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 2-7 (12) cm široko, rašireno, točkasto je spojeno sa supstratom ili je nekad u sloju razliveno po podlozi, tanko; bjelkasto, sivo, sivkasto-smeđe, dlakavo-baršunasto, kasnije također pozeleni od alga, u mladosti je s tankim pojasom s bijelim rubom, kasnije je iste poje kao i ostala površina.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, vrlo su sitne ili sa sitnim zupcima, 0.2-0.4 mm široke, na kraju su labirintne i rastrgane, ljubičaste, kasnije su ljubičasto-smeđe, kasnije izblijede i postanu žućkasto-smeđe; cjevčice su vrlo kratke.

Spore: Bezbojne, gotovo su valjkaste, 6-8 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, žilavo, najprije je kožasto, zatim odrveni, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili jele; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Purpurno-ružičasto je dekorirana i raste na trulim panjevima jele, gotovo uvijek je prisutna u velikoj množini.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1235. Ljubičastokožasta raznocijevka (Trichaptum abietinum (Fr.) Ryv.), Sinonim: Hirscioporus abietinus (Dicks. ex Fr.) Donk

2. Trichaptum abietinum (Pers. ex J.F.Gmel.) Ryvarden. 2023. https://www.gbif.org/species/8690832

DVOLIČNA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum biforme (Fr.) Ryvarden

Sinonimi: Bjerkandera biformis (Fr.) P.Karst.; Coriolus biformis (Fr.) Pat.; Coriolus elongatus (Berk.) Pat.; Coriolus friesii (Klotzsch) Pat.; Coriolus laceratus (Berk.) Pat.; Coriolus pargamenus (Fr.) G.Cunn.; Coriolus pergamenus (Fr.) G.Cunn.; Coriolus pergamenus (Fr.) Pat.; Coriolus prolificans (Fr.) Murrill; Coriolus sartwellii (Berk. & M.A.Curtis) Murrill; Coriolus sublimitatus Murrill; Heteroporus pargamenus (Fr.) Bondartsev & Singer, 1941; Heteroporus pergamenus (Fr.) Bondartsev & Singer; Hirschioporus elongatus (Berk.) Teng; Hirschioporus friesii (Klotzsch) D.A.Reid; Hirschioporus pargamenus (Fr.) Bondartsev & Singer; Hirschioporus pergamenus (Fr.) Bondartsev & Singer; Irpex elongatus (Berk.) Lloyd; Leucoporus xalapensis (Berk. & M.A.Curtis) Pat., 1903; Microporellus friesii (Klotzsch) Ryvarden; Microporus biformis (Fr.) Kuntze; Microporus candicans (Lév.) Kuntze; Microporus elongatus (Berk.) Kuntze; Microporus evolvens (Berk.) Kuntze; Microporus friesii (Klotzsch) Kuntze; Microporus inquinatus (Lév.) Kuntze; Microporus laceratus (Berk.) Kuntze; Microporus pargamenus (Fr.) Kuntze, 1898; Microporus pergamenus (Fr.) Kuntze; Microporus prolificans (Fr.) Kuntze; Microporus sartwellii (Berk. & M.A.Curtis) Kuntze; Polyporus biformis Fr.; Polyporus candicans Lév.; Polyporus ehretiae Bres.; Polyporus elongatus Berk.; Polyporus elongatus var. stipitatus Berk. & Broome; Polyporus evolvens Berk.; Polyporus friesii Klotzsch; Polyporus hodgkinsoniae Kalchbr.; Polyporus inquinatus Lév.; Polyporus laceratus Berk.; Polyporus menandianus Mont.; Polyporus pargamenus Fr.; Polyporus pargamenus subsp. elongatus (Berk.) G.Cunn., 1965; Polyporus pergamenus Fr.; Polyporus pergamenus var. elongatus (Berk.) G.Cunn.; Polyporus prolificans Fr.; Polyporus pseudopargamenus Thüm.; Polyporus sartwellii Berk. & M.A.Curtis; Polyporus simulans Blonski; Polyporus xalapensis Berk. & M.A.Curtis; Polystictus biformis (Fr.) Fr.; Polystictus biformis (Fr.) Sacc.; Polystictus candicans (Lév.) Cooke; Polystictus elongatus (Berk.) Fr.; Polystictus elongatus subsp. hodgkinsoniae (Kalchbr.) Sacc.; Polystictus elongatus var. hodgkinsoniae (Kalchbr.) Cooke; Polystictus elongatus var. stipitatus (Berk. & Broome) F.M.Bailey; Polystictus evolvens (Berk.) Cooke; Polystictus friesii (Klotzsch) Cooke; Polystictus hodgkinsoniae (Kalchbr.) Rick; Polystictus hodgkinsoniae var. stipitatus (Berk. & Broome) F.M.Bailey; Polystictus inquinatus (Lév.) Cooke; Polystictus laceratus (Berk.) Sacc.; Polystictus pargamenus (Fr.) Fr.; Polystictus pargamenus subsp. pseudopargamenus (Thüm.) Sacc., 1888; Polystictus pergamenus (Fr.) Cooke; Polystictus pergamenus f. lutescens Lloyd; Polystictus pergamenus subsp. laceratus (Berk.) Sacc.; Polystictus pergamenus subsp. pseudopargamenus (Thüm.) Sacc.; Polystictus pergamenus subsp. pseudopergamenus (Thüm.) Sacc.; Polystictus prolificans (Fr.) Fr.; Polystictus prolificans var. apus Rick; Polystictus sartwellii (Berk. & M.A.Curtis) Cooke; Polystictus sublimitatus (Murrill) Murrill; Spongipellis laceratus (Berk.) Pat.; Trametes biformis (Fr.) Pilát; Trametes friesii (Klotzsch) G.Cunn.; Trametes pargamena (Fr.) Kotl. & Pouzar; Trametes pergamena (Fr.) Kotl. & Pouzar; Trichaptum biforme var. fuscatum Corner; Trichaptum biforme var. microsporum Corner; Trichaptum biforme var. pusillum Corner; Trichaptum biformis (Fr.) Ryvarden, 1972; Trichaptum pargamenum (Fr.) G.Cunn.

Etimologija: Po konzistenciji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Hymenochaetales / Trichaptum

Engleski naziv: Violet-Toothed Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-6 (8) cm široko, školjkasto je ili lepezasto, ponekad se naslažu poput crijepova na krovu kuće ili cvijetne rozete, valovit; bjelkast, krem, sivkast, smećkast, sivo-smeđ, crvenkast, svilenast, baršunast, pojasast, rub je tanak, a po vlažnom je vremenu ljubičast.

Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, rub im je zupčast i često su izdužene u obliku listića, prvo su bjelkaste, kasnije su žuto-ljubičaste do tamnoljubičaste, u starosti su također svijetlosmeđe do sivo-smeđe; cjevčice su vrlo kratke.

Spore: Valjkaste, 5-7 x 2-3.5 µm.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog  bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično hrasta ili bora.

Meso: Tanko, kožasto, žilavo, bjelkasto, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag 

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ljubičastoj boji himenija, jer je ta boja prilično rijetka za ovakav tip gljiva. Starije su gljive teže prepoznatljive jer sve izgledaju smeđe.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1236. Dvolična raznocijevka (Trichaptum biforme (Fr. ex Kl.) Ryv.), Sinonim: Polyporus pergamenus Fries; 1238. Pergament raznocijevka (Trichaptum pergamenus (Fr.) Boud. & Sing.), Sinonim: Hirschioporus pergamenus (Fr.) Boud. & Sing.

2. Trichaptum biforme (Fr.) Ryvarden. 2023. https://www.gbif.org/species/5247228

Trichaptum fuscoviolaceum - created in Finland by Allar Antson

TAMNOLJUBIČASTA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum fuscoviolaceum (Ehrenb.) Ryvarden

Sinonimi: Acia hollii (J.C.Schmidt) P.Karst.; Agaricus decipiens Willd.; Boletus decipiens J.F.Gmel.; Hirschioporus fuscoviolaceus (Ehrenb.) Donk; Hirschioporus fuscoviolaceus f. candidus (Ehrenb.) Bondartsev; Hirschioporus fuscoviolaceus f. hollii (J.C.Schmidt) Bondartsev; Hirschioporus fuscoviolaceus f. tomentosomarginatus Parmasto; Hirschioporus fuscoviolaceus subsp. hollii (J.C.Schmidt) Bondartsev, 1953; Hydnum candidum (Ehrenb.) Schltdl.; Hydnum decipiens Schrad.; Hydnum fusco-violaceus Ehrenb.; Hydnum fuscoviolaceum (Ehrenb.) Fr.; Hydnum hollii (J.C.Schmidt) Fr.; Hydnum hollii var. carneum (Ehrenb.) Schltdl.; Irpex candidus (Ehrenb.) Weinm.; Irpex fuscoviolaceus (Ehrenb.) Fr.; Irpex fuscoviolaceus Ehrenb.; Irpex fuscoviolaceus P.Syd., 1828; Irpex fuscoviolaceus f. pallidus Henn.; Irpex fuscoviolaceus var. stipitatus Wettst.; Irpex violaceus (Pers.) Quél.; Irpex violaceus (Schrad.) Fr.; Irpex violaceus f. candidum (Ehrenb.) Bourdot & Galzin; Irpex violaceus f. hollii (J.C.Schmidt) Bourdot & Galzin; Lenzites fuscoviolaceus (Ehrenb.) Pat.; Merulius violaceus Pers.; Odontia hollii (J.C.Schmidt) Quél.; Odontia hollii (J.C.Schmidt) Rea; Polyporus abietinus f. fuscoviolaceus (Ehrenb.) D.V.Baxter; Polyporus abietinus subsp. fuscoviolaceus (Fr.) D.V.Baxter, 1946; Polyporus abietinus var. fuscoviolaceus; Sistotrema candidum Ehrenb.; Sistotrema carneum Ehrenb.; Sistotrema fuscoviolaceum Ehrenb.; Sistotrema hollii J.C.Schmidt; Sistotrema violaceum Pers.; Sistotrema violaceum Pers. ex Schleicher; Sistotrema violaceum Secr., 1833; Sistotrema violaceum var. fuscoviolaceum (Ehrenb.) Pers.; Trametes abietina subsp. fuscoviolacea (Ehrenb.) Pilát, 1939; Trametes abietina var. fuscoviolacea (Ehrenb.) Pilát; Trichaptum fuscoviolaceum var. candidum (Ehrenb.) Maffert; Trichaptum hollii (J.C.Schmidt) Kreisel; Xylodon candidus Ehrenb.; Xylodon fuscoviolaceus (Ehrenb.) Kuntze

Etimologija: fuscus (lat.) = taman, tmuran, mračan, mrk, zagasit + violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Hymenochaetales / Trichaptum

Plodno tijelo: 3-8 (10) (25) cm široko, razrašteno, poluklobučasto, kao izliveno je ili klobučasto, pojedinačno je ili lateralno spojeno s drugim plodnim tijelima; klobuci su 1-4 cm široki, do 3.5 cm promjera od supstrata i 1-3 mm debeli, bjelkasti, sivkasti, sivi, svijetlosmeđi, ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, baršunasti, pojasasti, skoro uvijek su prekriveni zelenim algama, u mladosti je prema rubu ljubičast s bijelim rubom, rub je tanak; himenijalni je sloj ježast, rascijepljen i s lažnim listićima nastalim od izravnatih šiljaka dužine 1-5 mm.

Letvice/listići: Poprečno su spojeni, porozni, saćasti, oštrica je nazubljena ili zupčasta, bijelo-ružičasti, crveno-smeđi ili ružičasto-ljubičasti, prema rubu su svjetlijeg tona.

Spore: Valjkaste, bezbojne, glatke, 6.5-9 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u početku je mekano, kasnije je kožasto, žilavo i drvenasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke ili bora, te kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu gljilež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Vrlo je slična vrsta ljubičastokožasta raznocijevka (Trichaptum abietinum), koja je dosta rasprostranjena, te s istim mikroskopskim karakteristikama.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1237. Tamnoljubičasta raznocijevka (Trichaptum fuscoviolaceum (Ehrenb.: Fr.) Ryv.)

2. Trichaptum fuscoviolaceum (Ehrenb.) Ryvarden. 2023. https://www.gbif.org/species/5247213

VELIKA POLIPOVKA

Clathrus archeri (Berk.) Dring

Sinonimi: Anthurus archeri (Berk.) E.Fisch.; Anthurus aseroeformis (E.Fisch.) Mc Alp.; Anthurus aseroiformis var. brevipes Maire; Anthurus aseroiformis var. longipes Maire; Anthurus aseroëformis (Fischer) McAlpine; Anthurus muellerianus subsp. aseroëformis (E.Fisch.) Sacc.; Aserophallus archeri (Berk.) Kuntze; Clathrus archeri f. aseroiformis; Lysurus archeri Berk.; Pseudocolus archeri (Berk.) Lloyd; Schizmaturus archeri (Berk.) Locq.; Schizmaturus muellerianus (Kalchbr.) Locquin

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Phallales / Phallaceae / Clathrus

Engleski naziv: Devil's Fingers

Plodno tijelo: 3-8 (20) cm široko, razvija se iz jajolikog ili loptastog kožnog ovoja bijele boje s ružičastom nijansom; iz ovoja se izvuče i raširi 4-8 purpurnocrvenih krakova, podsjeća na hobotnicu ili morsku zvijezdu, krakovi se spajaju na kratkom stručku kojega obavija volva slobodnog ruba, krakovi su s vanjske strane ružičasto-narančasti, a s unutarnje strane jarkocrveni, vanjski dio krakova je naboran i djelomično sa sluzavom glebom crno-maslinaste boje koja se rastapa.

Spore: Eliptične, duguljaste, 6-8 x 2-3 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Svijetlocrvenkasto, vodenasto, brzo se raspada u crnu hladetinastu tvar koja veoma neugodno zaudara po strvini, istog je mirisa kao i smrdljivi stršak (Phallus impudicus), okus je blag po plijesni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te na livadama i pašnjacima, na vlažnim mjestima pod drvećem; kod nas nije česta vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Potvrđeno ne sadrži toksine i može se jesti mlada dok je zatvorena u jaju. Međutim, ipak je smatramo nejestivom jer zbog neugodnog mirisa i pljesnivog okusa nije prikladna za konzumaciju. Prijavljeno je više slučajeva gdje je kod osjetljivih ljudi uzrokovala želučane bolove, ali to je vjerojatno bilo zbog neugodnog okusa. Kada psi jedu ovu gljivu u vrtu, obično nema opasnosti za životinju. Vjeruje se da je ova vrsta unešena s ovčjom vunom iz Australije, Novog Zelanda ili Tasmanije. Muhe su raznijele spore po vuni ovaca i tako su stigle u Europu. Prvi su nalazi zabilježeni 1930. godine.

Napomena: Karakteristična je vrsta zbog oblika koji podsjeća na hobotnicu s raširenim krakovima, crvene je boje, prekrivena je tamnijim peridiolima. Nekad se može pronaći na nadmorskim visinama višim od 2.000 m. Neke slične vrste koje su također u prvoj fazi razvoja kuglaste, a nakon probijanja ovoja također slične crvene boje, nemaju krakove koji podsjećaju na hobotnicu. Zaštićena je vrsta.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1614. Velika polipovka (Anthurus archeri (Berk.) Fischer)

2. Clathrus archeri (Berk.) Dring. 2023. https://www.gbif.org/species/5239483

VJEŠTIČINO SRCE

Clathrus ruber P.Micheli ex Pers.

Sinonimi: Clathrus cancellatus L.; Clathrus cancellatus Tourn.; Clathrus cancellatus Tourn. ex Fr.; Clathrus flavescens Pers.; Clathrus flavescens Tournef.; Clathrus kusanoi (Kobayasi) Dring; Clathrus nicaensis Barla; Clathrus ruber Mich.; Clathrus ruber f. kusanoi Kobayasi; Clathrus ruber subsp. columnatus Schwein.; Clathrus ruber var. albus (Fr.) Quadr. & Lunghini; Clathrus ruber var. flavescens (Pers.) Quadr. & Lunghini; Clathrus volvaceus Bull.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Phallales / Phallaceae / Clathrus

Engleski naziv: Red Cage

Plodno tijelo: 3-8 (10) cm široko, u pravilu je okruglasto, u mladosti je bijelo i u obliku jaja s bjelim mrežastim, kožastim ovojem, može biti i izduženo, na dnu su uočljivi dugački rizomorfi, ovoj se razvojem raspucava i pojave se široke višekutne rupe, u obliku je crvenkaste rešetke okruglastog oblika, rešetke su s unutarnje strane bradavičavo-naborane i pokrivene smrdljivom crnkastom otrusinom, na kraju se rascjepljuje i deformira.

Spore: Eliptično-cilindrične, 4-6 x 1.5-2.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crvenkasto; jakog i neugodnog mirisa po strvini, isti je kao kod smrdljivog strška (Phallus impudicus); okus je slabo izražen, blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po vrtovima, parkovima i rubovima šuma, češća je na sredozemnom području, a rjeđa u kontinentalnom dijelu. Vrlo brzo raste, tako da u 3 dana naraste i nestane.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog veoma neugodnog mirisa.

Napomena: Upadljive je i veoma lijepe crvene boje. Neugodan miris privlači razne insekte. Neke slične vrste koje se u prvoj fazi razvoja također razvijaju iz jaja, nakon probijanja debelog bijelog ovoja nisu u obliku okruglaste rešetke.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1612. Vještičino srce (Clathrus ruber Micheli: Pers.), Sinonim: Clathrus cancellatus Tournef. ex Fr.

