Professional Documents
Culture Documents
Uredio:
Uredni~tvo i uprava:
SARAJEVO, HRVATSKI ZEMALJSKI MUZEJI
~ tr a n a
franjevaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125-172
•
_.1
4
Promjena urednika i naslova muzeja.
Prema prilikama u kojima iivimo, valjalo je promieniti naslov naseg godi
snjaka, castnog Glasnika Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu, u Glasnik
f-lrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu, da time oznaCimo pocetak novoga iivota
i rada. U Sarajevu su u cetiri divne zgrade smjestili oko osam raznih muzeja. U
zgradu na procelju Arheoloski muzej sa predhistorijskim odjeljenjem, klasicnim
zbirkama, numizm atikom klasicnom i nasom. U istoj su zgradi srednjev jekovna
zbirka bosanskih starina i veliki Balkanski zavod, koji ee se pretvoriti u Zavod za
proucavanje Hrvata na lztoku, jer je tisuee nasega svijeta sto milom, a sto si/om
preseli/o u Aziju i dalo velikom Otomanskom carstvu velikih Ijudi na svim poljima.
To je pitanje netaknuto. U susjedni paviljon su smjestili Etnografski muzej, koji
pokraj svih svojih nedostataka zadivljuje objektivnoga posjetioca . Svi su hodnici,
podrumi i tavani te zgrade vee prepuni. U zgradu upremase je smjesteno Ravnatelj
stvo, Galerija slika, veliki Turski arhiv i sredisnja knjiinica . Posebnu zgradu izpu
njavaju prirodnjacke zbirke: Muzej za geologiju i paleontologiju, Rudno blago Bosne
i Hercegovine, Herbarium, te dvorane sa kraljeinjacima i bezkraljeinjacima, sa
posebnim Odjeljenjem za proucavanje stetocina na nasemu bi/ju. Veeina je ovih
zbiraka dostigla razvitak do samostalnoga muzeja. Premda su ove ustanove postigle
vidan poloiaj u svemu ucenome svijetu, postupalo se je sa njima kao sa jednim
malim, lokalnim muzejem. Nav jere su dodjeljivane upravo tolike, da se ove ustanove
ne moraju zatvoriti. Ucenjaci su bjeiali iz ovih muzeja u bolje ustanove, t. j. u one,
koje su imale obilnija vrela za iivot i rad, a strucno osoblje je moralo pribjegavati
i privatnoj zaradi.
Vlada Nezavisne Driave Hrvatske ee tome uciniti kraj obilnijim nayjerama i
tako omoguCiti preporod ovih znamenitih ustanova . »Za Bosnu i Hercegovinu« izo
stavljamo, iako teSka srca. Za lugoslavije je osnovan Banovinski muzej u Banjoj
Luci, koji je dobar dio Bosne izcupao iz nasega djelokruga. Da Ii je to bilo dobro
iIi ne, pokazat ee buduenost. ledno stoji sigurno, da ni nas veliki arheolog, pok.
Don Frane Bulic, nije smio tuda izpitivati, traieCi Stridon. Nadamo se, da eemo sa
svim ucenjacima biti u najsrdacnijoj suradnji, a zdravu konkurenciju motemo kao
poieljnu utakmicu svih ucenjaka pozdraviti na kojemu god ani dielu i na kojem
god ogranku nauke radiIi.
NekoIiko rieCi na uspomenu primanja uredniCtva ovoga Glasnika, cija godista
svojim sadriajem daju mjerilo rada kao najprecizniji t1akomjer. Kada se pocela tim
radom, Glasnik je bio pun izv jestaja iz svih dielova nasih pokrajina. Kasnije se
2
pojavljuju ucena razlaganja, pa nastupa neki vidan zastoj. Vruce ze/imo, da nas
Glasnik kao Hrvatski pokaze tragove napredovanja koliko niiin to bude moguee
u ovim pretezkim prilikama .
Kao maleno diete sretnim slucajem zalutao safTl u Zemaljski muzej, zinuo od
cuda pred onolikim ptieama, uznojio se pred poganim medvjedom, a izgubio u
velikome broju soba sa razliCitim nasim svietom. Tada sam zavolio muzej, te od
najranijih nogu poceh sakupljati sve Sio bi moglo muzeju odgovarati. tim sam malo
dosao pameti, hitio sam C(sto u muzej i zavolio gao Sa sv jedocbom »zre/osti« u
ruei nadoh se 1913. godine u uredu pok. Koste Hormanna, kao intendanta muzeja,
koji klice: »Ciro, evo nam Joze!« dozivajuei radosno t~'orea ovih muzeja, direktora
..
,.
Epigrafske biljezke
Napisao
Dimitrije SergejevskiJ
Epigraphische Notizen
. von Demetrius Sergejevski
Divic
Tri kilometra uzvodno od Zvornika lezi na sarhoj obali Drine selo Divic.
Cesta, koja vodi od Drinjace prema Zvorniku i ide duz obale, pred samim selom
pravi okuku i udaljuje se od Drine, da prode iznad sela. Tu, na samoj okuci izmedu
obale i ceste, leii mali humak, koji se zove »Ograda«. Dvo zemljiste pripada eraru.
Obala na ovom mjestu posve je strma i dosta visoka. 1938. godine htio je g. Salih
Kursumovic da napravi tu mjesto zgodno za kafansku bastu i poceo je da planira
»Ogradu«. Tom prilikom naisao je na temelje neke omanje zgrade. Kod tocnijeg
pregleda izpostavilo se, da je to jedno malo utvrdenje. G. Kursumovic ocistio je zidove
s vanjske strane, zasuo i izravnao unutrasnjost tako, da je to postalo neka vrst
platforme, visoke do jednog metra. S juzne strane utvrde (slika 1) nasao je ka
mene stepenice, koje su vodile prema rijeci. Drugih sest stepenica spustalo se duz
zida u zapadnom pravcu; pod njima je bio betonirani pod (Estrichboden). Stepe
nice, koje su vodile u juznom pravcu, isle su prema rusevinama neke male zgrade,
koja je bila gradena od betona (Mbrtelguss), ali se djelomicno srusila u rijeku.
Na ovome mjestu nasao je S. K. rimske opeke i puno odlomaka posuda, de-.
belog, crne bbje, ali ukrasenog urezanim ornamentom. Nazalost, kad je pisac ovih
redaka posjetio u proljece 1940. g. ovo mjesto, nije vise mogao da nade ni jednog
odlomka ovog suda. Ali i drugi stanovnici potvrdivali su taj nalaz i neobican izgled
ovo/?: sud a, tako da se moze driati za sigurno, da je tu bilo puno ostataka staroga,
vjerovatno prehistorijskog suda. Negdje oko stepenica, uz vanjski zid nasao je S.
-
&
K. nize opisani Zrtvenik, ali se ne sjeca tocno njegovog poloiaja. SudeCi po tome,
sto na Zrtveniku ima tragova maltera, vjerovatnoda je on bio uzidan u stepenice'.
Na prilozenom planu vide se dimenzije zidova zgrade, koja je morala · da bude neka
• vrst tornja. Od· ovog tornja odvajala su se dva zida, jedan u istocnom, . drugi ' U
sjevernom pravcu. Ali sudeci po konfiguraciji terena ovi zidovi · nlsu· isH daieko,
1*
4 [2J
praveCi vjerovatno sarno jednu malu ogradu pored tornja. A i vlasniei susjednih
pareela potvrduju, da na njihovom zemljistu nema nikakvih starinskih ostataka.
Vanjski zid samoga tornja je 2.20 m debeo - debljina, koja odgovara debljini
zidova i kod drugih kasno-antickih utvrda u Bosni. Gradnja je od lomljenog ka
menja, bez primjese komada eigle. 0 betonskome radu rekli smo prije. Uzevsi sve
to u obzir dolazimo do zakljucka, da mi imamo pred sobom jednu kasno-anticku
utvrdu, cija je svrha bila zatvarati uzki prolaz izmedu Orine i brda, kojim je morala
da prolazi eesta. Zanimljivo je, da nije bilo nadeno rimskog erijepa. Ali i u drugim ",.
mjestima Bosne cesto vidimo tu istu pojavu kod rimskih rusevina, sto pokazuje,
da su u anticko doba u nasoj zemlji krovovi cesto bili od drveta.
•
Slika 1.
co(ho)r
tali
Plevlje
Pisac ovih redaka posjetio je 1940. godine Plevlje, gdje je prikupio ndto
novog epigrafskog materijala, koji je opisao nize.
U jesen 1940. g. u Plevljima iz rusevina stare dzamije bez imena, koja se nalazi
preko puta od kotarskog ureda, bilo je izvadeno nekoliko odlomaka antickih spo
menika, od kojih su dvabila sa nadpisom.
Br. 1. Odlomak vel ike baze od krecnjaka. Sacuvan je gornji desni cosak nad
pisnog- polja, dok je Jijeva strana i dolje odbijeno. Sa desne strane otucan. Zbog
glomaznosti spomenika radi lakseg prenosa, bazi je bila odbijena pozadina, i u
Slika 2.
takvom stanju spomenik je smjesten u dvoristu iza Velike dzamije, gdje se nalaze
i drugi anticki spomenici. Baza (u sadasnjem stanju) visoka je 0.53, siroka 0.49,
debela 0.38, visina slova je 0.055-0.025. Materijal je tamno-plavi vapnenac, kao i
kod drugih antickih spomenika u Plevljima. Od nadpisa sacuvani su ostatci (desni
krajevi) prvih pet redaka. Naokolo profilirani okvir. Ovaj spomenik, kao i ostali
spomenici u Plevljima, potice svakako iz rusevina rimske varosi municipium S . .. ,
koje Ide u selu Kominima, 3 km udaljenom od Plevlja (slika 3).
Za dopunu nadpisa prije svega potrebno nam je da odredimo, koliko je slova
propalo na Iijevoj strani. Tu mogucnost daje nam drugi redak, odnosno njegova
veza sa prvim redkom. Necemo pogrijesiti, ako predpostavimo, dasu u pocetku
6 [4]
drugog redka prop ala slova LIO· C, dakle svega cetiri slova. Necemo se ni upu
stati u druge, dulje dopune, jer, kako cemo vidjeti, ova kratka dopuna najbolje
odgovaia i drugim redcima. Drugo pitanje, koje se sarno od sebe namece, je:
kome je posvecen spomenik? Ko je taj Commodus? Mi znamo tri rimska cara
(Augustus iii Caesar), koji su nosili taj nadimak. Najpoznatiji od njih svakako je
sin Marka Aurelija, obicno zvani car Komod. Drugi je suvladar M. Aurelija,
poznat obicno pod imenom Lucija Vera. Napokon isti nadimak riosio je otac ovog
potonjeg. Od njega cerno i poceti nas pregled.
Stika 3.
•
(dok sva ostala imena i titulatura odgovaraju). Ostaje dakle sarno treci, onaj, koga
mi obicno zovemo Lucius Verus. On je bio sin gore spomenutog Lucija Ceionija
Komoda. 136. godine njegova oca posinio je car Hadrijan, ali njegov sin, nas L.
C. nije primio imena AeJius. Kada je g. 138. po smrti njegovog oca car Hadrijan
posinio Tita Aurelija - - - - - Antonina (onoga, koji ce kasnije dobiti nadimak
Pius), onaj zadnji u isto vrijeme posinio je nasega Lucija Ceionija, koji je odtada
poceo da se zove L. Aelius Aurelius CommJdus, dakle tocno kao u nasem nadpisu.
,.
Slika 4.
Ali on nije dobio imena, t. j. titulae Caesar i ostao je prema tome privatno lice
i zvao se sarno »Augusti filius«. G. 154. bio je konzul. Tako je trajalo sve do 161.
god., kad je umro njegov poocim car Antonin Pij. Njegov brat (po posinjenju) tvt
Aurelije odmah, cim je stupio na prijestolje, uzeo njega za suvladara, dan mu
ime Verus i jos k tome ime (= titulu) Caesar Augustus. Od toga momenta on se
zvao obicno: Imp. Caesar L. Aurelius Verus Augustus. Umro je g. 169. Nasa poca
" sna baza ne daje mu titule ni Caesar. ni Augustus, wve ga njegovim privatnim
8 [6]
[lio . C ]ommodo
Br. 2, slika. Na istome mjestu bio je naden i odlomak (desni dio) velikog nad
grobnog cippusa od tamno-plavog vapnenca. Sacuvana je vecim dijelom desna
strana i djelomicno prednja povrsina (desni dio). Sada se cuva kod Veiike dzamije.
Visina spomenika jos je 1.16 m, sirina 0.41, debljina 0.64. Na desnoj strani u pro
filiranom okviru i sirokoj bOr€!iri sa biljnim ornamentom prikazan je nagi krilati
genije, koji desnom rukom gasi 0 zemlju baklju . Visina figure je 0.59, sirina okvira
0.06, sirina bordire sa strana je 0.11, isto gore 0.13. Na prednjoj strani je nadpisno
polje u profiliranom okviru i bordiri sa biljnim ornamentom. Visina slova (u red •
cima 1-8): 0.075, 0.065, 0.058, 0.058, 0.06, 0.046, 0.046, 0.073. Sacuvani su sarnO
zavrsetci redaka (slika 4).
[D(is) M(anibus)] s(acrum)
- - - - - - - - - - - - Au]rel
- - - - - - - - - - - - us . si
[bi et? - - - - - - Au]rel
5 - - - - - - - - - - - - ]atae
- - - - - - - - - - - - I AE .
- - - - - - - - - - - - SQ
- - - - - - vi]v(- -) p(osu - - - -)
Ligatura ima: 5. r. - AT, AE, 6. r. - AE. Ime Aurelius cesto se cita na spo
menicima ovog kraja. . .
Br. 3, slika. U susjednom selu Kalusicu kod posjednika Petra Knezevica (uva
se gornji dio nadgrobne ploce, koju je on prije pet godina izvadio iz rusevina t.
zv. Starog mosta na Vezis nici. Te rusevine, tocnije reci kamenje krupnih dimenzija,
leli u spomenutoj rijecici blizu rusevina rimskog municipija u s. Komine. I sada tuda
prolazi put, i most je na Vezisnici, a malo vise nadene su grobnice iz rimskog doba.
Nas odlomak (slika 5) vi sok je 0.73, sirok 0.68, debeo 0.23. Prikazana je u
reljefu edikula sa nizkim zabatom. U zabatu je rozeta i dva brsljanova lista; akroteri
sa spiralama; iznad kosih strana zabata po jedan delfin. U edikuli je figura mus
karca u hlamidi sa svitkom (testamentom) u ruci. Ispod edikule nadpisno polje u
profiliranom okviru i bordiri od vitice bez lisca i sa brsljanovim liscem. Od nadpisa
•
Slika 5.
jedno su visoki do 1.99 m, dok sirina vjerovatno je bila cca 0.80. Gornji, veei odlo
mak (A) visok je 0.99, sirok cca 0.45, debeo 0.14, vis. slova: 0.08, 0.07, 0.06. Donji
odlomak (B) visok je 1.00, sirok 0.37, debeo 0.14, visina slova 0.06. Odlomak A
raspao se u cetiri dijela; jako je izlizan, tako da se ornament jedva razpoznaje. Gore
je bio prikazan u reljefu zabat, iznad kojega je smjesten biljni ornament. Od nad
pisa, koji je morao imati odprilike deset redaka, sacuvano je vrlo malo. U prvom
se redku cita D(is) /M(anibus)}, u drugom mozda Ael/i - -}, a u zadnjem vjerovatno
si/bi - -i.
• Br. 6. U istoj kuei u ognjiste metnuta je okrnjena rimska opeka, na kojoj
se vide jedan izpod drugog dva posve identicna ziga, 0.034 m visoka. (ita se PAS
(izpupcena slova). Ovaj zig na ciglama iz Komina poznat nam jc od prije.
') Hoernes, AEM, IV., s. 193, :M 8.
10 [81
Zusammenfassung
1m vorliegenden Artikel sind die epigraphischen Funde in Bosnien, die in den
zwei letzten Jahren gemacht wurden, beschrieben. Eine kleine spatantike Befesti
gung am linken Drinaufer bei Zvornik barg den Altar, dem I. O. M. co(ho)rtalis
geweiht (S. 5 Abb. 2). Aus Plevlje (municipium S ...) stammt ein Bruchsttick von
einer Ehrenbasis (S. 6 Abb. 3). Sie ist wahrscheinlich zu Ehren des Lucius Yerus,
als er noch Privatmann war, wohl in den Jahren 154- 161 aufgestellt worden. Die ilbri
gen Bruchstticke von Denkmalern stammen auch aus dem Tri.immerfelde, das im
Dorfe Komine bei Plevlje Jiegt.
,II
v
Ilirsko-rimsko blago jz Sabca
Prilog proucavanju kulture !lira, koji posluzise i antropoloski ' i kulturno kao jak
substrat nasemu narodu. a koji su u Bosni ostavili veoma jake tragove svoje
velike kulture.
Poviest nalaza:
Zahvaljujuci prijateljskom saobcenju Dra Dure Ostojica, lieenika u Sabcu,
doznali smo, da je u Beloj Reci kod Bogatica nadeno interesantno rimsko blago.
U lipnju 1936. god. dosao je u muzej tetak iz Bele Reke, Stankovic Dragutin,
i prijavio svoj nalaz starina, od kojega je jedan dio zaplienjen u Naeelstvu sreza
Maevanskog u Bogaticu, a drugi dio da je razprodao u Sabcu. Prema naredenju
uprave Muzeja Kneza Pavia, preuzeo je svu brigu oko toga nalaza podpisani.
Po nalogu zamjenika kotarskog naeelnika g. Bozidara Pesica, a koji je nalog
imao zadatak, da skrati dugu administrativnu proceduru; predao nam je g. Vueicevic
Mihajlo, pisar, dio toga nalaza . Naknadno je g . Vueicevic nabavio mali srebrni laneit
iz istoga nalaza i poklonio ga muzeju. Zauzimanjem Dra Ostojica juvelir g. Kvinc
iz Sabca ustupio nam je zlatnu i jednu srebrnu narukvicu, dok je pozlaceni prsten
zaddao. Izravno od seljaka nabavili smo glavni objekat ovoga nalaza: veliki lanac
i najveci dio nov ca. Inventar br. 3617.
Na ovom mjestu moram izjaviti blagodarnost Direktoru muzeja g. Dru Kasa
ninu, da mi je prepustio brigu oko nabavke ovoga jedinstvenoga nalaza, kao i
dozvolu za objavljivanje, a koji je svakom ovakovom prilikom povjeravao posao
meni, pored dobrih kolega i struenjaka.
Ovaj nalaz je vazan kao mjesavina ilirske i rimske kulture, pa ce unieti makar
malo vise svietla u pitanje proucavanja !lira, koji su jak substrat nasemu narodu.
Glavni lanac bi prije ocekivali na nekom bogatom Arnautinu nego Ii u zajednici sa
rimskim blagom. Mnogi su momenti posve novi , pa je trebalo potraziti savjeta i
izvan nase Domovine. •
Mnogo su me zaduzila g. g. Dr. Eichler, direktor Antiekoga kabineta Beekoga
muzeja, koji je uz pripomoc Dra Nolla trazio analogije pojedinim objektima nasega
nalaza i izviestio nas 0 potrebitoj literaturi. Sa istom susretljivosti izviestio nas je ,"
cirektor Dr. Zahn iz Berlina, koji nas upucuje na svoj vodic : Ausstellung von Schmuck-
Arbeiten in Edelmetall aus den StaatlichenMuseen zu Berlin. Tu ima dosta motiva
na raznome nakitu , koji se djelimieno nalaze i na nasim objektima . Kako vodic nije
ilustrovan, to bi trebali raditi u Berlinskome muzeju. U vodicu kroz Berlinski muzej
pored naznaeenog svakog objekta navedena je i literatura, pa je velika steta, sto se
nismo mogli posluziti tim blagom. Podpune analogije nemaju pojedini predmeti sa
objektima iz Sabca, a neki nemaju uobce ravna primjerka na svietu, pa je tim ovaj
nalaz dragocjeniji za nauku.
Slika 1
kalem. Tako komponovana nizka daje neobicno liepu sliku cjeline. Lanac se zavrsava
. velikom, umjetnicki ' ukrasenom kopcom. Kopca irrta dva diela. ·Jedan dio kopce
zavrsava se uskom, a drugi dugackom izvijenom kukom, koja podsjeca na labudov
14 [4J
vrat i glavicu. Oba sastavljena diela kop~e su simetricno izradena, te imaju po tri
plohe. Na svakoj od ovih ploha vidimo po jedno oko u sredini i sa strana oku dvie
stilizovane suze. Sva tri ova motiva su uramljena v jenCiCima, a izmedu njih smjesteno
sest glavica srebrnih Cioda. 0\<0 i suze su izpunjene pastom, koju nismo dali anali
zirati. Oba krajakopce presvucena su kapicom, koja je ukrasena ' motivima, kakove
vidimo i na kapici srebrne narukvice (slika 3 b). Cio lanac, kakav je danas, dugacak je
1130 mm, a teZak 225,3 grama.
-
Slika 1b
Analogije nema. Cio rad lanca odaje savremenost sa ostaiim obje~tima ovoga
nalaza. Lanaca spietenih iz vise zica, kao sto je u nasem siucaju centraiJ!li dio ovoga
lanca, nalazimo u Gorencima-Trebenistu u jos mnogo savrsenijem obliku. Tamo se
ovakovi ianciCi istom tehni\wm razclanjuju iz jednoga zajednickog lanca u vise ogra
naka (1 c). Ovakovim, sarno nepokretnim, zrnima izpunjene su vel ike Ciode od istoga
nalaza u obilju. Ovakova zrna, sarno nepokretna, nalazimo i na IGkovima ,nekih fibula •
u Bosni. Kapice na zglavcima ove \<opce na lancu odgovaraju podpunokapici jedne
od narukvica ovoga nalaza.
Lan c i c. (2)
Gospodin Mihajl0 Vucicevic, pisar u Boga.ticu, naknadno nam je :dostavio na
poklon lancic iz toga blaga. Lancic je dugacak 267 mm, a tezak 21,6 gr. Krajevi lanca
su uvuceni u naprstnjake, od kojih je jedan dugacak 12, a drugi 'sa alkicom 17 mm.
LanCic je izpleten iz 4 pletenice, a rad je istov jetan sa onim iz centralnoga diela
. '"
Slika 2
15J 15
velikoga lanca ovoga nalaza. U velikome lancu je analog an dio spleten iz dvie, a
ovaj iz cetiri pletenice. Kod velikog se lanca ovaj dio drzi alkicom za ostale dielove,
dok su krajevi ovoga lancica u naprstnjacima. Naprstnjaci su podpuno identicni sa
naprstnjacima sa krajeva narukvica.
Danas ne mozemo rekonstruirati, cemu je ovaj lancic sluzio, ako nije drzao
fibule, da se ne izgube.
I kod ovog objekta nam predmeti iz Gorenaca (Trebeniste, 2 b) pruzaju najbolju
ar:alogiju. Tamo imamo lanac spleten iz 8 pletenica, koje se zatim razstavljaju u dva
Slika 2b
N a r u k vic e. (3, 3 b)
Od sabackog blaga dospjele su u muzej dvie narukvice: jedna zlatna i jedna
srebrna. Tehnika tih narukvica je ista: oko jedne centralne zice ovijene su 4 deblje
zice, a u zljebove tako usukanih zica upletene su 4 veoma tanke zice. Ove tanke zice
nisu imale ovalan nego kvadratan prerez. Tanke coskaste zice su sukane sve dotle,
dok nisu do bile izgled metalnoga kanapa, a co~kovi se pretvorili u spiralni niz
i tako usukana tanka zica je smjestena u zljebove izmedu debelih zica. Ciela ova
guzva daje liepu cjelinu. Posto je srebrna narukvica ostecena, to smo mogli izmjeriti
16 [6]
debljine pojedinih zica. Promjer centralne lice je 1,85 mm. Oko te lice su usukane
4 deblje sa 3 mm u promjeru. Izmedu tih lica debelih smjestene su 4 usukane tanke
lice sa 0,68 mm u promjeru. Krajevi narukvica uvuceni su u odgovarajuce naprst
njake. Jedan od tih naprstnjaka se svrsava kukom, a drugi kapicom, tako da kukica
..
Stika 3
i kapica cine vrlo · dobro smisljen zapon nakita. Elasticnost metala dopusta veoma
laku manipulaciju pri stavljanjunakita na ruku. Vidljiva povrsina naprstnjaka pre
krivena je liepo smisljenim ukrasima. Krivudasti meander, izpunjen tockicama,
uramljen je sa obe strane ornamentima pletenica, jednom sa dva, drugi put sa tri
reda. Kapica je sa dolnje strane toliko suplja, da u nju mOle stati kukica drugoga
kraja nakita. Gornja ploha kapice je izpupcena, a zavrsava se centralnim izpupcenjem,
Stika 3b
koje lici na glavicu eksera. 0 tu glavicu se naslanjaju cetiri lt1ka, koji svojim kraje
vima pocivaju na zrnastom vjencicu (32 zrnca), koji oivicuju cielu povrsinu. Ciela
kompozicija lici na p 0 z nat i m a ked 0 n ski s tit i g r b.
M j ere: zlatne narukvice: telina sa neociscenom patinom: 57,6 gr. (zlata se
rdja ne hvata!!!). Analiza nije izvrsena. Vanjski krug 206, unutarnji 175 mm, kapica /I
je siroka 10 mm, visoka 6,8 mm, a meander 5,5 mm . Kuka je dugacka 7 mm, visoka
5 mm; glavica je jaka 3 mm. Jedan momenat je svuda jednak: izpod svake glavice
je mali krug kao podloga, i to daje cieloj v jeStini puniju sliku. Maksimalna debljina •
zlatne lice 2 mm, srebrne 5 mm, tanka lica medu njima jedva je 0,5 mm debela.
[7] 17
Stika 4
izgubi. LOk je ukrasen sa dva roga, koji podsjecaj u na kuke lengera, a zavrSava se
masivnom glavieom. Maksimalna debljina 53,5 mm, sirina 47 mm, visina IOka 24
mm; ciela fibula tezi 46,05 gram a, a ostecena 37,65 grama. Na osnovi i na dva krila,
koje ukrasavaju luk, vide se tragovi nekada nalemljenih ukrasa, kojih je sa obje
strane fibule nestalo, pa ne mozemo eielu fibulu rekonstruirati.
K uti j a. (5)
Najglomazniji objekat u sabackom blagu je ovalna srebrna kutija, u kojoj
su stoljecima lezali denari ~ srebrri.jaci i razni riakit. Kutija je iz eistoga srebra,
tezka 323 grama. Okvir poklopea i kutije jednako su visoki, te su strane zatvo
rene kutije dvostruke. Tu se vidi, da majstor nije stedio srebro. Povrsina poklopea
i dno kutije razdieljeno je sa po tri erte u cetiri polja. Ove su erte povezane
diagonalnim linijama. Zjalo kutije siroko je 196X75 mm, a poklopea 203X 75 mm.
Debljina zidova varira izmedu 0,50 mm i 1,34 mm. I poklopae i kutija su na pre
lazima sa povrsine u straniee pojaeane zljebastim izdubljenjima, kako ne bi poklopae
silazio do samoga dna kutije. Seljak je kutiju kao i najveci dio nalaza oeistio
sircetom. Na ociscenim dielovima kutije ne zapazismo nikakvog tajnog znaka niti
biljezke. Jedino na nekim noveima, sa kojih nije skinut debeli sloj platine, vide se
zljebovi sa otiscima nakita. To je nesumnjiv dokaz, da su ti objekti zajedno nadeni .
Na dnu kutije vide se tragovi u sloju patine i tragovi nasilnoga trganja novea iz
rde, sa kOjom je bio nerazdruzivo vezan za kutiju.