2. Clathrus ruber P.Micheli ex Pers. 2023. https://www.gbif.org/species/5239476

PASJI STRŠAK

Mutinus caninus (Huds.) Fr.

Sinonimi: Aedycia canina (Huds.) Kuntze; Cynophallus caninus (Huds.) Fr.; Ithyphallus inodorus Gray; Mutinus caninus var. albus Zeller; Mutinus caninus var. levonensis Noelli; Phallus caninus Huds.; Phallus caninus Schaeff.; Phallus caninus var. felina Schumach.; Phallus inodorus Sowerby

Etimologija: caninus (lat.) = pasji. Po obliku.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Phallales / Phallaceae / Mutinus

Engleski naziv: Dog Stinkhorn

Plodno tijelo: 5-15 cm dugo i 0.7-1 (1.5) cm široko, štapićastog je oblika, valjkasto, na vrhu je s plodnim glavičastim dijelom obavijenim nježnom sluzavom zelenkastom masom (glebom) koja postane kašasta te iskapa kad spore sazriju, nakon čega je crven, ružičast, crvenkasto-smeđ ili narančasto-smeđ; donji je dio duguljast, šupalj, prema bazi je nešto tanji, veoma je lomljiv, lako se odvaja od ovojnice (volve), bijel, cijela je površina s bradavičavim ispupčenjima; volva je u obliku malog uha ili je kruškolika, u mladosti obavija cijelo plodno tijelo, na bazi se nalazi dosta dugi korjenasti micelij, u unutrašnjosti se nalazi kapavi sadržaj koji je jednak onom na vrhu.

Spore: Cilindrične, sa zaobljenim su kutovima, 4-5 x 1.5-2 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Vrlo je lomljivo, porozno, bjelkasto je do blijedoružičasto; miris je veoma neugodan, osobito tijekom sazrijevanja spora, podsjeća na mačji izmet, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i početkom jeseni kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na vlažnijim mjestima gusto obraslim vegetacijom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog veoma neugodnog zadaha, a po izvješćima je i otrovna.

Napomena: Predstavlja kuriozitet u porodici Phallaceae. Slična je otmjenom stršku (Mutinus elegans) koji je mnogo rjeđi i ima mnogo duži i šiljati glavičasti dio na vrhu, crvena boja prelazi na donji dio tako da nema vidljive granice među njima.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1609. Pasji stršak (Mutinus caninus (Huds.: Pers.) Fr.)

2. Mutinus caninus (Schaeff.) Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/5239473

Mutinus ravenelii - created on June 2023 in Eastern Administrative Okrug, Moscow, Russian Federation by Иннокентий Паршков

RAVANELLIJEV STRŠAK

Mutinus ravenelii (Berk. & M.A.Curtis) E.Fisch.

Sinonimi: Corynites brevis Berk. & M.A.Curtis; Corynites brevis Berk. & M.A.Curtis ex W.R.Gerard; Corynites ravenelii Berk.; Dictyophora ravenelii (Berk. & M.A.Curtis) Burt; Ithyphallus ravenelii (Berk. & M.A.Curtis) E.Fisch.; Mutinus brevis Morgan

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Phallales / Phallaceae / Mutinus

Engleski naziv: Red Stinkhorn

Plodno tijelo: 5-10 (13) cm visoko i 1-2 (2.5) cm široko, štapićastog je oblika, vrh je prekriven sluzavom tamnomaslinastom masom (glebom) koja se rastapa i širi veoma neugodan miris, glavica je poslije crvenkasta, boja prelazi na donji dio bez jasno uočljive granice među njima; donji je dio valjkast, šupalj, sužen je na bazi, bjelkast, prekriven je ružičastim bradavičavim ispupčenjima, na dnu je obavijen debelim ovojem (volvom); razvija se iz nepravilnog bijelog jaja visokog do 2 cm, koje na osnovi ima bijeli korjenast produžetak, na presjeku je vidljiv membranozni egzoperidij, ispod njega se nalazi želatinozan endoperidij i tanka maslinasta gleba, u sredini je šuplja crvena glavica i blijedoružičasti budući stručak, poslije peridija pukne i iz njega se produžuje stručak.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 2-3 x 4-5 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Želatinozno, spužvasto, blijedocrvenkasto; miris je odvratan na strvinu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen po travnjacima, parkovima i vrtovima, pronađe se i u staklenicima, a vrlo rijetko u šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Psi rado jedu ovu gljivu i za njih je potpuno bezopasna.

Napomena: Opisani je stršak vrlo rijedak. Od pasjeg se strška (Mutinus caninus) bitno makroskopski razlikuje po crvenkastom stručku i ne raste u šumama.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1610. Ravanellijev stršak (Mutinus ravanellii (Berk. & Curt.) E.Fischer), Sinonim: Corynites brevis Berk. & Curt.

2. Mutinus ravenelii (Berk.) E.Fisch. 2023. https://www.gbif.org/species/5239466

Phallus hadriani - created on October 2019 in Moncalieri TO, Italy by Simona Zaghi

HADRIANOV STRŠAK

Phallus hadriani Vent.

Sinonimi: Hymenophallus hadriani (Vent.) Nees; Ithyphallus impudicus var. imperialis (Schulzer) De Toni; Ithyphallus impudicus var. imperialis (Schulzer) E.Fisch.; Ithyphallus impudicus var. iosmos (Berk.) De Toni; Ithyphallus impudicus var. isomus (Berk.) Fisch.; Phallus arenarius Kallenb.; Phallus caninus var. hadriani (Vent.) Quél.; Phallus clusianus Reichardt; Phallus hadriani f. minor Priou; Phallus hadrianii Vent. ex Pers.; Phallus imperialis Schulzer; Phallus impudicus var. roseus Quél.; Phallus iosmos Berk.; Phallus iosmus Berk.; Phallus isomus Berk.

Etimologija: Po nizozemskom mikologu Hadrianu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Phallales / Phallaceae / Phallus

Engleski naziv: Sand Stinkhorn

Plodno tijelo: 4-5 (6) cm visoko i 2-3 (4) cm široko, najprije je jajolikog ili okruglastog oblika, zatim se ovojnica na vrhu rascijepa, a plodno tijelo uzdigne poput falusa, na vrhu se nalazi zvonolika plodna glava, vanjska je površina nepravilno mrežasta, u mladosti je prekrivena zelenkastom masom (glebom) koja iskapa dok spore sazriju, smeđa, oker, crvenkasto-smeđa, zelena ili zeleno-smeđa, nakon iskapavanja fertilne mase površina ostane skoro bijela, prozirna i nepravilno saćasta ili s poljima, brazde po površini su dosta niske, na vrhu se nalazi obrubljen zupčasti otvor (orifizij).

Stručak: 5-20 (25) cm visok, valjkast, duguljast, s jedne i druge strane je uži, cijelom dužinom je šupljikav, unutrašnjost je šuplja, snježnobijel; na bazi se nalazi želatinozna ovojnica (volva) koja u početku obavija čitavo plodno tijelo, bijele je boje, a poslije se rascijepa i zaostane na dnu, a često je i s ostacima na klobuku, u dodiru sa zrakom postane ružičasta do ljubičasta, dio uz micelij je crveno-ljubičast.

Spore: Eliptično-duguljaste, 3-4.5 x 1.5-2 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Vrlo je krhko, bijelo, porozno; miris je odvratan na strvinu, poput izmeta, slabije je izražen nego kod smrdljivog strška (Phallus impudicus), a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprofit izvan šuma na pješčarskim staništima, poljima, vrtovima, vinogradima, suhim travnjacima. U Hrvatskoj je nalažena na pješčarskim travnjacima s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) te na suhom primorskom travnjaku s rijetkim stablima hrasta i jasena, na pet lokaliteta, u Podravini i Istri.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog vrlo neugodnog okusa mesa. Neki je ljudi konzumiraju dok je potpuno mlada, odnosno dok ovojnica ne pukne.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, slična je jedna od forma smrdljivog strška od kojeg se razlikuje po tome što na bazi stručka ima crvenkasto-ljubičastu ovojnicu (volvu), nema tako neugodan miris, a klobuk nije oštro stožast. Kada se gljiva razvije nema tako jak miris kao smrdljivi stršak. U mladosti je okruglastog oblika, malo ulegnuta i miriše po rotkvicama, miris je izraženiji kada se gljiva razvije. Slične su vrste iz srodnog roda Mutinus, kao što je primjerice pasji stršak (Mutinus caninus) koji je manjih dimenzija, ima jarkocrveni klobuk i istih je svojstava u smislu jestivosti. U porodici Phallaceae su zastupljene vrste dosta zanimljive građe i oblika, mnoge od vrsta imaju dosta egzotičan izgled. Nalazi se na listi ugroženih vrsta.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1608. Hadrianov stršak (Phallus hadriani Vent.: Pers.)

2. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pješčarski stršak (Phallus hadriani Vent.: Pers.)

3. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Pješčarski stršak (Phallus hadriani)

4. Phallus hadriani Vent. 2023. https://www.gbif.org/species/2524103

SMRDLJIVI STRŠAK

Phallus impudicus L.

Sinonimi: Dictyophora duplicata var. obliterata Malençon; Hymenophallus togatus Kalchbr.; Ithyphallus impudicus (L.) Fr.; Ithyphallus impudicus (Pers.) E.Fisch.; Ithyphallus impudicus var. carneus Lemmerm.; Ithyphallus mauritianus (Lloyd) Sacc. & Traverso; Ityphallus impudicus (L. ex Pers.) Fisch.; Kirchbaumia imperialis Schulzer; Morellus impudicus (L.) Eaton; Phallus duplicatus var. obliteratus Malençon; Phallus foetidus Sowerby; Phallus impudicus Pers.; Phallus impudicus f. alveolata Ulbr.; Phallus impudicus f. flavida Henn.; Phallus impudicus f. reticulata Ulbr.; Phallus impudicus f. subindusiatus Pilát; Phallus impudicus f. togatus (Kalchbr.) Quél.; Phallus impudicus var. americanus Ulbr.; Phallus impudicus var. imperialis (Schulzer) Ulbr.; Phallus impudicus var. obliteratus (Malençon) Kreisel; Phallus impudicus var. pseudoduplicatus O.Andersson; Phallus impudicus var. subindusiatus (Pilát) Lécuru; Phallus impudicus var. togatus (Kalchbr.) Costantin & L.M.Dufour; Phallus impudicus var. vulgaris Ulbr.; Phallus mauritianus Lloyd; Phallus volvatus Batsch; Phallus vulgaris Micheli

Etimologija: impudicus (lat.) = bestidan, bludan, pohotljiv, razvratan, razuzdan. Jer je u obliku muškog spolnog organa.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Phallales / Phallaceae / Phallus

Engleski naziv: Stinkhorn

Plodno tijelo: 4-5 (6) cm visoko i 2-3 (4) cm široko, razvija se iz podzemnog bijelog i želatinoznog jajeta koje je s vanjske strane glatko, promjera 3-6 cm, s korjenastim je završetkom, na prerezu se vidi opnasti egzoperidij, ispod je želatinozni endoperidij, kasnije jaje nikne iz tla, pukne, uzdigne se poput falusa, na vrhu se nalazi plodna glava, stožasta je ili poput naprstka, vanjska je površina nepravilno mrežasta, unutar mrežaste strukture se nalaze male pločaste površine u kojima se nalazi gleba u kojoj se razvijaju spore, smeđa, oker, crvenkasto-smeđa, zelena ili zeleno-smeđa, kad spore sazriju, iskapaju na tlo i razvijaju neugodan zadah koji se osjeti i do 50 m od plodnog tijela, glava je na kraju bijela.

Stručak: 5-20 (25) cm visok, skoro je valjkast, šupalj, sužen je na oba kraja, porozan, oko baze se nalazi volva, bijel, čitava je gljiva u mladosti zatvorena u bijeloj ili žućkastoj ovojnici oko koje je uočljiv micelij, egzoperidij sadrži sluzavi sadržaj, kada se gljiva razvije ovojnica se rastrga i poprimi neugodan miris na rotkvice.

Spore: Eliptično-duguljaste, 3.7-4.6 x 1.6-2 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Bijelo, veoma je krhko, u čitavom stručku je sitnorupičaste strukture; miris najprije nije izražen, ubrzo postane neugodan na strvinu, a okus je blag, jaje ima okus na orašaste plodove, poput rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog nevjerojatno neugodnog zadaha. Neki je ljudi konzumiraju dok je u ovoju, ali ni tada nema puno bolji miris. Unutrašnjost jaja je jestiva sirova, a pržena u tavi na maslacu predstavlja posebnu poslasticu. Želatinozna masa unutar jaja ima nevjerojatno svojstvo. Ako se svježa utrlja na ruke i lice, koža odmah postane kremasta, gotovo sapunasto meka. Želatinozna masa je jako higroskopna i veže vlagu u zraku, a taj učinak traje čak i nakon nekoliko sati.

Napomena: Gotovo je isti hadrianov stršak (Phallus hadrianii) koji se smatra jednom od varijacija našeg smrdljivog strška, s ljubičastim je egzoperidijem i također je nejestiva gljiva. Kineska dama (Phallus indusiatus) je europska vrsta koja jednaka stršku, a razlikuje se samo po ornamentiranom rubu ovoja. Nazivan je i mrtvačkim prstom jer je često rastao iz grobnih humaka. Tako je nastala glasina da je umrla osoba ispod vodila grešan život. Njegov smrdljivi prst izraste kao znak upozorenja, koji bi trebao svakoga upozoriti na njegova zla djela.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1607. Smrdljivi stršak (Phallus impudicus L.: Pers.)

2. Phallus impudicus L. 2023. https://www.gbif.org/species/3314876

Phallus indusiatus - created on June 2021 in Lourdios-Ichère, France by Joseba

KINESKA DAMA

Phallus indusiatus Vent.

Sinonimi: Dictyophora callichroa Möller; Dictyophora duplicata (Bosc) E.Fisch.; Dictyophora indusiata (Vent.) Desv.; Dictyophora indusiata (Vent.) Fisch.; Dictyophora indusiata f. aurantiaca Kobayasi; Dictyophora indusiata f. callichroa (Möller) Kobayasi; Dictyophora indusiata f. rosea (Ces.) Kobayasi; Dictyophora phalloidea var. callichroa (Möller) Lloyd; Dictyophora phalloidea var. rochesterensis (Lloyd) Sacc. & Trotter; Dictyophora phalloidea var. rosea (Ces.) Lloyd; Dictyophora rosea (Ces.) E.Fisch.; Hymenophallus duplicatus (Bosc) Nees; Hymenophallus indusiatus (Vent.) Nees; Hymenophallus indusiatus subsp. duplicatus Schwein.; Hymenophallus roseus Ces.; Phallus callichrous (Möller) Lloyd; Phallus duplicatus Bosc; Phallus indusiatus f. citrinus K.Das, S.K.Singh & Calonge; Phallus indusiatus var. rochesterensis (Lloyd) Lloyd; Phallus rochesterensis Lloyd

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Phallales / Phallaceae / Phallus

Engleski naziv: Bridal Veil Stinkhorn

Plodno tijelo: 2-4 (5) cm široko, u mladosti zatvoreno u bijelom ili žućkastom jaju ili volvi, unutar egzoperidija se nalazi sluzavi sadržaj, kada se gljiva razvije volva rastrga plodno tijelo koje se uzdigne poput falusa, na vrhu se nalazi zvonolika plodna glava, vanjska je površina nepravilno mrežasta, unutar mrežaste strukture se nalaze male pločaste površine u kojima se nalazi gleba u kojoj se razvijaju spore, smeđe, oker, zelene ili zeleno-smeđe boje, kad spore sazriju, iskapaju na tlo i razvijaju neugodan zadah, a površina ostane bijela, stručak je ispod glave obavijen bijelom mrežicom koja poput vela izlazi iz ruba glave.

Stručak: Skoro je valjkast, šupalj, porozan, bijel.

Spore: Eliptične, glatke, 3.5-4.2 x 1-1.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Bijelo, veoma je krhko, u čitavom stručku je sitnorupičaste strukture; miris odvratan na strvinu, a okus orašast, poput rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama, na šumskim čistinama, uz šumske puteve, rubove šuma, voli toplija mediteranska područja. Ova se vrsta zbog ekstremno toplih ljeta i blagih zima pojavila i na našim prostorima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom, prvenstveno zbog neugodnog mirisa.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da gljiva sadrži polisaharide koji pokazuju potencijal kao sredstvo u borbi protiv raka kroz dva različita mehanizma djelovanja: izravni antitumorski učinak i imunostimulaciju (National Library of Medicine. 2024. The Chemistry, Pharmacology and Therapeutic Potential of the Edible Mushroom Dictyophora indusiata (Vent ex. Pers.) Fischer (Synn. Phallus indusiatus)).