2
18 181
Slik a 5
razlikuju dva diela: gornji dio, koji je namienjen pogledu, sirok je i u njega je
uglavljen ametist sa uparanim Iikom Silena. Dolnja strana znatno je uza. Presjel<
je ovalan, otvor 13 X 10 mm. Maksimalna visina izvana iznosi 20,3 mm, a sirina
)I
Slika 5b
•
[91 19
24,8 mm. Dimenzije ametista 12,5X9 mm. Urezana je glava mitskog lica sa cupavom
bradom - Silen. Pramenovi kose izvijaju se i sa obraza, a ne sarno sa brade. Iz
glave nice prutica, koja ddi neki nejasan predmet, kakovu scenu vidimo na nasim
srednjevjekovnim sljemovima, iz kojih se izvija ruka, koja drzi mac. Ciela izrada
veoma zaostaje za starijim savrsenim ovakvim radovima. Uk je izraden tehnikom
punktiranja sto u pecatu, kojem je namjenjen, podsjeca na glavice cioda, kojima
su prekrivene povrsine naprstnjaka na narukvicama i na zaglavcima velikog lanca,
a tako obljubljen motiv za izpunjavanje povrsina na filigranskim radovima.
Lon C i c i. (6)
U sabackom blagu imamo i dva srebrna loncica, koji su skladno profilirani.
Loncic je tezak 55,05 gram a, a visok 57 mm . Sirina otvora 49 mm, a dna 30 mm.
lzpod ivice samoga zjala izkucan je ukras nanizanih suzica. Odmah izpod zjala loncic
se suzuje za 5 mm, da se naglo izpupci na 69 mm, i zatim postepeno suzi do 27
Sliks 6
mm. Sarno dno je malo sire, do 30 mm. NajveCi dio povrsine ovoga loncica pokriven
je sa 9 redova Ijusaka, kao sto vidimo Ijuske na ribi, ceremitu na krovu iii perju
po ptici. Dno je ukraseno central nom tockom i sa dva koncentricna kruga.
Zidovi su debe Ii izmedu 0,47 i 1,8 mm. Drugi je loncic u svemu nalik na ovaj, a
W~i 49,5 grama. Razlika u tezini je u tome, sto je komadic drugoga lonCica izbijen
- nestao.
• K u p a. (7)
Casa, lat. trula, kojom se natakalo vi no iz vece zdjele, kratera, u manje case.
Ovakve su kupe upotrebljavane i u sakralne svrhe, zv. simpulum, iz koje je svecenik
• izlievao na htvenik vino. Kupa je iz cistoga srebra, tezka 300,4 grama, debljina
2'"
22 [121
Antoninus Pius 226, 284, 301, 344, 398, 582 3 ), 588, 664'), 945, 1039,
Marcus Aurelius 9, 35, 83, 126, 178, 518, 745"), 882, 975,
Crispina 8,
Direktor Dr. Zahn je pored svega svog ogromnog izkustva i znanja zapazio
jedan jedini slican nalazu iz Sapca. 0 tome veli: po poredku dielova lanca sa kop
cama srodan mi se cini lanac, koji je naden 1809. u Naixu u rusevinama staroga
Nasium-a u Lotringiji, a koji se nalazi u Bibliotheque Nationale u Parizu. Cio taj
nalaz ima slicnosti sa Sabackim. Tu su nadeni bronzani okovi, kojima je bila okovana
drvena kutija, u kojoj je ocuvan nakit i ostalo sa 1450 komada novca. Od toga je
jedna treCina srebro: Julia Domna-Galienus; broncani novci (G B): Nero-Antoninus
Pius. To je objavljeno u Arheologie de 1a Meuse, Verdun 1881., Bd . 1., S. 14 i d.
sa tablama k tomu nalazu: 28, 38, 39. Na 38 tabli je i lanac u skromnome crtezu
naslikan.
Pregledali smo svu nam pristupacnu literaturu i nadosmo skromnu gmalogiju
sabackome nalazu u Kordovi, koji je izkopan 1925. god., a opisao ga Dr. W. L.
Hildburgh u »Archaeologia « LXXII., str. 161 = 84. To je blago nekog putnika, putu
juceg trgovca iii kujundzije, jer je dosta polomljenih objekata, koji imaju sarno
vriednost metala, koji je trebalo pretopiti i iznova obraditi. Ukupna tezina
blaga iz Kordove iznosi 5 kgr. Pored sre brene kupe u tome su nalazu ogrlice i
narukvice, od kojih osobito jedna ima za nas inte res. To je ogrlica spletena iz dvie
jace zice, a izmedu njih je upletena tanka zica, koja veoma dekorativno izpunjava
zljebov e izmedu dviju debljih zica. Oba kraja ove ogrlice izkucana su u podpunu
cjelinu i zavrsavaju se malim uskama, 0 I<ojima su visili privjesci.*)
Zlata nije bilo u nalazu iz Kordove, nego je sarno jedan neznatan objekat
pokazivao tragove pozlate. Dvie s rebrene narukvice mnogo lice na narukvice iz
Curuga, pa se i cio nalaz iz Kordove tako datira. Za datiranje najvazniji je prilog
stari novae, koji je obradio H. Mattingly u »Numismatic Chronicle« 1925. god.
Nama taj broj casopisa nije pristupacan, a iz samoga izvjestaja se vidi, da je novac
iz 90. god. prie Isusa.
Napisao
Jozo Petrovic
U ozujku mjeseeu 1941. nanese nam sreca neobieno vriedan olovni peeat u
ruke. Sef tehnieke sekeije u Ohridu, inzinjer gosp. Konstantinovic, i sam strastven
kolekeionar, donese obilje starina, da ih ullovei. G. Konstantinovic je razuman sabi
rae, pa da mu uzorno odgajana djeea ne trpe stetu, on je viSak nabavljenih obje
kat a u tom arheoloskom raju, unovcavao i time svoju zbirku povecavao.
Kao redovno, kod obilnih raznih ponuda sastali se i ovaj put beogradski
ljubitelji starina, da slozno pokupujemo sta ima. Najjaci privatni kolekeionar g.
Stanislaw de Krakow uze tada liep broj grckih izkopina, makedonskoga novea pa
i ovaj pee at, koji sam ja bio odabrao sebi. Poslie sloma Jugoslavije g. Krakow
mi je, na povratku u Domovinu, taj pecat nesebicno ustupio, jer je zna9, koliko
mi je do njega stalo, a nije to jedini komad koji sam nasao, da je za Bugarskil
neproejenjiv.
L.: 1 ) Prizor Blagoviesti. Gospa stoji pred bogatim priestoljem. Desnu je ruku
podignula prema uzdignutoj desniei Arhandela Gabriela, a lievu lagano spustila
prema krilu. 1a )
Arhandeo Gabriel lievom rukom kao da pridrzava baleak svojega maca. Sarno
je desno krilo andeosko izvedeno, a lievo se ne vidi. Oba su svetaeka obraza
ozarena svetaekim sjajem, aureolom. Izmedu liea svetaea i iza Gospine glave su
tragovi pismena, ali ih ne mozemo sigurno Citati. Isto tako je nejasno, sta je bilo
do uzdignutih njihovih desniea.
1) U opisu L. je skraceno za rijec 1ice, a N. za nalicje pecata.
26 12J
Ako je bio pozdrav izpisan, onda je moglo pisati XAIPE KEXAPUMEN JJ
( XE Xct pl1:WfL€Y1J) iii XAIPETI~MOr, a sretnije oko ce naci vise. Na naslonu za desni
lakat na priestolju je naknadno uparan krizic. N. Nalicje pecata je sve izpisano
~= - + -? rPHro PI01: EAEW tlr APXJEfIl1:KOrJ 01:T-l~ fJPwTH~
Itl1:TlNJANH2; KA[ nA~H1: l) MrflPlp.{!
U 4. redku su slova T i H, kao i u 5. SiT u ligaturi (povezana). Za ovu SU
nam radnju danas pristupna dva djela, a gotovo bismo rekli sarno jedno: Schlum
berger: Sigillographie de I' Empire Byzantin, Paris, 1884., sa 748 strana velikoga
oblika i sa 1.100 crtela .
Te bugarski numizmaticar ilIVWMOBb HHKOt'lt1: ,1IOH€TIT'b H n€'if'lTIT'b Hf'I
J)t'Irf'IPGKHT'1 qt1P€, koji Schlumbergerov primjerak vjerno prenosi.
Prvi redak nase g a pecata je izpunjen imenom nadbiskupa GREGO - te se
nastavlja u drugom redku RIOS ELEO - THEU, EAEw er t. j. po Milosti Bozijoj.
Neobicno je valan dalji tekst: 4. i 5. redka: TH~ llPwTI1~ 181:TINIANH~. [me grada
Justinijane Prime, kojemu nije jos pronaden trag, gdje je bio sazidan.
Rijec 11 A~H~ - pazes iza vezice KAl - sve = ciele - nije neobicna . Tako
kod Schlumbergera str. 240. broj 2.: t K(YPI)E B· f). KwN BE1:'fAPXHN (vestiarius)
[(AI llPONONTH"N (izvanredni povjerenik, providur) rrA~H~ BOrArAPIA~ (Musmov
254).
Riec ARHIEP1SKOPOS je obicna, a na pecatima grada AENOS-a,2) koji je leZao
na uscu rieke Marice citamo jednom: L. U povezanim slovima t IwAY1J~ KE (x"((nE)
BOH8El'!\ : APXJE[Jl~KOnw AHNOr - Gospode pomozi [vanu, nadbiskupu Aenosa.
(Vlll.-IX. viek).
Na drugom primjerku vidimo na L.: Gospu, a na N.: pismo 8KE B e· IW( ctYVll)
MPOnO (fL1J1:P01tOAt1:"(l) AINH(ou) S(= KAI = i) 1:rNKEAW - Bogorodice, pomozi /vanu,
metropoliti Aenosa. (X.-Xl. viek).
Pa i dvije zupe povezane vezom KAJ iii slovom S u znac.enju veze i, imademo,
premda ne cesto. Evo jedan iz 1153. godine, a koji bi vremenski mogao odgovarati
nasemu pecatu: L.: t)KE. B. e NIlWAAW KPITH ePAKI~·KAI·MA[{E10NIA~ Tw
ZOfNAPA. - Pomozi , Gospe, Nikoli Zunari, sudcu Trakije i Ma
ked 0 n i j e.
::) Schl., str. 118. ~ 119, b roj evi I i 2.
13] 27
J kod ovoga, bar dosada jedinoga uopce poznatoga primjerka ovakovog pecata,
je nadpis pozdrava andeoskog sacuvan sarno u tragovima. Gospin je Iik izcezao,
ako je uopce i bio. To daje nasem primjerku jo s vecu vriednost. Sehlumberger se
pozabavio u sarno me uvodu raznim atributima i navodi sve poznate mu likove, koji
se pojavljuju na pecatima. Tako na stran i 61. dolje sv ega jedan redak i na 62. gore
u tri redka govori 0 Blagoviesti, pa navodi 7 jednak ih primj e raka iz njegove velike
.
") Vidi Sch l. na str. 242 a prenosi ga vjerno - kao jedini p rimjer a k te v rs te - i Mll s m ov
na s tr. 168. broj 260. N as a s lika br. 2.
') Nasa ~ Iika broj 3.
28 [4]
rudimenti »Gospa kao marljiva Prelja «. Gospa drzi u desnici kriz, a lievu je spu
stila prema razlamtjelome srcu (?). Arhandeo Gabriel, kao pravi teklic dize desnicu
u vis na pozdrav, a u lievoj teklicki znak. Na.licje ovoga pecata je izpunjeno pove
zanim slovima, kako to nalazimo na noveima Teodorika Velikog").
Sehlumberger ni ne pokusava da slova razclani, nego sarno veli, da se taj
pecat nalazi uzbirki medalja u Berlinu.
U nasemu slucaju nije to od vaznosti .
Na strani 121. do 126. donosi Sehlumberger 4 crteZa pecata carigradskih patri
jarha, koji po naCinu izrade odgovaraju nasemu pecatu. 6 )
Na lieu pecata vidimo Gospu, koja sjedi na priestolju i drzi Sina na krilu.
N. je ispunjeno pismom, koje nam daje najprije ime patrijarke, pa veli za njega,
kao i kod nas, da je miloscu Boijom nadbiskup Konstantinopolisa, Novoga Rima i
ekumenski patrijarh.
Ovi su pecati radeni u pocetku XII. vieka!
Nas je pecat naknadno u sarno me vrhu deformiran, probusen na mjestu, na
kojemu je mogao stajati u vrieme postanka maleni krizic. Kako je onda, kada su
niti, koje su bile provucene kroz pecat povelje, na kojoj je ovaj V1S10 u znak vje
rodostojnosti dokumenta, iztrunule, krizic ustupio mjesto rupici, da se mogne obje
siti, uparan je n a k n a d n 0 k r i z i c n a des nus t ran una s Ion j a C .3 n a
sam 0 m e p r i est 0,1 j u.
Moglo bi se posumnjati u to, da Ii ovaj pecat nije kakova mistifikacija iii
falsikat. Mi smo se mnogo tim pitanjem bavili, kada smo odkrili i opisali pecat
Stefana Nemanje') pa smo uvjereni, da se radi 0 veoma riedkom, dobrome primjerku.
I u Bugarskoj je mnogo radeno na polju numizmatike i sfragistike, sa
njihovim smo ueenjaeima u prijateljskim vezama bili cielo vrieme, ali do danas ne
zapazismo sliean primjerak.
Nije ovo prva radost koju ukazasmo i bugarskirh numizmaticarima.
Najvazniji je momenat za nas taj, sto se na pecatu spominje ime grada Justi
niana Prima.
") 0 ovakovim novcima Iztocnih Gota Gepida pis ao je W. Wroth - London, Krauss
frankfurt, te Stefan - Graz i drugi.
") Nasa slika broj 4.
7) Vidi: Numizmaticar 11., Beograd 1935. str. 27.
[5] 29
Predg'ovor
Baved se ceSee ranijih godina poslom u okolini sela Varosista nisam nikad
propustio priliku, a da ne posjetim rusevine Borca, nekada slavnog bosanskog
srednjovjekovnog dvora, koje se u velikom obsegu prostiru po kosi sto se od
spomenutog sela pruza prema rieki Praci i eija je sama okolina puna starina.
Premda na prvi mah rusevine nisu einile onoga dojma kako bih oeekivao, jer
njihov o g romni kompleks sa metezom zidova sto se oruzaju tamo amo, ne dolazi
do izrazaja, bilo radi pokrivenosti terena, bilo radi slicnosti gradevinskih ostataka
stjenjaku po kome se povlace, ipak su me i kasnije uviek privlaeile radi nekadasnjeg
bosanskoga gospodstva, sto se ovdje u punoj mjeri izpoljavalo, i vlasnika ovoga
dvora, koji su odigrali u poviesti svoje zemlje sudbonosnu ulogu. Posjeeujuei tako
eesee ovo mjesto poeela mi je bivati sve jasnijom slika grada, koji se podizao na
ovim rusevinama: zbrka zidova dobijala je pomalo svoje logieno mjesto i zadatak,
njihova oborena platna rasla su u masti, eineei izvjestnu cjelinu, ozivljenu mjesto
stada ovaca i koza, sto su se okolo klatarila, onovremenim svietom. S takom pod
logom moglo se lako pristupiti i naucnom studiju ovoga mjesta, na sto me nago
nilo i propadanje preostalih rusevina, jer njih ne unistava samo vrieme vee u
velikoj mjeri i Ijudska ruka koja ne stedi ni grobove nekndnsnjih gospodara ovih
krajeva. Tako je doslo do ove male studije, ko ja n8 zalost nije mogln biti izvedena
po predvidenom planu, jer su taj omele ratne prilike. Konaean zavrsetak rada bio je
predviden za ovu godinu (1941.), a on je obLlhvatao detaljnije proueavanje starina
po okolini rusevina Borea. One stvarno ne cine s gradom nikakve cjeline, ali su s
njim bile u neposrednoj vezi i svakako ce se osjetiti taj manjak u ovoj studiji, no
on ce se moei i posebice nadoknaditi. Nije mi bila nikako namjera da sad dajem
• u stampu ove retke, ali kako je sadanji urednik Glasnika znao za rukopis, izrazio
je zelju da ga stampamo ovako, kakav je. Ja opet bojeCi se da mi rukopis ne bi
propao u ovim vremenima odstupih gao Imajuei to u vidu postovani Citalac ce
• oprostiti po neku gresku i manjak .
Pisa c
32 [2}
Uvod
9) Mazalic: Herceg ova crkva kod Gorazda ' i oko1ne starine, Gl. Zem. muzo 1940., str. 27-, 28.
[5] 35
BORAC
I. POVIEST GRADA
Polozaj, mjesto i okolina, tragovi ranijih kultura, ime, g'ospodari grada i dr.
*
Mjesto, na kom je podignut Borac, leialo je na razkrsnici prastarih, vecih i
manjih puteva, sto su vodili kroz Bosnu od istoka na zapad i od sjevera k jugu
i obratno 11 ). To u glavnom. Inace, kraj Borca ukr:stavao se »ve liki bosa nski drum"
(sto je vodio neSto juznije, preko Hranjen-planine) sa trgovackim putem, koji je
isao iz Dubrovnika na Focu i Gorazde pa dalje za Visegrad, od koga se kod
Gorazda odvajao jedan krak i preko sedla Jabuke silazio k Borcu - ispo d sela
Dolovi - da produzi za Rogaticu, Srebrenicu i dalje k sjeveru . Ovaj put i danas
sluzi kao saobracajnica u lokalnom prometu. Inace je na njemu izradena moderna
varijanta, koja od Gorazda preko se dla Jabuke slazi zeljeznickoj stanici Mes ici
Rogatica, da prosliedi, prebacivsi se preko poznatog mosta na Praci, dalje za
Rogaticu i sjever. I ova varijanta koristila je stari put, koji i danas sluzi kao precac
u lokalnom saobracaju. Njega, kao i most na Praci, spominje putnik XVI!, vieka,
inace poznata licnost iz knjizevnog crkveno-reformatorskog pokreta k od Hrvata.
Bartolomej. Kasic, koji je tuda prosao podkraj 1612. godine 1Z ). Taj most na Praci
morae je u svoje vrieme biti na daleko poznat, bilo kao saobracajni objekt, bilo
") Zahvaliti je pronicljivosti g. Skarica, pozna tog naseg ucenj aka, za identifikaciju rusevina
Borca. Vidi: Skaric, lupa i grad Borae u Bo sni. (Prilozi za jezik itd, 1922, cir.).
12) Fermend zi n: Acta Bosn ae, Bartholomaei Ka~iC per Hercegov inam , Bosnam et Serbiam
iter, Rad, knj. 23, str. 347. Inace 0 Kasicevom radu vidi: Vrela i prinosi (Zbornik za povijest
isusovackog reda u hrv, krajevima) knj, XI.-XII. •
17J 37
. kao gradevni, jer inac c Kasic [Ie bi bez razloga rekao da su sisli »ad pontem
Proeciae«. Poznato je inace, da je taj most nekoliko decenija prije toga podigao
poznati muslimanski dobrotvor Turalibeg1 8).
Da !lam situacij 3. bude jasnija, tl koliko se to odnosi na polozaj Boren , s
()bzirom na poznate saobracajnice, spomenut cemo, da se nekadanji veliki bosanski
drum racvao kod Vrh-Bo sne i jednim krakom isao lievom stranom Miljacke na
Han Bulog i Hodidid, gdje se prebacio preko Mokranjske Miljacke i isao na Klo
kocevik pa Palanjskim Poljem na Vitez, Pracu, Han Hranjen, Gorazde, Cajnice
itd. 14) Kod Prace odvajao se od njega jedan put, koji je jos i danas vazan u lokalnom
saobracaju i isao prema sjeveroiztoku na Vincu, Gornju i donju, zatim na Dobracu,
Vragolove, Ladevinu i Rogaticu. Od Vragolova odvajao se put za Borac, prelazio
ispod njega (sjeverno) rijeku Pracu, penjao se na selo Dolove 15 ), odakle je bio jednim
krakom vezan za Gora zde preko sedla Jabuke, a drugim krakom za Han Hranjen
. preko Krive Drage. Sa Gorazdom bio je Bora?: vezan i drugim putem, koji je silazio
s grad a, preko podgrada (Sub-Boraz), danasnjim seoskim putem prema jugo-izto
na Han Pracu, gdje je prelazio .rieku(Kasic) i penjao se kroz prosjelinu izmedu Lju
tace (kota 988) i Cadora (kota 1023) na Han Jabuku, na kom mjestu se sastajao sa
velikim bosanskim drum om. Sa Rogaticom imao je Borac, osim onoga puta na Lade
vinu, i drugu vezu preko danasnjeg sela Varosista, Kuleta, Vucje Glave (kota 733),
Pribosevica i Matovog Brda . U Pribosevicima imaju i danas ostatci nekadasnjeg
kamenitog mosta na cemer.
Drugi krak velikog bosanskog druma isao je od Sarajeva na Han Hresu,
pokraj tvrdave i varosi Hodidida (dan as selo Hodided s tragovima rusevine grada 16 ),
na Han Brezovicu i Mokro, odakle je jedan krak isao preko Romanije i Glasinca
za Rogaticu, Semec, Visegrad i dalje, ili preko Romanije, od Han Podromanije, za
Han Pijesak, Han Kram , Vlasenicu, Zvornik i dalje, a drugi krak isao je od Mokrog
nesto natrag, na selo Jelovce (nekropola srednjeg vijeka) pa preko Carevih Voda,
ostavljajuci visove Romanije odnosno Medenika (Kuripesic) na lievoj strani, izbijao
je zatim na selo i rieku Gracanicu (kod Kuripesica Grachonitza i Grachtzenitza)17),
isao niz rieku na selo Prutine, Nepravdice, Ponor pa preko Sipovice na Dobracu,
gdje se vezao za onaj put iz Prace, sto smo ga gore naveli . Spomenutim putem od
Mokrog ispod Romanije prosao je Kuripesic; Jedan dio Romanije na tom putu zove
se i danas Medenik. To je stjenjak iznad izvora Gracanice, zapadno. Kuripesic sam
1;1) Kresevljakovie : Turalibegov vakuf u Tuzli (Gl. is!. v. z., br. 2, 1941., str. 45-46) .
• ") Za orijentaciju neka se citalac posluzi odnos nim sekcij a ma au s tr. Sp ecialkart e I :75.000 iIi
karte Vojno-geogr. zavoda u Beogradu, 1:100.000.
. 10) Ovaj komadie puta nij e u sekcijama oznacen. On je dobro ocuvan , slu zi i danas i ima
drveni mo s t z a prela z preko rieke.
1") Dr. M a ndi e : A rh eolos ke crtice iz Bosne, Starinar 1928., (eir.), str . 11. - Katarin Ze no,
prolazeei ovuda 1550., spominje d a je na gr adu pos ada od 50 mom a ka (Matkovic: Ova t a lijansk a
putopisa, Starine X, s tr. 206).
17) Selo Gracanica dana s ne postoji, a li se s pominje kao spahij ski timar jos 1711. (vidi
Skaric: Popis bosanskih s p ahija iz god. 1711. (eir.) - G!. Zem. muzo 1930., str. 26). Izgleda,
da je to selo bilo redovno prenoci s te na tom pra vcu, jer Kuripe sie, vra cajuei se iz Carigrada,
ide od Rogatice opet na »grob Pavlovica« pa s tize pod veee u Gracanicu na konaciste. Gra
ca nica je udaljena od Rogatice u pravoj liniji ako 25 km, s to bi odg'ovaralo putov a nju od 6-7
ca sova po dos ta t d kom terenu i rd avim putevima, na koje se i sam Kuripesic tu zi.
38 [8]
veli, da su mu Medenik, odn osno visovi planine ostajali na li evo 18). Postoji mo
gucnost da je poslanstvo poslo od Mokrog na Romaniju do na Crvenu Stijenu pa
odatle radi nekog razJoga pri ekim putem si slo pod Medenik u selo Bogoviee (na
vrelu Graeanice), odakle vodi dobar put za Dobracu i Rogaticu 19). Bio je svakako
neki vazan razlog sto je turska pratnja promienila pravac puta, pa mjesto preko
Romanije okrenula losijim putem izpod nje (hajduci, lose vrijeme, razriven put)20),
ali je jos cudnije, sto Turci nisu poveli poslanstvo od Hodidida preko Klokocevika i
Pala, kojim je 20 godina kasnije isao Katarin Zeno, i koji je blizi i pogodniji za
Praeu i Rogaticu.
Iz gornjih podataka vidimo, da je Borac, u koliko se to tice saobracaja, ldao
u jednom vrlo Zivom kraju Bosne.
~to se tice oblika tla toga kraja, on nam se prikazuje kao plodna, valovita
visoravan, pokrivena u dovoljnoj mjeri poljem, sumom i kamenom, a obiluje pijaeom
vodom i divljaei . Sam dvor bio je podignut na stj enovitom, ocjeditom terenu veeim
dielom golom, s nesto sume sa sjeverne strane.
Od starijih kultura naslo se prehistorijskih gromila na Ladevini 21) i rimskih u
samoj Rogatici, koja je, kako znamo, bila i neko gJavnije mjesto u ovom kraju 22 ).
Kopanjem na samom gradu dalo bi se ustanoviti, da Ii na Boreu ima ostataka i rimske
djelatnosti, dok se po velikom broju rbina zemljanog posuda,sto se nalazi pod gra
dom, moze predpostaviti - a djelomieno i sam poJozaj grada govori za to - da
su Iliri, koji su u velikoj masi obitavali l1a Glasincu, bili u manjim grupama rasijani
i po okolini, u kojoj Idi Borac. Okolina je u tom pogledu ostala podpuno neistra
zena. Vee cesca imena lokaliteta po ovom kraju, kao Gradac, Gradina, Crkvina itd.
govore za postojanje ranij ih kultura po njemu; sarno pak njegovo bogatstvo i
prirodna uporista, zgodna za bezbjednost zivota, mamila su ljude ovamo . Mozemo
kao sigurno uzeti, da je i neposredna okolina Borea bila naseljavana od pradavnih
vremena, gdje je odlucnu ulogu igrao i sam njegov polozaj, prirodom zasticen od
napadaja Ijudi i divljih zivotinja.
Svoje ime dobio je Borae po selu Boreu, koje se nalazi jugo-iztocno na dogledu
rusevina grada, iznad sastavaka rieke Praee i Rakitnice, udalj e no oko pet kilometara
18) Kuripe sic, Itinera ruim , W eg r ayss etc. izdanje od 1531., veli p od datum om od . 15. sep
t e mbra (k a da su bili na M e deniku) da s u »vnder der h6he va s t lang geritten vn (und) a uf der
lin g ken ha nd die h6he de s bergs ge lassen, nochmal s vnns aber von der strassen a uff di e lingken
h a nnd gevendt in ein dorff Grachonitza, d a be liben .
19) Matkovi c je zamis ljao t a j put prel<o Romanije i Glasinca na Vitanj i Rudine pa do linom
R a kitnice (!) u Rogaticu. Takav prav ac puta ne post o ji na t e renu , ali sa Gla s inca od sela Kul e
vodio je - a i dan as vodi - dobar put na Han Senkovic i n 3 Han Rakitnicu pa dielom, dolinom •
R a kitnice, dielom, izn a d nje, do Rogatice , ali se tim putem ne mo ze nik a ko naici na Ladevinu,
gdje je bio »grob Pavlovi ca «« koji , i n a putu za Carigrad i pri povratku , sp o minje Kuripesi c,
i s njim selo Grac a nicu, a t o je onaj put, koji sam gore naveo. (Uporedi: Matkovi c, Putovanje
po balk. poluotoku, Rad 56, str. 165- 166). Za tobo znje grobove Pavl ovica zn a mo danas, da s u
to bili grobovi Vlatka Vladevi ca i d o dielj eno g mu vojvode Miotos a (Truhelka: GI. Zem. muzo 1914.,
s t r. 252).
20) I Kuripe sic se tuzi n a in ace rdav put u ovome kr a ju pa ve li pri povratku iz C a ri g rada
pod datumom od 23. sijecnj a: »Am Montag von Gr achtzenitza nach dem p e rg Med o nigk fast
boesen s teynige vnnd kottigen weg kommen g en Verchbo ssen «.