Napomena: Na Dalekom se istoku uzgaja tako da u Hong Kongu 1 kg suhih gljiva vrijedi oko 900 USD.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1611. Hrvatska dama (Dictyophora croatica nom. prov.); 1613. Kineska dama (Dictyophora duplicata (Pers.) E.Fischer)

2. Phallus indusiatus Vent. 2023. https://www.gbif.org/species/2524108

Antrodia albida - created on June 2022 in Oslo, Bygdøy, Dronningberget, Norway by Laus Høiland

BJELKASTA DRVOPORKA

Antrodia albida (Fr.) Donk

Sinonimi: Agaricus serpens (Fr.) E.H.L.Krause; Antrodia serpens (Fr.) P.Karst.; Cellularia albida (Fr.) Kuntze; Coriolellus albidus (Fr.) Bondartsev; Coriolellus sepium (Berk.) Murrill; Coriolellus serpens (Fr.) Bondartsev; Coriolellus serpens var. albida (Fr.) Anon.; Daedalea albida Fr.; Daedalea albida Schwein.; Daedalea sepium (Berk.) Aoshima, 1967; Daedalea sepium (Berk.) Ravenel; Daedalea serpens (Fr.) Fr.; Lenzites albidus (Fr.) Fr.; Physisporus serpens (Fr.) P.Karst.; Polyporus sepium (Berk.) G.Cunn.; Polyporus serpens Fr.; Polyporus stephensii Berk. & Broome; Trametes albida (Fr.) Bourdot & Galzin; Trametes albida (Fr.) Bres.; Trametes albida (Fr.) Bres. ex Killerm.; Trametes albida (Fr.) Fr.; Trametes albida Lév.; Trametes sepium Berk.; Trametes serpens (Fr.) Fr.; Trametes serpens subsp. albida (Fr.) Bourdot & Galzin; Trametes serpens subsp. albida Anon.; Trametes serpens var. albida (Fr.) Bourdot & Galzin; Trametes stephensii (Berk. & Broome) Pat.; Trametes subcervina Bres.; Tyromyces sepium (Berk.) G.Cunn.

Etimologija: albidus (lat.) = bjelkasto. Po bijeloj boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Antrodia

Engleski naziv: Whitish Porecrust

Plodno tijelo: 2-20 (30) cm široko, naliježe na supstrat, razrašteno, ili su rubovi malo uzdignuti (poluklobučasto), ako postoje poluklobučići, tada su promjera do 2 cm, može rasti izdvojeno ili lateralno srašteno s drugim plodnim tijelima, himenijalna je površina porozna, bijela, poslije krem-oker ili svijetlosmeđa, gornja je površina klobučića najprije baršunasta, poslije glatka, bjelkasta; rub je maljav (vidljivo samo pomoću povećala), bjelkaste do žućkaste boje.

Rupice/cjevčice: Bijele, poslije krem-oker do svijetlosmeđe i malo žućkaste, široke 0.5-2 mm, 1-2/mm², okruglaste ili duguljasto rascijepljene, na rubnom području velike okrugle rupice; cjevčice su 2-15 mm duge.

Spore: Valjkaste do usko eliptične, glatke, bezbojne, 13-15 x 5-7 µm; bazidije slične toljazi, duge 30-55 µm, debele 6.5-10 µm, imaju 4 sterigme; sustav hifa ima dva oblika, skeletne su hife debele 3-6.5 µm, bezbojne, mjestimice su deblje i ne granaju se, generativne su hife bezbojne, 2-5 µm debele, imaju pregrade s kopčom; otrusina je bijela.

Meso: Debelo 0.5-3 mm, bijela, kožasta, plutasta, kada se posuši postane tvrda i lomljiva; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća (bukve, jorgovana, šljive, vrbe), uvijek raste s donje strane grana i trupaca; izaziva smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovoj je vrsti po obliku plodnog tijela djelomično slična mliječnobijela zubokorka (Irpex lacteus), čiji se himenij sastoji od šiljaka ili je porozan u obliku nepravilnog labirinta.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1308. Antrodia albida (Fr. ex Fr.) Donk, Sinonimi: Daedalea serpens Fr., Trametes sepium Berk.

2. Antrodia albida (Fr.) Donk. 2023. https://www.gbif.org/species/8912808

Antrodia heteromorpha - created in Norway by Eva Weme

RAZNOLIKA DRVOPORKA

Antrodia heteromorpha (Fr.) Donk

Sinonimi: Cellularia heteromorpha (Fr.) Kuntze; Coriolellus heteromorphus (Fr.) Bondartsev & Singer; Coriolus hexagoniformis Murrill; Daedalea heteromorpha Fr.; Daedalea heteromorpha var. interrupta Fr.; Daedalea striata subsp. interrupta Fr., 1828; Daedalea striata var. interrupta Fr.; Lenzites heteromorphus (Fr.) Fr.; Polystictus heteromorphus (Fr.) Lloyd; Polystictus hexagoniformis (Murrill) Sacc. & Trotter; Trametes heteromorpha (Fr.) Bres.; Trametes heteromorpha (Fr.) Lloyd; Trametes heteromorpha Neuman; Trametes heteromorpha subsp. heteromorpha; Trametes subsinuosa f. heteromorpha (Fr.) Pilát; Trametes subsinuosa subsp. heteromorpha (Fr.) Pilát, 1932; Trametes subsinuosa var. heteromorpha (Fr.) Pilát

Etimologija: hetero (gr.) = drugačiji, različit + morpha (gr.) = oblik. Po promjenjivom obliku.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Antrodia

Plodno tijelo: 2-10 (15) cm široko, prileglo na supstrat, uz stupnjevito prilegle klobučiće, na vertikalnom supstratu dugo se spušta i klobučići imaju promjer do 3 cm, debeli 0.2-2 cm, elastični, žilavi, mladi su klobučići bijeli, zatim krem do žućkasto-smećkasti, površina je klobučića hrapava; rub je vrlo nepravilan, vijugav, valovit ili glatko zaokružen, smeđ.

Rupice/cjevčice: Bijele, poslije krem do svijetlosmećkaste ili sivkaste, na prilegnutom su dijelu plodnog tijela višekutne, ispod klobučića mogu biti višekutne, duguljaste, duguljasto raspuknute ili kao labirint; cjevčice su 1-6 mm duge.

Spore: Valjkaste ili usko eliptične, glatke, bezbojne, 10-13 x 5-7 µm; bazidije slične toljazi, duge 25-50 µm, debele 7-8 µm, imaju 4 sterigme; sustav hifa ima dva oblika, skeletne su hife debele 2-6 µm, bezbojne, mjestimice su deblje, generativne su hife debele 2-5 µm, mjestimice tanje, zatim deblje, pregrade s kopčom; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bijelo, na polegnutom dijelu plodnog tijela debelo do 3 mm, žilavo, kada se posuši, postane tvrdo i lomljivo; miris na celer, okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprofit, na mrtvom stojećem drvetu raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, češće crnogoričnog drveća, poput smreke; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na široke, izdužene ili labirintne rupice teško se zamijeni s nekom drugom vrstom.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1310. Antrodia heteromorpha (Fr.) Donk, Sinonim: Trametes subsinuosa Bres.

2. Antrodia heteromorpha (Fr.) Donk. 2023. https://www.gbif.org/species/8769312

LABIRINTNA DRVOPORKA

Antrodia ramentacea (Berk. & Broome) Donk

Sinonimi: Bjerkandera ramentacea (Berk. & Broome) Teixeira; Cartilosoma ramentaceum (Berk. & Broome) Teixeira; Cartilosoma subsinuosum (Bres.) Kotl. & Pouzar; Coriolellus ramentaceus (Berk. & Broome) Domański; Coriolellus ramentaceus Anon.; Coriolellus subsinuosus (Bres.) Bondartsev & Singer; Daedalea ramentacea (Berk. & Broome) Aoshima; Polyporus ramentaceus Berk. & Broome; Poria ramentacea (Berk. & Broome) Cooke; Poria ramentacea (Berk. & Broome) Sacc.; Poria ramentacea var. epipolyporea Rick; Trametes subsinuosa Bres.; Trametes subsinuosa var. macronema Bres.; Trametes subsinuosa var. micronema Bres.

Etimologija: ramentums (lat.) = fragment, ulomak, okrnjak, komadić. Po dimenzijama.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Antrodia

Engleski naziv: Honeycomb Crust

Plodno tijelo: 2-10 (15) cm široko, razrašteno, većinom okruglasto, uvijek je maleno; u mladosti je bijelo pa svijetlokrem, oker-smećkasto do smećkasto, s velikim rupicama; rub se izdigne iznad supstrata, sa smećkastim rubnim pojasom.

Rupice/cjevčice: Prljavobijele do svijetlooker ili smećkaste, okruglaste; cjevčice su oko 2-3.5 mm duge, bijele su i smećkaste.

Spore: Eliptične, 9-11 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bijelo, kožasto, plutasto, tvrdo, čvrsto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, uglavnom bora, rijetko bjelogoričnog drveća, uvijek s donje strane ležećih grana ili trupaca; izaziva smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta široke rupice debelih stijenki. Na istom staništu i slične boje su svilenkasta koroporka (Anomoporia bombycina) i bijelo-smeđa drvoporka (Anthoporia albobrunnea), kojima je rub pamučast. 

Referentni izvori:

1. Antrodia ramentacea (Berk. & Broome) Donk. 2023. https://www.gbif.org/species/2542497

HRASTOVA RAZNOCIJEVKA

Daedalea quercina (L.) Pers.

Sinonimi: Agarico-suber daedaleum Paulet; Agaricus antiquus Willd.; Agaricus dubius Schaeff., 1774; Agaricus labyrinthiformis Bull.; Agaricus labyrinthiformis Hoffm.; Agaricus quercinus L.; Antrodia hexagonoides (Fr.) P.Karst.; Daedalea inzengae Fr.; Daedalea nigricans Pers.; Daedalea quercina (L. ex Fr.); Daedalea quercina f. hexagonoides (Fr.) Bondartsev; Daedalea quercina f. minutipora (Pilát) Domański, Orloś & Skirg.; Daedalea quercina f. mycelium-sterile (Pilát) Domański, Orloś & Skirg.; Daedalea quercina f. radiata Parmasto; Daedalea quercina f. resupinata Henn.; Daedalea quercina f. trametea (Bourdot & Galzin) Bondartsev; Daedalea quercina subsp. dura Gray; Daedalea quercina subsp. hexagonoides (Fr.) Bondartsev, 1953; Daedalea quercina subsp. quercina; Daedalea quercina var. dura Alb. & Schwein.; Daedalea quercina var. dura Gray; Daedalea quercina var. flexilis Pers.; Daedalea quercina var. irpiciformis N.F.Buchw.; Daedalea quercina var. nigricans Fr.; Daedalea quercina var. ovata Pers.; Daedalea quercina var. platypora Pers.; Daedalea quercina var. stalactiformis Mont.; Daedalea quercina var. stalactites J.Kickx f.; Daedalea quercina var. subflexilis Alb. & Schwein.; Daedaleites quercinus (L.) Mesch.; Hexagona minor Lazaro; Hexagonia minor Lázaro Ibiza; Lenzites quercinus (L.) P.Karst.; Lenzites quercinus f. trameteus Bourdot & Galzin; Merulius quercinus (L.) Pers.; Striglia inzengae (Fr.) Kuntze; Striglia quercina (L.) Kuntze; Trametes hexagonoides Fr.; Trametes quercina (L.) Pilát; Trametes quercina f. minutipora Pilát; Trametes quercina f. mycelium-sterile Pilát

Etimologija: quercus (lat.) = hrast. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Daedalea

Engleski naziv: Oak Mazegill

Plodno tijelo (klobuk): 6-20 (30) cm široko, debelo, polukružno, tanjurasto, debelomesnato; glatko ili vrlo slabo baršunasto, uvijek je koncentrično-naborano, oker, svijetlosmeđe ili sivo-smeđe do tamnosivo, na mjestu spoja sa supstratom ružičasto-ljubičastog tona, ubrzo jako izblijedi, rub je tup i najčešće pravilan, pojasast, donja strana je srasla s trusištem koje je istog sastava kao i klobuk.

Rupice/cjevčice/listići: U mladosti su okruglaste, kasnije se rastežu i postaju plosnate tako da izgledaju poput labirinta ili poput debelih isprepletenih listića, račvaste, nešto su svjetlije boje od ostatka plodnog tijela, bjelkaste do svijetlosmeđe, oštrica je često svjetlija, ne odvajaju se od mesa u plodnom tijelu.

Spore: Izduženo eliptične, lagano su lateralno ulegnute, 4.8-7.2 x 1.9-4.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žilavo, drvenasto, poput pluta, smećkasto-žuto do smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom više godina na živom i mrtvom bjelogoričnom drveću, te na obrađenom drvu hrasta i pitomog kestena; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Smatra se rupičarkom, iako joj je trusište više-manje listićavo. Prepoznatljiva je po karakterističnom himeniju koji je čitav jamičast i šupalj poput labirinta, ima tvrdo meso i drvenastu vanjsku površinu klobuka. Zelenkasta raznocijevka (Trametes gibbosa) je svjetlija, sitno baršunasta, a trusište joj je sastavljeno od manjih nepravilno spojenih rupica. Ako se na gljivi pojavi ružičasta do ružičasto-ljubičasta promjena boje, to je vjerojatno uzrokovano cijanobakterijama, koje su često u simbiozi s algama. To se obično dešava samo u kasnu jesen ili u vrlo vlažnim vremenskim uvjetima. Kada zaraza postane gusta i neravna, najvjerojatnije će se raditi o zarazi vrstom Tulasnella pallida, koja ima voštanu površinu.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1225. Hrastova raznocijevka (Daedalea quercina L.: Fries), Sinonim: Trametes quercina (L. ex Fr.) Pilat; 1226. Heksagonalna raznocijevka (Daedalea quercina f. hexagonoides (Fr.) Quél.), Sinonim: Trametes hexagonoides Fr.

2. Daedalea quercina (L.) Pers. 2023. https://www.gbif.org/species/8879395

Amyloporia xantha - created on December 2023 in Naturpark Bayerischer Wald, Frauenau, Bayern, Germany by katrin_simon

ŽUTA DRVOPORKA

Daedalea xantha (Fr.) Ryvarden

Sinonimi: Amyloporia lenis f. stratosa (Pilát) Bondartsev; Amyloporia lenis subsp. stratosa (Pilát) Bondartsev, 1953; Amyloporia xantha (Fr.) Bondartsev & Singer; Amyloporia xantha f. pachymeres (J.Erikss.) Domański; Amyloporia xantha subsp. pachymeres J.Erikss.; Amyloporia xantha var. pachymeres (J.Erikss.) Anon.; Amyloporiella flava A.David & Tortič; Amyloporiella flava f. stratosa (Pilát) Vlasák; Amyloporiella flava subsp. flava; Amyloporiella flava subsp. stratosa (Pilát) Vlasák, 1990; Antrodia flava Teixeira; Antrodia xantha (Fr.) Ryvarden; Antrodia xantha f. pachymeres (J.Erikss.) J.Erikss.; Antrodia xantha f. typica Anon.; Antrodia xantha subsp. pachymeres (Fr.) J.Erikss., 1949; Chaetoporellus greschickii (Bres.) Bondarzew & Singer ex Bondarzew; Chaetoporellus greschikii (Bres.) Bondartsev & Singer ex Bondartsev; Daedalea xantha (Fr.) A.Roy & A.B.De; Physisporus flavus P.Karst.; Physisporus xanthus (Fr.) P.Karst.; Polyporus flavus P.Karst.; Polyporus selectus P.Karst.; Polyporus sulphurellus Peck; Polyporus xanthus Fr.; Poria calcea subsp. stratosa Pilát, 1932; Poria calcea var. xantha (Fr.) Bourdot & Galzin; Poria greschikii Bres.; Poria greschikii var. subiculosa Pilát; Poria selecta Rodway & Cleland; Poria suaveolens Bagl. & Razzore, 1911; Poria sulphurella (Peck) Sacc.; Poria xantha (Fr.) Cooke; Poria xantha f. crassa; Poria xantha f. pachymeres J.Erikss.; Poria xantha subsp. pachymeres J.Erikss., 1949; Poria xantha subsp. xantha; Trametes serpens var. greschikii (Bres.) Bourdot & Galzin

Etimologija: xanthe (gr.) = zlatno, žuto. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Antrodia

Engleski naziv: Yellow Porecrust

Plodno tijelo: 2-20 (30) cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, ponekad se rub izdigne i poput konzole tvori poluklobučiće, koji su žuto-smeđe boje; površina je vrlo nepravilna ali je najčešće kvrgava, bijele ili limunastožute boje, rub je tanak.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste; cjevčice su bijele do svijetložute, kod suhog plodnog tijela su kremasto-oker

Spore: Eliptične do cilindrične, bezbojne, nisu zakrivljene, 4-5 x 1-1.5 µm; bazidije slične toljazi, duge 10-14 µm, debele 3-4 µm, imaju 4 sterigme i bazalnu kopču; sustav hifa ima dva oblika, generativne su hife debele 2-4.5 µm, bezbojne, imaju pregrade s kopčom, skeletne su hife mjestimice deblje, bezbojne, blago zakrivljene i debele 3-6 µm; otrusina je žućkasta.

Meso (trama): U mladosti mekano, poslije postane tvrdo i raspucano, subiculum je bijel pa svijetložućkast, i debeo 0.1-1 mm; miriše na limun, okus gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na okomitim i vodoravnim površinama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, polegnuti trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, jele, bora i ariša, pokrije supstrat od jednog metra četvornog; izaziva smeđu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Posjeduje vrlo intenzivan miris na limun, po čemu se lako prepozna. Prekriva drvo u svim smjerovima pa zbog toga površina plodnog tijela može biti ravna, kvrgava ili valovita. Na mrtvom drvu smreke i drugog crnogoričnog drveća raste kaskadna drvoporka (Neoantrodia serialis), koja na okomitom supstratu formira male klobučiće ili podsjeća na sige, ali ne miriše na limun.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1314. Antrodia xantha (Fr. ex Fr.) Ryv.; 1317. Antrodia xantha f. pachymeres Erikss. (Fr.: Fr.) Ryv.