21) Truhelka: Ladevina, GI. Zem . mu zo 1889., str. 73.
22) Fiala: Rimski grobovi s paljevinom kod Rogatice, GI. Zem. muzo 1895., str. 199; Patsch :
Polozaj rim skih na seija u Sopotnici i Ro g atici, GI. Zem. mu zo 1907., str. 431; Sergejevs ki: Novi
kameni s pomenici iz Us tikoline i Rogatice, GI. Zem. muzo 1936., s tr. 9--13. •
[9J 39
zraene iinije. VrIo je vjerovatno, da je selo Borae mjesto odkuda Paviovici, odnosno
Jablanici-Radinovici, vuku svoje podrijetho. Ta tvrdnja izgledat ce smjela, no nju
opravdavaju okolnosti, 0 kojima cemo progovoriti. Selo Borae ima svoju srednjo
vjekovnu nekropolu i lokalitet Gradinu, (kota 807) iz eega je jasno, da je tu u sred
njem vieku obitavalo neko plemstvo. Karakteristieno je, da se u blizini nalazi i zaselak
Podgrade, koji danas pripada susjednom Breigovu . Posto se oko 7 km sjevero-iztoeno
odatle nalaze sela Kopjevici i Curovici 23 ), s kojim imenima se sretamo na dvoru Boreu
za zivota Radoslava Pavlovica i za koje mozemo predpostaviti, da pripadaju istom
bratstvu, to bismo mogli reci, da je ono plemstvo u seiu Boreu bilo od toga bratstva,
t. j. od Jablanica-Radinovica, odnosno Pavlovica. Selo Borae ima prirodnu podlogu
za svoje ime, a to je borovina, sto se jos tu i tamo vidi, (strmine prema rieci) doeim
• grad Borae nema te pod loge, jer ni na njemu ni u blizoj okolini nema tragova boru.
Tako su onda Jablanici-Radinovici, odnosno njihovi stariji, kad im je ovaj dvoru selu
Boreu postao za gospodstvo malen, a nije bio ni inace na dobrom mjestu, u koliko
se to tice komunikacija i bezbjednosti, podigli novi, veci dvor na danasnjem Varosistu
i dali mu ime po ranijem, odnosno po rod nom mjestu. Da Ii se onaj prvi spomen
Borea, u XIII. vieku, odnosi na nas dvor iii onaj u selu Boreu ne moze se znati24).
Ime Borae dolazi cesce u toponomastici nasih krajeva, a izvodi se od lokaliteta,
koji se naroeito istiee svojom borovinom. U okolini rusevina grada Borea ne zna
stanovnistvo da tocno definira tu rijec, jer je miesa s pojmom »borovac« i »borika«,
koji se takoder susrece u rogatickom kraju. Mogao sam da po toj stvari sliedece
utvrdim: borovac je brdo obraslo borovinom, borik i borika isto je sto i borov gaj,
t. j. manji lokalitet, koji se u ravnom iii brdovitom terenu istice borovinom u ostaloj
sumi, grmlju iIi golotinji. Borac je stjenovit, manji predio, u kom se pojavljuje onaj
cudni bor, sto moze da uspieva u golom kamenu. Imamo za taj naziv interesantan
slucaj i potvrdu: iduci od sela Borca niz rijeku Pracu, jedno sedam kilometara, naici
cemo izmedu dva potoka, Prisinog 2G ) i Homare potoka, koji se slievaju u rieku sa
sjevera, odnosno sa sjevero-iztoka, brdo, zvano Borovac (kota 856). Njegov jugo
iztocni dio, say stjenovit, s rietkim borom, strm i rusevan prema sastavku Homare
potoka i rieke Prace, zove se Borac.
Borac se izgovara kratkim nag\askom na 0: Borac. Genitiv Barca .
Grad Borac kao rezidencija Radinovica-Pavlovica i centar jednog veiikog diela
Bosne imao je bez sumnje i u kulturnom pogledu, pored svoj~ politicke uioge, udio
u razvitku svoje okoline. LezeCi u centru Dutova, kojima su prolazili stalno karavani
i cija mreza je bila vrIo razgranata, pruzala se prilika i radinom narodu cieloga
kraja , da svoje produkte bolje plasira, a da se i sam snabdije ootrebnim orudem,
•
oruzjem, soli itd ., koje su trgovci pronosili. I sarno bogatstvo gospodara Borca
poticalo je otuda vecim dielom, a svakako i gusta naseljenost kraja, koja se vidi
,. po mnogim ocuvanim starim lokalnim putevima, grobljima , tragovima naselja i ruse
vinama dvoraca. Pored Borca ddali su R.adinoviCi-Pavlovici kao lienu imovinu
2:') Ju zno od tog sela, sto ga cine sas ta vci potoka Sljivno i Ljutaee, ima lokalitet Gradina.
Ni sam bio na ni emu .
24) Vazno je napomenuti ito, da sel0 Borae i sel0 VarosiSte s ru sevinama grada Borca
pripadaju i danas jednoj s. opcini (Surovi), a po sto znamo, da Turci nisu dirali u raniju admi
nistrativnu podjelu zemlje bez velike nuzde, mozemo smatrati, da je taj odnos u nasem slucaju
zaostao jos iz vremena Pavlovica, dok je to zemljiste bila njihova svoina.
26) Novije ime je Lukinski potok, kako je zabilj ezeno i na karti 1:75.000, na kojoj nije ni
unesen lokalitet Borae na odnosnom mjestu, ali se moze naci u katastarskoj karti 1:6250.
40 [tOl
su ovi Pribiloviei bili i u rodu s Pavlovieirna. Jedan Pribilovie bio je vojvoda kod
Radoslava Pavloviea3 ~). Karaktericno je, da zupan Pribil irna sina sa licnirn irnenorn
Petar, koje se inace ponavlja u porodici Pavloviea. Napokon, izgleda, da je i grad na
vrelu Miljacke (Pale) pripadao PavloviCirna, jer Zeno, sporninjuei ga, veli, da je pri
padao gospodaru Bosne U), a to se u ovorn slucaju rnoglo da odnosi sarno na jednog
od Pavloviea, u prvorn redu PavIa iii Radoslava. Vjerovatno i sarno irne Pale dolazi
od Pavle 6 ). Tesko je vjerovati da Pavloviei, irnajuCi u zernlji onako zdrav kraj,
pun crnogorice, s izvrstnorn vodorn i zrakorn, ne bi u njernu ' podigli dvorac za
Ijetovanje, kao sto je Herceg irnao svoj u Meduriecju (Sarnobor). Vee i sarna
njegova bogata i liepa fortifikaciona izvedba upueuje na Pavlovice 7 ).
Pored spornenutih gradova, koji su bili Iicna irnovina porodice, postojao je
u ddavini Pavlovica 38 ) jos znatan broj vlastelinskih dvoraca i gradica, koji su
pripadali, sto njihovorn bratstvu, sto ostaloj ovisnoj gospodi. Upada u oci, da gotovo
svi ti gradovi cine jedan niz duz velikog dijela granice, drzavine gospodara Borca.
Ti dvorci i gradovi ne nalaze se neposredno na granici, nego su povuceni vise
unutra, svakako radi toga, sto su bili i oni centri rnanjih zupa. Ako zadrZirno
granicu, kako ju je Skaric odredio SO), i poderno od Sarajevskog Polja, irnarno u
njegovorn zapadnom dielu tragove rusevine nekog dvorca, iznad lokaliteta Dvor,
odnosno iznad zelj. stanice Reljevo, zatim Vrhbosnu, iduCi k iztoku, pa Hodidid,
Stari Grad na sastavcima obiju Miljacki~O), Grad u Gornjim Palama 41 ), Pavlovac,
zatim jedan nepoznat gradic iznad stanice Banja Stiena, Borac, Zvecaj na useu
Prace u Drinu (s juga)~2), Brodar, Visegrad, Dobrun, zatim od Visegrada, sjeverno,
s desne strane Drine: Hrtar, dvostruki gradie, vjesto sagraden na strasnoj strmini
34) Miklos ic: Monum. 349.
";') Matkovic : nay . djelo, str. 206. Iduci od Hodidida , pri<::a Zeno, presli su mostove na necl
(sto proti<::e kroz Saraj evo) i zatim: »vedemo un castel ruinato in costa di un colle, che fu del
signor de Bossina.« Pos to izmedu Hodidida i Prace, kad se vee prede Mokranjs ka Miljack a ,
nema nikakvog drugog grada o sim onoga na vrelu Miljacke u Gor. Palama, to ce s e opis odnositi
svakako na njega (vidi i Mazalic : 5ltarine po okolini Sarajeva, Gl. Z. ~u z. 1939., str. 2fr-28). Na
is tom mjes tu j e i tvrdnja Zen o va: »paesi belli et fertili, et di bonissimo aere <<. Ona je i danas,
opravdano, na snazi.
30) Ime Pale inace se <::esce sreta u drZavini Pavlovica kao naziv sela . Tako imamo u s.
obc. D. SokoloviCi, kod Visegrada, seoce Pale, zatim kod Srebrenice u s. obc. Toplice zaselak
Pale, a j posebnu s. obcinu P ale. U Bosni cemo tome ime s resti jos u okolini Prozora i Gornjeg
Valwfa.
37) Opsirnije 0 tom gr adieu : Mazalic, sporn. cl anak , s tr. 27.
"8) Mislim sarno na maticu dr zavine Pavlovica, sto se pros tirala od Vrh-Bosne do Dobruna
i od Sprece do blizu Gor azda.
39) SkariC: Stara bosanska vlast e la u na soj toponomastici, Gl. Srp . geogr. dr. 1922. (eir.),
knj. 7-8, str. 128.
40) Maza lie: Starine po okolini Sarajeva, Gl. Z. muzo 1939., str. 16---22.
") Isto tamo, str. 2fr-28.
42) Ovaj Zvecaj ne smije se zamieniti sa Hrvojevim gradom Zve<::ajem, na lievoj obali Vrbasa,
sjeverno od Jajca, poznato j po on oj povelji kralja Stjepan a O stojica, izdatoj na tom gradu 5.
ozujka 1419. (Mikl. Monum . str. 282) iii po Konstantinu Janjicaru, zarobljeniku kralja Matije
(c':orovic: Historija Bosne, S. K A. pos. izd. CXXIX. cir., str. 568). Zvecaj, grad Pavlovica mogao
hi biti onaj Nec; ano, sto ga je svojatao Herceg Stefan, a koji Dinic lokalizuje u niz iztocnih
njegovih gradova, negdje pored Severina. (Dinic: Zemlje Hercega Svetoga Save, Gl. S. K A.
182, str. 237).
42
[12J
43
iznad rieke ), Rakov Grad, u uglu velikog koljena, sto ga pravi Orina, pa Vratar4<),
na protivnoj strani rieke, iznad sela 2epe, koje je bilo nekad vratarsko podgrade,
vezano s gradom mostom preko riecice 2epe. Iznad samog podgrada bilo je neko
malo utvrdenje, ciji se ostatci vide i danas u selu. Oa Ii je i grad Kamenica, koji
je udaljen nekoliko kilometara sjevero-iztocno od Rakova Grada, bio u granicama
zemlje Pavlovica, ne moze se nista reci, kao ni za Klotijevac, juzno, i Durdevac
jugo-iztocno od Srebrenice, na Drini (vise t. zv. Banskog Buka) koji je za sebe
svojatao Herceg Stefan 4G ). Ispod Durdevca, na desnoj strani Drine, ima selo Gaocici ,
a Gaocici se spominju u poveljama srednjeg vieka kao bratstvenici iii uobce manja
vlastela Radinovica-Pavlovica 40 ), to je ovaj predjel mogao sa citavim krajemda
pripada nekadanjoj njihovoj drzavini. Deset kilom etara, po prilici, sjeverno od njega
je Subin, dvor koji je Petar, sin Pavia Radenovica dobio na dar od napuljskog
kralja Vladislava za neke usluge 47 ). Oalje je isla linija gradova na zapad, a juzno
od Srebrenice. Tako nallazimo na Zelenom Jadru na rusevine Klicevca, pa na Komic
grad pod Kraljevom Gorom. Kuda je dalje isla ova zanimljiva linija dvorova i
gradica, koja je, kako vidimo, opasivala najveci dio zemalja gospodara Borca,
nije se moglo proucavati radi pomanjkanja podataka i stalno zamrsene politicke
situacije u onome kraju kroz cio srednji viek'8). Zanimljivo je i sim ptomaticno,
da u unutrasnjosti Pavlovica zemlje ne nalazimo utvrdenih dvoraca, os;m ako u
samoj Rogatici nisu vlastela Rogatici imali svoj dvor, sto je vrlo vjerovatno, jer
sjeverno od Rogatice, jed no dva kilometra udaljenosti na brdu Gradcu ima ruse
vina grada. Drzim, da se taj dvorac nazivao Rogatac iii Rogatica i da su po njemu
plemici Rogatici dobili svoje ime 49 ). Dvorova vlastele, sagradenih od drveta, bilo je
jamacno i po unutrasnjosti, sto nam svjedoce imena lokaliteta Gradac, Podgradac,
Zagrade, Podgrade i sl., sto ih tu i tamo sretamo. Izgleda, da gospodari Borca nisu
dozvoljavali svojoj vlasteli da podize utvrdene dvorove s kulama i bedemima po
43) Juzno pod ovim gradom ima selo Zagrade, nekadanji timar, koji Sk ar ic trazi kod Vratara,
p rema popisu bosa nskih sp ahija iz 1711. go d., a Ii u tom popisu sig urno je Zagrad e pogreskom
-
do~lo u 2upu Vratar, mjesto Hrtar (Skaric: Popis bosan sk ih spa hija, str. 25). Pod Hrtarem bila
je davnasnjih vremena skela na Drini, sto svjedo~i i naziv sela Stari Brod, na lievoj obali. Tu
u blizini, na uscu Suhog Potoka u Drinu, na bosanskoj strani, a na s uprot Hrtaru, ima takoder
nesto ru sevi ne na visokoj stieni. Danasnji skeledzij a Ahmet Basic s t an uje pod Hrtarom . Izpod
sa mog grada, u st ieni, vidi se donekle zazi dan 8 pecina, za ko.iu sv iet veli , da je bila tamni ca.
Do nje se mo ze sici sa g rada kozjom stazom .
..) Ovaj grad ne sm ije se zamije niti sa gradom Herc ega Stj epana u Suceskoj, juzno od
Fo~e , niti sa drugim grado m is tog imena na useu Neretve, sjeve rno; (Dinie: navedeno djelo
s tr. 172 i 188).
'5) Dinie, nay. djelo, str. 227.
40) Mildosic: str. 229, 325, 413. Gaocica ima i n a Limll u s. opeini G. Sokoloviei.
47) Ivie : 0 Radosavu Pavlovieu, Letopi s M. S. 245 (eir.), str. 10; u nap ome ni I, veli se da
kralj poklanja Petru »V illam Chubini«. P os to je ime vrlo neobicno, sigurno se odnosi na Subin
kod Srebreniee, p remd a se u toj viesti spom inj e i dubi cka zupa.
48) Vrlo je vjerovatno, da je granica Zema Ij a Radinovica-PavloviCa isla od Komie-grada k
sjeveru, na Drinacu i Sprecu.
49) Vuka Rog atiea, dvorskog kneza kralja Stefana Ostojica, vidimo kao svjedo ka »s bratiom«,
na jednoj povelji is toga kralja. Na toj povelji podpisan je kao svjedok i Pet ar, si'1 Pavia Radi
noviea (Mikl. Monum. str. 283). Vuka vidimo I<ao svj edol<a i na drugoj povelji i;; iste godin e
(Mild. str. 294). Inaee vidimo u Rogatici u to vrie me, pod I<raj XV. vieka, n el<og kneza Radina
Vul<a sinovica (Truhell<a: Tursl<o slovjenski s pomeniei dubrovacke arhive, GI. Zem. muzo 1911., st r.
103). Ime Rogat ae moze se n ae i u na s im spomenicima sred njeg vieka, tal<o u Deeanskoj zlatnoj
buli Urosa III. (Mikl. Monum. str. 93).
[13J 43
25. godini, bio bi roden oko 137884). Mozda je u tom vr emenskom razmaku izmedu
Petra i Radoslava bilo druge djece, koja ~u umrla, iii zenske djece, za koju ne znamo,
iii sto je vjerovatnije, Radoslav se ozenio u starijim godinama nego smo naveli,
jer Dubrovcani pisu 1416. godine njegovom bratu Petru, kako je Radoslav bio s
vojskam na njihovim granicama 8G). Tesko je prema tome vjerovati - rna da nije
nemoguce - da bi Radoslav vodio vojsku u 16 godini, odnosno da se rodio 1400.
Stoga moramo njegovu godinu rodenja pomaknuti bar za 5- 10 godina unazad.
Mogla bi se uzeti godina 1390. s vecom vjerovatnocom, prema cemu bi umro u 51.
godini. Nije bio vise u zivotu 1441., jer Dubrovcani salju Marina Gucetica 6. pro
sinca 1441., da izjavi Todori zaljenje po Radosavljevoj smrti 86 ).
Prema godinama Petrovog rodenja mogli bismo odrediti i starost njihovog
oca Pavia, ako uzmemo, da mu se taj sin rodio, kad je Pavlu bilo oko 25 godina.
To bi znacilo, da se Pavle rodio oko 13508 7) i poginuo u 65. godini, dok mu je sin
Petar poginuo u 42.-45. godini. Radin Jablanic mogao se roditi pocetkom XIV.
vieka. Oko 1320.-1330. Umro je prije . 1397. (Mikl. 229.) To su sve sarno kom
binacije kao i ova: Radoslav se ozenio Todorom, sestrom Hercega Stefana,
odnosno Sandaljevom sinovicom S8 ) . Izgleda, da mu je ona doniela u miraz
Ustikolinu krajeve oko nje, jer je inace nerazumljivo, da se taj otok
Pavlovica zemlj e odrzao u njihovoj vlasti i za vrieme najzescih borbi izmedu njih
i Kosaca. Todoru vidimo i kasnije, kad ju je muz vratio u rod, oko 1430., u Usti
kolini. Dinic ima podatak, kako se kramar Dubravac obavezuje 6. svibnja 1441.,
da ce dotjerati Todori, zeni Radosavljevoj, u Ustikolinu tri tovara zejtina 89 ). Izgleda,
da je ovaj kramar Dubravac, s prezimenom Milicevic, bio u one vrieme neki poznati
odpremnik robe, je r se spominje i inace kao takav u godinama 1426. i 1428. (Vidi K.
Jirecek, Glasinac u srednjem vieku, Gl. Z. m. 1892., str. 99-101).
Zanimljiva su Za bosanske prilike licna imena Radinovica - Pavlovica: dok
bosansko plemstvo uzima narodna licna imena, dotle vidimo kod njih krscanska,
crkvena imena najvedh svetitelja: Petra, Pavia, Nikole i Ivana. Na njihovoj teri
toriji vidimo i pravoslavnih stanovnika oko Dobrunske crkve, a nema sumnje da
je bilo i katolika narocito u sjevernom i zapadriom dielu zemlje. Ranije smo pred
postavili, da bi im zupan Pribil mogao biti rod. Zakljucujuci po nadgrobnim spo
menicima na borackoj nekropoli i po prisustvu svecenika b9sanske crkve stalno na
dvoru, gospodari Borca pripadali su nesumnjivo toj crkvi. Neki njihovi bratstvenici
prdli su po osvojenju Bosne od Turaka ubrzo na islam, kao Sinan-pasa BorovinieO)
iii onaj Jablanic, koga vidimo 1475. kao muslimana Ol ). Znacajno je u tom pogledu,
da se jedan lokalitet pod Boreom zove Begovina. I to bas onaj dio zemljista, koji
84) Petar se spominj e na jednoj Iis tini kr a lja Dabise od 1393. god. (Pucic : Spomen ici II.,
39-40). Po na sem, predpos tayljeno m da nu rodenja, bilo bi mu tada petnaes t godin a (sa cetr ·
nae s t g odin a dobiyalo se punoljetstvo), ali bi s e t a j datum mogao pomaknuti i unazad.
S') Pu cic: Srpski spomenici I., str. 134.
en) Iyi c L. Mat. S. 246, slr. 48; Coroyic Historija Bosne, s tr. 462.
87) Payle se inace s pominje kao syjedok na Iistinam a kralj a Tyrtka iz g od. 1380. i 1382.
. "") Truhelka: Turs ko-sloyjen s ki s pomenici dubr. arh ., GL Z. m. 1911., II., s tr. 444 .
4
50 [201
verno od dobrunskog starog grada, pod Orlinom planinom, ima stara rudarska jama
(pecinski kraj!), gdje su nekad - po pri canju - Turci vadili salitru 100e ). DrZim iz
toga da su se i Pavlovici svojevremeno snabdjevali salitrom u vlastitoj zemlji.
Pavlovici su voljeli gospodski zivot i sjaj na dvoru, lov, konje, muziku, oruzje,
s to se vidi iz sastava njihovih povelja, brige Radoslavljeve oko adaptacije palace
u Dobrovniku, velicine rusevina Borca i po reljefima na steccima nekropole. Imali
su svoje svirace i glumce 101 ). Svoj dvor znali su nazivati i »slavni dvor gospodstva
u Borcu«. Od vremena Radoslava, koji ga je podigao do velikog sjaja, Borac se
cesto spominje, ali sarno kao mjesto, gdje se izdaju povelje1°2 ).
Pavlovici su bili i pobo zni Ijudi, 0 cemu nam svjedoce uvodi u njihove povelje,
akoprem su oni cesto pisani po izv jestnoj sabloni, zakletve u poveljama, stalno
prisutstvo svecenika na njihovom dvoru i rusevine dosta velike crkve na Borell.
Pored toga u njihovoj zemlji bilo je vise crkava od kojih su bile najpoznatije ona
u Dobrunu, zatim glasinacka, koja se cesto spominje u dubrovackim ispravama
(ecclesia in Glasinac iii de Glasinac) u vezi s carinarnicom, zatim pracanska i ona
u selu Brdu kod Pala. Mo zemo ovdje spomenuti i sarajevsku staru crkvu, za koju
sam dokazao na drugom mjestu, da datira jos iz srednjeg vieka 10 3 ). Od svih tih
crkava, ocuvana je sarno dobrunska i sarajevska. Dobrunska je sacuvala slikarija,
medu njima i portret vjerovatno kralja bosanskog Tvrtka 1.
o grbu Pavlovica govorio je Truhelka u dva navrata: u Wiss. Mitt. 1895., II
clanku Die bosnischen Grabdenkmii.ler des Mittelalters, str. 413, a zatim u istoj ediciji
od 1896. u clanku Slavische Inschriften in Bosnien str. 344.-345. Cini se, da po
dosada poznatim podatcima Pavlovici nisu imali porodicni grb u smislu zapadnih
obicaja i da je slika (oznaka, znamenje) na pecatu, koju su u ostalom mienjali od
vremena do vremena, bila sarno njihov znak razpoznavanja, odnosno vjerodostojnosti
pisama i akata. Truhelka veli u prvom clanku, kako je porodica Pavlovica jedina
ostavila nekoliko pecata sa otiskom, koji se nije mienjao, ali u clanku od 1896. veJi,
da je Radoslav Pavlovic imao 1421. n!'l pecatu otisnut portal s jednom kulom, 1432.
(u travnju) portal s tri kule, a iste godine u listopadu isti otisak s dodatkom pri
slonjenih Ijestava 0 portal. Truhelka zatim dodaje jos grbu Pavlovica kacigu s
kotacem, koji on naziva Steuerrad. Drzim prema tome, da Pavlovici nisu imali poro
dicni ple micki grb po primjeru zapadnog plemstva. Zanimljivo je po ovome pitanju,
da je Radoslav trosio na svoj grb, postavljen na palaci u Dubrovniku skupocjeni
ultramarin (Truhelka: Osvrt na sredovj. kulturne spomen. Bosne, GI. Z. m. 1914.,
str. 229.), a taj vidimo i u grbu Kosaca: »s ' zlamen'jem ' od' plemeniteh' od' zamorija «
(Lilek: Riznica porodice »Hranici«, GI. Z. m. 1889., II., str. 1.). ..
100 e )
Odveo me do nje s tart P avle Ves elinovic iz St anisevca, kog a sa m s pomenuo u mojoj
s tudiji 0Dobrunu . (Vidi u ovome Glasn iku) .
101) Truhelka, na y. djelo II. , str. 324--325 i GI. Z. m. 1910., s tr. 10; Jire ~ ek - Radonic:
istorija Srba (eir.), IV., str. 58.
102) Po slije 1244. s nominje se Bora /: istom 1405., kao mjesto zadrZ a vanja Dubrovcanina Nikole
2ore, protove stij a ra, zatim 1415. kao P avlov grad, 1421. spominj e se neki trgovac Subtus Boraz
(sve kod Jireceka, n ay. djelo, s tr 81). U vezi s trgovinom spominje se Bora/: 1425. godine.
(Dinie : Dubrovacka s rednjevjekovn o I<aravan ska tr g ovina - Jugo s!. istor. casopis Ill. (1937.),
s tr. 127.). Od godine 14 20.-1454. spominje se ~e s to Borac nJ povelj a ma (Mikl. Monum. s tr. 310,
312, 314, 325, 376, 399, 405, 472; Pucic 1., 106, II. 93, 111, 113). Vj e rov atno, da se pod na sim
•
Borcem dogodilo one r azbojstvo, sto g a je 1372. god. izvrs io bosan ski vlastelin S tiepkovic n ad
nekim Dubrovcaninom (Ji re cek-R adonic , lstorij a Srba II!. , str. 48) ,
103) Mazalic: Sv. Borde na s tar im ikonama, GI. Z. m. 1935. , str . 51-fi3.
[21] 51
107) Skaric: Pop is bosanskih spahija iz 1711. god., Gl. Z. m. 1930., str. 6.
108) Isto tamo, str. 22--34; najblizi timar gradu je selo Suri, odnosno po Skaricu danasnji
Surovi (str. 26), sjeverno od rusevina grada, 2 km. zra~ne linije. Moram napomenuti, da ima
lokalitet Surovi i sjevero-izto~no od rusevina Zvecaja (! km . udaljen), s desne strane usca Prate
(seoska obc. Brda). Jednako je udaljen kao Surovi i timar C rni- Vrh, sjevero-zapadno od ruse
vina Borca.
100) Kuripesic, nay. djelo iii Jagic: Gracia za slovinsku narodnu 'Doeziju (Rad XXXVII., 114).
Kuripesic pod datumom od !f'. rU.ina, govoreci 0 n>lcigrohnom kamenu na .Lactevini i spomenuv~i
Radoslava Pavlovica i njeg-Qvog vjemog- slug-u, veli za potonjeg: "von welchs ritterlichen thaten,
die Bosner unci Crabater noch viI liecler singen«.
4*
52
[22J
vidimo kasnije sarno njegovo prostransrvo, nece nas taj broj ni malo zacuditi pa da
ga i uvecamo. Razumljivo je radi toga, ia je i Boracko podgrade sigurno bilo jako
naselje, s vecim brojem trgovaca, koji su grad i okolinu morali snabdievati.
Kad su Jablanici, odnosno gospodari Borca, dosli u njegov posjed, nista se lie
zna, ali kako se njihov posjed razvijao bez velikih trzavica u toku svoje i bosanske
poviesti, moglo bi se predpostaviti, da je Borac iz velike davnine bio u rukama iste
porodice. Nema opet ni sumnje, da su dosta mirnom razvitku zemlje i njenom
ocuvanju od ratnih pustosenja, pored elasticne politike, u mnogom pomogli dubol,i
klanci i teiko prohodno gorje, koje se bilo sa svih strana drzave Pavlovica savilo
oko centralnog diela zemlje. S koje god strane podemo u tu zemlju, bilo sa sjevera
bilo s juga, istoka iii zapada, udarit' cemo na teske puteve. Jos i danas! Kako je taj
put izgledao od iztoka, opisuje nam ga Zeno u svom putopisu, pri povratku iz Cari
grada. U datumu od 19. studenog 1550. veli, kako su izbili na Drinu - siroku i vrlo
brzu - kako su je prdli barkom za tri sata (dosta velika pratnja s konjima) i kako
su se poceli penjati uz vrlo visoku stjenovitu planinu, teskog uzpona i silaza, te su
tako cio dan penjali se i silazili po brdima, stjenovitim i izpresiecanim, najvecim,
sto su ih do tada na putu imali: »et cominciamo montar una montagna molto alta,
de grande ascesa, rata et de faticosa discesa, acuta, et cosi tutto il giorno montamo
et dismontamo altissimi monti, fangosi et sassosi, piLI difficili, che in tutto il viaggio
trovati habbiamo«llO) . Trebalo je 24 sata puta na konjima, da stignu s Drine preko
Semeca do Rogatice (Celebi Bazar).
1I. ARHITEKTURA
J. Mjesto i obci polozaj grada
lievoj strani rieke. Bilo bi svakako opasno i u srednjem vieku, prepustiti neprijatelju
da se u slucaju neprijateljstva ugnijezdi na drugoj okuci, pa bila ona i neznatnija
po svojoj fortifikacionoj vaznosti .
Uzvodno od zeljeznicke stanice Mesiei-Rogatica pa sve do Renovice prolazi
rieka Praca kroz dubok, uzan defile, stvarajuei veee i manje okuke. Ima ih vise, i
u svakoj se nalazi neki strm greben iii kosa, cije strane, ok enute rieci, cine verti
. kalne zidove, visoke stotinama metara. Jednu od tih okuk , dvostruku, narocito
podesnu za podizanje grada radi isprekidanog, stjenovitog te ena, koji ona zatvara,
izabrali su djedovi Pavloviea, da podignu dvor. Izbor na to jesto pao je ne sarno
radi njegovog utvrdenog polozaja po prirodi, vee i radi njego og gotovocentralnog
polozaja, obzirom na maticu njihove drz avine, upotpunjeno za ono vrieme vrlo
jakom mreZom saobraeajnica.
Okuka i kosa, na kojoj se imao podiei dvor, odnosno rad, nalazi se od gore
spom e nute zeljeznicke stanice nesto preko hiljadu i po met ra zapadno, uzimajuci
tu udaljenost za najvisu kotu grada (kota 1735). Ta kota n lazi se u sredini kose,
koja polovi ostri kut, sto ga tu cini prva okuka. Od rieke p oteze se kosa u pravoj
liniji do spomenute kote, gdje se lomi i skreee jugo-istoku 0 kote 667, odakle se
opet okreee k sjeveru prema selu Varosistu i dalje . Juzna p dina kose prema rieci,
izmedu obe spomenute kote, pored velike strmenitosti sva je ispresiecana uzkim
i ostrim grebenima, koji se cesto u obliku zidova spustaju vodi. Sjeverna padina
ndto je pitomija u tom pogledu, ali su i na njoj dva vrlo lisoka i duga grebena,
odlicno izkoriSeena za odbranu grada. Vrh kose, gdje se do vataju obe padine nad
samim tunelom zeljeznicke pruge, gotovo je gola stiena, pone dje i okomitih zidova,
dizuCi se od vode do 200 metara u vis (kota 720). Tu i p cinju rusevine grada i
proteZu 'se spomenutom kosom na kotu 735, a od ove na k tu 667 (sl. 1). Prema
tome grad je zauzimao po duzini ogroman prostor od skoro tri cetvrtine kilometra.
Pa i vise. Kosa, po kojoj se grad protezao, prekinuta je pres dlinama na dva mjesta:
na polovini duzine od rieke do kote 735, na mjestu gdje p cinje Veliki Do (sl. 1),
i na polovini puta izmedu spomenute kote i kote 667 . Tak su te presedline bile
razlog, da se grad podieli u tri diela . Stavise, one nam pok zuju i razvoj grada u
tri etape. Cetvrti dio grada nalazio se sjeverno u susjedno okuki s desne strane
rieke na vratolomnom stjenjaku, koji se u vidu testere sa cetiri ogromna zuba
rusi u rieku. Za razliku od Varoske Gradine, kako okolno stanovnistvo naziva
rusevine grada na lievoj strani rieke po selu Varosistu, ovaj dio grada zove se
Dolovska Gradina po selu Dolovi, koje se nalazi na kosi povrh njega, zapadno
jedno dva kilo metra zracne linije.
Grad nije u pocetku bio zamisljen na ovolikom prostoru. On se razvijao poste
peno,a ta j razvoj mogao je trajati decenijama pa i vise nego jedno stoljeee .
Uzimajuei u obzir sve principe, po kojima su u srednjem vieku podizani manji i
veei gradovi i dvorovi, prije pojave vatrenog oruzja i prije razvijenog nacina zivota
vlasteie, mozemo uzeti kao sigurno, da je boracki grad zauzimao najprije onaj dio
kose, koji se proteZe od rieke do prve presedline (sl. 1 i 10) . Kas nije izgraden je
onaj dio, sto se pruza od te presedline do kote 735, a kad se ovaj u svom razvoju
poceo spustati niz svoju jugo-istocnu padinu, osjetiia se potreba da se izgradi radi
njegove zastite i treci dio, onaj po kosi u pravcu kote 667. Posto je bas na toj koti
u vrieme, kad je Borac konacno dosao do svog punog razvoja, bio giavni uiaz, mi
. eemo i radi boljeg pregleda poceti odatle opis grada.
[25] 55
ga jos 1ma, majdan kamena, gdje seosko stanovnistvo uzima materijal za g radnju
zgrada. I kula i kapijski zid sa svih svojih sedamdeset metara duzine bas su radi
I ~ .~
I
I
I
I
I
I
/1 I
toga i nestali gotovo iz vida. U zidu, kraj nekadanje kapije, odmah do kule nalazi
• se pri razciscavanju kamenja dosta kosti, rbina zemljanog posuda i prilicno troske
54 [24]
Pri izradi osnove sluzio sam Sf' kompasom i metrom. Pregted okotine izradiosam na temetju
sekcije hf'ckp. Spec. kilrtf' 1 :7S.000 i K::Jtastraske karte za B. i H. 1 : 6.250. Ohf. kartf' m3njbvf. su,
jer godinama nisu reambutirane i imaju i ina~e g-re~llkil. T3ko Dolovska Gradina nije uohce
ozna~ena, staro grob1.ie na Policama, vi se nje, isto tllko. C rna Sti.ienll (+879) - mat.ica Do·
lovske Grlloinp. - np ZOVf. Sf' tako, vet'. erni Kamen, brdo Suvori (tri ;lng-ulllcion3 t.acka 818),
njemu na sup rot, na lievoj strani rieke zove se Suro"i, imena manjih lokatiteta, kao Varosiste,
Begovina, Radjevici, Ostrvica, nisu sas vim tacno tokalizi rana. Isto tako udaljenost kote 667
(Mala Gradina) od kote 735 (Velika Gradina) svakako je pogresno postavljena, jer ona ilOosi
oko ~SO m, il nf. .'i00, kako .ie to na ohf' karte be~kog vojno·geografskog zavoda uneseno, naime
nil kiltllstarskoj i na specijatnoj, koja je prema onoj izvedena. Vee prema vetitini osnove grada
na Maloj Gradini (st. I) i njezinog nastavka prema koti ns, kojp. Silm visekratno premjerio,
vidi Sf'. ria ta uoaljenost ne moze hiti vet'.a od 350 m. Vreto dobre vode izpod Varosista nije
uobce uneseno itd. Sluzio sam se i sekcijama karte Vojno·geografskog zavoda u Beogradu
I: 100.000 i I: 200.000 kojf' SI! rilOf'ne prf'ma beckim. I pored brizljivog rada nati re se mozda
u snimcima osnove po koja greska, koja nece imati bitnog znal'aj3. Terenske neravnine u slikama
osnove grada oznacene su samo od oka, radi lakseg pregteda. Kopanja nisam vrsio, jer su za
to potrebna druga materijatna sredstva, nego ona, kojima sam ja razpotagao, ati bi se kopanjem
osnova grada vjerovatno mogta upotpuniti, narocito odkrivanjem temelja manjih zgrada, koji su
meni mogli izbjeci iz vida radi toga, iS to su pokriveni ru sevinom ili zarasli u gusto grmlje.
Fotografiranja nisam vrsio, jer fotografije radi svoje perspektive cesto ne pokazu.iu ono sto zivo
oko vidi, a prirodne sienke ukazuju se na njima kao pukotine. Skice i crteii su moji.
56 [26]
u malteru. Raskopavajuei na tom mjestu zid nasao je u njemu teZak Danilo Obra
dovie ozidanu skrivnicu, pokrivenu kamenitom plocom. Ona je imala oblik sanduceta,
dugog oko 50 cm, a sirokog oko 40. Bila je navodno prazna.
Od kapije, u pravcu zapada, pruzao se zid oko 90 m dug (sl. 2). On je imao
zadatak, da zastiti ovaj dio grada sa sjeverne strane. Zid se povlaci sjevernim rubom
uzkog platoa, nivelisanog najveeim dielom Ijudskom rukom i zavrsava vrlo jakom
kulom kvadratne osnove, 0 kojoj ee biti kasnije govora. Duz pomenutog zida, s
unutrasnje strane, produzavao se od kapije put. Ali, da se opet vratimo donzon kuli.
Odmah izpod nje, sa zapadne strane, primjeeuje se neko udubljenje, okrugle osnove,
za koje se danas ne moze reei cemu je sluzilo. Iza njega pruza se neravno dvoriste
ovoga diela grada. Ono je bilo svakako ravnije, a moglo je imati desetak me tara u
kvadrat. S juzne strane bilo je bez sumnje zatvoreno drvenim zgradama, ciji se
-
Sl. 3. Grad Borac: ostatak cisterne pod kapijskom kulom
na Maloj Gradini,
podrumi, uSJeceni u ZlvaC kamen, vide dobrim dielom i danas. U njih se silazilo
kamenitim stepenicama, koje su prilicno ocuvane. Zgrade su visjele nad ponorom,
koji je uobee stitio ovaj dio grada duz njegove ciele juzne strane (s1. 2). Iz dvorista
uzlazilo se kamenitim stepenicama, koje se jos malo primjeeuju, na nesto uzviseniji
dio terena. IduCi pored podruma veee od spomenutih zgrada, vidi se s lieva od ?"
zive 'stiene otesan zaStitni zid nad ponorom, a desno se silazilo do cetvrtastog
udubljenja, istesanog s tri strane u drobnom kamenu, u velicini 4:4 m, dubine do
1.50 m, za koje bi se moglo predpostaviti, da je sluzilo kao podrum manje zgrade
iii kao cisterna. Prvobitno je ova rupa sluzila kao krecana, a tek kasnije izkoriseena
je u druge svrhe. Krecane su morale biti u blizini mjesta, gdje se podizu zidovi.
Kako je teren izvan zidova vrlo strm, to su one morale biti izkopane unutar zidova,
gdje je teren ravniji i gdje je krec bio, tako reCi, na dohvat majstorima. Sa sjeverne
strane bila je spomenuta udubina zatvorena zidom, debljine do 50 cm. On je jos
[27] 57
ocuvan. Cetiri metra udaljen od njega prema sjeveru nalazi se ostatak jaceg zida,
dugog 6 m. Inace u okolini spomenutog udubljenja zapaza se podzidavanje i nive
lisanje terena te otesavanje stiena. Dvadeset koraka dalje prema zapadu vide se
opet slicne pojave na zemljiStu. Moglo bi se reCi, da su i tuda podizane drvene
zgrade. Put, koji je isao sve duz gradskog zida, na tom mjestu je podzidan s juzne
strane na duzini od desetak metara. IduCi dalje prema zapadu udariti cemo opet
na jedno udubljenje u zemlji, usjeceno u kamen, velicine 6:4 m, duboko danas oko
1.50 m. Ono svakako predstavlja ostatak nekadanje cisterne, posluzivsi prije toga
takoder kao jama za krecanu, jer se na nekoliko koraka iznad nje podizala na pri
rodnom uzvisenju vrlo jaka cetvrtasta kula, ciji su se temeljni zidovi ocuvali. Kula
je iznutra mjerila 6:6 m, a imala je u temeljima debljinu lAO m. Njen zadatak je bio
da stiti presedlinu, koja je na tom mjestu dielila Veliku Gradinu od Male. Ima
tragova da je i pod ovom kulom bila cisterna. Namece nam se ovdje pitanje:
kuda je isao dalje put. koji nam se gubi kod one vanjske cisterne? Ostaju
dva riesenja: iii je kula pri dnu bila presvodena, pa je put vodio kroz nju, iii, sto
je vjerovatnije, put je prije cisterne skretao kroz gradski zid i prolazio sa sjeverne
strane kule, zaWcen nekim drugim zidom. Ako pogledamo sliku os nove Male
Gradine (sl. 2) vidjet' cemo tu sa sjeverne strane kule ostatke nekih zidova, a
danasnja seoska staza, koja tuda prolazi , prosjecena je na tom mjestu kroz kamenjar
i podzidana, docim na drugim mjestima duz cielog svog diela, pokraj Male Gradine
nije, akoprem vodi kroz vratolomno stienje. A to znaci da je nekadasnji gradski
put negdje tuda prolazio. Spustivsi se s temelJa kule niz zapadnu padinu, naiCi cemo
na cudnu prostoriju nepravilnog oblika oivicenu tu i tamo pritesanim prirodnim
stienama. Po vrhu toga prirodnoga zida imanekoliko usjecenih lezista s obe strane,
iztocne i zapadne, u kojima su lezale grede. Da se ne bi neprijatelj uzpuzao s juzne
strane jarkom, izlokanim od vode - rna da je to vrlo tezko, do te prostorije,
zazidan je otvor na toj strani zidom debelim 70 cm. Spomenuta leiista tako su
neobicnQ okrenuta jedna drugima, da se ne moze lako stvoriti slika polozaja greda.
Svakako je na ovome mjestu bila drvena strazara, koja je imala bolji pregled
terena izpod sebe niz zapadnu i juznu padinu prema rieci, nego kula iznad nje, s
kojom je komunicirala uzkim dvori~tem i nekim stepenicama, bilo drvenim, bilo
kamenitim. Pod stienama spomenute prostorije sa zapadne strane Jezi razbijen
stecak nad kamenitom ' grobnicom. Grobnica je razbijena eksplozivom radi pljacke .
Preko nje se izvalio dio stecka, jedna polovina, dok se drugi dio prilikom mini
ranja survao niz provaliju oko 200 metara nize, sve do u rieku, gdje se i sada
nalazi.
Ako pogledamo s koje bilo kule, sa iztocne iii sa zapadne, na cio teren ovoga
diela grada, vidjet' cemo jasno viSe dielova zemljista, nivelisanog Ijudskom rukom,
koje se u vidu terasa dize jedno nad drugim i koje - je svakako nekad sluzilo za
podizanje drvenih zgrada iii za dvorista (sl. 4 i 7).
Ovim smo zavrsili opis iztocnog diela grada Borca. On nosi ug\avnom obran
bene karakteristike i s\uzio je u vojne svrhe. Njegovo je bilo, da primi prvi udarac
neprijatelja. Poloiaj se mogao napadati sarno s cela, gdje se mogao izvrsiti i juris,
ali on je bio, kako smo vidjeli, dobro branjen. Napadaj na ovaj dio grada sa sjeverne
strane bio bi lisen svake osnove, jer bi napadac, pored vrlo strmog terena, upao u
klopku (s1. 2). Bio bi naime tucen i s desne strane i s led a sa Velike Gradine. Izgleda,
• da je pojacani ucinak vatrenog oruzja iii uobce njegov izum, bio razlogom, da se
58 [281
podigne iii pOJaca ovaj dio bora ckog grada. Mozemo s pravom predpostaviti da on
nije ni dospio do svoje konacne izgradnje, jer je gotovo sigurno, da je onaj dugi
zid, sto se spustao od kapijske kule k s jeveru, trebao da bude nas tavJjen dalje u
zapadnom pravcu, da se negdje veZe za Veliki Zid i tako zatvori s te strane svaki
priJaz gradu i stvori sa ostaJim zidovima jedan obor velike povrsine, prikladan
na zapadnoj s trani za izgradnju ljudskih i sto cnih prebivalista (prisojna strana).
PrelazeCi na opis glavnog grada s dvorem, valja nam najprije pogledati pre
sedlinu, koja dieli ovaj dio grada od opisanog. Na slici 2 vidjet' cemo, da je ta
presedlina pregradena zido111, dugim oko 35 m. On je na svaki nacin vezao zapadnu
Sl. 4. Gr a d Bora e: p og led na ter ase Male Gradin e sa njezin e zapadn e kule.
Sprieda, de sno, vidi se os tatak za padne cis te rn e, a u pozadini cuvik
s ru sevinom ka pijske klli e.
kulu Male Gradine sa kulom na s uprotnoj strani presedline . Bio je vrlo jak, ali
njegovi ·ostatci pokazuju, da je na brzu ruku po di g nut. Kamen nije spojen malterom .
Otud i debJjina ove suhozidine iznosi 1,80 m. Mogao je biti vi sok do 8 m. Kula,
koja se na'Jazi na njegovom zapadnom kraju, vrlo je solidna gradevina, ka o i one
dvije sto smo ih opisali . Ova kula morala je stajati ovdje i prije podizanja opis atog
diela grada, uzevs i u obzir principe tadanjeg podizanja gradova u Bosni . Ona jc
bila izturena straZara. Ka snije je usia u obci obranbeni sistem grada Borca. Nije
bila velika: 5:5,50 111, s debljinom zidova 1,10 111. Danas je sasvim u rusevini. Izpred
nje, s iztocne strane, od sredine onoga suhozida, jedva se jos mogu naci tu i tam o •
[291 59
tragovi nekog zida, koji je vodio prema sjeveru. Tragovi se mogu pratiti do 100
me tara udaljenosti. Mozda se taj zid penjao dalje do pocetka zastitnog zida na
Velikoj Gradini, sto bi bilo sasvim opravdano. Od spomenute kule, nairne, u praveu
sjevero-zapada, na jedno 100 metara daljine, ali dosta visoko, pocinje veliki gradski
zid, koji je bio glavna celna obrana ovoga diela grada. On se vec pruza po visini
same kote 735, ciji vrh ga tek za desetak metara nadvisuje. S toga vrha najbolje
cemo moti osmotriti ovaj dio grada.
3. Velika Gradina
Dok Mala Gradina, koju smo opisali, pokazuje obican oblik, kakav se cesto
vidi kod bosanskih gradova srednjeg vieka, naime uzko dvoriste iIi obor izmedu
dvije kule (sl. 2 i 5), i dok cemo slican oblik sresti i na zapadnom dielu borackog
grada, sto je podignut na tzv. Velikoj Stijeni (kota 720), dotle, kod ovoga glavnog
diela vidimo neobicnu osnovu, slicnu krugu, koji je tu i tamo ulubljen, narocito s
juzne strane, koja se protde u ravnoj Iiniji oko stotinu metara. Moramo uzeti,
promatar juci oblik osnove i onaj greben u obzir, sto sa sjevero-zapada zatvara
lokalitet Veliki Do (sl. 6). Periferiju ovoga diela grada cini spomenuti veliki zid
sa iztoka; sa sjevera greben, po kome je bio takoder manji zid, zatim zid, koji
veze ovaj greben sa susjednim; sa sjeveroiztoka onaj, vec spomenuti greben, sto
zatvara Veliki Do s te strane; sa zap ada zidovi velike cetverokutne kule i dielovi
. zida, sto se odatle vezao sa onim dugim zidom s juzne strane (sl. 6). Ta kruzna
osnova gotovo je razpolovljena grebe nom kose, po kojoj se protde najvazniji dio
grada: dvor. Strane toga grebena, odnosno kose, prikazuju se u vidu terasastih
obora, od kojih je onaj sa sjevero-istoka bio vjerovatno ostavljen za obradivanje
i druge svrhe.
Detaljniji opis cieloga ovoga dieia grada pocet' cemo od spomenutog velikog
zida. On pocinje, kako smo gore rekli, iznad presedline, i to na mjestu, gdje se
teren kose, po kojoj se on povlaci, stjenovito rusi prema putu, kojim smo dosli
do presedline i prosli dalje izmedu obje kule, sto je zasticuju (sl. 7). Na svom
pocetku, pa u duljinu od 48 m u praveu sjevera, ovaj zid debeo je 3,30 m. Ocuvan
je sarno njegov temeljni dio . Kako je on bio glavni stit ovoga diela grada, i Borca
uobce, morao je biti i znatne visine. KoJ 4~ m vidi se s njegove unutrasnje starne
neka ozidina - udubljenje s ostateima maltera - na cijim krajevima, sjevernom
i juznom nalaze se dvije eilindricne supljinc, ukopane u zemlju i izmalterisane.
Njihova dubina je danas oko pola metra, a promjer 25 em . Moguce je, da su u
njima ldali drveni stupei, na kojima su pocivale drvene stepeniee, preko kojih se
penjalo na zid; inace je tesko objasniti njihovo prisustvo na tom mjestu. Odavde
dalje zid je debeo oko 2 m, sve dok ne udari na poprecni zid, koji se od vrha
kote 735 proteze u praveu sjevera i ubrzo skrece prema sjevero-zapadu, dok ne
udari na povecu stienu (sl. 6). Taj zid djelimicno je izraden po manjim stienama.
koje su tu i tamo pritesavane. (zpod one vece stiene, na koju je udario, vidi se
drugi zid, koji lezi u praveu sjever-jug. On je blizu iste duzine (34 m) kao i ovaj
gornji i zatvara s njim malo dvoriste (sl. 6), koje se svojim sjevernim uglom osIanja
na spomenutu stienu. Ona je okrenuta u praveu zapada i prelazi u uzak stjenovit
cesalj, koji se protegao u istom praveu. Po stieni i po hrptu ceslja nastavlja se
• dio velikog zida, koji je ovde smanjio svoju debljinu na 1,10 m. Njegov kraj visi
60 [30)
..
•
zidom. Na onome zidu, sto ga maloprije spomenusmo, ciji kraj visi nad ponorom,
nalaze se temelji male osmatracnice, s koje je bio odlican izgled na rijeku i teren
[31] 61
•
Grad Borae !""t"
10 "
I
0
--
Sl. 6. Grad Bora~: t10crt gradevine na Velikoj Gradini.
moze se danas vidjeti. DvoriSte ne lezi u razini I. obora, nego je za oko 3 m vise,
tako da onaj zid, sto ga opasuje sa zapada, a djelimicno i onaj komadic s jugo~
zapada, sluze i kao podzidovi (sl. 6 i 9). Tako ovo malo dvoriste predstavlja jednu
od mnogih terasa na Borcu. Danas vidimo, da je ono sa iztocne strane bilo
zasticeno onim zidom, sto se nalazi izmedu kote 735 i velikog zida. Na mjestu,
gdje se taj zid hvata kote, ima velika hrpa rusevine - najvise maltera - stoga
moramo predpostaviti, da je na tom mjestu ranije bila manja kula iii strazara
(osmatracniea).
. Sam vrh stiene, koji. predstavlja kotu, nema danas na sebi nista,
• sto bi nas podsjecalo na proslost, ali je on mogao da odigra u nemirna vremena
62 [321
srednjeg vieka vaznu ulogu kao osmatracnica. Gledajuci i danas s njega, leze nam
kao na dlanu ne samo rusevine cielog grada, nego i velikog diela okoline. Nije ni
(udo, jer on svu okolinu s lieve strane rieke nadvi suje, a predstavlja i najvislI
stranu kose, po kojoj se nekad pruzao slavni dvor. lzpod njega, sa zapadne strane,
izgradio Se I. obor dvora, 30 metara dug, u pravcu kule, 0 kojoj ce biti govora;
on se na sjever protegao kao neki rukav i hvata se grebena. U nivou lezi izpod
malog dvoriSta, a za 3-4 m iznad terena Ljeskovog Dola (sl. 6 i 9). Na pravcu od
kote pa do okrugle kule, kojom zavrsava na zapadu, proteze se taj obor po hrptu
kose, dok se strane obaraju prema jugu i sjevero-zapadu, radi cega je morao biti
podzidan i nesto niveli san te i on cini tako jednu veliku terasu. Izgleda opet, da
je sam hrbat kose u toj terasi bio takoder podzidan i da je u pravcu od kote
do okrugle kule bio izgraden kao put, kome su s obe strane Idale zgrade za
stanovanje. Njegova trasa i danas se primjecuje, a oko nje Ide vel ike gomile
maltera. Sjeverno od te trase vide se dvije velike gomile lomljenog kamena , ciju
svrhu i podrietlo nisam mogao ustanoviti . Ovaj dio obora i njegov rukav mogli
su sluziti i kao vrt. jugo-iztocni ugao obora zatvara prirodna stiena i komad zida.
Kad se ude u taj ugao, primjetit' ce se, s lieva, u stieni iztesana dva dosta velika
lezista. Ne moze se ni za njih reCi , cemu su sluzil p , ali su na njima mogli biti
oslonci za direke, koji su leZali i na protivnom zidu. Na tom mjestu bila je preko
potrebna straiara i vrlo je vjerovatno, da je u visini spomenutih lezista bio njezin
pod .Kula, kojom se obor zavrsava na zapadnom uglu, bila je okrugla i znatnih
dimenzija, jer danas predstavlja ogromnu gomilu rusevine. Ona je sluzila za sta
novanje i cinila je sa II. oborom i velikom cetverokutnom kulom, kojom on zavrsava
na jugo-zapadu (s1. 6, 7 i 9), srediste grada Borca, zapravo njegov dvor. Ovaj B.
obor, koji spomenusmo, proteze se od okrugle kule u pravcu jugo-zapada po gre
benu kose i dok je dug 45 m, jedva je 8-10 m sirok, a nizi je za 2- 4 m od I.
obora. U njegovom srednjem dielu ima neka uvala sa ostatcima ru sevine, vjero
vatno neke drvene zgrade, ciji su nam dielovi zidanog podruma i temelja zaostali
u vidu te uvale. Obor je zarastao u gusto, jedva prohodno grmlje i zavrsava vrlo
dobro ozidanom cisternom, Ciji je rezervoar za vodu bio okrugao, docim je gornji
dio bio cetvrtasta oblika, presvoden zidanim pokrovcem, kao sto se vidi i danas
na cisternama u Hercegovini112). Do prije cetrdeset godina drzao se po pricanju
okolnog stanovnistva taj svod i tada se naglo obrusio . Cisterna je danas gotovo
sva zatrpana rusevinom, a do Svjetskog rata bila je jos duboka 3-4 m i preko
cielog ljeta imala pijace vode. Sjevero-zapadno od oba opisata obora lezi obor III.,
koji sacinjavaju Ljeskov Do i Veliki Do. Taj obor izgleda kao ljevak, cije dno se
nalazi kod onoga zida na sjeveru, sto spaja oba grebena, sjeverni i sjevero-zapadni,
koji inace na tim stranama omedavaju ovaj obor. On je vrl0 s trmih strana i
posumljen najvi se divljom kruskom, radi cega se ovamo pod jesen navrati po koji
medvjed. Tako je predprosle godine, 1938., boravila ovdje duze vremena medvjedica
s dvoje mladih, nasavsi udobno leglo u onom rukavu I. obora. Ovaj veliki obor III.
sluzio je po svoj prilici preko godine za izpasu dvorskih konja, u koliko nije bio
112) Jirecek veli, da s u Dubrovcani za izradu t a kih cisterni, koje su nazivali »cist e rn a grec a
a volta«, poz a jmljiv ali svoje majstore (»magis ter a cisternis«) i kralju Tvrtku L i Pavlu Radino
vieu (Jirecek-Ra donic : /s torija Srba III., s tr. 136). Moglo bi se stoga predpostaviti, da su i ovu
na Borcu gr adi!i l1u·. ,rovacki majstori, ali kako se u njezinoj ru sevini ne nalazi tes anog k a me na ,
a taj je nesumnjiv o bio potre ban za izvodenje svoda, to i ta predpostavka odpaoa, pogotovo
Ho se po p reostalim zidovima vidi bQsanska gradevinska t ehnika.