2. Daedalea xantha (Fr.) A.Roy & A.B.De. 2023. https://www.gbif.org/species/2542624

BREZINA GUBA

Fomitopsis betulina (Bull.) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai

Sinonimi: Agarico-pulpa pseudoagaricon Paulet; Agaricum conchatum Paulet, 1812; Boletus betulinus Bull.; Boletus suberosus Batsch; Boletus suberosus Bull.; Boletus suberosus Bull. ex St.-Amans; Boletus suberosus Wulfen; Buglossoporus betulinus Bull.; Fomes betulinus (Bull.) Bigeard & Guillemin; Fomes betulinus (Bull.) Fr.; Fomes betulinus (Bull.) Gillot & Lucand, 1890; Piptoporus betulinus (Bull.) P.Karst.; Placodes betulinus (Bull.) Quél.; Polyporus betulinus (Bull.) Fr.; Ungularia betulina (Bull.) Lázaro Ibiza; Ungulina betulina (Bull.) Pat.

Etimologija: betula (lat.) = breza. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Fomitopsis

Engleski naziv: Birch Polypore, Razorstrop Fungus

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 (30) cm široko, na gornjoj strani konveksno, a na donjoj stožasto, u mladosti ima izgled konjskog kopita, kasnije se raširi i spljošti, središte često s grbom usmjerenom prema gore; krem-bjelkasto, kasnije smećkasto, žućkasto-sivo ili smeđo-crvenkasto, kasnije sa smeđim mrljama, u starosti se uz rub često zrakasto raspucava, rub je prema rupicama zaokružen, gladak i valovit kod jako velikih plodnih tijela.

Stručak: Točka je rasta na deblu često u starosti stručkoliko sužena, u mladosti je uglavnom bez stručka, tvrd, vrlo je kratak, obično se i ne vidi ispod kore breze, horizontalno je postavljen u odnosu na supstrat.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, 2-4/mm², bjelkaste, kremaste do svijetložute, kasnije žućkasto-sive do oker-smeđe, odvajaju se od mesa plodnog tijela, u starosti ih alge obojaju u zelenkastu boju; cjevčice su vrlo guste, do 1 cm duge, bijele.

Spore: Bezbojne, valjkaste, u obliku kobasice, zakrivljene, 4-7 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: U mladosti je bijelo, mekano i elastično, a u starosti vrlo tvrdo, čvrsto, žilavo, plutasto i neprobavljivo; miris je kiselkast, a okus je također kiselkast i pomalo gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit isključivo na otpalim granama i trupcima breze koje je u fazi odumiranja; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkastog okusa mesa, ali samo sasvim mlada. U starosti je nejestiva zbog drvenaste konzistencije.

Ljekovitost: Farmakološke su studije pokazale da preparati od brezine gube posjeduju antibakterijske, antiparazitske, antivirusne, protuupalne, antikancerogene, neuroprotektivne i imunomodulatorne učinke (National Library of Medicine. 2024. Chemical composition and biological activity of extracts from fruiting bodies and mycelial cultures of Fomitopsis betulina; Effects of Piptoporus betulinus Ethanolic Extract on the Proliferation and Viability of Melanoma Cells and Models of Their Cell Membranes; Fomitopsis betulina (formerly Piptoporus betulinus): the Iceman’s polypore fungus with modern biotechnological potential; Cultivation and utility of Piptoporus betulinus fruiting bodies as a source of anticancer agents; Bioprospecting of Selected Species of Polypore Fungi from the Western Balkans). Za gastrointestinalne tegobe ili žgaravicu se u posudu od 2 l stavi 1-2 žlice praha gljive i prelije kipućom vodom, ohladi i pije tijekom dana.

Napomena: Teško se može zamijeniti nekom drugom vrstom. Raste isključivo na stablu breze kao tipičan parazit. Ako se ne ubere, ostaje čitave godine na stablu.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1200. Brezina guba (Piptoporus betulinus (Bull.: Fr.) Karst.)

2. Fomitopsis betulina (Bull.) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai. 2023. https://www.gbif.org/species/9819973

SMREKINA KOPITARKA

Fomitopsis pinicola (Sw.) P.Karst.

Sinonimi: Antrodia serpens subsp. tuber P.Karst., 1889; Antrodia serpens var. tuber P.Karst.; Antrodia tuber (P.Karst.) P.Karst.; Boletus ellipticus Pers., 1800; Boletus fomentarius var. ungulatus (Schaeff.) Pers.; Boletus fulvus Schaeff.; Boletus marginatus Pers.; Boletus pinicola Sw.; Boletus semiovatus Schaeff.; Boletus ungulatus Schaeff.; Boletus ungulatus Schaeff. ex St.-Amans; Coriolus helveolus (Rostk.) Quél.; Favolus pinihalepensis Pat.; Fomes albus (Lázaro Ibiza) Sacc. & Trotter; Fomes cinnamomeus (Trog) Gillet, 1878; Fomes cinnamomeus (Trog) Sacc., 1888; Fomes cinnamomeus Trog; Fomes cinnamomeus Trog ex Fr.; Fomes lychneus Lázaro Ibiza; Fomes marginatus (Fr.); Fomes marginatus (Pers.) Fr.; Fomes marginatus (Pers.) Gillet; Fomes marginatus f. paludosus Murashk.; Fomes marginatus f. paludosus Murashk. ex Pilát; Fomes pini-halepensis Pat.; Fomes pinicola (Sw.) Cooke; Fomes pinicola (Sw.) Fr.; Fomes pinicola subsp. marginatus (Pers.) Overh., 1953; Fomes pinicola var. marginatus (Pers.) Overh.; Fomes subungulatus Murrill; Fomes thomsonii (Berk.) Cooke; Fomes ungulatus (Schaeff.) Sacc.; Fomitopsis marginata (Pers.) P.Karst.; Fomitopsis pinicola f. effusa (Bourdot & Galzin) Domański, Orloś & Skirg.; Fomitopsis pinicola f. paludosa (Murashk. ex Pilát) Domański, Orloś & Skirg.; Fomitopsis subungulata (Murrill) Imazeki; Friesia rubra Lázaro Ibiza; Ganoderma rubrum (Lázaro Ibiza) Sacc. & Trotter; Ischnoderma helveolum (Rostk.) P.Karst.; Mensularia alba Lázaro Ibiza; Mensularia marginata (Pers.) Lázaro Ibiza; Piptoporus helveolus (Rostk.) P.Karst.; Placodes helveolus (Rostk.) Quél.; Placodes marginatus (Pers.) Quél.; Placodes marginatus var. pinicola (Sw.) Quél.; Placodes pinicola (Sw.) Pat.; Polyporus helveolus Rostk.; Polyporus marginatus (Pers.) Fr.; Polyporus marginatus Pers.; Polyporus parvulus (Lázaro Ibiza) Sacc. & Trotter; Polyporus pinicola (Sw.) Fr.; Polyporus pinicola Sw.; Polyporus pinicola subsp. pinicola; Polyporus semiovatus (Schaeff.) Britzelm.; Polyporus thomsonii Berk.; Polyporus ungulatus (Schaeff.) Sacc.; Pseudofomes pinicola (Sw.) Lázaro Ibiza; Scindalma cinnamomeum Trog; Scindalma cinnamomeum Trog ex Kuntze; Scindalma marginatum (Pers.) Kuntze; Scindalma semiovatum (Schaeff.) Kuntze; Scindalma thomsonii (Berk.) Kuntze; Scindalma ungulatum (Schaeff.) Kuntze; Trametes marginata (Pers.) P.Karst.; Trametes pinicola (Sw.) P.Karst.; Ungularia parvula Lázaro Ibiza; Ungulina marginata (Pers.) Pat.; Ungulina marginata f. effusa Bourdot & Galzin; Ungulina marginata f. paludosa Pilát; Ungulina marginata f. przibramensis Pilát; Ungulina marginata f. resupinata Bourdot & Galzin; Ungulina pinicola (Sw.) Singer

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Fomitopsis

Engleski naziv: Red-Banded Polyporet

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 (40) cm široko, školjkasto, lepezasto, debelo, pojasasto, izbrazdano; gornja je površina u mladosti bijela do žućkasta, kasnije je crvena, narančasta narančasto-crvena, sivo-crvena ili tamnosmeđa, u starosti sa sivo-crnkastom sjajnom korom, rub je tup i svijetložute do narančaste boje, a u starosti je tamnocrvenkasto-smeđ ili sivo-crn.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, promjera 0.2-0.25 mm, 3-4/mm², bjelkaste su ili žućkaste, kasnije tamnosmeđe, orifiziji su debeli i unutar rupica, mjestimično s riđim mrljicama, u mladosti s gutacijskim kapljicama; cjevčice su jednoslojne, do 8 mm duge.

Spore: Eliptične, bez sjaja, 6-9 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, kožasto do drvenasto, skoro je erodirano, bijelo, krem ili žućkasto, kasnije je žuto-smeđe ili tamnosmeđe; miris je ugodno kiselkast ili na med, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke, a rjeđe bora, ariša i jele, rijetko se pronađe na bjelogoričnom drveću kao što su bukva i breza, vrlo rijetko se razvija kao parazit na živom drveću; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Farmakološke su studije pokazale da ekstrakti ove gljive posjeduju antioksidacijska i protuupalna svojstva, dok su dvije od tri studije izvijestile o inhibiciji rasta tumora i produljenom preživljavanju (National Library of Medicine. 2024. Characterisation of Extracts and Anti-Cancer Activities of Fomitopsis pinicola; Investigating Migration Inhibition and Apoptotic Effects of Fomitopsis pinicola Chloroform Extract on Human Colorectal Cancer SW-480 Cells; Fungal strain matters: colony growth and bioactivity of the European medicinal polypores Fomes fomentarius, Fomitopsis pinicola and Piptoporus betulinus; Medicinal mushrooms as an attractive new source of natural compounds for future cancer therapy; Bioprospecting of Selected Species of Polypore Fungi from the Western Balkans). 

Napomena: Raste u velikim skupinama po smrekovim šumama gdje su ponekad vrlo velikih dimenzija i obrastu čitave panjeve. Prepoznatljiva je po crveno-smeđem klobuku, dok je rub klobuka upadljivo drugačiji, svjetliji, riđe boje. Dobra je za dekoraciju dnevnog boravka, jer ne privlači kukce.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1202. Smrekina kopitarka (Fomitopsis pinicola (Fr.) Karst.), Sinonim: Polyporus marginatus Pers. ex Fr.

2. Fomitopsis pinicola (Sw.) P.Karst. 2023. https://www.gbif.org/species/2542395

Ischnoderma resinosum - created on December 2021 in Allerthorpe, York, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by el-mundo

SMOLASTA RUPIČARKA

Ischnoderma resinosum (Schrad.) P.Karst.

Sinonimi: Boletus fuliginosus Scop.; Boletus resinosus Schrad.; Cladomeris fuliginosa (Scop.) Quél.; Fomes fuliginosus (Scop.) Cooke, 1885; Fomes fuliginosus (Scop.) Fr.; Fomes resinosus (Schrad.) Bigeard & H.Guill.; Fomitopsis resinosa (Schrad.) Rauschert; Inodermus fuliginosus (Scop.) Quél.; Ischnoderma fuliginosum (Scop.) Murrill; Ischnoderma resinosum f. aporum Pilát; Ochroporus resinosus (Schrad.) J.Schröt.; Placodes resinosus (Schrad.) Quél.; Polyporus fuliginosus (Scop.) Fr.; Polyporus resinosus (Schrad.) Fr.; Polyporus resinosus Schrad.; Polyporus resinosus var. incurvus Peck; Scindalma fuliginosum (Scop.) Kuntze; Ungulina fuliginosa (Scop.) Pat.; Ungulina resinosa (Schrad.) Pat.

Etimologija: resinosus (lat.) = smolast.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Ischnodermataceae / Ischnoderma

Engleski naziv: Resinous Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 4-25 (40) cm široko, promjer od supstrata je 15-25 cm i do 3 cm debeli, kapasto-polumjesečastog je oblik, raste na bukovim panjevima i u blizini zemlje, nekad se raširi i na metar dužine, polumjeseci su često malo izdignuti; u mladosti je sivo-smeđe ili sivo-crvenkasto, često je prekriveno s crvenim ili crvenkasto-smeđim kapljicama, sa pojasevima, uz supstrat je tamnocrveno, maslinasto-smeđe i narančasto-crveno, kasnije postaje sve tamnije crveno, površina je hrapava, maljavo-baršunasta, s brojnim je tamnim mrljama, valovita, rub je kružan i bjelkast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 4-6/mm², u mladosti su često s crvenim gutacijskim kapljicama, blijedosivkaste, svijetlooker ili smećkaste, na dodir postanu cimetastosmeđe; cjevčice su do 10 mm duge.

Spore: Valjkaste, bezbojne, glatke, 5-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Slojevito, plutasto, debljine je do 2.5 cm, bjelkasto, žućkasto ili smećkasto, rub je također crvenkast; miris je ugodan, slatkast, na gljive ili anis, a okus nije izražen.

Stanište: Raste više godina kao saprofit krupnih drvnih ostataka skoro isključivo bukve; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Od slične se vrste Ischnoderma benzoinum razlikuje po tome što uvijek raste na bukvi, a ne na crnogoričnom drveću, meso je nešto svjetlije boje, nije tamnosmeđe, rub je zadebljan i jasno kružan, a ne oštar i tanak, te nema crnih mrlja po kožici klobuka.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1254. Smolasta rupičarka (Ischnoderma resinosum (Fr.) P.Karst. ss. Pouzar)

2. Ischnoderma resinosum (Schrad.) P.Karst. 2023. https://www.gbif.org/species/2543487

Anomoloma myceliosum - created on January 2016 in Athens, Georgia, USA by Bill Sheehan

KORJENASTA KRASTOPORKA

Anomoloma myceliosum (Peck) Niemelä & K.H.Larss.

Sinonimi: Anomoporia myceliosa (Peck) Pouzar; Ceriporiopsis myceliosa (Peck) Pouzar; Ceriporiopsis myceliosa (Peck) Ryvarden & Gilb.; Fibuloporia myceliosa (Peck) Domański; Polyporus perextensa Murrill, 1920; Poria myceliosa Peck; Poria perextensa Murrill

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Anomoloma

Plodno tijelo: 2-8 (11) cm široko, do 3 mm debelo, široko rašireno s micelijem, nježno, razrašteno; bijelo, kasnije blago žućkasto, rubni je pojas paučinasto-vlaknast, ponekad s izraženijom žućkastom zonom.

Rupice/cjevčice: Bijele, kasnije blago žućkaste, 2-4/mm², promjera do 2 mm, saćaste, okrugle i pravilne.

Spore: 3.5-4.5 x 2.5-3 µm; bazidiji 12-20 x 4-5 µm, s 4 spore; cistide i kopče odsutne; otrusina bijela.

Meso: Bijelo, debljine do 3 mm, mekano do lomljivo, vlaknasto, lako se odvaja; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, češće crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo u šumi bukve, jele i smreke, na ležećem deblu smreke na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po paučinastoj rubnoj zoni su slične korina oštroporka (Oxyporus corticola) i mekana voskoporka (Ceriporiopsis mucida). Nalazi se na listi ugroženih gljiva.

Referentni izvori:

1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Korjenasta krastoporka (Ceriporiopsis myceliosa (Peck) Ryvarden et Gilb.)

2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Korjenasta krastoporka (Ceriporiopsis myceliosa)

3. Anomoloma myceliosum (Peck) Niemelä & K.H.Larss. 2023. https://www.gbif.org/species/2543443

Anomoporia bombycina - created in Finland by Teppo Helo

SVILENKASTA KOROPORKA

Anomoporia bombycina (Fr.) Pouzar

Sinonimi: Fibuloporia bombycina (Fr.) Bondartsev & Singer ex Bondartsev; Oligoporus bombycinus (Fr.) Teixeira; Physisporus bombycinus (Fr.) Gillet; Physisporus hians (P.Karst.) P.Karst.; Polyporus bombycinus Fr.; Polyporus hians P.Karst.; Poria bombycina (Fr.) Cooke; Poria fulvella Bres.; Poria hians (P.Karst.) Cooke; Trametes bombycina (Fr.) Quél.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Anomoporia

Plodno tijelo: Do 10 cm dugo, 2-3 cm široko, debljine 1-3 (5) mm, razrašteno, prvo okruglasto, a zatim se jako proširi, lako se odvaja od podloge; bjelkasto, smećkasto, sivo, ljubičasto do ljubičasto-smeđe; rub pamučast do vlaknast, bijel.

Rupice/cjevčice: Najprije su okrugle, ubrzo postanu uglate i nepravilne, 2-4/mm², tankih stijenki, bjelkaste, smećkaste do sive boje, ponekad sa slabim svijetloljubičastim tonom, često sa žutim mrljama; cjevčice su do 2 mm duge.

Spore: Široko eliptične, glatke, tankih stijenki, bezbojne, zakrivljene, 5-8 x 3-5 µm; bazidiji s 4 duge sterigme, uvijeni pri dnu, 12-18 x 5-7 µm.

Meso: Vrlo tanko, mekano kada je svježe, lomljivo i tvrdo kada se osuši, bijelo, blijedo-smeđe do ružičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u starim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, najčešće smreke i bora; izaziva smeđu trulež drva. Plodno tijelo je prilično kratkog vijeka i ne podnosi led. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po pamučastoj rubnoj zoni i rupičastoj himenijalnoj površini slična je bijelo-smeđa drvoporka (Anthoporia albobrunnea). Nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.