[33] 63
izkoriscen za povrtarstvo i vocnjak. Jedan njegov dio odmah izpod cisterne, bio je
podzidan i cinio terasu, prekokoje je vodio put, koji je tu negdje imao i svoj ulaz
\I ovaj dio grada.
Juzno od I. i II. obora po strani kose pruzao se IV. obor, koji se sastojao od
tri terase: jedna, vrlo uzka, pruzala se duz I. i II. obora; druga, veca, lezala je izpod
teo Ouz njezinog podzida vodio je put, sto smo ga ranije ostavili u presedlini, koja
dijeli Veliku Gradinu od Male. Obe spomenute terase zaras!e su veCinom u siprag
i zasute tu i tamo rusevinom. Treca, odnosno najdonja terasa IV. obora je najveca
SI. 7. Grad Boral': pogled s kapijske kule na Maloj Gradini na I'itav polozaj grada. U sredini,
na ulazu u IV. obor, vidi se ostatak kapijske kule srednjeg die"] grada, a nize njega, lievo,
podoba kriza.
i najinteresantnija. Kroz nju je vodio glavni ulaz u grad, stoga cemo se vratiti
natrag na onaj put do Male Gradine pa cemo od presedline poci na zapad. Cim smo
ostavili za ledima one dvije kule i kamenitu grobnicu (sl. 2) naici cemo na temeljne
zidove neke vece zgrade, koja je stajala odmah nize puta, slijeve strane (sl. 2).
Zidovi su joj debeli 1 m, duga je 10, a siroka 7 m. Mozda je bila izgradena na I<atove.
Zasto je sluzila, tesko je reci. Mogla je biti odredena za glavnu strazu grada,
•
odnosn'o za posadu, iz koje se ona uzimala. Polozaj zgrade nas upucuje lla tn, jeT
64 [34J
lezi medu kulama, odakle je bilo jednako daleko podmirivati straze. Izpod te zgrade,
nesto vise jugo-iztocno na jedno 50 koraka udaljenosti ima nesto obrusenog zida. I
tu je morala biti manja strazara, jer je odatle dobar izgled na prosjelinu, kojom bi
se od rieke moglo prici gradu.
IduCi dalje k zapadu, docicemo nakon jedno 100 metara udaljenosti opet do
jednog mjesta, gdje je bila gradska kapija, koju je takoder branila kula (sl. 6 i 7).
ad kule su ostala dva zida, sjeverni i zapadni, koji su po 4 m visoki i siroki. Danas
je tezko ustanoviti bez kopanja kolika je bila ova kula u temeljima i koliko je bila
visoka. Pri vrhu preostalih zidova vide se leZiSta greda prve tavanice. Cudnovato je,
da ova kula nema izgradene veze s pocetkom Velikog Zida, radi cega se ne vidi,
na kakav je naCin bio zasticen ulaz u IV. obor, sto je ostao izmedu Velikog Zida
i kule, 0 kojoj je govor (sl. 6). Istina, nikakav napadac nebi se usudio uti u taj
.
cor-budzak, dok nebi zauzeo kapijsku kulu, ali vjestim zaposlenjem obrane Velikog
Zida i ove kapijske kule nakon zauzeca Male Gradine mogao bi se izvesti udar i
kroz spomenuti budzak. Tek bi se kopanjem moglo ustanoviti, da Ii je od kapijske
kule bio izgraden zid do one strmine na kojoj pocinje Veliki Zid, u sto nebi trebalo
j
sumnjati. ad kapijske kule isao je prema jugu celni zid IV. obora, savijajuci se u
sredini tako, da se mogao dohvatiti cesljastog grebena, sto se pruza u vidu zida niz
strminu i dobra je dosao na ovome mjestu. ad celnog zida ostali su jedva vidni
tragovi . Na njegovom juznom kraju, a to je i kraj onoga grebena, uzdize se kame
niti kriz, (sl. 6) koji je nesto priroda, a nesto ljudska ruka formirala, tako da se
on sarno s iztoka i zapada prikazuje u toj slici, docim se sa
sjevera i juga vidi kao figura svecenika (sl. 8). Tako se vidi
na primjer od same kapijske kule iii sa zeljeznicke pruge.
Izpod te figure u oboru vidi se neka okrugla udubina, koja
bi jedino mogla da bude na ovome mjestu ostatak cisterne.
ana leZi u jednoj prostoriji, koja je jedva 3 m siroka, a oko
24 m duga, ciji se temeljni zidovi tu i tamo vide. Povelik dio
juznoga od tih zidova srusio se pred par godina nocu uz
strahovitu lomljavu i tutnjavu i sunovratio se niz strminu
u rielku, potresajuci citav kraj oko sebe tako da su stanovnici
sela Mesica na protivnom brdu pobjegJi od straha iz kuca,
misleCi da je potres. U blizini cisterne, iza onog sjevernog
zida, kraj nje, ima ostataka kamenog korita. Da Ii je one
ranije pripadalo cisterni iii nekom vrelu u blizini, koga danas
nema, a cijih tragova ima povise tog mjesta, nisam mogao
ustanoviti, ali ima viSe vjerovatnosti, da je pripadalo vrelu,
jer u toj visini duzinom ciele kose, na kojoj je podignut
grad, pa sve tame do Pavlovine pojavljuju se manji izvori
vode, cija glavna zila izbija pod selom Varosistem. Put.
kojim smo dosli do kapije IV. obora, bio je nekada sirok
2,50-3,00 m. To se vidi najbolje na onome mjestu, izpod
pocetka Velikog Zida, gdje je put morae biti prosjecen kroz
Sl. 8. Grad Borac : kame zivac-kamen u sirini od 2,50 m. Prosavsi kroz mjesto, gdje
nita podoba svecenika.
koja se ina~e vidi i u je bila kapija, vidimo s lieva dva podzida, koji su mogli
Dodobi kriza, gledanJ od biti i temeljni zidovi neke zgrade, koja je ovdje imala za
iztoka k zap adu (sl. 7., u
sredini). datak, da s kulom stiti ulaz, u koliko nije bila ubikacija za
[35] 65
posadu same kule. Na dielu puta, koji prolazi' izpred pomenutih podzidova, negdje u
blizini mjesta, gdje je bila kapija, odnosno, izpod rusevine kule, cuje se izpod zemlje
potmuo tutanj, kad se udari nogom iii debljim stapom po tlu. TeZak Aleksa Obra
dovic s Varosista pricao mi je, kako mu je na ovom mjestu jedan poveci kamen,
koji je virio iz puta, odletio u dubinu, kad ga je htio izvuci dok je opravljao put,
razriven vodom, da moze provesti konja. Stoga moramo predpostaviti, da pod
ovim die 10m puta i izvan njega ima podrumskih hodnika. I na nekim drugim mje
stima na ovome putu, a i na rusevinama grada osjeca se tu i tamo pod nogama
supljina u zemlji.
BNtlt,iea
NaIl) J,,'rii.le Nala r;,.,dina grolmita
SI. 9. Gra d Borae: pogled s a iztocnog di ela Vel ike Stij e ne na eitav polozaj grada.
Svi obori ovoga diela borackog grada sustizu se prema zapadu oko jednog
cuvika, koji je pun rusevina i. koji je bez sumnje bio centar zivota na Borcu. Iduci
onim nasim putem dalje od kapijske kule kroz IV. obor u pravcu zapada izbit' cemo
ubrzo na drugu presedlinu, koja ovdje razdvaja Veliku Gradinu od grada na Velikoj
Stijeni. Prije nego sto cemo sib u nju, vidimo s Iieva nad provalijom nesto zida,
koji je obuhvatao malu terasu, odakle je bio liep izgled u dolinu rieke. Svakako
• je i tu bila strazara, odakle se pazilo na prosjelinu, akoprem je ona bila izpod same
5
66 l36]
strazare, a i nesto vise zapadu, pregradena obranbenim zidom (sl. 6). (im se spustimo
u sedlo, opet cemo naiCi na zid, Ciji se tragovi jedva vide, a koji je zatvarao udolicu
na tom mjestu, slicno kako smo ranije vidjeli u onoj presedlini izmedu Male i Velike
Gradine. I ovaj zid vezao se s jedne strane kulom za utvrdenu strazaru s druge
strane. Vrlo je lako moguce da se po tom zidu moglo i prelaziti s jedne strane · na
drugu. Na onoj drugoj strani udolice, zapadnoj, vide se ostatci strazarske zgrade,
koja je drZala na oku Veliki Do i Ljeskov Do, komunicirala stazom s gradinom na
Velikoj Stijeni, a opticki s glavnim dielom Vel ike Gradine. Iz udolice vodi nas put
oko spomenutog cuvika na njegovu sjevernu stranu. U zidu, s to je zatvarao pre
sedlinu, morala je biti neka kapija, da put prode kroz nju i uzpne se na ranije spo
menutu terasu Ill. obora, s koje je, kako smo vee ranije rekli, bio negdje u blizini
cisterne ulaz u dvor, odnosno na cuvik. Izmedu cisterne i cuvika vidi se i danas neki •
jarak, koji je mogao ranije imati sirinu 3-4 m, a dielio je drugi obor od dvora
na cuviku. Kad predemo jarak, koji je nekad morao biti premoscen, i uzpnemo se
vise cisterne na cuvik, opazit' cemo s njegove jugo-istocne strane udolicu, u kojoj
se vide temeljni zidovi neke zgrade (dVOI ska kapela iIi gostinjska soba, odnosno
rucaona) dugacka osam, a siroke sarno cetiri metra. Debljina njihova je jedan metar.
lzpred sjevero-zapadnog zida zgrade bilo je dvori ste, koje je granicilo bedemom,
spomenutim jarkom i drugim jarkom sa jugo-zapadne strane, kojim je bila zasticena
s te strane velika cetverostrana kula na vrhu cuvika, koja je inace bila opasana s
ostalih strana i posebnim bedemom, odnosno zidom za svaku sigurnost (s1. 6). Vee ta
prevelika briga oko obrane ovog cuvika svjedoci, da je on bio glavni dio borackog grada
. - sam dvor. Zidovi spomenute zgrade debeli su 1.10 m, inace je njezina velicina
10 : 8 m. Oni su ostatci nekadanjeg dvora, koji je bio izgraden u vidu kule na vise
katova. Ulaz u ovu zgradu mogao je biti negdje kroz ono uzko dvoriste na sjevero
zapadnom uglu. Kopanjem bi se to moglo lakse ustanoviti; sad je sve jedna ogromna
hrpa rusevine, cije su ma se doprinele vi sini cuvika i · govore za velicinu dvora (s1. 9).
Oyim smo zavrsili obilazenje Velike Gradine i mozemo se vratiti na put u sedlo, da
. predemo u treci dio grada, koji se odatle pruza po izpresiecanom, stjenovitom gre
benu u pravcu jugo-zapada i zavrsava rusevinama nad samom riekom na lokalitetu,
zvanom Velika Stijena.
3. Velika Stijena
Put nas vodi pokraj tragova zida, kojim je bilo pregradeno sedlo, pa uz
greben. Cio put odavde pa do najviseg vrha bio je u vidu staze usjec cn u stienu,
negdje i prosiecan, a kod veCih strmina izraden na stepenice. Zato je i dosta uzak
- za natovarena konja jedva prolazan. Vee. pri prvom usponu odmah kod sedla
naici cemo pored jedva vidljivih i na jedne dobro ocuvane skaline, usjecene u kamen,
kojima cemo se uzpeti na malu terasu iznad ranije spomenute strazare (s1. 4 i 6).
Terasa je poravnata ljudskom rukom. ObilazeCi tu greben sa sjeverne strane izbit'
cemo ubrzo do nekog udubljenja, usjecenog ukamenjar s tri strane, dok je sa jugo
iztocne pregradeno zidom. Udubljenje je dugo 7 m, a siroko 4. S njim je u vezi
manje i plice udubljenje, koje je izkopano sa sjevero-iztocne strane (s1. 10) u duzinu
2 m u sirinu 1.50 m, sa dubinom od jedva 0.50 m, dok je vece udubljenje, kako se
vidi po usjecenim stranama, danas duboko nesto preko 1 m. Tlo mu je sasvim izrav
nato. I ova prostorija mogla je najprije sluziti za krecanu, a tek poslie u druge
[37] 67
svrhe, mozda i za cisternu. Iduci dalje obiCi cemo tu prostoriju i prolazeb sjevernom
stranom susjednog grebena, spustit' cemo se niz nekoliko kamenih stepenica kroz
tjesnac izmedu stiena i za cas cemo izbiti do jednog malog platoa, na kome su u zivcu
kamenu istesana dva zida, ciji ugao danas sluzi cobanima kao ognjiste i zaklon od
vjetra._ Dva gr~bena, izmedu kojih smo dovde dosli, imaju povrsine u vidu malih
ravnina, uredenih Ijudskom rukom. Posto se izpod spomenutog zida, iztesanog u zivoj
stieni, nalazi jarak, preko koga je bio prebacen most, jasno je, da je onaj zid dio
neke strazare, koja je cuvala most iii se brinula za njega, a sluzio je kao placement
za neko artiljerijsko orude. Da je preko toga prirodnog jarka, koji je Ijudskom
rukom prosiren do na 8 m sirine, bio prebacen most, vidi se po · dvama
SAil/ille
GI]~i\l dl B@ll°(fl ~
r~£ dlkm Sfijelid
\''''1''''; I I I I
10 5 0 10 ~o \i) " to
zatim ulazio u jedan od onih manjih obora, a iz ovoga u glavni. Kula ima danas
trokutan temelj, ali je to samo stopa, na kojoj je ona mogla biti izgradena i na
okrugloj osnovi. Danas je i tu samo velika hrpa rusevine. Obor izakule nepravilan
je pravokutnik, dug sredinom 25 m, sirok kod kule oko 5 m, a na krajnjem jugo
zapadu 8 m. Razumije se od zida do zida. Izgleda, da je bio po sredini pregraden,
sto predpostavljam po ostatku nekog zida, izpod koga se vidi neka mala udolica, ' za
koju bi se reklo da je ostatak cisterne. Bila je svakako potrebna, a tragova kakvoj
cisterni na drugom mjestu nema. Duz oborskog zida sa jugo-iztocne strane bio je
prizidan nizi obor, koji je mozda bio sasvim otvoren sa sjevero-iztocne strane,
ostavljajuci na tom mjestu ulaz u grad. On je u dnu , bio pregraden, tako da je na
njegovom 'jugo-zapadnom kraju ostajala prostorija 8 m dugacka i 4 siroka. Juzni
ugao te prostorije bio je zaokruzen. Cemu je ona sluzila i da Ii je bila izgradena
kao kula, tezko je reci. Ako je negdje tu bio ulaz u ovaj dio grada, kako smo predpo
stavili, onda je ta zgrada zamjenjivala kapijsku kulu. Slieno obezbjedenje ovoga diela
Borca vidimo i sa sjevero-iztocne strane, gdje je takoder bila prizidana neka pro
storija duga 10 m, a siroka samo 3. Njezinu sjevernu stranu stitila su dva omanja
zida, koji su se uhvatili po vrhu grebena, zatvarajuci tu svaki pristup. Ovaj dio
borackog grada na Velikoj Stljeni bio je prirodno najbolje zasticen. Izbor njegovog
polozaja odgovara sasvim onim principima, sto smo ih napried spomenuli za srednjo
viekovnu fortifikaciju; stoga i drzim, da je on bio temeljac, na kom se dalje razvijao
veJiki boracki grad, jedinstven primjerak vel ike gospostije na Balkanu. Tu na Velikoj
Stijeni je bio njegov zacetak. On se skoro nadv jesio nad rieku, a nadvisuje ju za oko
200 m visinske razlike. Izpod njega je tunel br. 44, iztocne zeljeznicke pruge, ?ito
vezuje direktno Bosnu sa Iztokom.
okolinu i to pred sam pocetak rata, to je ovaj dio s tudije ostao nedovoljno ispitan i r.tedovrsen,
kao i dalja okolica grada Bor~a, cije eu starine sarno ukratKo spomenuti.
[39] 69
s njegovim kuJama. Od kule na desnoj strani rieke vodio je put niz vodu pored
obaJe. Njegovi ostatci s podzidima dobro su ocuvani. Uskoro se penjao sitnim
serpentinama uz brdo. Na visini od jedno 50 metara odvajala se od njega staza,
kojom se prilazilo utvrdi sto se bila ugniezdila na grebenu izmedu prvog i drugog
zuba od iztoka. Njezini ostatci zarasli su u siprag i jedva se mogu pronaci. Debljina
njezinih zidova je oko 1 m, a izrada i materijal kao i na ostalim dielovima Borca.
Pogled na grad i okolinu sa ove utvrde bio je neobicno Jiep, romantican, dok je
Sl. 11. Grad Bora~: pogled sputa izpod k apijske kule, , na Maloj Gradini, na Dolovsku . Gradinu.
Plastovi siena leze na ru sevini crkve (Ciza).
sam njezin poloZaj bio upravo cudan medu onim golim, strsecim, opasnim gre
benjem. Ova utvrda mogla se lako braniti od mnogo jaceg neprijatelja pa i u
vrieme pojacanog djelovanja vatrenog oruzja, jer su se branioci mogli Jako zaklo
niti i izvan nje u samim stienama.
Radi boljeg osmatranja terena izlazio je danju iz . utvrde osmatrac-trubac.
Njegovo mjesto bilo je vise grebena na lokalitetu Borozan. Turci su dali tome
mjestu - vjerovatno i prije pada Bosne - ime Borozan, sto turski znaci trubac,
radi l akse oznake lokaliteta. Ono se i danas tako naziva.
70 [40]
ZAVRSNA RAZMATRANJA
a) Materijal i njegova upotreba
Materijal, koji je upotrebljen za podizanje zidanih dielova Borca, bio je u
prvom redu kamen vapnenac, uzimat s lica mjesta. Taj kamen nalazi se ovdje kao
sastavni dio citavog kraja, a ima ga rastrosenog , zatim u sitnim komadima i
ogromnim blokovima. Po sastavu je tvrdi i meksi. Dobar je za pecenje kreca i
kao takav veze se lako za pijesak. Upotrebljavan je pri zidanju redovno neotesan
u vecim i manjim komadima, a slagan je tako da mu ravnije plohe dodu na lice
zidova. Svi zidovi podizani su od kamene opIate, koja je izpunjena kasom lom
Ijenog kamena i maltera. Kod opiate upotrebl~avan je malter u tolikoj mjeri, da
je on s lica zidova zaliepio sve fuge medu kamenjem i jos mog ao biti toliko preko
njih razgladen, da su platna zidova bila spolja gotovo sasvim gladka. Debljina
zidova kre ce se od 0,70 m do 3,30 m. Najcesca debljina je 1,10 i 1,40 m, a to je
normalna pojava kod svih gradova centralne Bosne srednjeg vieka. Iz toga se moze
zakljuciti da je mjera za duzinu bila nesto oko 70 cm. Od starih mjera iz toga
vremena poznat nam je lakat iii arsin, Cija mjera nije stalna i krece se od 0,68
0,75 m 114 ).
Kao bosanski gradevinarski specijalitet mogao bi se nazvati onaj poluloptasti
svod na cisterni pod donzon-kulom na Maloj Gradini (sl. 3), jer je, zacudo, izveden
od lomljenog kamena, a ipak se do danas ocuvao. On je mogao biti izgraden sarno
na taj nacin, da je na hrpu pieska, poluloptastog oblika, sipata ista kasa (kamen
i malter), koja je upotrebljavana i za jezgro zidova. Prije toga na vrhu hrpe zidana
je od veceg kamenja, malo pritesanog, cilindricna rupa, kroz koju ce se zahvatati
voda (sl. 12). Posto se jedan dio svoda iZ 5usio, izgrabio bi se lako piesak, na kom
je on podig nut, i ostala bi tako supljina za vodu. Taku istu cisternu sa svodom od
lomljenog kamena nasao sam i pod don~on-kulom starog grada, cije se rusevine
nalaze nad Hercegovom crkvom kod Gorazda llG ). Ona je medutim gotovo do vrha
zasuta rusevinom. Ddim , da ce se i kod mnogih drugih bosanskih gradova sred
njeg vieka naici na ovako zasvodene cisterne. Spomenuo sam napried vjerovatnost
da je i pod zapadnom kulom na Maloj Gradini bila taka cisterna .
Osim vapnenca, nailazi se u rusevinama Borca i na vr10 male kolicine sedre .
Na ivise kod ulazne kule na Maloj Gradini , iz cega zakljucujem da je kapija bila
polukruzno zasvodena. Svod je sacinjavala sedra, ko ja se lako rezala, a otkuda je
donosena, nisam mogao ustanoviti. Inace, liepom otesanom kamenu u cielom kom
pleksu rusevina ovoga velikog grada i bogatog dvora nema ni traga, kao sto se
ne moze naci ni trunke plasticne dekoracije 116 ). Ista pojava ce se zapaziti na svim
Cisto bosanskim gradovima srednjeg vieka , sto je vrlo karakteristicna pojava i
moze se opravdati jedino upotrebom drveta ne sarno za dekoracije nego i za citave
dielove zgrada. Nema sumnje, da su u na jvise slucajeva i sami dovratnici kapi .ia i
vrata, a i cerCiva prozora bila od njega. Izgleda, da je upotreba drveta bila obicajna,
lH) Ta mjera sig-urn o je uzeta iz s ta re bizantske berne (~i)p.a;) = 0.77 m iIi iz rim skog gra
du sa (gradu s) = 0,74 m.
116) Mazalic: Hercegova crkva kod Gorazda i okolne starine (Gl. Z. m. 1940., str. 27).
116) Truhelka konstatuje is to to u svom ~Ianku »Qsvrt na s redovje~ne kulturne spomenike
.
Bosne«. (Gl. Z. m. 1914., str. 229), isti~uci Bora~, »slavni grad Pavlovica«. Ne lOam, na koji je
on to Borae misJio, jer pravi Borae, ov aj koji opis ujemo, otkriven je tek 1922. godine, k ako
smo vee ranije spomenuli . •
..
[41] 71
SI. 12. Grad Bora~: vertikalni presjek temelja kule s cisternom (sematicni prikaz); 1 pri
rodna stiena, 2 piesak, odnosno supljina cisterne, 3 kasa lomljenog kamena i maltera,
4 oplata zidova, f) rupa kroz koju se uzimala voda, 6 podrumski prostor nad cisternom.
Pregledao sam svaki kutak, svaku gomilu rusevine na Borcu, starije i novije
seoske gradevine, no nigdje ni traga Ijepsoj izradi kamena, koji bi poticao od
porusenog grada, a svi njegovi bedemi, obranbeni zidovi, kule, dVOf, straZarnice,
bile su zidane kamenom. Od drveta su bile podignute sve os tale zgrade. Ono je bilo
upotrebljeno i za ravnomjerno slieganje zidova umetanjem vecih iii manjih dielova
u njih prigodom zidanja. Drvo je iztruhlo, a njegovi lezaji vide se tu i tamo, ali
u manjoj mjeri nego kod Dobruna iii drugih bosanskih gradova.
Malter, koji je upotrebljavan za spajanje kamena, nije svuda jednake kvalitete:
negdje je tvrd kao i sam kamen, a negdje se mrvi. Ni njegov sastav nije svukuda
isti. Ima ga izvedenog od 3 diela pieska prema jednom dielu kre~a, ima ga kao 2:1,
a ima ga i u omjeru 1 pieska prema 1 dielu kreca. Krec je pravljen od kamena iz
neposredne okoline - kako smo vee rekli - a piesak je donosen s lokaliteta,
72 [42]
b) Zavr~etak
na vise spratova, zavrsujuei terasom, koja je takoder bila okieena stitovima. Ona
je mogla biti i nadkrivena krovom, stozastim, ako je kula bila okrugla iii u vidu
cetverostrane pravilne piramide, ako je bila cetverokutna. Kule za odbranu imale su
male prozore, a one za stanovanje veee. Na zgoseanskom steeku vide se na kulama
prostorije s vrlo velikim otvorima, kraj kojih sjede ukueani kao u kakvim triemo
virna. Krovovi su bili sigurno od drveta, jer se ni na Borcu ni na drugim meni
poznatim gradovima centralne Bosne ne nalazi ni trunka criepa ni opeke. Po formi
dasaka, kojima su pokrivene zgrade na zgoseanskom steeku iii prema pokrovcu
steeka zene kneza Batiea u Koposieu 118 ), izgleda, da je krov izvoden na klis, a to
je nacin rada koji nam se u ovim krajevima ocuvao. On je skuplji, ali i bolji od pokri
vanja sindrom. I jedan i drugi od ovih krovova bio je lako zapa\jiv. Vanjsko lice
• kula i zidova, rekli smobilo je dosta gladko. Kakvi su bili zidovi prostorija s unu
trasnje strane, ne moze se nista reei po zaostatcima, ali su sigurno bili posebice
zamalterisani, a mozda i daskom presvuceni do neke visine radi toplote .
Od gradskih ulica moze se danas pratiti sarno glavni put, kojim smo prosli
opisujuei grad, a to je ona saobraeajnica, sto ulazi u njega kod donzon-kule na
Maloj Gradini i vodi na zapad sve do one strazare u drugoj presedlini kod Velikog
Dola, odakle se kao staza provlaci izmedu grebena na Veliku Stijenu iii vraea k
iztoku i ulazi u sam dvor, zaobilazeei ga sa sjevera (sl. 1, 2, 6, 7). Odmah u pocetku
odvajao se od tog put a vee kod kapije na Maloj Gradni manji putie, skreeuci 1I
lievo do najblizih zgrada i, posta se spustio preko kamenitih stepenica, vodio je
na jedan nizi zaravanak. Prije ulazne kapije u Veliku Gradinu mora da se od glavnog
puta odvajao takoder jedan krak, koji je vodio na gornje terase IV. obora; to
zahtieva vee sam polozaj, no od takvog putica nema dallas ni traga. Tek kopanjem
mog'lo bi se utvrditi njeg-ovo postojanje. Isto tako morao se iza ulatne kapije u
Veliku Gradinu odvajati jedan put, koji je vodio na Iievo duz ceonog zida kod
»Krsta«. Taj put nastavljao se odatle u pravcu zapada sve pored bedema i izlazio
.ie neg-dje kod one strazare na glavni. Ni od njega nema danas ni traga. Dobro
je ocuvana staza po Velikoj Stijeni i onaj komadie puta, sto obilazi sam dvor sa
s.ievera, sto ga malocas spomenusmo. Zapravo njegova trasa je ocuvana, jer je sam
put zarastao u korov i grmlje.
Izpod onoga diela grada, sto se nalazi na Velikoj Stijeni, upravo nad riekom,
za jedno sto metara nize, vidi se po vertikalnom zidu Stiene usjecena staza, koja
se morala nadovezivati negdje na neki ta ini izlaz toga diela grada. On se morao
nalaziti na nekom, za neorijatelja nepristpoacnom mjestu gradskog- zida, odakle se
iz grada ipak moglo sici, bar pomoeu uzeta iii ljestava. Takvih mjesta iina na
Velikoj Stijeni. a i na ostalim dielovima borackog grada. Ona su veeinom okrenuta
u pravcu rieke, prema jug-u.
Posto .ie na gradu naden veCi broj kamenifih kugala do vetiCine COy je~ije
glave mora da su PavloviCi za njegovu obranu imali i prilican broj top ova na njemu.
Vidjeli smo sprijeda da su ih oni vjerovatno znali i sami proizvoditi. Svakako su oni
mnogi, manji, covjecijom rukom nivelisani dielovi zemljiSta na Maloj Gradini i Velikoj
Stijeni sluzili i za polozaj artiljerijskih oruda.
~to se tiCe obeeg- razporeda gradskih dielova Borca, tdko mu je naei slicnih
ne sarno u Bosni, vee na cielom Balkanu. To svakako i radi toga sto imamo do danas
vrlo malo poznatih opisa ove vrste gradevina kod nas. U samoj drzavini Pavloviea
•
, 118) Mazalic: Starine po okoline SaraJeva, GL Z. ID. 1939., 5tr. 30., 51. 6.
74 [44]
imamo jos jedan grad nesto slicnog obceg razporeda. To je Dobrun 11 9 ). I on je dosta
razuden i zahvatio dvije okuke rieke. I on leli na obe njezine obale i v jerovatno je
graden po ugledu na Borai': iii prema nekom zajednickom planu. Svakako je karak
teristicna stvar za oba ta grada, kao i za ostale u eentralnoj Bosni, koje su sami
Bosanei gradili i stalno drzali, da su oni gradeni od netesanog kamena, docim svi
gradovi u susjedstvu i oni bosanski, koje su povremeno drZali i stranci (Jajee, Sre
brnik i dr.), imaju u platnima svojih zidova i tesanog kamena. Prema tome, posto
su rusevine bosanskih gradova ujedno i jedini svjedoci gradevne djelatnosti uobce,
mozemo zakljuciti, da je zidarska tehnika - u koliko se tice obrade kamena
bila na dosta nizkom stupnju kao i sarna kamenorezacka vjeSfina. Ne mozemo i
pored hiljada bosanskih nadgrobnih kamenova cesto i plasticki dekorisanih reci, da
je kamenarska umjetnost bila veca od zidarske, jer uporedenjem sa kamenarstvom
obliznje Dalmacije istog vremena naci cemo odmah potvrdu za to. Podpuno opet
odsustvo svake kamene dekoraeije pa i obicnog tesanika l1a Borcu, tome nasem i
balkanskom najvecem gospodskom dvoru, cija povrsina, obuhvacena zidinama,
iznosi preko dvadeset i pet hiljada cetvornih metara, daje nam potpuno pravo na
tu tvrdnju. Nju u veliko potvrduje neobicna promjena: u isto vrieme kada je pre
stajala ta bosanska gradevinska epoha, glomazna, surova i tezka, nice na njezinom
tlu, lagana, elasticna i ziva. Za razliku od one ova se sluzi uveliko tesanim kamenom .
. Taj su obradivali i nasi Ijudi iz Debra i dalje okoline, koje su Turci zatekli tamo,
zauzevsi one krajeve, gdje je zidarska i kamenarska tehnika u XV. vieku bila vec
vrlo razvijena i sacuvala se do danas. Ti isti majstori, koji su pod vodstvom svojih
i turskih neimara izvodili velike gradevine po Sarajevu, unosili su gradevinarske
elemente koje su poprimili od Turaka i u kdcanske vjerske gradevine XVI. vieka, •
o cemu smo govorili na drugom mjestu 120 ) .
Prema svemu gore izlozenom mogli bismo rezimirati kao glavne pojave u
graditeljstvu srednjeg vieka eentralne Bosne sliedece: Gradnje su mogle biti izvo
estetskog gledista (narocito mjere); materijal jeftin - u glavnom onaj sto se zate
kao na lieu mjesta; obrada kamena gotovo nikakva; svodovi izvodeni od pritesane
sedre iii izliveni od kase lomljenog kamena i maltera; potpuno pomanjkanje pia
umjetnosti uobce u Bosni premda njezino pucanstvo srednjeg vieka nije oskudie
vain na velikim talentima, koji su se mogli razviti sarno u tudini. Dosavsi u Bosnu
sa svojom nizkom, stocarskom kulturom, nije taj nas sviet u svojoj novoj domovini
nasao niti urodenika niti kulturnih spomenika, koji bi bili na nekom vecem uljud
benom stupnju od njihovog i mogao vrsi ti neki preobracaj na bolje. Vec je Serge
jevski zapazio da rimska kultura, koja je ovdje predhodila slovenskoj nije mogl;')
uglavnom drzao divljih, neprohodnih planina 120a ). sta vise taj elemenat je mogao da
u kasno anticko doba u Bosni pocne i rimskim naseljenieima naturati obiljelja svoje
120) Mazalic : Kratak izvjes taj 0 ispitivanju starlna itd., Gl. Z. m. 1938., str. 109.
t'.
120a) Sergejevski: Spatantike Denkmaler aus Zenica, GI. Z. m. 1932. str. 54.
[45] 75
v. OKOLINA BORCA
A) Neposredna okolina: podg'rade, carinarnica, nekropole.
Boracko podgrade - u dokumentima obicno Sub Boraz - nije bilo na mjestu
gdje se danas nalazi selo Varosiste, jer se tuda prostiralo groblje, a osim toga bilo
bi dosta daleko od grada, radi cega bi se stanovniStvo za slucaj neprijateljskog
iznenadnog napada teSko moglo skloniti u njega. Mjesto podgradu moramo traziti
blize gradu, i prema nasem situacionom planu (sl. 1) ono je moglo biti na terenu
oko lokaliteta Mramor i Radjevici iztocno od puta, sto vodi od 10kaIiteta Carine za
grad. Seljaci danasnjeg sela Varosista Obradovici naselili su se tu prie jedno 120
godina i nisu nasli na tom mjestu nikakvog ranijeg naselja ni ostataka gradevina .
Seosko naselje prije njihovog bilo je nesto nize, iztocno od danasnjeg, udaljeno oko
300 m (sl. 1). Tragovi temelja kuca toga naselja jos se dobro razaznaju pod ledinom.
Osim naziva Varosiste za samo selo ima i naziv Varosiste za lokalitet kulturnog
zemljista, juzno od sela. Svakako je danasnje selo dobilo svoje ime po ovom lokalitetu,
a po njegovom imenu moze se zakljuciti, da je tu negdje u blizini. ali jos blize gradu,
bilo boracko podgrade, upravo na onom mjestu gdje smo rekli: oko Radjevica i
Mramora. Jos nesto upucuje na to. Carinarnica morala je svakako leZati na mjestu,
gdje se prolaznici mogu lako kontroIisati, a to mjesto moralo je biti izpred pod
grada, a nikako u njemu. Carinarnica nije mogla biti na onom mjestu, koje se danas
naziva Carinom. To je vrlo mali lokalitet na samom putu, jugo-zapadno od sela
(sl. 1). Seljaci pokazuju na tom mjestu hrpu toboznje rusevine, jedno dvadeset
koraka duge i siroke, i vele da je tu bila carinarnica, no kad se bolje pregleda ta
hrpa, lako se uvidi, da to nije rusevina vec prirodna neravnina rusevne stiene koju
put prosieca od davnina i v jerovanto je Ijudskom rukom obijana. Jedno 150 m izpod
toga mjesta iduci k jugo-zapadu ima razkrstnica, gdje se sustize i krila vise puteva:
onaj sto ide kosom od sela Varosista prema gradu; onaj, sto dolazi od mosta na
Praci sa iztoka; onaj, sto dolazi od mosta na Praci sa zap ada preko Ostroviee; te
onaj, sto dolazi s rieke od stanice zicane zeljezniee (u situaeionom planu zapadno
od zeljeznicke staniee, (sl. 1). Svi ti putevi ukrStavali su se i u srednjem vieku na
tom mjestu, i sasvim je razumljivo, da je earinarnica mogla biti sarno tu, mislim
ondje, gdje je u planu oznacena seoska kuca (Nezira Kujovica), zapravo njoj
nasuprot, na maloj uzvisici u uglu, sto ga cini put od grada i onaj sto dolazi s
rieke izmedu lokaliteta Ljestve i Mramor. Kad smo tako utvrdili mjesto earinarnice,
doci cemo lako na to, da je podgrade leZalo izmedu nje i Male Gradine, a to je
onaj prostor, sto smo ga ranije oznaCili. To Je cvrst oejedit teren, okrenut suneu.
Neplodan je i ne obraduje se, osim nizih dielova. Zarastao je u sitniju hrastovu
sumu i sip rag. Pored njega vodio je glavni put u grad, a u blizini Male Gradine vidi
se trasa nestalog puta, koji je dolazio iz podgrada i vezao se tu za taj glavni. Na
76 [46]
Groblje stanovnika Borca bilo je kao obicno izvan grada i podgrada. Ono se
nalazilo u produzenju kose, na kojoj je bio podignut grad za oko 1 km udaljenosti
prema sjevero-iztoku. Ono zahvaea lokalitet, zvani Begovina (sl. 1), cije granice
se poklapaju sa granicama nekropole, koja se protezala oko 200 m u duzinu. Bego
vina je dalje zahvatala i lokalitet Pavlovinu sve do pod Vuciju Glavu (+ 733). Ranije
je bilo mnogo vi~e kamenova (steeaka) i premda okolno stanovnistvo tvrdi, da ih
ono ne izkoriSeuje u novogradnje, ne moze se u to vjerovati. Ako nista drugo, a
ono je sigurno, da ih krce radi dobijanja korisne zemlje. Mozemo ih podieliti u
tri hrpe. Jedna je povise same kote 702 na sjevernom kraju nekropole, na tzv.
»Solilima«'24), kod lokaliteta, zvanog Veliki Hrastovi. Druga je oko stale i sjenare
teZaka Ostoje Obradoviea, nekako usred nekropole, a treea je na njezinom zapadnom
kraju. Spomenuta. sjenara podignuta je na mjestu gdje je u srednjem vieku bio
majdan, iz koga su vadeni i tesani nadgrobni spomenici. Kraj nje se nalazi jos jedan
steeak nedovrsen. Spomenuti Ostoja pricao mi je da su se u majdanu vidjele jame,
Qdakle su neki monoliti bili izvaljeni. Majdan nije bio nad zemljom vee u njoj. Ovo
odkriee majdana u samom groblju nuka nas na pomisao, da je nesto slicno -bilo i
.na ostalim mnogim nekropolama po Bosni pa bi prema tome odpala predpostavka,
da se kamenje dovlaCilo iz velike daljine. Mnoge nekropole srednjeg vieka u Bosni,
koje ja poznam, imale su svoje majdane za nadgrobno kamenje u neposrednoj
blizini.
Od nadgrobnih spomenika na Soli lima vidi se danas na samom putu jedna ploca
.utonula do vrha u zemlju, dvadesetak ploca ima rasijanih po pa~njaku i osam sar
kofaga bez natpisa. Bilo ih je ranije viSe. Do ovoga diela nekropole je i grcko
iztocno groblje. Izgleda, da je na koti 702 bila grobljanska crkvica, no bez kopanja
ne moze se sa sigurnoseu tvrditi.
Iduei od tog diela nekropole k srednjem, opazit' eemo, prije nego sto do njega
dodemo, s desne strane u njivi jedan izvaljen steeak osrednje veliCine, forme sanduka.
Uskoro eemo stiei do spomenute sjenare, iza koje se nalazi na maloj uzvisici vrlo
zanimljiva hrpa spomenika. UzviSica je tek kojih par metara niza od kote 702. Na
njoj ima sedam steeaka, od kojih cetiri Ide u jednom redu, jedan je razbijen na tri
komada, jedan, blizi sjenari, i nije na niCijem grobu, vee je tu ostao nedovrsen,
kako smo gore rekE, a sedmi ldi dvadesetak koraka od ove hrpe. On nije na
starom mjestu vee nesto nize i iz prvobitne orijentacije I-Z poremeeen je na JI-SZ.
To moramo pripisati pljac~asima, koji ni3u ostavili na miru ni ostale grobove.
Hrpa ovih steeaka manjih je i osrednjih dimenzija. NajveCi je prvi (sa sjevera)
od ona cetiri, sto Ide jedan pored drugoga. Njegovo sljeme dugo je 2.10 m, a
visoko od podnozne ploce 0.84 m, Najmanji je cetvrti po redu i izgleda, da je na
djetinjem grobu. Najzanimljiviji je treCi po redu po svom zapisu i po svojoj luk
suznoj, plasticnoj dekoraciji. On jedini na borackoj nekropoli ima j nadpis. Grob
nica pod njim je prekopana i opljackana u vrieme gradnje zeljeznicke pruge, zato
kamen i Idi. u udolici te se ni ne vidi, dok mu se sasvim ne pride. S juzne strane
te udolice vide se dva komada temeljnih kamenova, na kojima je steeak lezao.
Seljaci iz Varo~ista ne znaju kazati, sta se u tom grobu naslo, posta su pljackasi
bili»neka gospoda« - kako ona kazu - te se njihovom »poslovanju« nisu smjeli
priblizavati. Sreea je, da je sam steeak u glavnom sacuvan, jer on spada po svojoj
izradi i plasticnoj dekoraciji u onaj mali broj najljepsih nadgrobnih spomenika
srednjeviekovne Bosne, a to su ona dva-tri u Koposieu s nekropole kneza Batiea
12') Solila su mjesto gdje se vecerom daje so sitnoj stoci.
78 [48]
Mirkovica, sto smo ih opisali na drugom mjestu l2G ) te onaJ IZ Zgosce, sad u zbirci
Zemaljskog muze ja u Sarajevu 126). Vrlo je zanimljivo, da ovaj stecak s Borca nije
dosada publikovan, ma da je tako zanimljiv. Po formi Iinija nema one otmenosti
kao oni u Kopo sic u, ali je interesantniji po sv ojoj dekorativnosti i bogatiji po izradi.
Monolit je izraden u vidu kuCice s dvoslivnim krovom, cije sljeme je dugo 2,02
m s visinom od 0,78, od podnozne ploce, koja za 0,12 opasuje naokolo sarkofag.
Uze, krovne strane siroke su 0,50 m. Debljina podnozne ploce nije se mogla izmjeriti,
jer je ukopana. Svi bridovi sarkofaga, osim podnoznih, izradeni su u vidu poruba,
SI. 13. Grad Borae: nadgrobni spome nik nepoznatog junaka Radoslava Pavlovica na Begovin i.
CIJI Je pres jek polukruzan (sl. 13) . Tim je naglase n oblik kuce, nadgrobne, koju
inace cesto predstavljaju bosanski nadgrobni spomenici. Pored te dekoracije sve
cetiri duze strane ovoga stecka ukrasene su po rubu plasticnim ornamentom lozice
(sl. 13). Ova je siroka 10 cm, a sastoji se od manjih dieJova oblika latinskog slova S,
dugackih 20 cm, ciji su krajevi dobro savijeni i zatvaraju u sebi po jednu rozetu
s pet latica. Te kuke, da ih tako nazovem, dodiruju se i cine lozicu. I uze strane
120) Maza1ic: St"lrine po okolini Sarajeva, Gl. Z. m. 1939., str. 29-31.
120) Ako uzm emo da je Zgoscanski stecak rad nekog Dalmatinca, kako je to dobro dokazao
Stratimirovic (Gl. Z. m. 1891., str. 189, ~lanak Sredovjekovno groblje kod Zgosce) onda bi ovaj
nas spomenik bio najtipicniji i najljepsi primjerak svo je vrste.
[49]
79
SI . 14. Grad Bora1: : zapis na ju znoj stra ni n adgrobnog spomenika nepoznatog junaka na Begovini;
e rtd, izveden prema g ipsovom otisku , snimljenom sa originala po dru M. Mandicu i D. Mazalicu .
O tisak se nalazi u srednjovjekovnoj zbirci Zem . muzeja u Sarajevu.
Cita se: .. . . roe (viC?) smrti ne (p)oiskah ja vidjen kralevsva (= kraljevstva) bosan
skoga i gospockoga srbskoga za moga g( ospodi)na sluzbu bodose me i sikose me
i oderase (?) i tuj smrtine (= smrtne) dopadoh i umrih(n)a rostvo (= rozdstvo)
Hrist(o)vo i g(ospodi)n me vojvoda okrili i ukopa i pobil(i)Zi.
127) U Rogatiei uzidan je u grcko -iztocnu erkvu k a men Bogdana Ozrinovica, Domsinog sina
(s rednjevjekovna zbirka Zemal jskog muz eja u Sarajevu, otisak br. 39 i 40). U Zaseoku kod Zvor
nik a ima kam en Braje Tvrdo jevic a, na kom se spominje sin mu Ozrko (ista zbirka br. 27). Jednog
Oz risali ca, s Borca, kasnije cemo spomenuti.
80 [501
Upadljivo je kod ovoga nadpisa fonetsko pisanje rieci gospoeki i rostvo mjesto
gospodski i rozdstvo (rozastvo, rozdastvo) kako se to obicno vidi u pisanim bosan
skim dokumentima XIV. i XV. vieka. Zanimljiva je skraceniea iN za gospodin, zatim
obliei pismena LJ, 5, 1 i A koji su blizi oblieima sto se vide u kasnijim spomeni
eima ove vrste (granicno podrucje). Jedinstven je oblik slova 15 (lllJ) sa cetiri haste
Ikavica se narocito istice. Za to i Citam, prema rieci »~MPHXb«, sikose i pobilizi.
Po slovu m s tri uzpravne haste zakljui':ujem da zapis pada u poodmaklu prvu
polovinu XV. vieka.
Od dvorskih pisara, koji su radili na Borcu, jedini knez Curie piSe rostvo
(powmOo) i gospoeki i ddi se toga stalno, a posto mozemo predpostaviti, da je i
on imao svoj udio pri sastavljanju nadpisa, koji su izlazili iz dvora, a ovdje imamo
takav slucaj, onda moramo zakljuciti, da i Cl\Yaj nadpis potjei':e iz njegovog vremena 128 ).
Po ostalim pak karakteristikama slova spada on i inai':e u XV. viek 129 ).
Moramo se osvrnuti u ovom zapisu i na ono spominjanje susjedne srbske
drzave, jer smo i tim u mogucnosti da zapis dati ramo u izv jestan period. Posto
Bosanei nisu sa Srbima sve do saradnje kralja Tvrtka i kneza Lazara imali blizeg
dodira, to je i nas junak mogao svoj glas steCi sarno od tog vremena pa dalje, dakle
pod kraj XIV. vieka. Najvi§e dodira imao je taj kraj sa susjednom srbskom zemljom
u vrieme s jedne strane Radoslava Pav\Ovica, a s druge Durda Brankovica, narocito
od borbi za Srebrenieu koja je 1426. iii 1425. 129a ) pala u ruke despotu, a zatim za
vrieme Konavoskog nita 1430.-1432., za koji je bio zainteresovan i despot (Corovic:
Despot D. Brankovic prema Konavoskom ratu, Gl. S. K. A. CX.). Na despotovoj strani
biIi su plemiCi Ziatonosovici, prvi susjedi Pavlovica. - Cini mi se da je u ovo vrieme
mogao nas junak iziCi na glas i u srbske strane, a to bi se poklapalo i sa ranije nave
denim (azlozima, po kojima se ovaj spomenik moze datirati negdje u vrieme iza
Konavoskog rata. Je Ii Ozrisav stekao svoju slavu u borbi s Turcima iii Srbima iii
mozda Madarima, koji su 1410. upali u Usoru i Soli ne moze se ni§ta reCi. Svakako
znamo da su Bosanei 1425. vodili s despotom borbe za Srebrenieu no bez uspjeha i
da je kasnije kralj Toma ulagao sve napore da dOde do nje. Tako su se stalno oko
tog grada pored politickih vodile povremeno kroz tri deeenija i oruzane borbe.
Premda je izgledalo da je 1445. konacno ostala Srebreniea u despotovim rukama
vidimo vee 1448. Bosanee gdje je poku§avaju oteti te i pored neuspjeha, koji ih je
pratio poku§avaju isto 1455., dok je ne zauzde definitivno Turci.
Iz saddaja nadpisa vidimo, da se radi 0 nekom junaku, koji je stradao u sluzbi
svog gospodara. Po samoj Ijepoti nadgrobnog spomenika jasno je, da se radi 0
glasovitom junaku, vriednom neobicnog po§tovanja, jer takog spomenika nema na
daleko. Ni sami gospodari Borca, u koIiko su tu ukopani, nemaju takih spomenika
na svojim grobovima. Iz Kuripesicevog putopisa vidimo, da je narod u okolini Roga
tiee oko 1530. godine, znao Z(a jednog junaka, koji je bio u sluzbi Radoslava
Pavlovica, 0 kome su tada pjevane i junacke pjesme. Narod iz te okoline nesum
njivo je znao, da postoji i spomenik tome junaku na Borcu, a to je ovaj nas, no
s vremenom je prenio svoje znanje 0 tome na one spomenike Vlatka VladeviCa 1 30 )
12
8) Izgleda d a je Miotos bio od ranije na dvoru Pavlovica, prie nego je postao dvorski
pisar, jer ga vidimo 1445. kao izaslanika u Dubrovniku (Mikl. 432).
129) Truhelka: Bosancica, Gl. Z. m. 1889., 4, str. 65.
120a) Dinic : Srebrnik kraj Srebrenice, Gl as S. K. A. CLXI (ci r. ), str. 190-196.
130) Selo Ladevici u Stomorini, s. obc. Srednje, kraj Sarajeva, vjerovatno cuva uspomenu na
Vlatkov rod iii posjed, osobitb radi t02'a, sto je to prezime neobicno u nasim luajevima u srednjoj
Bosni.
[51 J
81
i njegovog sluge Miotosa na Ladevini, koja je Idala pored glavnog i to vrlo frek
ventiranog puta i cesto posjeCivana, a tek cetiri kilometra udaljena od Borca. Tome
je mnogo doprinielo i podpuno zapustenje Borca i njegove neposredne okoline pa
tako i nekropole, na kojoj se ovaj spomenik nalazio. Kad tako uzmemo stvar onda
moramo predpostaviti, da je ovaj nas spomenik nadgrobni kamen onoga poznatog
junaka Radoslavljevog, a to bi bio po mom, ali ne sigurnom, citanju Ozrisav Kopjevic,
mozda otac onoga Radoja Ozrisalica, kneza, sto je s Miotosom Curicem knezom i
kasnijim dvorskim pisarem, isao kao izaslanik vojvode Ivanisa i brace mu' u Dubr~v
nik.l3l) Po sadrzini nadpisa on je umro prie Radoslava, ali to ne znaCi, da mu je nad
grobni kamen odmah podignut. Mogao je biti izraden i postavljen i poslije smrti
samog Radoslava l31a ). Moramo opravdati i KuripeSica radi onoga njegovog krivog
izvjestaja 0 »grobovima Radoslava Pavlovica i njegovog viernog sluge«, jer je tu
zabunu unio narod iz okoline, a ne Kuripesic. To nam potvrduje i drugi putopisac,
onaj iz Nagarolovog poslanstva, koje je d~ije godine kasnije proslo ovim krajem. I :J
njemu se spominje blizu Rogatice »grob Radoslava PavJovica«, dabogme onaj Vlatkov
s Ladevi ne 1S2). Vjerovatno je junak, koji je ukopan pod ovim nasim spomenikom, bio
u rodu s Pavlovicima, dok ldi na njihovoj »plemenitoj zemlji«. Njegovi opet, naj
blizi rodovi, leze pored njega.
Stecak je nekom srecom do danas dobro ocuvan. Par manjih prepuklih mjesta
i supljina, izazvatih vremenom iii mozda i lagumanjem, pokusao je bivsi kustos
Zemaljskog muzeja u Sarajevu g. Vejsil Cu\1:ic po pricanju seljaka s Varosista da
zaliepi cement om i gipsom no bez velikog uspjeha. Oba sredstva nisu materijal za
restauraciju kamenitih spomenika. Kako oni izgledaju, kad se za to upotrebi cement
najbolje se vidi po onim nakaradama u lapidariju sarajevskog Zemaljskog muzeja,
koje su prie tri-cetiri decenija izvodene . Gips uobce nije za taj posao. G. Curcic
ucinio je nesumnjivo dobru stvar, sto se brinuo za ovu nekropolu, a za koju sam
i ja sam pokusao da zainteresiram vlastnike nekropole seljake s Varosista Obrado
vice. Mozda s uspjehom. Ali ako uskoro ne izide toliko ocekivani muzejski zakon,
po kome ce starine ove vrsti biti zasticene kao nacionalni spomenici, nestat' ce i
ova nekropola kao prikladan majdan kamena, a time bi se nanijela ogromna steta,
jer stecak, koji opisasmo, predstavlja pored svoje umjetnicke i veliku materijalntJ
vriednost 133 ). Vec sam napried spomenuo, da malo ima spomenika ove vrsti srednjeg
vieka u Bosni, koji bi se po svojim plastickim, dekorativnim i umjetnickim vriedno
stima isticali kao ovaj, na kome narocito pada u oei konsekventno provodenje
131) Mikl. 432. izgleda, da su Ozrisalici bili i u nekom srodstvu sa Brailom Tezalovicem,
kako se vidi iz one listine iz 1475. koju je Truhelka objavio u svom djelu Tursko-slovj. sporn.
dubr. arhive (GI. Z. m. 1911., str. 41). Radii: Ozrisalic, sto se tu spominje, bice identi~an s Ra
dojem Ozrisalicem kod Miklosica (Mikl. 432).
131a) Ako predpostavimo da je diak Miotos sastavljac nadpisa, a to je gotovo sigurno, onda
bi izgledalo da je ovaj spomenil< podignut poslije smrti Radoslava Pavloviea, jer je Miotos postao
dvorskim pisarem iza njegove smrti. To ipak ne umanjuje vjerojatnost, da pod njim lezi onaj po
znati Radoslavljev junak, jer kamen nije morao biti odmah ni postavljen. Ali kako se dvorski pisar
ne rada, vee godinama u~i kod starijeg pisara, u nasem slu~aju Miotos kod Ivana, mogao je
Miotos biti ipak sastavljac nadpisa za Radoslavljeva zivota, odnosno spomenik je mogao tada da
bude i podignut.
130) Matkovic: Putovanja po Balkanskom poluotoku, Rad 56, str. 200.
133) U meduvremenu, dok sam radio na ovoj studiji, izisla je naredba Ministarstva bogo
stovlja i nastave br. LXXVlIL-135. Z. p. 1941., 0 ~uvanju starina. Nju bi trebalo ~es(:e obnarodovati
po na~im selima.
6
l52]
82
pravilnosti ornamenta loziee po velikim stranama stecka. Prvi put vidimo . ovdje
jednog bosanskog klesara s preeiznijom mjerom u ruei, a to je unikum medu
bosanskim majstorima nadgrobnih i gradevnih spomenika,koji u tom pogledu kroz
sva vremena pokazuju stanovitu aljkavost.
Nize ove hrpe stecaka, jedno pedeset koraka prema zapadu, nalazi se treCi dio
boracke nekropole. Tu se nalazi pet sarkofaga i jedna ploca (s1. 15). Posto je ova
drugcije orijentirana nego ostali kamenovi, a u njezinoj blizini se vidi dosta velika
udoliea, izgleda, da ona potjece od nekog stecka, koji je nestao s toga mjesta.
SI. 15. Grad Borac : nekropola Paviovica (?) na Begovini. U poza dinj
impozantna silhueta poloZaja grada.
Ostalih pet stecaka velikih su dimenzija, monoliti su, izradeni od · dobrog kamena
krecnjaka. Od ona tri , koji stoje uporedo, istice se srednji i velicinom i plasticnom
dekoraeijom. Sljeme mu je dugo 2.35 m,a visoko od postamenta 1.20. Po dnu
. zabata sirok je 1.00 m, dok mu je postolje sire od sarkofaga za 18- 21 em, naokolo.
Na juznoj strani prikazan je u reljefu sluga (paz), koji desnom rukom drZi koplje
sa zastavieom u cetiri boje, a lievom konja, na kom je konjanik prikazan u neobicnoj
pozi, jasuci naopako! (s1. 16). Konj i konjanik visoki su pedeset eentimetara, koplje
u paza devedeset. Drzim, da 'majstor ni je umio da izradi jahaca, jer se i inace vidi,
da nije bio vje§t svome poslu.
[53]. 83
Par koraka iztocno od ova tri stecka lezi jos jedan s plasticnom dekoracijom.
Taj je u sljemenu dug 2.00 m, a visok 0.80 m, od podnozne ploce do vrha zabata.
Njegova iztocna strana ukrasena je nekom zivotinjom, cije konture su urezane u
kamen, a nalici na jelena. Iznad njega prikazan je u reljefu cudan neki ornamenat
u vidu oblaka, koji tesko da ima ikakve veze s jelenom, kojega je neko kasnije
urezao, i to vrlo slabo. Vidi se vee po tome, sto su konture urezane, da nema veze
s ostalim dekoracijama, jer su one sve plasticne. 0 kakvoj predstavi konja s krilima
(vilinski konj) u vezi s ovom slikom, kako su seljaci s Varosista cuti od· nekog
muzejca, nema ni govora. Na sjevernoj, krovnoj strani stecka, izklesana je ruka s
macem, a na protivnoj strani, krizasta, rozeta.