Referentni izvori:

1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Svilenkasta koroporka (Anomoporia bombycina (Fr.: Fr.) Pouzar)

2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Svilenkasta koroporka (Anomoporia bombycina)

3. Anomoporia bombycina (Fr.) Pouzar. 2023. https://www.gbif.org/species/9101493

Anthoporia albobrunnea - created in Norway by Helene Lind Jensen

BIJELO-SMEĐA DRVOPORKA

Anthoporia albobrunnea (Romell) Karasiński & Niemelä

Sinonimi: Antrodia albobrunnea (Romell) Ryvarden; Coriolellus albobrunneus (Romell) Domański; Leptoporus albobrunneus (Romell) Pilát; Leptoporus trabeus var. resupinatus Bourdot & Galzin; Piloporia albobrunnea (Romell) Ginns; Polyporus albobrunneus Romell; Poria albobrunnea (Romell) D.V.Baxter; Poria dichroa Bres.; Tyromyces albobrunneus (Romell) Bondartsev

Etimologija: album (lat.) = bijelo + brunneus (lat.) = smeđe. Po kontrastu između bijelih rupica i smeđih cjevčica.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Anthoporia

Plodno tijelo: 3-40 cm široko i 1-18 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice, ponekad je većih dimenzija jer je više plodnih tijela zajedno spojeno; himenijalna je površina bijela do bijelo-sivkasta, zatim je krem do sivkasto-smeđa, često je s diskoloriranim cimetastosmeđim mrljama, po suhom je vremenu jednoličnije smeđa, u starosti je cimetastosmeđa, rub je pamučasto-dlakav, bijel, kasnije je smećkast do rđastosmeđ.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 3-5/mm², ponekad izduženi i šire, promjera do 1 mm, u samom subkulumu i na rubu, poslije su duguljasto-rascijepljene; cjevčice su 1-3 mm duge, najprije su bijele, kasnije su jednolično svijetlosmeđe.

Spore: Valjkaste, malo su zakrivljene, glatke, bezbojne, 4.5-6 x 1.2-2 µm.

Meso: Tanko, mekano, po suhom je vremenu žilavo, bjelkasto; miris je cvijetni, na suhe jabuke, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća s korom koji su izloženi suncu, obično jele, ariša, smreke, ili bora. Vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po pamučastoj rubnoj zoni i rupičastoj himenijalnoj površini slična je svilenasta koroporka (Anomoporia bombycina).

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1312. Antrodia albobrunea (Romell) Ryv.

2. Anthoporia albobrunnea (Romell) Karasiński & Niemelä. 2023. https://www.gbif.org/species/9717684

NARANČASTA ZLATOPORKA

Auriporia aurulenta A.David, Tortič & Jelić

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Auriporia

Plodno tijelo: 5-13 (30) cm široko, plodno tijelo izgleda kao da se sastoji samo od rupica; svijetložuto do narančasto, narančasto-crveno, krvavocrveno, podloga iz koje izrasta često s narančasto-ružičastom nijansom, rub često iskrzan.

Rupice/cjevčice: Okrugle, 2-3/mm², žute do narančaste.

Spore: Eliptične, kratko cilindrične, bezbojne, nisu zakrivljene, glatke, tankih stijenki, 4-6.1 x 2.4-4 µm; bazidiji s 4 spore; otrusina je bijela.

Meso (trama): Žuto-narančasto, mekano, gotovo želatinozno, kasnije se stvrdnjava; miriše po anisu, marelici ili vaniliji, okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, rjeđe bjelogoričnog; uzrokuje smeđu trulež drva. Do sada je pronađena na jeli, smreki, alepskom boru i topoli, a u Hrvatskoj je zabilježena na trupcu alepskog bora, samo na jednom lokalitetu, u okolici Dubrovnika.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji i rupičavom himeniju su najsličnije korina oštroporka (Oxyporus corticola), koja nije nikad narančaste boje, rub joj je izraženo pamučast od micelija i raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, te tanka porokorka (Perenniporia tenuis), koja je uglavnom žuta i također raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1293. Auriporia aurulenta David, Tortić & Jelić

2. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Narančasta zlatoporka (Auriporia aurulenta A.David, Tortić et Jelić)

1. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Narančasta zlatoporka (Auriporia aurulenta)

2. Auriporia aurulenta A.David, Tortič & Jelić. 2023. https://www.gbif.org/species/2543461

SMEĆKASTA SMEĐOPORKA

Brunneoporus malicola (Berk. & M.A.Curtis) Audet

Sinonimi: Antrodia malicola (Berk. & M.A.Curtis) Donk; Coriolellus malicola (Berk. & M.A.Curtis) Murrill; Daedalea malicola (Berk. & M.A.Curtis) Aoshima; Polyporus malicola (Berk. & M.A.Curtis); Trametes jamaicensis Murrill; Trametes malicola Berk. & M.A.Curtis

Etimologija: malus (lat.) = jabuka, stablo jabuke + cola (lat.) = nastanjivati. Po staništu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Brunneoporus

Plodno tijelo: 2-10 (15) cm široko, posve prilegnuto na supstrat, razrašteno, za supstrat labavo pričvršćeno, formira plahtice, katkad se pojavi i u obliku poluklobučića, klobučići široki 1-3 cm, polumjer do supstrata 0.5-1.5 cm; gornja je površina sitno baršunasta, kremasta do svijetlosmeđa; himenij je porozan, u mladosti bjelkast, poslije krem, svijetlosmeđ ili oker-smećkast, rubna je zona bjelkasta, baršunasto-maljava i resasta.

Rupice/cjevčice: Višekutne, ovisno o položaju na supstratu mogu biti manje-više duguljaste, 1-3/mm², prljavobijele, sive, smećkaste, krem, svijetlooker; cjevčice su 3-8 mm duge, pojedine su duguljasto rascijepljene.

Spore: Valjkasto-eliptične, glatke, prozirne, 7.5-11 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u mladosti mekano, a kada se posuši postane tvrdo, kožasto i plutasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, daske, grede) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće bukve, graba, topole, javora, izaziva smeđu trulež.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična bjelkasta drvoporka (Antrodia albida) također raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, ali ima vrlo široke pore, samo 0.5-2/mm². Na krupnim drvnim ostacima (grane) bora s korom raste slična labirintna drvoporka (Antrodia ramentacea). Ona je vrlo mala, naraste samo 5-6 cm široko, u mladosti je plodno tijelo bijelo, poslije postane svijetlosmećkasto s velikim rupicama, odnosno 1-2/mm², sustav hifa ima dva oblika, a skeletne hife nisu žućkaste, nego su staklasto prozirne.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1309. Antrodia malicola (Berk. & Curt.) Donk, Sinonim: Coriolellus malicola (Berk. & Curt.) Murr.

2. Brunneoporus malicola (Berk. & M.A.Curtis) Audet. 2023. https://www.gbif.org/species/9745312

Buglossoporus quercinus - created on July 2018 in New Jersey, USA by tombigelow

HRASTOVA KOPITARKA

Buglossoporus quercinus (Schrad.) Kotl. & Pouzar

Sinonimi: Antrodia quercina (Schrad.) Teixeira; Boletus pulvinus Pers.; Boletus quercinus Schrad.; Buglossoporus pulvinus (Pers.) Donk; Caloporus fuscopellis Quél.; Fomes quercinus (Schrad.) Gillot & Lucand; Piptoporus paradoxus (Fr.) P.Karst.; Piptoporus quercinus (Schrad.) P.Karst.; Piptoporus quercinus (Schrad.) Pilát; Piptoporus quercinus f. monstrosus Pilát; Placodes incanus var. quercinus (Schrad.) Quél.; Placodes quercinus (Schrad.) Quél.; Polyporus cadaverinus Schulzer; Polyporus fuscopellis (Quél.) Sacc.; Polyporus paradoxus Fr.; Polyporus quercicola Velen.; Polyporus quercinus (Schrad.) Fr.; Polystictus fuscopellis (Quél.) Bigeard & H.Guill.; Ungulina quercina (Schrad.) Pat.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Buglossoporus

Engleski naziv: Oak Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 5-25 (30) cm širok, jezičastog oblika; blijedo-smeđ, oker-smeđ, žuto-smeđ, narančasto-smeđ, u starosti crno-smeđ, na pritisak postaje crvenkasto-smeđ; površina čehasto-zrnasta, ponekad s bjelkastim rubom.

Stručak: Kratak, lateralno postavljen, sužen na bazi.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste, kasnije crvenkaste, crvenkasto-smeđe, na pritisak postaju smeđe pa crvenkasto-smeđe.

Spore: 7-10 x 3-4 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Crvenkasto, manje-više postaje crvenkasto-smeđe, mekano, a kasnije tvrdo; miris je ugodan gljivi, a okus blag, kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na živom drveću i kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta; izaziva smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, od kojih je jedan u park-šumi Maksimir u Zagrebu, a dva u okolici Vinkovaca.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo dok je mlada i meso mekano.

Napomena: Slične su vrste vukovo meso (Fistulina hepatica), mekana rupičarka (Hapalopilus rutilans) i brezina guba (Fomitopsis betulina). Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi ugroženih vrsta.

Referentni izvori: 

1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Hrastova kopitarka (Piptoporus quercinus (Schrad.) Pilát)

2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Hrastova kopitarka (Piptoporus quercinus)

3. Buglossoporus quercinus (Schrad.) Kotl. & Pouzar. 2023. https://www.gbif.org/species/2543301

SJEVERNJAČKA RUPIČARKA

Climacocystis borealis (Fr.) Kotl. & Pouzar

Sinonimi: Abortiporus borealis (Fr.) Singer; Bjerkandera borealis (Fr.) P.Karst.; Bjerkandera irpicoides P.Karst.; Boletus borealis (Fr.) Wahlenb.; Climacocystis borealis var. rohrbacheri Kotl. & Pouzar; Climacocystis borealis var. spathulatus Kotl. & Pouzar; Daedalea borealis (Fr.) Quél.; Grifola pacifica (Kauffman) Kauffman; Heteroporus borealis (Fr.) Bondartsev & Singer; Inonotus irpicoides (P.Karst.) Sacc. & Trotter; Leptoporus borealis (Fr.) Pilát; Polyporus ambiens (P.Karst.) Sacc. & Trotter; Polyporus borealis Fr.; Polyporus borealis var. montanus Fr.; Polyporus borealis var. spathulatus Weinm.; Polyporus borealis var. spathulatus Weinm. ex Fr.; Polyporus irpicoides (P.Karst.) Sacc. & Trotter; Polyporus pacificus Kauffman; Polyporus piceus Velen.; Polystictus borealis (Fr.) Gillot & Lucand; Postia borealis (Fr.) P.Karst.; Spongipellis ambiens P.Karst.; Spongipellis borealis (Fr.) Pat.; Spongipellis borealis f. rohrbacheri (Kotl. & Pouzar) O.Fidalgo; Tyromyces borealis (Fr.) Imazeki

Etimologija: boreios (gr.) = sjeverno, sjevernjačko. Po području rasta.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Climacocystis

Plodno tijelo: 3-8 (10) cm široko, sraslo s drugima nekad i do 40 cm dugo, lepezasto-bubrežastog oblika, pločasto i poput crijepova poslagana jedno iznad drugoga, stražnji je dio ponekad produžen u bijeli, žuti do crvenkasti stručkoliki dio, brazdasto, dlakavo, spužvasto, rub je oštro podvijen, bjelkaste je do svijetložućkasto-smećkaste boje.

Rupice/cjevčice: Sitne, višekutno-jajolike, rastrganog su ruba, pregrade su tanke, najprije su bijele pa u starosti žućkaste boje; cjevčice su 0.5-1 cm duge.

Spore: Jajoliko-eliptične, 4-7 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto, sastavljeno je od dva sloja od kojih je gornji sloj malo deblji, te mekane i spužvaste konzistencije, a donji sloj u starosti lagano otvrdne, korast; miriše na anis ili komorač, a u starosti ili nakon oštećenja od mraza na sir, okus je neugodan, kiselkasto-gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) crnogoričnog drveća, najčešće jele i smreke, ali i bjelogoričnog drveća, ponekad i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Tipična je vrsta po površini klobuka koji je dlakav i čuperast, prisutna su dva različita sloja mesa, gornji spužvasti i nježniji, te donji koji je čvršći i u starosti korast. Sličan je žuti kruh (Laetiporus sulphureus).

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1245. Sjevernjačka rupičarka (Climacocystis borealis (Fr.) Kotl. & Pouzar), Sinonim: Spongipelis borealis Fr.

2. Climacocystis borealis (Fr.) Kotl. & Pouzar. 2023. https://www.gbif.org/species/2542720

KASKADNA DRVOPORKA

Neoantrodia serialis (Fr.) Audet

Sinonimi: Antrodia serialis (Fr.) Donk; Boletus serialis (Fr.) Spreng.; Coriolellus callosus (Fr.) M.P.Christ.; Coriolellus serialis (Fr.) Murrill; Coriolellus serialis f. callosus (Fr.) Domański; Coriolellus serialis f. corallopodus (Pilát) Domański; Coriolellus serialis f. ptychogaster (Mez) Domański; Coriolellus serialis f. resupinatostratosus Domański; Coriolellus serialis subsp. callosus (Fr.) Domanski, 1965; Coriolus serialis (Fr.) Komarova, 1964; Daedalea serialis (Fr.) Aoshima; Fomitopsis serialis (Fr.) P.Karst.; Physisporus callosus (Fr.) P.Karst.; Polyporus callosus Fr.; Polyporus echinatus (Hoffm.) Pers.; Polyporus favogineus (Hoffm. ex Harz) Wettst.; Polyporus fechtneri Velen.; Polyporus pallidissimus Velen.; Polyporus pseudoannosus Velen.; Polyporus scalaris Pers.; Polyporus serialis Fr.; Polyporus vaporarius subsp. favogineus Hoffm.; Polyporus vaporarius subsp. favogineus Hoffm. ex Harz, 1888; Polyporus vaporarius var. favogineus Hoffm.; Polyporus vaporarius var. favogineus Hoffm. ex Harz; Polystictus serialis (Fr.) Cooke; Poria callosa (Fr.) Cooke, 1886; Poria callosa (Fr.) Quél.; Poria callosa (Fr.) Sacc.; Poria echinata Hoffm.; Pycnoporus serialis (Fr.) P.Karst.; Trametes contigua Wettst.; Trametes serialis (Fr.) Fr.; Trametes serialis f. corallopoda Pilát; Trametes serialis f. ptychogaster Mez; Trametes serialis f. tuberosa Pilát; Trametes serialis var. resupinata Bourdot & Galzin

Etimologija: serialis (lat.) = serija, niz. Po načinu rasta.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Neoantrodia

Engleski naziv: Serried Porecrust

Plodno tijelo: 2-20 (35) cm široko, formirano je od mnogo malih, međusobno spojenih, klobuka, visokih 1-2 cm, povezani su u redove poput crijepova na krovu, klobuci su bijeli, žuto-oker, svijetlosmeđi ili tamnosmeđi, rub je bijel ili žućkast i valovit.

Rupice/cjevčice: Okrugle, guste, 2-4/mm², bijele, kasnije su krem ili svijetlooker, također djeluju crvenkasto zbog rasta plijesni; cjevčice su do 8 mm duge, uspravne, bijele.

Spore: Valjkaste, bezbojne, 6.5-9 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, kožasto, plutasto, tvrdo, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće jele, bora i ariša; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Paziti da se ne zamijeni sa starom rupičarkom (Heterobasidion annosum) koja ima nešto manje spore i jednu tamniju crtu na trami.

Referentni izvori:

1. Neoantrodia serialis (Fr.) Audet. 2023. https://www.gbif.org/species/9690034

Neoantrodia variiformis - created on April 2014 in Villanúa, Huesca, Spain by Joseba

PROMJENJIVA DRVOPORKA

Neoantrodia variiformis (Peck) Audet

Sinonimi: Antrodia variiformis (Peck) Donk; Coriolellus variiformis (Peck) A.K.Sarkar; Coriolus variiformis (Peck) Pat.; Daedalea variiformis (Peck) Aoshima; Microporus variiformis (Peck) Kuntze; Polyporus variiformis Peck; Polyporus variiformis var. interruptus Peck; Polyporus variiformis var. nodulosus Peck; Polyporus variiformis var. resupinatus Peck; Polystictus variiformis (Peck) Sacc.; Polystictus variiformis var. interruptus (Peck) Sacc.; Polystictus variiformis var. nodulosus (Peck) Sacc.; Polystictus variiformis var. resupinatus (Peck) Sacc.; Trametes variiformis (Peck) Peck

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Neoantrodia

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm široko, razrašteno, 0.2-1.5 cm promjera od supstrata i 6 mm debelo, izdignuto poput police, polukružno, pojedinačni su klobučići uglavnom izduženi, uski; gornja je površina u početku bijela do kremast, zatim je oker do cimetastosmeđ ili crvenkasto-smeđ, u starosti je više krem ili blijedooker, često je blijeđa prema rubu, sitno je dlakava, s uskim i često blago užlijebljenim pojasevima, u starosti je gol s raštrkanim čupercima, rub je oštar.

Rupice/cjevčice: Okrugle su do višekutne, 2-3/mm², češće su nepravilne, bjelkaste su ili krem boje; cjevčice su 0.5-5 mm duge, bijele, krem do blijedooker.

Spore: Cilindrične, bezbojne, 8-12 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili kremasto, plutasto, žilavo i savitljivo kada je svježe, tvrdo je kada se osuši, 1-4 mm debelo; miriše na drvo, a okus blag.

Stanište: Raste tijekom godine u planinskim crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka jele, smreke i bora, a vrlo rijeko bjelogoričnog drveća, breze i hrasta; uzrokuje smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena na trupcu jele u miješanoj šumi bukve, jele i smreke na samo dva lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera i u okolici Crnog Luga.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.