Kako bismo raztumaCili pojavu od tri hrpe grobova na borackoj nekropoli?
Moze Ii se predpostaviti, da su na jednom mjestu zakopani gospodari grada s naj-
blizom rodbinom, dok su druga dva odredena za srodnike, kojih je nesumnjivo uvijek
bilo na gradu, a koji su po krvi mogli da se kopaju na ovoj bastini .
Znamo, da je Pavle Radinovic mrtav odnesen u Vrhbosnu i mozda pokopan na
Pavlovcu kod Sarajeva. Petar, njegov prvi sin, negdje je poginuo i mi mu neznamo
za grob, ali je mogao biti doneSen na ovu nekropolu. Radoslav je vjerovatno umro
na Borcu, a po onoj prici 0 njegovom grobu blizu Rogatice svakako se moze zaklju
citi, da je i zakopan na ovoj nekropoli, odnosno u ovome kraju. Od njegovih sinova
umro je Ivanis sigurno na Boreu, Nikola je, vjerovatno posjecen 1463., ne zna se gdje,
ni gdje mu je grob, a Petar je nestao. Spomenuli smo ga u sluzbi Hercega Vlatka,
Cudno je, da :.gospodin vojvoda« podize svome sluzi onakav nadgrobni spomenik na
borackoj nekropoIi, a ni jednom od Pavloviea ne vidimo na njoj slicnog iii boljeg,
velicanstvenijeg kamena! Jesu Ii oni uobee ovdje pokopani? Mozda spomenici uni
steni? Ili nasljednici nisu pokojnicima ni dizali neke narocite spomenike? Mozda ni
6*
84 [54]
vjerski razlozi nisu dozvoljavali neki luksuz u tom pogledu? Sve su to pitanja, na
koja se za sada ne moze odgovoriti, ali, ako su PavloviCi pokopani na ovoj nekropoli,
u ~to vjerujem, onda ce ova potonja hrpa biti njihovo zadnje prebivali~te. Tri upo
redna stecka su grobovi: u sredini Radoslavljev, lievo od njega Petrov (sin Pavlov),
desno Todore, zene Radoslavljeve. Onaj izpred njih, iztocno, IvaniSev, ploca i peti
mozda zenski grobovi.
Pored grobova na borackoj nekropoli ima ih razasutih pojedinacno i po nepo
srednoj okolini. OpisujuCi grad naisli smo uz put na neke, koje smo spomenuli. Na
vodno jos je jedan bio na iztocnoj padini brda, izpod Velikog Zida, no nisam ga
nasao . Od tih osamljenih stecaka najzanimljiviji je mali mauzolej u blizini Male
Gradine.
Od kapijske kule na Maloj Gradini odvojila ·se od maticne kose jedna manja
kamenita kosa u praveu iztoka. Na udaljenosti od jedno 150-200 m od spomenute
kule uzdize se ona u kamenitu glavicu, na kojoj sam pronasao grobnieu usjecenu
u zivae kamen, dugu 2,50 m, siroku 1,00 m, a duboku danas 1,20 m. Grobniea je
prazna, po dnu zasuta kamenjem : opljackana je za vrijeme gradnje zeljeznicke pruge.
Kosti mrtvaea navodno je neki seljak s Varosista kasnije pokupio i zakopao na
drugom mjestu. Preko grobnice izvaljen je stecak, izraden u obliku sarkofaga, sa
.sljemenom dugim 1,60 m, visokim 0,70 m od podnozne ploce, koja je sira od njega
za 22-32 em, naokolo. Monolit je. Prigodom razbijanja grobniee dinamitom, pao je
prilicno ostecen up..0preko po njoj na svoju juznu stranu i pokrio tako staku,
plasticki na njoj isklesanu; ona se vidi, kad se COy jek zavuce u grobnieu. Iz ovoga
zakljucujem, da je ona pripadala nekom vjerskom poglavaru bosanske erkve, koji
je bio stalno na BorCu. Na ovom cuviku grobnica je imala izgled malog mauzoleja
i svakako je pripadala nekoj poznatijoj licnosti, jer je do nje izracten naroCiti put
u kamenjaru, cija se trasa i danas raspoznaje. Pogled sa ovoga mjesta na grad,
podgrade i okolinu bio je jedinstven, a i danasje, te nema sumnje, da je ovo mjesto
bilo drago boraviste iii eilj svakodnevne se tnje pokojnika, koji ga je i izabrao za
posmrtno pocivaliste . Od posljednjih poznatih erkvenih licnosti, koje su boravile na
borackom dvoru, poznat nam je gost bosanske erkve Radoslav BradjeviC'S4) . Na
zadnjoj povelji s Borca, vee pred samu ' propast Bosne, spominje se on 1454. uz kneza
Curica, dvorskog pisara, i Radica Kopjevica, dvorskog kneza. S njima je i starac
Radosav, vjerojatno unuk gosta Radosaval8fi). (:ini ffii se, da je ovo grob bas ovoga,
gosta Radosava Bradjevica, a temeljim to na tome, sto se lokalitet, koji se spusta
izpod grobniee pa prema sjeveru, zove danas RadjeviCi, odnosno Radeviei, kako ga
zovu ernogorski doseljeniei na Varosistu, a to je vrJo lako posta\o od Bradjevici
tj. od BradjeviC'36). Sam lokalitet je mrsavo zemljiste, po polozaju nezgodno za
naselje. Na njemu se ne nalazi ni trag ova ikakvom naselju, po kOf]1e bi eventualno
134) Miklosic : Monum . 472. .
135) Mikl. Monum. 472. U povelji se veli :ostiHac Radosav unuk«, ali se moze po imenu za
kljutiti, da je to unuk gosta Radosava. Nije ni§ta neobitno da je on kao u~uk ovog u dosta visokom
cinu patarenske crkve.
106) Traze ci nesto analogno ne trebamo daleko ici. Odmah · u susjedstvu Borta je nekropola
s rednjeg vijeka s grobom Vlatka Vladevica. Po njegovom ogromnom nadgrobnom kamenu dobio
.ie lokalitet kasnije naziv Lad e v ina mjesto Vladevina, a bio je ina~e baWna vojvode Miotosa.
U zupi Vrhbosni srednjeg vijeka spominje se u onoj poznatoj pavelji Bele IV. iz 1244. god.
(Fermend zin, Acta, str. 12.-13.) selo Vrutke (Vrudchy) koje u XVI. vieku nosi naziv R u ·t k e
(Skaric: Sarajevo i njegova ok olin a - Sarajevo 1937., str. 75). Na Sarajevskoj pijaci ~uo sam od
jednog seljaka sa prezimenom Grahovac da se sam nazivII Raovac i Ravllc!
[55] 85
dobilosvoje danasnje ime. Ono je izvedeno svakako ad nekog dogadaja, licnosti iii
spomenika, a taj imamo ovdje u obliku ovog malog mauzoleja, koji je nesumnjivo
davao razlog da se lokalitet po njemu prozove. Danas Bradjevica nema u rogatiekom
srezu, nekadanjoj boraekoj zupi, ali ima Radjevici - selo u seoskoj obcini Godo
milje - za koje drzim, da je mozda postalo od Bradjevica 1 87 ). Zanimljivo je, da kraj
toga sela iztoeno . imaju dva lokaliteta, zvana Crkvina. · RadijeviCima inaee nema
spomena u poveljama srednjeg vieka, koje se odnose na ovaj kraj. Jos ima jedno
selo Radijevici i to u blizini Gorazda - sest kilometara zraene linije u praveu jugo
iztoka i nekoliko razstrkanih kuca sela Radijevica u s. opc. Hodidid kod Sarajeva.
Na Borcu ima jos dva usamljena groba: jedan na lokalitetu, zvanom Mramor
sa izvrnutim steckom, a drugi iztocno odatle na mjestu, zvanom Ljestve. Pokriveni
su. manjim kamenovima oblika deblje ploce.
Cemu su ovi pojedini grobovi; razasutipo gradu i okolini kod onako velike
nekropole? Jesu li to grobovi poginulih, koji su ukopani na mjestu pogibije iii
stranaea, koji su bez bastine, iii daleko od nje, ukopavani u blizini stalnog bora
vista? Odgovor je tesko . dati. Za Bradjevica lako se domisliti, da . je ondje napravljen
po njegovoj zelji, ali za druge se to ne moze reCi, Jos jedno zanimljivo pitanje moze
se ovdje posta viti: kako su se igdje kopali dubrovaekigradani u Bosni? Izgleda,
da njihovi pokojniei, . ako nisu preneseni u domovinu, .sto je tezko vjerovati, nisu
ni imali osim drvene, privremene krstaee kakav drugi znak na grobovima, jer su im,
vjerovatno, naknadno prenosene sarno kosti u rodrii k~aj. · .
U vezi s grobnieama napomenut' CU i slijedece: na Boreu, odnosno u okolini
grada, uporno se odrzava \! jerovanje, da jedan stariji tezak, sa Varosista, zna za
kamenitu grobnieu u obliku pecine iIi sobe,u koju semoze uniCi, a ukojoj navodno
lezi kostur s maeem pored sebe, ali dotieni nece nikome da kaze za to mjesto ; Sta
vise, stvar se krije. Nisam dolazio u priliku da togaeov jeka pitam ista 0 tome; a
njegovi bliznji odbijaju svaku mogucnost, da tako sta postoji. Meni se Cini, da ipak
ima nesto na stvari, jer kad bi ta glasina bila sarno izmisijena, svakako bi prosti sviet
oko rusevina grad a stvorio legendu 0 kralju, · kraljiei iii bar 0 nekom vitezu, koji
lezi u skupoeienom · odielu i nakitu, sa zlatnom s~bljom i sl. Ovako se govori sarno
o kosturu i macu, obienom rezultatu prekopavanja bosanskih grobnrea srednjeg
vieka. Nije Ii sve ostalo opljackano od samog pronalazaea grobniee, pa se sad krije?
Spomenuo sam ranije one supljine pod putem na gradu. lma inaee mjesta u rusevi
nama, gdje bi se kopanjem moglo doCi do podruma · iii drugih , podzemnih prosto
rija. Ima i manjih pecina pod Velikom Stijenom, a sarna stiena kote 735 bila je vrlo
podesna da 'se u njoj stvore k~kve bilo podzemne prostorije.
Svi nadgrobni kamenovi po Boreu - ' osim onih sto su oboreni iIi inaee
pomjereni - orientirani su praveu · iztok-Zapad, . prema lokalnom odredivanju
straria svieta. Po busoli pomjerena im je 'osovina nestb na pravae 8--1 - J-Z.
Grobovi su u velikoj veCini prekopani i opljaekani. Sta je unjima nadeno, ne zna se.
137) Zase lak Bradevina irna u seoskoj opcini Ratkovic, kotara Srebreni~kog, no ne znarn, je
Ii davnas njeg podrijetla. Skaric vidi· u · njernu basiinu porodice Bradevica, ali kako je to sa rno
zaselak od dvije tri kuce, teSko da ·ce to . biti(Skaric: Stara bosa nska vlastela u danas njoj
toponorna stici, GI geogr. dr. 1922., s tr. 134). lspitivanjern podrijetla stanovnistva toga kraja iIi
starosti rnogl0 EJ.i se doci blize istini. Irne toga naselja · radi rietkosti svoga irnen a doista .je pri·
vla~ivo za nas slu~aj .
86 [56]
B) Dalja okolina: Pavlovina, Kuleta, Ladevina, Borozan. Police, Dolovi, Selo Bora~. Brflgovo
i Otrjfevo.
138) Slovinac, Dubrovnik, VII. 1884; Vijestnik h. ark. d., XI., 1889; Asb6t u djelu: Bosnien
und die Hercegovina, Reisebilder und Studien, Wen 1889., Stojanovic: Zapisi, br. 4773 i 4774.
139) Gl. Z. muzeja 1889., Wiss. Mitt. 1895., Gl. Z. m. 1908., i 1914.
1<0) Nije mi poznato da Ii je Truhelka kasnije joS pisao 0 ovim spomenicima ili ko drugi,
isp ravlj ajuci netaenosti.
141) Solov jev: Sudbina jedne vlastcoske porodice iz srednjevjekovne Srbije (Starin a r 1933.134.,
str. 66.-67. (tir.).
[57J 87
Tvrtkova, nemamo. On jeinace bio iz roda Kosaea. Dalje veli, da je on (Vladevic) vodio
na Kosovu bosansku vojsku, sto bi bilo i razumljivo, akoprem je tamo mogao biti
i vojvoda Vukovic kao podredeni. Oba su bila poznata, a prezimena su tako raz
liena, da ih Dukin prevodilac nije mogao zamieniti. Onolika vojska imala je vise
vojvoda, ali je vrhovni bio po tadanjem obicaju iii vladar, kao Lazar kod svoje
vOjske, iii zamjenik, kao u Tvrtkovoj njegov sestric, Vladevic. Otuda i onoliko
postovanje kod vojvode Miotosa prema Vlatku, ciji je on bio cuvar, jer izgleda, da
je Vlatko za vrieme prvog i drugog kraljevanja Dabisina sklonio se bio kod PavIa
Radinovica, s kojim je vjerovatno i odrastao na dvoru Tvrtkovu H2). Vlatko je morao
u gradanskim borbama 0 priesto ponovnim uzpinjanjem Dabisinim izgubiti sve pa
nije ni nosio nikakvu titulu, a mogli bismo borbe 0 priesto 1408./9. uzeti kao vrieme
i razlog njegove smrti od ubojicine ruke. Ta tragedija je sigurno i povecala njegovu
popularnost kod okoInog stanovnistva. Mog-li bismo, is to tako, danas, s dosta v je
rojatnosti zakIjuciti da je i put VI atka Vladevica u Valonu 1399. bio u vezi s obee
prietecom opasnoscu od Turaka, s kojima su tada Mlecani ratovali u Albaniji, gdje
.ie u jednom dielu (Kroja) bio turski eksponent neki Konstantin, Ciju vojsku je vodio
Dragoslav Probistitovic HS ), s kojim se nas Vlatko jamacno poznavao iz kosovskog
boja. Vlatko je bio u sluzbi kneza Pavia, a Turci su bili vee na granicama njegove
drzave. Mozemo predpostaviti, da je i Tvrtko Vladevic, koga je krali Tvrtko 1. slao
1379. kao poslanika u Dubrovnik, doisfa Vlatkov braPH). (Kao Tvrtkov sestric dobio
je ime svog slavnog ujaka). VladeviCi po svoj prilici potjeeu od onog Vlaja (Vlada)
Dobrovojevica, Tvrtkovog vlastelina, koji mu .Ie sacuvao vjernost i u najkritiCnijim
momentima14~), a za koga je mozda bila udata sestra iii neka rodaka kraJja Tvrka 1.
Tako bi bilo i razumljivo sto je Vlatko ukopan na tudoj bastini, a nije prenesen
na svoju, jer su Dobrovojeviei bili iz srednje Bosne gdje im .ie, svakako daleko od
Borca, bila bastina. To je moglo biti u Stomorini kod Srednjeg, gdje se nalazi seIo
Ladevici, koje smo ranije spomenuli.
Truhelka je 1908. 146 ) i 1914.147) revidirao oba nadoisa, koji i nas ovdje zani
maju, no bez vel ike sreee, jer pored sitnih gresaka kao sto je previdanje poluglasa
b na kraiu rieci i pisanja slova »0« mjesto »W«, onnegdje previda i znak skra
eivanja pojedinih rieb. Da je respektirao tai znak, ne bi ucinio greSku, da sve
cetiri puta cita u nadpisu na Vlatkovom kamenu .,leOH NE MO/\4WE NH EANort>
V /\oBle4 T41e MorN4", sto on tumaci, kao da to znaci da Vlatko nije ni pred kim
sagibao kicmu, pa rna kako taj bio mocan. Medutim u zadnjoj rieci ima nad onim
rN4 znak skracenja i vidi se rN4, sto je kratica od rieci gospodina . Ako ostatak rieci
dodamo onome »T4Ic« dobit eemo staroslovensku riec T41eMO koja znaci sarno, nego
<42) Pucic: Spom. srp. I. str. 33 i 60. Dubrov~ani u svojim pismima Pavlu govore 0 tom, kako
je on zivio od malena na dvoru kralja Tvrtka i kako je bio njegov dobar dak.
103) Solovjev. nay. ~1. str. 68. Turski naziv za Tetovo je Kalkandelen, !ito zna~i probistit, te
bismo mogli zakIju~iti da je to bila nekadanja , ocevina ProbiStitovica.
<4') Corovic: Historija Bosne, str. 309.; vidi i Mikl. 189.
<45) Corovic, nay. dj. 290; Mikl. Mon . 176.
Hi) Truhelka: Crtice iz srednjeg vijeka, I. Vlatko Vladevic, GI. Z. m. 1908. str. 419-420.
147) Truhelka: Osvrt na sredovje~ne kulturne spomenike Bosne, GI. Z. m, 1914., str. 221.
[58]
88
osim. HS ) A to znaci da se Vlatko OIje sagibao ni pred kakvim covjekom osim pred
svojim gospodinom, a taj je bio knez Pavie Radinovic, cijom milo S c u je Vlatko
i ukopan.149)
Taean priepis nadpisa sa raztavljenim rieeima, kako ih treba po originalu
Cit ati , glasi:
+ (3b HME wLlc:1 H CHN<1 H COETro AXc:1 c:1CE /\E>I<H [3/\HICO (3/\<10H;!ib ICOI-!
NE MO/\c:1UJE NH EANorc:1 V /\OOICc:1 Tc:1lcMO rN<1 <1 w5HAE MNoro "1EM/\E <1
AOM<1 norH5E c:1 "1c:1 NHMb NE OCT<1 NH CNb NH 5PHb <1 N<1 Nb ~CHVE Ic<1MH
NErOOb OOEOOA<1 MHwTOUJb C /\~>I<HLlc:1 50>l<HwMb nOMO;!iro H ICNE"1c:1 n<1o/\<1
MH/\OCTOf-O ICOH ~lcon<1 O/\<1Tlc<1 nOMEN~ 5r<1
Say je nadpis jasan i eitljiv, te prema tome treba eitati s Luzica, a nikako s
Luzina iii s Luzca, sto takoder dozvoljava Truhelka u svom predzadnjem elanku lGO ).
Lokalitet Luzice moran je biti poznat stanovnicima onoga kraja, a to znaei da nije
bio daleko. Danas toga lokaliteta nema, ali ima u blizini Ladevine, sjeverno, na tri
kilometra udaljenosti potok Luznica, koji teee kroz selo Kovanj , a salieva se u
Rakitnicu, blizu Rogatice. Pored njega je vodio stari put za Glasinac. U rajonu toga
potoka moran je biti dvor 1 G1 ) iii selo istog imena, odnosno s imenom Luzice, odkuda
je bio i vojvoda Miotos. Vee po tome sto mu je Ladevina bila »plemenito« moramo
zakljueiti, da mu dvor, odnosno Luzice, nisu bile daleko 1 51a ). U rogatiekom kraju iU
nekadanjoj Pavlovoj zemlji ima dosta iokaliteta, kciji su tokom stoijeca promjenili
donekle svoje ime m ) iii nestail. Seio Graeanica, kra j koga je par put a prosao Kuri
1(8) U tom zna~enju naCi cemo je i u Assemanovom glagoljskom evangelijaru. N. pro u evan
del ju Ivanovom 1., 18 iIi III., 13 itd., sarno je taro pisana jos s poluglasovima: TblcMO i TblcbMO
(Ra~ki, Assemanov iii Vatikanski evangeli j ar, Zagreb 1865.).
149) Moram ovdje napomenuti, da Skarit misli, da je Vlatko Vlad evit bio »veliki vlastelin«
zato sto mu je nadgrobni kamen bio velik . Ne bih se mogao sloziti s tim mi~ljenjem, jer bas
ova nekropola na Ladevini je o~igledan prim.ier, koji tome protuslovi. Iz samog nadpisa na Mio
tosevom kamenu vidi se, da je Vlatku podigao spomenik njegov sluga, vojvoda Mioto~, na svojoj
bastini, a milo~cu kneza Pavia. Nikakav vel iki vlastelin ne bi treba0 niti t e milosti niti usluga
od s trane svog sluge. [ kam en vojvode Mioto~a, koji je bio mali vlas telin po svom podredenom
polozaju, mnogo je veci nego kamen j e poznatije vlastele kao na. pro nadgrobno kamenje kn ezova
Mirkovica (Batie) u Kopo sicu iii Radoje, »velikog kneza bosanskog« u Zabrdu kod Toplika. Prema
tome ne bi se s mjelo po veli~ini nadgrobnog kamena eieniti dostojan stvo nekog bosanskog ple
mica s re'dnjeg vieka . (Uporedi Skaric, s tara bosanska vlastela u dana~njoj toponomastici, Glas nik
g eogr. · dr. 1922., str. 126). Veli~ina kamenja ovisila je u prvom redu 0 vrsti kamena i mjestu
majdan a. - U toku tiskanja ove s tudije dosla mi je do ruku i razprava g. Drag. Kostita: Pes ma 0
vc rnom slu zi (cir.), tiskana u Glasu S. K A. CLXVll1. (1935.), u ko joj se g. Ko stic takoder osvrce
na spomenike s Ladevine, no kako njegovi nadpisi ni s u doneSeni po originalima nego po starijim
transkribeijama to ih nisam mogao uzimati ovdje U obzir. Napominjem da i g . Kostic pravilno ~ita
»nekmo gospodina «. Ni ostalu s adrzinu njegove ra zprave nisam mogao izkoristiti, jer se ona gotovo
ova temelji na domi~lj a njima. Gosp. Ko sticu nije bilo ni poznato gdj e. se nalazi Bora~ Pavlovica i
zamjenjuje ga Bir~em kod Vlasenice!
1"") GI. Z. m. J908., naved. ~1. str. 420 i 423. Nadpis je ispisan tajnim nacinom pisanja,
naopako. Zasto ne moze se reci . Svakako nije pod utieajem turskog pisma, n;Js to se ranije
pomisljalo.
t6t) Nedaleko Kovanja, a juzno od potoka im a lokalitet Grad.
1Gia) (Posto je Gruba~a, zena vojvode Miotosa, zakopana u Seljanima , sat hoda sjevero-izto~no
od Rogatice, drzim. da j e ona umrla kao razpu s teniea u svom rodu, !ito ne bi bilo nista neobi~no
iii kao udoviea iza vojvod e te zakop ana na rodbinskoj bas tini).
H") Prije Galee, sad Gao~ici, Orahovica Orahovci, Lasee sad Lahei, Suri sad Surovi itd.
(Skarit: Popis bosanskih s pahija, str. 22 i dalje).
159) 89
pesic i zanocio u njemu, nestalo je, kako smo ranije vidjeli, ali je to ime zadrzao
potok, na kom je selo ldalo. Inace u cielom rogatickom kotaru ne postoji danas
lokalitet Luzice, a ni slicno sto, osim jednog malog pasnjaka, nedaleko Han-Sjemeca,
juzno, s nazivom Lucice.
U nadpisu s Miotosevog kamena, koji je takoder posve jasan cit a Truhelka
(1908 .) zadnje rieci »NE 5H MPTBcl NH IcPH[]O ~5HT « iii (1914.) »a ja ni ot
(me)ne nikor' ne bi mr'tv' nedah ga ubit(?) «, docim se tame vidi NE 5H MPb TBb
NEXrcl ~5HT« , Sta znaci predzadnja riee, nisam mogao iznaci, ali je \',ierovatno
neka greska. Citav nadpis glas i ovako (s rastavljenim rieCima , kako ih trebaeitati):
+ []b HME WYcl H CNcl H C[]ETO(r~) AX~ CE AE*H []OE[]OA~ MHWTOWb
C[]OHMb (C)HNOMb CT'bniCOMb C []OM~ r AN~ []AclTlc~ []A~i'iE[]Hi'i~ IcONb NOr~
ICOHM~ nOCA~*H *H[]~ ~ MPb T[]~ n05HAH*H 50*HMb (n)oMoi'iK> H ICNEs~
n~[]i\~ MHAOCTHK> <1 H CE ICOn~HTE (eitaj IconclT HE) N<1 nAEMETOMb H
npcl[]H []OE[]OA<1 MHWTOWb H MNoro W MOE P~ICE N~ sEMAH 5H <1 'b NH
WTENHE NHICOPb NE 5H MPb T[]b NEXr<1'59) ~5HT
Sta je htio sastavljae zapis a reCi zadnjom reeenicom jasno nam je svima. Ja bih
predlozio ovako eitanje: i mnogo od moje ruke na zemlji bi, a i ni (h)otenie(m) niko
ne bi mrtav - nekriv ubit. To je najblize originalnom tekst u, cemu ni Truhelka nij ~!
bio daleko u svom citanju od 1908. god.
Vojvoda Miotos umro je iza VI atka (za koga ima Truhelka viesti jos 1404.)1"4).
Za Vlatka smo rekli, da je mogao poginuti negdje 1408.11409. Svakako su ooa umrli
ubrzo jedan za drugim, jer je isti majstor ,uklesao oba nadpisa, sto se vidi iz oblika
slova, koja su istovjetna 1G5 ).
Skaric je na jednom mjestu sasvim pravilno ocienio, da bi dvorski pisar na
Boreu, koga smo rani.ie spomenuli, knez Miotos Curie, mogao biti unuk ovogq
vojvode Miotosa 1 56 ) . To je Skaric zakljuCio po narodnom obicaju, da se unuku daje
djedovo ime, a i po riedkosti imena. Po sto i razmak v.remena odgovara toj predpo·
stavci, a i knezevska titula, sto ju je nosio dvorski pisar Curic, nema 0 tome, ni sum
nje ma ). Stoga mozemo zakljueiti da je i on zakopan na Ladevini. Sigurno u onoj
hrpi od pet kamenova, gdje je bio i kamen vojvode Miotosa, koje su Lamberg, Kuri
pesic i ostali posmatrali kao nadgrobne spomenike porodice Pavlovica.
Borozan. Taj lokalitet smo ranije spomenuli u vezi s Dolovskom Gradinom,
kojoj je sluzio kao osmatraenica. Trebalo bi ga pomnije pregledati kao injegovu
okolinu, jer je morao imati neke veze sa sliedeCim lokalitetom.
Police. Nas uprot gradu Boreu (zapadno) s desne strane rieke na stienama, sto
se uzdizu vertikalno iz riecne doline, ima manja gusta suma, puna stecaka zanislih
,. ,) Ako se uzme u obzir oblik slov a P i slova r , kako ga je izvodio klesar ov ih spo ll1 e
nika mogla b i se odnosna r ie~ ci t a ti i :.NEXPA « (nek riv?).
1M) Truhelka, nRV. 1'1. u GI. Z. m. 1914., s tr. 252.
100) Razumljivo je, da jeda n t e is ti majstor moze d ecenijama u jednom kraju vr~iti klesarski
zimat, ali oblik njegovih slika, u ovom slu~aju s lova, prili~no se izmieni kroz s tanovit p e riod
god ina. Kako to ovdje nije s lu~ a j , jasno je,da s u nadpi si izvedeni uskoro jedan za drugim . Na
rocito upada u o~i is tovjetn os t slova po formi i debljini u sje~en ih linija, zatim po visini i ilirini
te je jasno da j e nadpise izklesao u kratkom razm lku vremena jedan te is h ma.istor.
106) Skaric: Stara bosanska vlastela, str. 32; Lupa i grad Borae u Bosni, Prilozi Beograd 1922.
1.0a) Zadnja vie s t 0 diaku Miotosu datira - il to smo ranije spo menuli - iz 1459. Tada ga
vid imo kao poklisara brace Pavlovica \,I Dubrovniku (Corovic, Hi s t. Bosne, st r. 534.) . .