Referentni izvori:

1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Promjenjiva drvoporka (Antrodia variiformis (Peck.) Donk)

2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Promjenjiva drvoporka (Antrodia variiformis)

3. Neoantrodia variiformis (Peck) Audet. 2023. https://www.gbif.org/species/9682718

Fomitopsis spraguei - created on August 2023 in Первомайский район, Минск, Belarus by Агеев Николай

KESTENOVA GUBOVKA

Niveoporofomes spraguei (Berk. & M.A.Curtis) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai

Sinonimi: Fomitopsis spraguei (Berk. & M.A.Curtis) Gilb. & Ryvarden; Pilatoporus spraguei (Berk. & M.A.Curtis) Vampola; Polyporus sordidus Cooke; Polyporus spraguei Berk. & M.A.Curtis; Trametes spraguei (Berk. & M.A.Curtis) Ryvarden; Trametes spraquei (Berk. & M.A.Curtis) Ryvarden; Tyromyces spraguei (Berk. & M.A.Curtis) Murrill; Tyromyces spraquei (Berk. & M.A.Curtis) Murrill; Tyromyces subtrimiticus Corner; Tyromyces subtrimiticus var. aurantitingens Corner

Etimologija: Po imenu, C.J. Spragueu.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Niveoporofomes

Engleski naziv: Green Cheese Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 2-10 (15) cm široko i do 6 cm visoko, polukružnog je do gotovo kružnog ili nepravilnog oblika; gornja je površina bjelkasta, sivkasta do oker, hrapava je i kvrgava, donja je himenijalna površina slične boje, rub je u mladosti narančast, kasnije je sivkasto-zelen.

Rupice/cjevčice: Sitne, višekutne, 3-6/mm², bijele, krem do smećkaste; cjevčice su do 5 mm duge.

Spore: Široko eliptične, bezbojne, 5-8 x 4-5 µm.

Meso: Bjelkasto, sivkasto ili je blago plavkasto, u mladosti jasno podijeljeno u bjelkaste i sivkaste zone, na prerezu je nepromjenjive boje, kožica je mekana, kasnije postaje čvršća; miris je ugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, ali i kao parazit na živom drveću, osobito kestenu i hrastu; uzrokuje smeđu trulež drva. U Europi je zabilježena samo na šumskom kestenu i hrastu plutnjaku, a u Hrvatskoj je nađena na panju šumskog kestena samo na jednom lokalitetu, na južnim obroncima planine Medvednice, u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Mladi primjerci izlučuju vodenaste kapljice po rubu i na gornjoj površini. Zelena diskoloracija ruba je koristan marker za ovu vrstu, koji pomaže u razlikovanju od sličnih vrsta. Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.

Referentni izvori:

1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Kestenova gubovka (Fomitopsis spraguei (Berk. et M.A.Curtis) Gilb. et Ryvarden)

2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Kestenova gubovka (Fomitopsis spraguei)

3. Niveoporofomes spraguei (Berk. & M.A.Curtis) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai. 2023. https://www.gbif.org/species/9713907

Parmastomyces mollissimus - created on December 2023 in La Brée-les-Bains, France by Guinberteau Jacques

PROMJENJIVA PRILJEPNICA

Parmastomyces mollissimus (Maire) Pouzar

Sinonimi: Parmastomyces transmutans (Overh.) Ryvarden & Gilb.; Polyporus subcartilagineus Overh.; Polyporus transmutans Overh.; Sarcoporia polyspora P.Karst.; Tyromyces mollissimus Maire; Tyromyces transmutans (Overh.) J.Lowe

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Parmastomyces

Klobuk: 3-7 (9) cm široko, izduženo razrašteno, rubna je zona malo izdignuta, s gotovo je formiranim klobucima, u mladosti je sa staklastim elastičnim slojem, gornji se sloj osuši; bijelo, žućkasto, sa žućkasto-smeđim do crvenkasto-smeđim mrljama, rubna je zona sitno paperjasta.

Rupice/cjevčice: Bijele, okruglaste, višekutne.

Spore: 4-6.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, žilavo, vlaknasto, mekano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, prvenstveno smreke ili bora, obično se spoje u veću površinu s donje strane ležećih trupaca. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Dubrovnika.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rijetka je vrsta. Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

Referentni izvori:

1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Promjenjiva priljepnica (Parmastomyces mollissimus (Maire) Pouzar)

2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Promjenjiva priljepnica (Parmastomyces mollissimus)

3. Parmastomyces mollissimus (Maire) Pouzar. 2023. https://www.gbif.org/species/2543271

Resinoporia crassa - created on May 2018 in Mellalahti 60, 95690 Ylitornio, Finland by bodhiheera

DEBELA DRVOPORKA

Resinoporia crassa (P.Karst.) Audet

Sinonimi: Amyloporia crassa (P.Karst.) Bondartsev & Singer ex Bondartsev; Amyloporia crassa f. subimbricata Domański; Amyloporiella crassa (P.Karst.) A.David & Tortič; Antrodia crassa (P.Karst.) Ryvarden; Fibuloporia crassa (P.Karst.) Bondartsev; Fomes crassus (P.Karst.) Komarova; Fomitopsis crassa (P.Karst.) Bondartsev; Physisporinus crassus P.Karst.; Physisporus crassus P.Karst.; Polyporus caseicarnis Speg.; Poria crassa (P.Karst.) Sacc.; Poria crassa P.Karst.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Resinoporia

Plodno tijelo: 5-20 (30) cm široko i 1-2 cm debelo, razrašteno, čvrsto je sraslo za podlogu; bijelo, rub je u mladosti opnast, kasnije je tup, zaobljen, širok, kasnije nestaje, gladak.

Rupice/cjevčice: 5-6/mm², 0.09 - 0.12 mm široke, okrugle, bijele su do krem; cjevčice su u početku u jednom sloju, kasnije su u više slojeva, kose, tankih stijenki, u donjim su slojevima ispunjene bijelim micelijem, rastu 2-4 mm godišnje, kao da su djelomično natopljene smolastom tvari, posebno kod starijih primjeraka, u početku su bijele, kasnije su krem, prljavožute ili žuto-smeđe.

Spore: Duguljasto eliptične, zašiljene su na bazi, bezbojne, 5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: U početku je vrlo tanko, gotovo neprimjetno, kasnije je do 10 mm debelo, zrnasto, na presjeku malo pojasasto, svježe je mekano, tvrdo i lomljivo kada je suho, bijelo; smolastog je mirisa koji s godinama postupno nestaje, a okus je gorak.

Stanište: Raste više godina u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke, ariša, jele ili bora; izaziva smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo na smreki na tri lokaliteta, sva tri u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi ugroženih vrsta.

Referentni izvori:

1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Debela drvoporka (Antrodia crassa (P.Karst.) Ryvarden)

2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Debela drvoporka (Antrodia crassa)

3. Resinoporia crassa (P.Karst.) Audet. 2023. https://www.gbif.org/species/9754366

Fomitopsis cajanderi - created on November 2020 in Gateshead NE9, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by adcapraecaput

CRNOGORIČNA KOPITARKA

Rhodofomes cajanderi (P.Karst.) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai

Sinonimi: Fomes cajanderi P.Karst.; Fomes subroseus (Weir) Overh.; Fomitopsis cajanderi (P.Karst.) Kotl. & Pouzar; Fomitopsis roseozonata (Lloyd) S.Ito; Fomitopsis subrosea (Weir) Bondartsev & Singer; Polystictus mimicus (P.Karst.) Sacc. & Trotter; Pycnoporus mimicus P.Karst.; Trametes roseozonata Lloyd; Trametes subrosea Weir; Ungulina subrosea (Weir) Murashk.

Etimologija: rhodo (lat.) = ruža. Po rupicama boje ruže. Naziv cajendri je dobila ime po Aimou Kaarlu Cajanderu, šumskom ekologu koji je također je služio kao premijer Finske tijekom nekoliko razdoblja svog života.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Rhodofomes

Engleski naziv: Rosy Conk

Plodno tijelo (klobuk): 2.5-10 cm široko i polumjera 2-6 cm, pločasto, okruglasto, kvrgavo je ili različito okruglo izbočeno, raste postrance; površina je u početku ružičasto-crvena do crvenkasto-smeđa i baršunasta, u starosti je siva, sivo-smeđa do crno-siva i nepravilno ispucana, rub je zaokružen i bjelkasto-crvenkast, na dodir pocrveni.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 4-5/mm², u mladosti su ružičaste do crvenkasto-smećkaste, u starosti su smeđe; cjevčice su višeslojne, po sloju su 1-4 mm duge.

Spore: Valjkaste, malo su zakrivljene, prozirne, 5-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Plutasto, drvenasto, vlaknasto, 2-8 mm debelo, crveno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog crnogoričnog drveća, rijetko se pronađe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Lako je prepoznatljiva zbog baršunaste površine mladog plodnog tijela koje je crvenkasto-smeđe. Posebice je znakovit rub koji je bjelkasto-crvenkast te na dodir najprije pocrveni, a zatim posmeđi.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1204. Crnogorična kopitarka (Fomitopsis cajanderi (P.Karst.) Kotl. & Pouz.), Sinonim: Trametes subrosea Weir 1923

2. Rhodofomes cajanderi (P.Karst.) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai. 2023. https://www.gbif.org/species/9739681

Fomitopsis rosea - created on September 2020 in Tartu maakond, Estonia by Triin Varvas

RUŽIČASTA GUBOVKA

Rhodofomes roseus (Alb. & Schwein.) Kotl. & Pouzar

Sinonimi: Boletus roseus Alb. & Schwein.; Fomes roseus (Alb. & Schwein.) Cooke, 1885; Fomes roseus (Alb. & Schwein.) Fr.; Fomes roseus (Alb. & Schwein.) Sacc.; Fomes rufopallidus (Trog) Cooke; Fomitopsis rosea (Alb. & Schwein.) P.Karst.; Fomitopsis rufopallida (Trog) P.Karst.; Placodes roseus (Alb. & Schwein.) Quél.; Polyporus roseus (Alb. & Schwein.) Fr.; Polyporus roseus Alb. & Schwein.; Polyporus rufopallidus Trog; Rhodofomes roseus (Alb. & Schwein.) Vlasák; Scindalma roseum (Alb. & Schwein.) Kuntze; Scindalma rufopallidum (Trog) Kuntze; Trametes rosea (Alb. & Schwein.) P.Karst.; Ungulina rosea (Alb. & Schwein.) Pat.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Fomitopsidaceae / Rhodofomes

Engleski naziv: Rose Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-15 (20) cm široko i 4-5 cm debelo, lateralno, često je po nekoliko plodnih tijela sraslo jedno na drugo; površina je u početku ružičasta, crvenkasta do crvenkasto-smeđa, kasnije je crno-smeđa, neravno naborano, nije pojasasto, na mjestu na kojem izrasta je sa svijetloružičastim prstenom.

Rupice/cjevčice: Višekutne, na mjestu na kojem izrastaju sa svijetloružičastim prstenom, 3-5/mm², bjelkasto-crvenkaste su ili ružičaste, u starosti su crvenkasto-smeđe ili smeđe i bjelkaste od praha spora; cjevčice su višeslojne, po sloju su do 5 mm duge. 

Spore: Duguljaste, eliptične, bezbojne, 6-7 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, kožasto, plutasto, drvenasto, sivo-ružičasto, ružičasto-smeđe ili je ružičasto; miris i okus su blagi na smolu.

Stanište: Raste više godina uglavnom po planinskim crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke, jele ili bora. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, na trupcima smreke, samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Veoma je slična smrekina kopitarka (Fomitopsis pinicola) koja ima crveni rub, a od nje se razlikuje po ružičastoj trami, rupice su također ružičaste boje, a ima i nešto manji klobuk. Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi ugroženih vrsta.

Referentni izvori:

1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ružičasta gubovka (Fomitopsis rosea (Alb. et Schwein.: Fr.) P.Karst.)

2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Ružičasta gubovka (Fomitopsis rosea)

3. Rhodofomes roseus (Alb. & Schwein.) Kotl. & Pouzar. 2023. https://www.gbif.org/species/8179389

ORIJAŠKA RUPIČAVKA

Meripilus giganteus (Pers.) P.Karst.

Sinonimi: Agaricus aequivocus (Holmsk.) E.H.L.Krause; Agaricus multiplex Dill., 1719; Boletus giganteus Pers.; Boletus giganteus Schumach.; Cladomeris giganteus (Pers.) Quél.; Clavaria aequivoca Holmsk.; Flabellopilus giganteus (Pers.) Kotl. & Pouzar; Grifola gigantea (Pers.) Pilát; Grifola lentifrondosa Murrill; Meripilus lentifrondosus (Murrill) M.J.Larsen & Lombard; Merisma giganteum (Pers.) Gillet; Polypilus frondosus var. intybaceus Bondartsev; Polypilus giganteus (Pers.) Donk; Polyporus aequivocus (Holmsk.) E.H.L.Krause; Polyporus frondosus Fr.; Polyporus giganteus (Pers.) Fr.; Polyporus giganteus Pers.; Polyporus giganteus f. simplex Bourdot & Galzin; Polyporus lentifrondosus (Murrill) Murrill

Etimologija: giganteus (lat.) = orijaški, velik, golem. Po dimenzijama.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meripilaceae / Meripilus

Engleski naziv: Giant Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 4-30 (200) cm široko i 1-2 cm debelo, elastično, lepezasto, pojedinačni su klobuci srašteni jedan iznad drugog i međusobno se preklapaju, izrastaju iz zajedničke debelomesnate baze; smeđi, crvenkasto-smeđi, žuto-okerasti ili tamnosmeđi, s crnkastim su mrljama, ali i s krem-žućkastim do crvenim tonom, u mladosti na pritisak brzo postane crno-smeđ, površina je valovita s žuto-smeđim do crveno-smeđim koncentričnim krugovima i brazdama, baršunasta, rub je nepravilno režnjevit vijugav, žućkast i zrnast.

Stručak: U pravom smislu riječi ne postoji, međutim srašteni lopatasti klobuci formiraju debelomesnatu bazu s kojom se gljiva drži za stanište, zakrivljen, bjelkast, na bazi je sa smećkastim pjegama.

Rupice/cjevčice: Sitne, krem, blijedožućkaste, kasnije su krem-sivkaste, na pritisak prstom pocrnu; cjevčice su bijele, kratke, spuštaju se po stručku, formiraju se dosta kasno tako da himenij izgleda bijel i gladak.

Spore: Široko su eliptične, glatke, 5-8 x 4-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je do lagano žućkasto, na presjeku najprije pocrveni pa zatim postane crno-smeđe, mekano je sam u mladosti, kasnije je vlaknasto, žilavo i tvrdo; miris je ugodan, a okus je u mladosti blag, kasnije je trpak i gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s formolom za nekoliko minuta postane narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve ili jele, ponekad dostigne enormnu veličinu (nekad je teška i 30 kg).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo veoma mlada dok je meso mekano.

Napomena: Slična je planinska rupičarka (Bondarzewia mesenterica), ali ona raste po višim planinskim predjelima, drugačije je konzistencije i oblika klobuka, a meso joj na presjeku ne mijenja boju. Slična je i jestiva zečarka (Grifola frondosa) koja ima slične klobuke po obliku, ali većih dimenzija, ima stručak u obliku panja, a ne kao kod opisane vrste. Jelenovo uho (Polyporus umbellatus) ima kružni klobuk u obliku lijevka ili cvijeta. U mladosti je jestiva i ogromnih dimenzija. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1183. Orijaška rupičavka (Meripilus giganteus Karsten), Sinonim: Polyporus giganteus Pearsoon ex Fries

2. Meripilus giganteus (Pers.) P.Karst. 2023. https://www.gbif.org/species/2540761

Rigidoporus crocatus - created in Estonia by Urmas Ojango

ŠAFRANASTA TVRDOPORKA

Rigidoporus crocatus (Pat.) Ryvarden

Sinonimi: Perenniporia nigrescens (Bres.) Murrill; Physisporinus crocatus (Pat.) F.Wu, Jia J.Chen & Y.C.Dai; Physisporinus nigrescens (Bres.) Pilát; Physisporus microsporus P.Karst.; Podoporia nigrescens (Bres.) Bondartsev; Poria crocata Pat.; Poria microspora (P.Karst.) Sacc. & D.Sacc.; Poria nigrescens Bres.; Rigidoporus nigrescens (Bres.) Donk

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meripilaceae / Rigidoporus

Plodno tijelo: 3-10 (15) cm široko i 1-1.5 (2) cm debelo, razrašteno; bijelo-žuto, šafranastožuto, ružičasto do crvenkasto-smeđe, postaje tamnije kada se osuši.

Rupice/cjevčice: U mladosti su bjelkaste, kasnije su žute, šafranastožute ili su žuto-ružičaste; cjevčice su u slojevima.

Spore: Sitne, 5-7/mm², 3.5-5.5 x 3.5-5.5 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Žućkasto do smeđe; miris nije izražen ili je malo na plijesan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste više godina u šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog, rijetko bjelogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva, vrlo je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je pronađena gotovo isključivo u šumi bukve, jele i smreke, na ostacima smreke i jele, rijetko bukve na šest lokaliteta, u nacionalnim parkovima Plitvička jezera i Risnjak te na planini Kapeli.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je pogačasta rupičarka (Rhodonia placenta). Nalazi se na listi ugroženih vrsta.

Referentni izvori:

1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Šafranasta tvrdoporka (Rigidoporus crocatus (Pat.) Ryvarden)

2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Šafranasta tvrdoporka (Rigidoporus crocatus)

3. Rigidoporus crocatus (Pat.) Ryvarden. 2023. https://www.gbif.org/species/2541032

SJEVERNA JEŽEVICA

Climacodon septentrionalis (Fr.) P.Karst.

Sinonimi: Creolophus septentrionalis (Fr.) Banker; Dryodon septentrionalis (Fr.); Hydnum septentrionale Fr.; Hydnum septentrionale f. ramicola Henn.; Hydnum septentrionale var. hortense Fr.; Steccherinum septentrionale (Fr.) Banker

Etimologija: septentriones (lat.) = sjeverni, sjeverni dio. Po mjestu rasta.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Climacodon

Engleski naziv: Northern Tooth Fungus

Plodno tijelo: 3-30 (60) cm je široko, do 3 cm debelo i oko 15 cm visoko; bjelkasto ili svijetložuto, rub na prerezu pocrni, ali ne uvijek, sastoji se od brojnih pojedinačnih plodnih tijela u obliku polumjeseca koji su poput crijepova naslagani jedno iznad drugoga, nekad zajedno mogu težiti do oko 2 kg, gornja površina je dlakava.

Šiljci: Iste bjelkaste do žute boje kao i gornja površina, dugi su do 16 mm.

Spore: Bezbojne, vrlo su sitne, valjkaste, kratke, mnogobrojne, 4.5-5 x 2-2.5 µm; cistide su bezbojne, u obliku su stošca, dužine 50 µm i širine 10 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bjelkasto, suho je žućkasto, žilavo, elastično; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na bjelogoričnom drveću, najčešće hrastu, bukvi, brijestu ili brezi; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Ova rijetka vrsta djelomično podsjeća na žuti kruh (Laetiporus sulphureus) koji nije bijele boje, te jako i postojano miriše po čemu se najlakše razlikuje od opisane vrste.

Referentni izvori:

1. Climacodon septentrionalis (Fr.) P.Karst. 2023. https://www.gbif.org/species/2541815

Phlebia lilascens - created on September 2017 in Przełom Hornadu, Słowacki Raj, Slovakia by Jerzy Opioła

LJUBIČASTA ŽILNICA

Phlebia lilascens (Bourdot) J.Erikss. & Hjortstam

Sinonimi: Corticium lilascens Bourdot; Corticium pallidoincarnatum Litsch.; Lilaceophlebia lilascens (Bourdot) Spirin & Zmitr.; Phlebia pallidoincarnata (Litsch.) Parmasto

Etimologija: lilas (lat.) = lila, ljubičasto + -scens (lat.) = postati, pretvarati se u. Po pretvaranju u ljubičastu boju.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Basidiomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Phlebia

Plodno tijelo: 4-20 (30) cm široko, posve je prilegnuto na supstratu, čvrsto je srašteno, formira plahtice voštanoga sjaja; površina je glatka ili blago nepravilno bradavičava, siva, sivo-oker ili ružičasto-smeđa s laganim ljubičastim odsjajem, rub je bijel i sitno dlakav.

Spore: Eliptične su do malo vretenaste, glatke, prozirne, 4-4.5 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, više je ili manje ljubičastog tona, pomalo želatinozno, hrskavičavo, voštano, sluzavo, mekano, kad sa posuši postane žilavo i tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, a rjeđe crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnim vrstama unutar roda Phlebia od kojih pojedine vrste imaju i sličnu mikrostrukturu.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1330. Phlebia lilascens (Bourd.) Erikss. & Hjorst.

2. Phlebia lilascens (Bourdot) J.Erikss. & Hjortstam. 2023. https://www.gbif.org/species/2544912

Phlebia radiata - created on October 2022 in 54.2351..., 37.8499..., Russian Federation by Marina Privalova

NARANČASTA ŽILNICA

Phlebia radiata Fr.

Sinonimi: Auricularia aurantiaca Sowerby; Hydnum carneum (Fr.) Fr.; Irpex carneus (Fr.) Fr.; Merulius contortus (Fr.) Höhn.; Merulius fulvus Lasch; Merulius merismoides Fr.; Phlebia aurantiaca (Sowerby) J.Schröt.; Phlebia aurantiaca (Sowerby) P.Karst.; Phlebia aurantiaca var. merismoides (Fr.) Bourdot & Galzin; Phlebia aurantiaca var. radiata (Fr.) Bourdot & Galzin; Phlebia cinnabarina Schwein.; Phlebia contorta Fr.; Phlebia cystidiata H.S.Jacks., 1956; Phlebia kriegeriana Henn.; Phlebia merismoides (Fr.) Fr.; Phlebia radiata f. albomarginata Parmasto; Phlebia radiata f. contorta (Fr.) Parmasto; Phlebia radiata f. merismoides (Fr.) Parmasto; Phlebia radiata subsp. contorta (Fr.) Parmasto, 1967; Phlebia radiata subsp. contorta (Fr.) Quél., 1888; Phlebia radiata subsp. merismoides (Fr.) Parmasto, 1967; Phlebia radiata var. carnea Fr.; Phlebia radiata var. carneoplumbea Fr.; Phlebia radiata var. cinnabarina Schwein.; Phlebia radiata var. cinnabarina Schwein. ex Fr.; Phlebia radiata var. contorta (Fr.) Quél.; Phlebia radiata var. fulgens Fr.; Phlebia radiata var. livida Fr.; Phlebia radiata var. pallida Fr.; Radulum carneum (Fr.) Fuckel; Sistotrema carnea Bonord.; Sistotrema carneum Fr.; Xylodon carneus (Fr.) Kuntze

Etimologija: radio (lat.) = zračiti, širiti se poput zrake. Po radijalno brazdastoj površini plodnog tijela.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Basidiomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Phlebia

Engleski naziv: Wrinkled Crust

Plodno tijelo: 4-30 (>100) cm široko, posve je prilegnuto na supstratu, razrašteno, labavo se drži za podlogu, u ranoj se mladosti formiraju kružne mrlje ili hrpice široke 1-2 cm, poslije se razvije u nepravilne oblike; površina je često radijalno brazdasta, češljasta, može biti valovita i kvrgava, himenij je u starosti bradavičav ili okruglastog izgleda, bradavice rastu zrakasto iz središta, svijetlonarančast do vinskicrven, sredina je srebrenosiva, sivo-crvena, ljubičasta do mesnatocrvenkasta, rub je svjetliji, rastrgan i resast.

Spore: Valjkaste, blago zavijene, glatke, prozirne, 4-5.5 x 1.5-2 µm; otrusina bijela.

Meso: Slabo je želatinozno do želatinozno-hrskavičavo, sočno, kada se posuši, postane tvrdo kao kora i žilavo, žućkasto-crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, a rjeđe crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo karakteristična i lako prepoznatljiva zbog izrazito radijalno brazdastog plodnog tijela. Ima vrlo promjenljiv oblik i boju. Donekle je slična labirintna žilnica (Phlebia rufa), ali ona nema tragova radijalnih brazdi, nego je njezina površina mrežasto-porozna ili meruloidna te je rub vidno paučinasto-maljav.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1326. Phlebia radiata Fries, Sinonim: Phlebia aurantiaca (Sow.) Karst.

2. Phlebia radiata Fr. 2023. https://www.gbif.org/species/2545089

Phlebia rufa - created in Norway by Terje Spolén Nilsen

LABIRINTNA ŽILNICA

Phlebia rufa (Pers.) M.P.Christ.

Sinonimi: Merulius corium subsp. pallens (Berk.) Lloyd, 1918; Merulius corium var. pallens (Kuntze) Lloyd; Merulius isoporus (Pers.) Duby; Merulius isosporus (Pers.) Duby; Merulius lividus Bourdot & Galzin; Merulius pallens Berk.; Merulius pallens Schwein.; Merulius phlebioides Bourdot & Galzin, 1923; Merulius pruni Peck; Merulius rufus Pers.; Merulius rufus var. pinicola (P.Karst.) P.Karst.; Phlebia butyracea Rick; Phlebia erecta Rea; Serpula rufa (Pers.) P.Karst.; Serpula rufa var. pinicola P.Karst.; Sesia pallens Kuntze; Sesia rufa (Pers.) Kuntze; Xylomyzon isoporum Pers.; Xylomyzon isosporum Pers.; Xylomyzon rufum (Pers.) Pers.

Etimologija: rufa (lat.) = crvenkasto-smeđe, grimizno. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Basidiomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Phlebia

Plodno tijelo: 4-30 (> 50) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, labavo je srašteno s podlogom, u ranoj mladosti izgleda poput kružne mrlje ili sitne bijele hrpice, poslije može narasti i nekoliko decimetara široko; površina je grbava, nabrana i valovita, češljasta, himenijalna je površina valovito naborana ili je nepravilno porozna, meruloidna, ponekad je s gutacijskim kapljicama čak i po vlažnom vremenu, krem, mesnatocrvena, ružičasto-smeđa, žuto-smeđa do crvenkasto-smeđa, sredina je ljubičasta do mesnatocrvenkasta, prijelaz u rubnu zonu je smećkast do oker, rubna je zona bjelkasta i resasta.

Spore: Valjkaste, nisu zakrivljene, prozirne, glatke, s dvije su kapljice, 4.4-5.5 x 1.7-2.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto je do crvenkasto-smeđe, više je ili manje ljubičastog tona, pomalo želatinozno, hrskavičavo, voštano, mekano, kada se posuši postane kožasto i tvrdo; miris i okus su blago kiselkasti, na voće ili gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Povećano plodno tijelo ima vrlo lijep izgled, a posebno se ističe s bijelim rubom. Bijele mrlje se mogu pojaviti i na površini himenija. Može se zamijeniti s donekle sličnom narančastom žilnicom (Phlebia radiata), ali njezino plodno tijelo nema bijeli rub te je površina narančaste ili ružičaste boje s blagom ljubičastom nijansom.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1325. Phlebia rufa (Fr.) Christ., Sinonim: Merulius rufus Pers. ex Fr.

2. Phlebia rufa (Pers.) M.P.Christ. 2023. https://www.gbif.org/species/2545043

Phlebia tremellosa - created on November 2023 in Wienerwald-Thermenregion, Tulbing, Niederösterreich, Austria by majola

NABORANA HLADETINA

Phlebia tremellosa (Schrad.) Nakasone & Burds.

Sinonimi: Merulius imbricatus Balf.-Browne; Merulius tremellosus Fr.; Merulius tremellosus Schrad.; Merulius tremellosus subsp. incarnatus Parmasto, 1976; Merulius tremellosus subsp. spongiosus (Fr.) Sacc.; Merulius tremellosus var. pallidus Weinm.; Merulius tremellosus var. spongiosus Fr.; Sesia tremellosa (Schrad.) Kuntze; Xylomyzon tremellosum (Schrad.) Pers.

Etimologija: tremesco (lat.) = drhtavo. Po želatinoznoj, drhtavoj konzistenciji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Basidiomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Phlebia

Engleski naziv: Jelly Rot

Plodno tijelo: 3-30 (40) cm široko, vrlo je nepravilnog oblika, klobuci su poput crijepova postavljeni jedan iznad drugoga, školjkastog je oblika ili poput uha; površina je grubo dlakava, maljava, čekinjasta, bjelkasta, sa ružičastom je ili narančastom nijansom, po vlažnom vremenu i u starosti je žuto-oker ili oker.

Rupice/cjevčice: Nalaze se s donje strane klobuka, 1-3 mm široke, anostomozirajuće, mrežaste, labirintne, formirane su od isprepletenih alveola, duguljastih rupica ili vijuga, žućkasto-narančaste, svijetlosmeđe, više su ili manje crvenkaste, na rubu su svjetlije.

Spore: Valjkaste, zakrivljene, prozirne, 3.5-4.5 x 1-1.5 µm; otrusina je bjelkasta do žućkasta.

Meso: Bjelkasto je do smećkasto, elastično, želatinozno, kasnije je tvrdo, žilavo, suho i hrskavičasto, na presjeku se vide 2 sloja, gornji je sloj je mekan, pamučast i vlažan te blijedo maljav, a donji je sloj nešto čvršći; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće bukve, topole, breze, vrbe ili bora; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Ima želatinoznu i žilavu konzistenciju mesa kao i sve vrste iz roda Merulius. Slična vrsta s kojom se eventualno može zamijeniti je kožasta žilavica (Plicaturopsis crispa), međutim spomenuta vrsta ima skoro gladak klobuk koji je samo djelomično koncentrično maljav, a himenij je dugo, vijugav, naboran i bijele boje. Nejestiva je zbog žilavog mesa.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1321. Merulius tremellosus Fries., Sinonim: Phlebia tremellosus Fr.

2. Phlebia tremellosa (Schrad.) Nakasone & Burds. 2023. https://www.gbif.org/species/2544300

Aegerita candida - created on September 2019 in Maplewood, NJ, USA by tombigelow

ZRNASTA KRASTOKORKA

Bulbillomyces farinosus (Bres.) Jülich

Sinonimi: Aegerita candida Pers.; Aegerita candida Pers. ex Fr.; Aegerita cordae Sacc., 1886; Candida aegerita Fr., 1829; Crocysporium aegerita Corda, 1837; Kneiffia aegerita (Höhn. & Litsch.) Herter; Kneiffia farinosa Bres.; Kneiffia farinosa var. atypica Rick; Metulodontia farinosa (Bres.) Parmasto; Peniophora abietis var. pinastri Bourdot & Maire; Peniophora aegerita Höhn. & Litsch.; Peniophora aegerita subsp. pinastri (Bourdot & Maire) Sacc. & Trotter; Peniophora candida Höhn. & Litsch.; Peniophora candida Lyman; Peniophora farinosa (Bres.) Höhn. & Litsch.; Peniophora farinosa var. atypica (Rick) Rick; Peniophora orphanella subsp. pinastri (Bourdot & Maire) Bourdot & Galzin; Sclerotium aegerita Hoffm.; Tubercularia candida (Pers.) Spreng.

Etimologija: farina (lat.) = brašno + pes (lat.) = noga. Po površini.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Bulbillomyces

Engleski naziv: Couscous Crust

Plodno tijelo: 1-3 (5) cm široko; u seksualnom je stadiju posve prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je sraslo za podlogu, formira tanke i tvrde plahtice; površina je glatka ili malo bradavičava, bijele, žute ili sivkaste boje; u stadiju sklerocija ima gusta bijela loptasta ili kruškolika zrnca promjera 0.1-0.2 mm.

Spore: Eliptične, skoro okruglaste, glatke, prozirne, 5-7 x 4-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Dok je plodno tijelo svježe, ima voštanu i sočnu konzistenciju, bijelo do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uvjek raste na donjoj strani grana i trupaca.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: U seksualnom stadiju ima izgled bjelkasto-sivo-okerastih plahtica koje u cjelosti prilegnu na supstrat. U seksualnom stadiju na glatkoj površini ostanu bijele loptice nagomilane u hrpice. Površina pojedinačnoga sklerocija (aegerita-stadij) građena je od grmolikih okruglastih ili ovalnih stanica veličine 10-18 x 8-15 µm.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1939. Bulbillomyces farinosus (Bres.) Jülich Imperfektan stadij Aegerita candida Pers. ex Fr.; 1403. Bulbillomyces farinosus (Bres.) Jülich, Sinonim: Peniophora candida Lyman

2. Bulbillomyces farinosus (Bres.) Jülich. 2023. https://www.gbif.org/species/2544313

Ceriporiopsis jelicii - created in Norway by Rune Solvang

PLITVIČKA KRASTOPORKA

Ceriporiopsis jelicii (Tortič & A.David) Ryvarden & Gilb.

Sinonimi: Skeletocutis jelicii (Tortic & A.David) Ryvarden & Gilb.; Skeletocutis jelicii Tortič & A.David

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Ceriporiopsis

Plodno tijelo: Do 10 cm dugo i 4 cm široko, razrašteno; himenijalna površina s rupicama najprije bijela, kada se osuši postaje bjelkasto-kremasta do svijetlookerasta, često s prljavo smeđim mrljama.

Rupice/cjevčice: Gotovo su okrugle, boje su površine plodnog tijela, 5-7/mm²; mekane, plutaste do lomljive, do 1 mm duge.

Spore: Eliptične, bezbojne, tankih stijenki, 1.9-2.9 × 0.9-1.6 µm.

Meso (trama): Vrlo je tanka, svijetlosmeđa.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, najčešće jele, smreke i bora. U Hrvatskoj je pronađena u miješanoj šumi bukve, jele i smreke na mrtvom uspravnom stablu jele, na jedinom poznatom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zaštićena je vrsta i nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.

Referentni izvori:

1. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Plitvička krastoporka (Ceriporiopsis jelicii (Tortić et A.David) Ryvarden et Gilb.)

2. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Plitvička krastoporka (Ceriporiopsis jelicii)

3. Ceriporiopsis jelicii (Tortič & A.David) Ryvarden & Gilb. 2023. https://www.gbif.org/species/2541744

Porpomyces mucidus - created in Finland by Kulju, Matti

MEKANA VOSKOPORKA

Ceriporiopsis mucida (Pers.) Gilb. & Ryvarden

Sinonimi: Agaricus mucidus (Pers.) E.H.L.Krause; Boletus mucidus (Pers.) Pers.; Dryodon mucidus (Pers.) Quél.; Fibuliporia donkii Domanski; Fibuloporia donkii Domański; Fibuloporia mucida (Pers.) Niemelä; Leptoporus mucidus (Pers.) Pat.; Merulius lichenicola Burt; Physisporus molluscus (Pers.) Gillet; Physisporus mucidus (Pers.) Gillet; Polyporus mucidus (Pers.) Fr.; Polyporus mucidus Pers.; Poria mucida Pers.; Poria mucida f. corallo-globosa Pilát; Poria mucida subsp. mucida; Poria mucida var. irpicoides Jaap; Porpomyces mucidus (Pers.) Jülich

Etimologija: mucus (lat.) = sluzav. Po mazavoj površini.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Ceriporiopsis

Plodno tijelo: 3-15 (20) cm široko i 2-3 mm debelo, posve priraslo na supstrat, razrašteno, vrlo se labavo drži za supstrat, formira plahtice ili krpice, površina nije ravna; bijelo, kremasto do svijetložućkasto; rubna zona je s bijelo maljava od micelijskih niti; himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste do višekutne, 4-5/mm², bijele do krem; cjevčice su 1-2 mm duge.

Spore: Široko eliptične ili ovalne, glatke, bezbojne, 6.5-8.5 × 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Vrlo tanko, spužvasto, plutasto, žilavo, sočno, bijelo; miris slab na gljive,  okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu kao saprofit krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito smreke.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pri determinaciji bijelo-žutih plodišta gljiva koje posve priliježu na supstrat lako je moguće makroskopski pogriješiti. Sigurna determinacija mora biti provedena mikroskopiranjem, jer se tada jasno vide razlike u obliku i veličini spora, bazidija, cistida i sustavu hifa.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1298. Porpomyces mucidus (Pers.: Fr.) Jül., Sinonimi: Fibuloporia donkii Domanski, Polyporus molluscus Fr. ss. Bres.

2. Ceriporiopsis mucida (Pers.) Gilb. & Ryvarden. 2023. https://www.gbif.org/species/9141667

Hermanssonia centrifuga - created in Finland by Allar Antson

LJUBIČASTOSIVA ŽILNICA

Hermanssonia centrifuga (P.Karst.) Zmitr.

Sinonimi: Lilaceophlebia centrifuga (P.Karst.) Spirin & Zmitr.; Phlebia centrifuga P.Karst.; Phlebia macra Litsch.; Phlebia macra f. roseomarginata Pilát; Phlebia macra var. roseoinhalata Pilát; Phlebia mellea Overh.; Phlebia subalbida W.B.Cooke

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Hermanssonia

Plodno tijelo: 4-30 (100) cm široko, razrašteno, površina je bradavičava, poput začešljane kose; bjelkasto, oker do žuto-smeđe, s ružičastom je ili malinasto-crvenom rubnom zonom.

Spore: 6.5 x 2.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, bjelkasto ili žućkasto-crvenkasto, pomalo želatinozno, hrskavičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, vrlo rijetko bjelogoričnog, najčešće se pronađe na smreki; izaziva bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na krupnim drvnim ostacima smreke i jele te u bukovoj šumi na trupcu bukve, na pet lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nalazi se na listi ugroženih vrsta.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1327. Phlebia centrifuga P.Karst., Sinonim: Phlebia macra Litsch. in Pilat

2. Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ljubičastosiva žilnica (Phlebia centrifuga P.Karst.)

3. Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštćenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, 07/2006). Ministarstvo kulture. – Ljubičastosiva žilnica (Phlebia centrifuga)

4. Hermanssonia centrifuga (P.Karst.) Zmitr. 2023. https://www.gbif.org/species/10798844

Hypochnicium bombycinum - created on January 2024 in Königsheide, Berlin, Germany by ulrich__loock

SVILENKASTA KOŽARICA

Hypochnicium bombycinum (Sommerf.) J.Erikss.

Sinonimi: Corticium alutaceum var. molle (P.Karst.) Bres.; Corticium bombycinum (Sommerf.) Bres., 1897; Corticium bombycinum (Sommerf.) P.Karst.; Corticium granulatum (Bonord.) P.Karst.; Corticium granulatum var. molle P.Karst.; Corticium oosporum P.Karst.; Hypochnus bombycinus (Sommerf.) Fr.; Hypochnus granulatus Bonord.; Radulum bombycinum (Sommerf.) Nikol.; Thelephora bombycina Sommerf.

Etimologija: bombyx (lat.) = svila. Po teksturi.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Hypochnicium

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, labavo je  pričvršćeno za podlogu, formira tanke plahtice, glatko; površina je neravna i prekrivena sitnim bradavicama, bjelkaste, krem, žućkaste do žućkasto-smeđe boje, po suhom vremenu manje ili više ispuca, rub je resast.

Spore: Eliptične, prozirne, imaju zrnasti sadržaj, 8.7-11.3 x 6.8-8.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit  krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća s korom ili bez nje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana se vrsta makroskopski može zamijeniti sa sličnom vrstom Mutatoderma mutatum koja također raste na mrtvim ostacima bjelogoričnog drveća. Međutim, mikrostruktura je posve različita, jer spomenuta vrsta ima valjkaste spore veličine 13-14 x 3.5-4 µm.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1397. Hypochnicium bombycinum (Sommer.: Fr.) Erikss.

2. Hypochnicium bombycinum (Sommerf.) J.Erikss. 2023. https://www.gbif.org/species/2543566

Hypochnicium geogenium - created in Finland by Unto Söderholm

ZEMALJSKA KOŽARICA

Hypochnicium geogenium (Bres.) J.Erikss.

Sinonimi: Corticium geogenium Bres.; Corticium inaequale (Höhn. & Litsch.) Sacc. & Trotter; Gloeocystidium geogenium (Bres.) S.Lundell; Gloeocystidium inaequale Höhn. & Litsch.; Gloeocystidium tenue subsp. inaequale (Höhn. & Litsch.) Bourdot & Galzin

Etimologija: ge (gr.) = zemlja + genos (gr.) = rod, vrsta. Po rastu i na zemlji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Hypochnicium

Plodno tijelo: 1-12 (15) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno; površina je glatka i mjestimice nepravilno bradavičava, brašnjavo-baršunasta, bijela, kasnije je žućkasta do žućkasto-smeđa, čak je djelomično ružičasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, po suhom vremenu nepravilno ispuca, rub je jasno pahuljast.

Spore: Gotovo okruglaste, cilindrične, široko eliptične, glatke, prozirne, 4.5-8.5 x 3.2-5.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, voštano, tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće vrba i borova, pronađe se i na stabljikama biljaka ili na tlu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Značajna karakteristika ove opisane vrste jesu valjkaste leptocystide, koje su duge 100-140 µm, glatke su, te ima cijanofilne spore. To znači da se spore ili hife s metilenskim modrilom oboje plavo.

Referentni izvori: 

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1349. Hypochnicium geogenium (Bres.) Erikss.

2. Hypochnicium geogenium (Bres.) J.Erikss. 2023. https://www.gbif.org/species/2543596

Irpiciporus pachyodon - created on November 2020 in Arenas de San Pedro, Ávila, Spain by Antonio Rico García

DEBELOZUBI SPUŽVAR

Irpiciporus pachyodon (Pers.) Kotl. & Pouzar

Sinonimi: Hydnum occarium Batsch; Hydnum pachyodon Pers.; Irpex crassitatus Lloyd; Irpex crassus Berk. & M.A.Curtis; Irpex heterodon Sacc., 1874; Irpex mollis Berk. & M.A.Curtis; Irpex pachyodon (Pers.) Quél.; Irpex pachyodon var. trametea Bourdot & Galzin; Irpiciporus mollis (Berk. & M.A.Curtis) Murrill; Irpiciporus pachyodon (Pers.) Kotl. & Pouzar; Lenzites pachyodon (Pers.) Pat.; Radulomyces pachyodon (Pers.) M.P.Christ.; Sarcodontia pachyodon (Pers.) Spirin; Sistotrema occarium (Batsch) Fr.; Sistotrema pachyodon (Pers.) Fr.; Spongipellis pachydon (Pers.) Kotl. & Pouzar; Spongipellis pachyodon (Pers.) Kotl. & Pouzar; Xylodon crassus (Berk. & M.A.Curtis) Kuntze; Xylodon heterodon (Sacc.) Kuntze, 1898; Xylodon mollis (Berk. & M.A.Curtis) Kuntze

Etimologija: pachys (gr.) = debelo, široko + odous (gr.) = zub. Po značajkama.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Irpiciporus

Engleski naziv: Marshmallow Polypore

Plodno tijelo: 3-8 (90) cm široko, prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice ili stvara male trokutaste poluklobučiće, poluklobučići su 2-5 cm široki, 1-3 cm polumjer do supstrata; gornja je površina bijela, bjelkasta, žućkasta do žuto-narančasta, jednobojna, fino je baršunasta, nije pojasasta, u starosti posmeđi, rub je valovit i malo podvijen, trusište je na rubu ponekad porozno.

Šiljci: 5-15 (20) mm dugi, različite su dužine, poneki su spljošteni, vrlo kratki, uvijek su obješeni, čak i u mladosti, a uz rub izgledaju poput rupičavog labirinta, starenjem formira više labirintnih listića, sličnih kao kod hrastove raznocijevke (Daedalea quercina); bjelkasti su do žuto-smećkasti.

Spore: Gotovo su kuglaste, glatke, prozirne, s veliko su uljnom kapljicom, s debelim su stijenkama, 5-7 x 4.5-6 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso (trama): Ima dvostruku strukturu, relativno je čvrsto, 3-8 mm debelo, bjelkasto, krem do narančasto-žuto, gornji sloj je sočan, a donji sloj koji naliježe na supstrat je tvrđi i lomljiv; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na živom drveću ili saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, javora, bukve i oraha; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.

Napomena: Opisana je rupičarka lako prepoznatljiva zbog šiljatog himenija. Sličan himenij ima i mliješnobijela zuboporka (Irpex lacteus), koji također raste na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća, ali isključivo kao saprofit tijekom godine.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1320. Spongipellis pachyodon (Pers.) Kotl. & Pouz.

2. Irpiciporus pachyodon (Pers.) Kotl. & Pouzar. 2023. https://www.gbif.org/species/2543635

Mycoacia aurea - created in Norway by Sieglinde Hansen [1939-2019]

ZLATNA VOSKOZUPKA

Mycoacia aurea (Fr.) J.Erikss. & Ryvarden

Sinonimi: Acia aurea (Fr.) P.Karst.; Acia diaphana (Schrad.) P.Karst., 1879; Acia nodulosa (Fr.) P.Karst.; Acia nodulosa (Fr.) P.Kartsen, 1879; Acia stenodon var. diaphana (Schrad.) Bourdot & Galzin; Acia stenodon var. nodulosa (Fr.) Rea; Dryodon nodulosum (Fr.) Quél.; Dryodon nodulosus (Fr.) Cejp; Hericium nodulosum (Fr.) Nikol.; Hydnum aureum Fr.; Hydnum diaphanum Schrad.; Hydnum membranaceum subsp. dryinum Chaillet; Hydnum membranaceum subsp. dryinum Chaillet ex Fr., 1828; Hydnum nodulosum Fr.; Mycoacia stenodon var. microcystidia (M.P.Christ.) Parmasto; Mycoleptodon microcystidius M.P.Christ.; Odontia aurea (Fr.) Quél.; Phlebia aurea (Fr.) Nakasone; Steccherinum microcystidium (M.P.Christ.) M.P.Christ.

Etimologija: aurea (lat.) = zlatna. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Mycoacia

Plodno tijelo: Posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira plahtice površine nekoliko centimetara četvornih, sloj koji leži na podlozi sastavljen je od tankoga voštanog subiculuma iz kojeg rastu oštri šiljci koji su krem do blijedožute, a u starosti oker boje, rubna je zona plodnog tijela s kraćim šiljcima i završava glatko.

Šiljci: Dugi su 1-2 mm i rastu pojedinačno, samo su ponekad spojeni na bazi, površina je glatka ili vrlo rijetko s ponekom bočnom izraslinom.

Spore: Valjkasto-eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto, u početku je mekano, voštano, vremenom i sušenjem otvrdnjava; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na donjoj strani krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Uz malu se nepažnju lako zamijeni sa sličnom žutom voskozupkom (Mycoacia uda), koja također raste na donjoj strani krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća. Međutim, spomenuta vrsta ima sumpornožute do žuto-oker šiljke. Osim toga, šiljci se kod navedene vrste na vrhu najčešće račvaju u 2-3 manja šiljka, a plodno tijelo s kalijevom lužinom (KOH) postane purpurnocrveno.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1404. Mycoacia aurea (Fr.) Erikss. & Ryv.

2. Mycoacia aurea (Fr.) J.Erikss. & Ryvarden. 2023. https://www.gbif.org/species/2544458

Mycoacia fuscoatra - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

CRNO-SMEĐA VOSKOZUPKA

Mycoacia fuscoatra Fr.) Donk

Sinonimi: Acia castanea (Alb. & Schwein.) P.Karst.; Acia fuscoatra (Fr.) P.Karst.; Acia fuscoatrum (Fr.) Pat.; Acia uda subsp. grisea (Pers.) Bourdot & Galzin, 1928; Acia uda var. grisea (Pers.) Bourdot & Galzin; Acia weinmannii (Fr.) P.Karst.; Hydnum castaneum Alb. & Schwein.; Hydnum castaneum var. atrofuscum Pers.; Hydnum fuscoatrum Fr.; Hydnum fuscoatrum subsp. castaneum (Alb. & Schwein.) Fr., 1821; Hydnum fuscoatrum var. castaneum (Alb. & Schwein.) Fr.; Hydnum molariforme (Pers.) Duby; Hydnum weinmannii Fr.; Mycoacia cinerea Anon.; Mycoleptodon corneus Pilát; Mycoleptodon fuscoater (Fr.) Pilát; Mycoleptodon fuscoater f. carnicolor Pilát; Mycoleptodon fuscoatrum (Fr.) Pilát; Odontia fuscoatra (Fr.) Bres.; Odontia grisea (Pers.) Bres.; Odontia weinmannii (Fr.) Quél.; Phlebia fuscoatra (Fr.) Nakasone; Radulum molariforme (Pers.) Herter; Sarcodontia uda var. grisea (Pers.) Nikol.; Sistotrema griseum Pers.; Sistotrema molariforme Pers.; Steccherinum corneum (Pilát) Parmasto; Steccherinum fuscoatrum (Fr.) Gilb.

Etimologija: fuscus (lat.) = tamnosmeđe + atra (lat.) = crno. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Mycoacia

Plodno tijelo: Posve prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto srašteno s podlogom, formira plahtice površine i do nekoliko centimetara četvornih; sloj koji leži na supstratu sastavljen je od tankoga voštanog subiculuma iz kojeg rastu šiljci koji su blijedožućkasti, a u starosti smeđi do crnkasti.

Šiljci: 1-3 mm dugi i 0.2-0.4 mm debeli, valjkasti, ponekad su srašteni na bazi, po suhom su vremenu lomljivi.

Spore: Valjkasto-eliptične, glatke, prozirne, 4.5-5.5 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Bjelkasto je do žućkasto, u početku je mekano, voštano, vremenom i sušenjem otvrdnjava; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na donjoj strani krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rod Mycoacia bitno se razlikuje od drugih gljiva koje imaju šiljke (Steccherinum, Grandinia) po voštanoj konzistenciji. Donekle može sličiti žutoj voskozupki (Mycoacia uda), ali ona ima sumporastožute do žuto-oker šiljke i nema oblik (tip) hifa čiji su vršci obloženi krastavom masom. Plodno tijelo opisane vrste u dodiru s KOH postane tamnocrveno.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1405. Mycoacia fuscoatra (Fr.) Donk

2. Mycoacia fuscoatra (Fr.) Donk. 2023. https://www.gbif.org/species/2544428

Mycoacia gilvescens - created in Ukraine by Alexander Ordynets

ŽUĆKASTA VOSKOPORKA

Mycoacia gilvescens (Bres.) Zmitr.

Sinonimi: Ceriporia gilvescens (Bres.) Donk; Ceriporiopsis gilvescens (Bres.) Domański; Ceriporiopsis gilvescens f. carneobrunnea (Pilát) Domański; Poria gilvescens Bres.; Poria gilvescens var. carneobrunnea Pilát; Tyromyces gilvescens (Bres.) Ryvarden

Etimologija: gilvus (lat.) = žut, žućkast. Po boji.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Polyporales / Meruliaceae / Mycoacia

Engleski naziv: Pink Porecrust

Plodno tijelo: 2-12 (20) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, labavo je pričvršćeno za podlogu,  pomalo je valovito, površina je s malim kvrgavim uzvišenjima, formira plahtice ili nepravilne krpice, 1-5 mm debelo, u mladosti i dok je svježe je bjelkasto, žućkasto ili svijetloružičasto, kasnije je oker-smećkasto do cimetastosmeđe, rub je tek uočljivo bijelo maljav, poslije je ružičast, na pritisak i na ozlijeđenim mjestima postane crveno-smeđe.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, duguljaste ili imaju izgled labirinta, sitne, 3-5/mm², bjelkaste, svijetloružičaste do mesnatoružičaste; cjevčice su 1-5 mm duge.

Spore: Eliptične, malo su zakrivljene, glatke, prozirne, 4-5 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela, prozirna.

Meso: Sočno, vodenasto, kada se posuši postane tvrdo i lomljivo, bjelkasto, u starosti sa smeđim mrljama; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na krupnim drvnim ostacima (trupci, panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, breze i topole.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na prvi je pogled moguća zamjena s nekoliko rupičarki iz roda Ceriporia, kao što su mrežasta voskoporka (Ceriporia reticulata), zelenkasta voskoporka (Ceriporia viridans) i Ceriporia purpurea. Međutim, ako se pažljivo prouči opis, vidi se da je plodno tijelo nepravilno formirano, krpasto, iskrivljeno ili poput labirinta. Spomenute rupičarke nemaju tako nepravilno plodno tijelo.

Referentni izvori:

1. Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1288. Ceriporiopsis gilvescens (Bres.) Domanski)

2. Mycoacia gilvescens (Bres.) Zmitr. 2023. https://www.gbif.org/species/10805530