90 [601
vecirtom u korov i potonulih dobrim dielom u zemlju. Ova, dosada sasvim nepo
znata nekropola, s velikim brojem grobova, s kamenim spomenicima dekoriranim
raznim sarama, na tako je neobienom mjestu, da se ne moze lako predpostaviti,
gdje su boravili stanovnici - svakako neko plemstvo - koji su se ovdje ukopavali,
vjerojatno vise stoljeca. Sjeverno od sela Ivlja (vidi spec. kartu), koje se nalazi inaee
juzno od te nekropole, ima bezimena kota (udaljena jedno 500 koraka od sela), na
kojoj je mali zaravanak. Izgleda, kao da je na tom mjestu mogao biti neki dvor.
Razumije se drveni, jer mu nema danas tragova. Svakako bi trebalo nekropoli na
Policama posvetiti narocitu paznju , jer predpostavljam, da ce se medu brojnim spo
menicima naCi i neki s nadpisom.
Dolovi. Iduci od mosta pod Dolovskom Gradinom k zapadu uzbrdo jedno 50
minuta, izbit' cemo prieecem kroz pitomu dolinu na selo Dolove, koje takoder ima
svoju srednjovjekovnu nekropolu, od koje je ostalo tek nekolika kamena, dok su
ostali upotrebljeni za seoske gradevine. Dolovi su vezani dobrim putem za stari
bosanski drum. Stoga bi trebalo i ovo mjesto bolje izpitati, jer izgleda, da je u
blizini bilo srednjovjekovno naselje s gradom ,odnosno dvorem (kota 861) .
Seto Boral':. IduCi od mosta na Praei izpod zeljeznieke stanice novim putem
za Rogaticu, doci cemo za desetak minuta do usca Rakitnice, koju cemo preCi, i za
jedan sat boda izbit' cemo u sel0, iz kojega vjerojatno potjeeu RadinoviCi-Pavlovici,
i koje je dato ime gradu Boreu. U blizini je manja nekropola, iza koje se (oko 500 m
prema jugu) uzdize 10kalitet Gradina (kota 807) na ko jo j se ne vidi tragova rusevina,
jer je dvor na tom lokalitetu bio od drveta, doeim se po malom broju nadgrobnih
kamenova moze zakljueiti, da dvor nije bio na tom mjestu dugovjek, iako je imao
,i kamena i sume, i vode. Dobar izvor ima odmah izpod kote, nesto sjeverno. I
iztoeno od sela Borea na nekih pol a kilometra ima 10kalitet Gradina, na kome nisam
bio, a nedaleko izpod njega je zaselak Podgrade, koji danas oripada u granice sela
B rei g 0 v a. Nema ni sumnje, da lokalitet Podgrade datira iz srednjeg vieka i
potvrduje predpostavku 0 nekad3snjem dvoru u selu Borcu izpod koga je bila, po
svoj prilici, u prvo vrieme, dok nije podignut veliki Borae i dubrovaeka kolonija.
I samo ime sela Brcigova zvuci strano i moglo bi nastati od Bracja-gola (bracia
gola iii bracia di gola), sto bi znacilo rukavac doline. Ovaj kraj nije uobce arhe
oloski izpitan.
Nasuprot Gradini (kota 807) sela Borca, na desnoj strani rieke u selu 0 t ric e v u,
na lokalitetu Plane ima znatnih rusevina nekog zdanja. Ni one nisu izpitane kao ni
say taj kraj, ko ji je gravitirao srednjovjekovnom gradu Zvecaju, udaljenom tek
nekoliko kilometara iztocno odatle : Zvecaj zvuci kao Nebocaj, Dragocaj -- imena
ranijih slovenskih viekova u Bosni - te mozemo iz toga zakljueiti da grad potjeee
iz ranog srednjeg vieka.
SLUCAJNI NALAZI
Na Boreu i pripadajucoj okolini nadeno je srazmjerno malo predmeta, za koje
se zna, ko ih je nasao i kako su izgledali, a vise ih je ukriveno od okolnog stanov
nistva. Najmanje se zna, sta su nasli mnogi »kopaci zlata«, sto su ovuda vrsljali do
Svjetskog rata.
Duka Obradovic nasla je na Velikoj Stijeni 1912. zlatni privjesak za ogrlicu,
velicine veceg dukata . Privjesak je imao s obe strane neku plastienu dekoraciju.
[61]
91
Zusammenfassung
Die mittelalterlichen, rein bosnischen Burgen als Bauten fanden bisher wenig
Erwahnung in der Fachliteratur obwohl ihre Ruinen fa sst auf jedem Schritt in de n
Bergen zu finden sind. Jedenfalls befinden sie sich auf steilen Anhbhen, gewbhnlich
<:eitwarts von Verkehrslinien auf felsigem , zerkliiftet.p.m und wasserarmem Boden,
regelmassig mit dichtem Gestrtipp verwachsen und nur im Hochsommer zuganglich,
da im Herbst und Frtihjahr regnerische s lind nebeliges Wetter in den bosnischen
rauhen Bergen jede archaologische Arbeit, zu welcher mehrere Tage notwendig sind,
erschwert. Wie in keinem anderen Nachbarland hat der bosnische Adelige, arm an
technischen Mitteln und noch armer an Zahl der guten Verteidigungswaffen seine
ganze Sorge dem Suchen nach einem passendem Orte gewidmet, wo ihm und seinem
Schlosse oder seiner Burg die Natur selbst die grbsste Sicherheit bieten konnte . Dazu
eigneten sich am besten die feJ sigenBergnasen, deren steile Abhange auf drei Seiten
yom Wasser einer Flusskrtimmung besplihlt wurden, dann spitzige einsame Felsen,
Bergspitzen, oder doppelte Flusskrlimmungen. Bei letzteren ging eine Burganlage
auch auf da s andere Ufer hintiber, da es gefahrlich war, dem Feinde einen Sttitzpunkt
auf der and e ren Seite zu gewahren. Es geht daraus klar hervor, dass es bei .einem
solchen Verfahren in der Auswahl der Baustelle fUr so eine Burg kein System gab,
weshalb sich auch die Grundrisse der bosnischen Schlbsser und Burgen verschiedenst
artig gestalteten. Der ausgewahlte Ort beherrschte die Leute, nicht diese jenen: die
Verteidungsmauern zog en deshalb bergauf bergab tiber Kltifte und Wasserri sse hin,
so dass der Grundriss einmal rund he rum ging , das andere Mal sich in die Lange
zog, und wieder einmal das Bild eines Spinnennestes zeigte. Das Hauptaugehmerk
wurde dem Eingang stor gewidmet, liber welchem sich gewbhnlich ein mehrstbckiger
Turm erhob. Dieser und die Ringmauern sind aus unbehauenen, be i der Hand lie
genden Steinen gebaut, so dass zuerst die Aussenflachen der Mauer aus grbsseren
92 [62J
Steinen verfertigt wurden und dann das lnnere SteinbrUhe ausftillte. Die Innengebaude
sind fast ausnahmslos aus Holz gebaut, ebenso die TUr- und Fensterstocke, weil von
gut behauenen Steinen in Ruinen der rein bosnischen Burgen und Schlosser keine
Spur zu finden ist. Es ist selbstverstandlich, dass man sich aus Mangel an besserem
Trinkwasser fast ausschliesslich mit Zisternen begnUgte.
Eine der grossten mittelalterlichen Bu'rgen, nicht nur in Bosnien sondern auch
auf der Balkanhalbinsel Uberhaupt, war die Hbhen-burg Boral': (Boratsch), deren
Massenruinen unweit der Eisenbahnstation Mesici-Rogatica weit ausgebreitet liegen.
Die Burg war Sitz der bekannten bosnischen Adelsfamilie RadinoviCi-PavloviCi, welche
iiber die ganze Gegend von Sarajevo bis zum Drinafluss herrschte, ausserdem in der
Herzegovina grosse Grundstiicke besass. Hauptvertreter der Familie wahren FUrst
Paul (Sohn des Radin) und sein jUngerer Nachfolger Radoslav, welche damals in das
Staatsleben Bosniens beide schicksalsweise eingegriffen haben. Der letite hat die
Burg 20 einer Hofburg, und die Familienwiirde 20m Erzherzogtum (Grosswojwoden
schaft) erhoben. Die Familie war sehr reich, hatte einen Palast in Ragusa und Ehren
biirgertum. Ihren Reichtum verdankten sie den erzreichen Bleiwerken von Olovo und
einigen damals bekannten Zollstatten. Durch ihr Land zog namlich die grosse bosnische
und ragusaner Landstrasse. Die Burg selbst lag fast inmitten dieser Kreuzungspunkte
und vieler anderer Landes- und Lokalverkehrslinien .
Die aussere Ansicht und die Geschichte der Burg ist uns leider unbekannt
geblieben . lhr Name und sogar ihre Lage ist wahrend der verflossenen Jahrhunderte
in Vergessenheit geraten. Erst vor ein par Jahrzehnten gelang es dem gewesenem
Musealdirektor H. Skaric die Ruinen bei der obgenannten Eisenbahnstation als die
von Borac 20 identifizieren. Aber einiges wissen wir Uber die Burg doch, weil viele
schriftliche Dokumente bestehen, welche hier ausgefertigt worden sind. So sind uns
aus denselben die Namen einiger Wojwoden (Heerftihrer), Knezen (Gaufiirsten), Hof
marschalen (Dvorski), Hofschreiber und geistlichen Wiirdentrager bekannt. Einer der
Hofschreiber bedient sich sogar des Titels eines Kanzlers! (Logothet).
Die letzten Herrscher der Burg Borac, die jiingeren Sbhne des Radoslav, Peter
und Nikolaus, verschwanden samt ihrem Hab und Gut in den stiirmischen Tagen
des Jahres 1463. Die TUrken verbrannten die Burg bis auf die Grundmauern. Die
aussere Ansiedlung (Vorstadt, Sotto-Boraz) mit stakrer ragusaner Handelskolonie
hielt sich noch ein par Jahrzehnte hindurch und Ubersiedelte hbchstwahrscheinlich
nach dem unweit von den TUrken errichteten grosseren Marktplatz Celebi-Pazar (das
heutige Rogatica).
FUr die Anlage der Burg wurde die Nase eines BergrUckens erwahlt und aus
genUtzt, die sich anderthalb Kilometer westlich von der obgenannten Eisertbahnstation
mit ih.ren zerkli.ifteten steilen Abhangen langs einer FlusskrUmmung des Pracaflusses
gegen das im Norden gelegene Dorf Varosiste hinzieht (Abb. 1). Zwei kleinere Sattel
durchschneiden so den Kamm des Bergriickens, dass die Kote 720 von der Kote 735
abgesondert blieb und diese wieder von der Kote 667. Dieser Zufall gab eben den
Anlass, dass die Burg in drei Etappen erbaut wurde: Zuerst der Bergfried mit kleinerem
Burghof auf der erstgenannten Kote (Velika Stijena), darnach die Burg auf der nach
sten Kote (Velika Gradina) und zuletzt die Mala Gradina, von dem zweiten Sattel
angefangen bis zur Kote 667. Zu gleicher Zeit wurde wahrscheinlich der vierte Teil
der Burg Borac auf dem anderen Ufer, cca 500 M nordwarts auf einem steilen, wild
gezackten Felsen, der sogenannten Dolovska Gradina, erbaut (Abb. 1 u. 11). Der 'Aus
[631
93
bau dauerte Jahrzehnte und wahrscheinlich das garize Jahrhundert hindurch, beiWufig
von der Mitte des XIV Jahrhundert bis zum Jahre 1463.
Der Haupteingang in die Burg war bei der Kote 667, zu welcher ein iiber zwei
Graben bis heute erhaltener im Felsen gehauener Weg fiihrt. Das Eingangstor wurde
durch einen starken Turm bewacht, in dessen Grundmauern eine teilweise nocll
erhaltene Zisterne zu sehen ist (Abb. 3). Der weitere Ausbau dieses Teiles der Burg
ist aus dem Grundriss (Abb. 2) ersichtlich. Vom Tore gegen Norden zu zieht sich
eine 70 M lange Schildmauer, gegen Westen zu eine solche von 90 M Lange. Die
SUdseite der Anlage ist durch steile Felsen geschiitzf 1m Inneren sind einige planierten
PliHze sowie im s teinigen Boden ausgehauene rechteckige Gruben zu beobachten .
Die nachste Anlage der Burg, - die Velika Gradina - zeigt im Gesamten
einen kreisformigen Grundriss (Abb. 6) . Sie ist mit voriger durch einen Sattel, welcher
querUbermauert ist, verbunden . Oberhalb der Mauer liegt jenseits auch ein starker
viereckiger .Turm. Beide Tiirme, dieser und jener im westlichen Teile der Mala Gradina,
haben hier den Zutritt zur Velika Gradina Uberwacht. Zwi schen beiden ftihrt uns der
Weg neben einem auf der linken Seite liegendem Gebaude zum Eingangstor der Velika
Gradina iiber welchem auch ein Turm die Wache hielt (Abb. 6). Von hier gelangt man
durch den grossen Burghof Ng IV (Abb . 6) zum zweiten Sattel, oberhalb dessen diesseits .
am HUgel der eigentliche Hof, - ein Wohnturm - hoch emporragte. Dieser war
durch einen Zwinger, durch die Ringmauern und einen doppelten Graben stark
geschiHzt. Neben ihm lag ein kleineres Gebaude, wahrscheinlich eine Hofkapelle,
wahrend die anderen WQbn- und Wirtschaftsgebaude aus Holz gebaut waren . In der
Nahe sehen wir eine ziemlich erhaltene Zisterne, die Uberwolbt war, dann etwas weiter
im Osten noch die Grundmauern eines Wachtturmes. Unter der Kote 735 von ostlicher
Seite finden wir die Uberreste der grossen Schiidmauer (Veliki Zid), deren Dicke
3·30 M erreichte. Auf einer steilen Felsenwand, welche yom Norden her die Burg
beschiitzte, war ein kleiner Beobachtungsposten errichtet. Er war sicher mit einer
Wurfmaschine oder einer kleinen Kanone ausgestattet, da man im Inneren der Grund
mauern eine grosse Anzahl von steinerner Kugeln fand. Die BurghOfe, die an den sUd
lichen und nb rdlichen Bergabhangen terassenweise lagen, wurden fUr Garten, Stallunge n
und Baupl3tze ausgeniitzt.
Der Sattel zwischen dieser und der nachsten Burganlage auf der Velika Stijena
wurde auch durch eine Quermauer und eine starke Wache befestigt. Uber einige
s teinerne Treppen gelangen wir auf den felsigen Bergkamm und stossen bald auf
eine grbssere rechteckige Vertiefung (Abb. 10), welche anfangs eine Kalkgrube war
und erst spater als Zisterne oder Keller diente . Ein steinerner Pfad zieht von hier urn
kleinere Felsen herum zu einem bis auf 8 M durch menschliche Arbeit verbreiteten
Graben, Uber we lchen eine bewegliche Briicke fUhrte .A uf einer Seite des Grabens sind
ihre in den Felsen gemeiselte Lager noch zu finden. Oberhalb dieser Stelle ragte der
hohe Bergfried, dessen Basis ein Dreick war.
Die vierte Anlage der Burg bestand aus einem in den Felsen der Dolovska Gra
dina errichteten Wachtturm und einer steinernen BrUcke darunter, welche als BrUcken
k bp fe je einen kleinen Turm auf beiden Flussufern hatte.
1m allgemeinen genommen sehen wir, dass die Burg Borac nach allen technischen
Prinzipien des Mittelalters gebaut war und nur Anderungen zeigte, welche die Neuerun
gen im Kriegswesen hervorriefen. Was das Baumaterial und seine Verwendung anbe
langt, verfuhr man bei dieser grosse n und reichen HQfburg genau so wie bei anderen
94 l64J
rein bosnischen Bauten des Mittelalters: Die ausseren und inneren Verteidigungs
mauern sowie die Mauern der Tilrme wurden so gebaut, dass ihre Aussenflachen aus
unbehauenen Steinen bestanden, welche reich mit gutem Kalkmortl gebunden waren,
wahrend ihr Inneres mit Steinbrtihe (Mortel und gebrochener Stein) ausgefUlIt war.
Gemeisselte Steine, ausser einigen Stticken von Tropfstein, konnte man in der ganzen
Anlage dieser grossen Burgruine nirgends finden. Zum Binden der Bausteine fUr die
ausseren Mauerflachen hat man soviel Mortel genommen, damit man mit ihm nicht
nur die Fugen zwischen den Steinen ausfUllen, sondern die ganzen AussenfWchen glatt
machen konnte. Die Wohn- und Wirtschaftsgebaude, Treppen im Inneren und Dacher
sind aus Holz gewesen.
In der nachsten Umgebung der Burg ist die Lokalitat Cisa zu erwahnen (Abb. 1),
da der Name vom italienischen Worte Chiesa (Kirche), im Dialekte Cesa und Cisa (I.
Tschisa) gesprochen, abstammt. Tatsachlich befindet sich auf derselben Lokalitat ein
grosserer mit Erdboden bedeckter Schutthaufen, worunter auch alte Mauerreste zu
beobachten sind, was auf eine Kirchenruine deutet. Stidlich von hier, auf einer kleinen
steinigen Anhohe, oberhalb der Lokalitet Radjevici, steht eine im steinigen Boden
ausgehauene Gruft mit dem Grabstein des Hofgeistlichen Radoslav Bradjevic, welcher
laut schriftlichen Dokumenten im Jahre 1454 am Hofe lebte. Von da gegen Norden
lag die Unterstadt. Weiter nordlich stiessen wir auf die Lokalitat Carina, was auf
ein Zollamt hindeutet. Von dieser Lokalitiit gegen Norden anschliessend liegt die
grosse Nekropole von Borac mit einem der interessantesten bosnischen mittelalter
lichen Grabmonumenten, was dessen Inschrift und plastische Dekoration betrifft
(Abb. 13) . .
Srednjevjekovna grobJja ·u Stuparima 1· Rastiku
Napisao
Dimitrije Serg'ejevskij
Pisac ovih redaka imao je priliku posjetiti 1938. g. kladanjski kraj. Iako je
proucavanje srednjev jekovnih nadgrobn ih spomenika dosta daleko od njegove
struke, ipak, dospjevsi u pitomo seoce Stupari, nije se mogao oteti ljepoti jedne
Slika 1.
sest velikih kamenih »stecaka« u Bosni obicnog oblika - sarkofaga. Svi su pri·
blizno jednog te istog tipa: sarkofag »na dvije vode«, kako se kaze u Bosni, to
jest krov sa sljemenom. Sa svojim postoljem, koje ima oblik debele cetverouglaste
ploce, spomenik cini jednu cjelinu, to jest napravljen je od jednog komada, sto
se moze dosta cesto naCi po Bosni. Orijentacija grobova je sjeveroistok - jugo
zapad.
Br. 1. NajveCi i najljepsi spomenik nalazi se na najistaknutijem mjestu na
zapadnoj strani groblja i najvise pada u ocI. On ima oblik sarkofaga i stoji,
kako smo rekli, na postolju, prema kojemu se malo suzava. Materijal je kreenjak.
Visina sarkofaga je 1.45 mt, sirina gore 1.35, sirina dolje 1.12, duzina gore 2.58,
sirina kose strane krova cca 0.70. Postolje nije napravljeno u obliku jednostavne
ploce, kao kod veCine ovakvih spomenika, nego ima jednu malu stepenicu (vidi
se na slici). Dosta je dobro saeuvan, sarno je odbijen sjevero- istocni ugao i otu
can je po rubovima. Ima i pukotina. TeSko je kazati, da Ii je ornament urezan iii
Slika 2.
izpupcen: jedno prelazi u drugo. Po rubovima su bile, sada veCim dijelom otucane,
»lajstne«. Najbolje je ocuvana sjevero-istocna strana (Tab. I., sl. 7). Jedna vertikalna
lajstna dijeli je po sredini, a jedna druga horizontalna dijeli u »r.amenima« (na najsirem
mjestu). U gornjem dijelu prikazane su dvije male spirale, u donjem dvije velike
i dvije rozete. Od donjeg kraja vertikalne lajstne idu dvije kose lajstne, od kojih
se odvaja po jedan grozd (u reljefu). Pcotivna kratka strana - jugozapadna
ima jednu slienu vodoravnu lajstnu, od koje se u sredini pruza druga vertikalno
do postolja. Gore - u zabatu - jedna primitivno izradena ljudska glava, en face,
izmedu dvije rozete (Tab. I., sl. 8) . Dolje su dva para velikih spirala, koje izpunjavaju
citav slobodan prostor. Na jugoistocnoj dugoj strani idu u sredini tri vertikalne
crte, od kojih one vanjske savijaju se u spirale. Po dvije kose crte idu od sredine
donjeg ruba; iznad Iijeve urezana je ptica. Sjeverozapadna duga strana ukrasena
je na sliean nacin, sarno mjesto, gdje bi trebala da bude ptica, odbijeno je (slika
1). Krov je pokriven sa cetiri cik-cak Iinije, tai{o da oponasa, kako izgleda, krov
pokriven drvenom »sindrom« u · cetjri reoa (»savova« - rekli bi bosanci) .
[3J 97
Br. 2. Drugi spomenik isto ima oblik s2l.rkofaga, sa:mo se ne suzava prema
dolje. Visok je u sljemenu 1.17 m, sirok 0.97; duzina iznosi 2.05, sirina kose strane
krova 0.565. Po rubovima (i dole) ima okruglu lajstnu. Ornament ima sarno sa
kratke jugozapadne strane. Odbijen je sjeverni rub i poneSto su otucani ostali rubovi.
Na kratkoj jugozapadnoj strani prikazan je jedan stab. Rad je dobar. Uzprkos
svoje jednostavnosti, a mozda bas radi nje, taj stecak pravi jedan vrlo ugodan
utisak (slike 2 i 8).
Br. 3, koji stoji pored broja 2, obicnoga je tipa, sarno sljeme nije raYno, nego
u sredini je vise (vidi se na slici 2) .
. Br. 4, je jedan stecak manjih dimenzija, malo je nag nut na stranu, tako da
se dobro vidi, da je napravljen u jednom komadu sa postoljem. Odbijena mu je sje·
vero-istocna strana i nesto juzpi cosak. Ornamenta ima na jugo-istocnoj dugoj
Slika 3.
strani: tri vertikalne crte u sredini, od kojih se obje vanjske savlJaJu U velike spi
rale. Jugozapadna (kratka) strana ukrasena je u sredini vertikalno postavljenim sta
porn, od kojega se odvijaju dvije velike spirale. Gore su dvije rozete (slika 3).
Br. 5. Stecak istog oblika. Jedini mu je ukras slika sjekire.
Br. 6 je steeak bez ukrasa, stoji nesto dalje prema iztoku.
Ne ulazi u piseeve namjere da datira ove spomenike, premda bi ovo biloza
nas od velikog interesa. Ali prema sadasnjem stanju naseg poznavanja srednjev je
kovnih spomenika u Bosni, bilo bi to s nase strane sarno nagadanje. Tezko je
uobce razpravJjati 0 tim spomenicima, dok nemamo njihovog sistematskog opisa.
Jedan takav korpus, makar i nepotpun, bezuvjetno je potreban. Sada nismo eak ni
sigurni za porijeklo samog oblika, iako ga zovemo ))sarkofagom« po slicnosti sa
kasno-antiekim sarkofazima. Rod spomenika iz Stupara pada u oei obrada krova na
spomeniku br. 1: ona, kako izgleda, oporiasa drveni krov. To vidimo i na drugim
7
(41
98
spomenicima kako u iztocnoj, tako i u zapadnoj Bosni. Ali · nesto sJicno vidimo i na
antickim sarkofazima.
Ni 0 ornamentu, koji krasi nase spomenike sa strana, ne mozemo puno da
reknemo. Razumije se, pada · u oci upotreba spirala, takoder. rozeta i grozdova.
Mozda su oni nasljedstvo iz antickog doba, a spirale cak i iz prehistorijskog. Ali
sve su to samo predpostavke, koje zahtijevaju dokaze. Ostaje nam. dakle, jedini
sigurni put, da prikupimo cim vise materijala.
ZavrsavajuCi opis ovog malog groblja u Stuparima, treba jos spomenuti, da
pored ovih stecaka nema spomenika novijeg datuma. Stanovnistvo Stupara su mu
slimani.
f~ )i ~r\{,
-l~2-'_l.l--!""~~;.:o:~~~~!IIIl(~Li/h ~
Groblje u Rastiku
Slika 5.
Zusammenfassung
. 1m vorliegenden Artikel sind zwei kleine mittelalterliche Friedh6fe in Stupari .
und Rastik bei Kladanj (Ostbosnien) beschrieben. Die Abbildungen 1-3; 7, 8 stellen die
Grabsteine von Stupari dar. Die Form der Denkm~iler ist die bekannte der mittel
alterlichen Grabdenkmaler Bosniens, - die eines Sarkophags. Was aber uns auf
fallt, ist das Ornament, welches die Denkmi:iler ziert. Den wichtigsten Platz nehmen
grosse Spiralen ein. Von sich selbst wendet sich unser Gedanke an die Spiralen,
die in vorgeschichtlichen Zeiten auf dem Balkan, wie auch in anderen Teilen Euro-
Slika 6.
pas, an Schmucksachen und anderen Objekten angebracht waren. Wenn wir aber
unsere Aufmerksamkeit den R6merzeiten in dieser Gegend schenken, werden wir
Spiralen auch auf einigen Grabdenkmalern in Ostbosnien finden. Auch die Rosetten
und Trauben, die die - Gr..tbdenkmaler von Stupari schmticken, k6nnten eine Erb
schaft aus der antiken Zeit sein. Es ist das Einzige, was uns berechtigt dieses tiber
die Form und das Ornament dieser Denkmaler zu sagen. Urn weitgreifendere Aus
serungen zu machen oder die beschriebenen Denkmaler genau zu datieren, dazu
haben wir zu wenig Material.
Auch von den Denkmalern vom Friedhofe Rastik (Abb. 4-6) k6nnen wir nur
vermuten, dass sie jtingeren Datums sind, als jene aus Stupari. Die Formen der
Denkmaler von diesen beiden Gruppen haben nichts, oder fast nichts gemeinsames.
Man kann keinen genetischen Zusammenhang zwischen den Ornamenten beider
Gruppen finden. Es ware auch zu gewagt, ihn zu suchen. Das n6tige Material zu
sammenzubringen ist unsere erste und wichtigste Aufgabe.
Starine u Dobrunu
Napisao D. Mazalic
Dobrun je cdee spominjat zadnjih decenija. radi svojih starina koje su dije
10m i opisivane, ali je ostalo jos mnogo toga neproucenog, pa i dosad nepoznatog,
cijim otkricem nastupaju i novi momenti koji pruzaju jasniju sliku i onih st,arina
koje su dosada vec proucavane. U slijedecim retcima iznijet cu rezultate mog pro
ucavanja dobrunskih starina koje sam vrsio u toku Ijeta 1940. s namjerom, da do
punim dosadanji rad u tom pogledu.
* * *
Kad je govor 0 Dobrunu, uvijek se misli na Gornji Dobrun, jer veci dio starina
lezi u njemu i jer je to zapravo historijsko mjesto pod cijim je gradom lezala i crkva,
rna da je ona danas, u koliko se to odnosi na duzinu puta, bas na sredini izmedu oba
sela: Gornjeg i Donjeg Dobruna. Donji Dobrun nastao je kasnije, u tursko vrijeme,
kada je poznato trgoviste srednjeg vijeka i ranijeg turskog vremena, razvijanjem
Visegrada, propalo. Svakako je i zemljiste danasnjeg Donjeg Dobruna bilo nase
Ijeno i u srednjem vijeku, jer to jasno svjedoci i par nadgrobnih kamenova male
bosanske vlastele koji Ide usred sela.
Najvaznije starine u Gornjem Dobrunu su crkva i stari grad, zatim njihova
neposredna okolina.
A} Grad. Dobrunski grad je cesto sp ominjat u literaturi no nije opisivan. lato
je i ostala nepoznata cinjenica da se on sastoji iz dva dijela od kojih se jedan
nalazi na desnoj, a cirugi na lijevoj obali Rzava. Razlog je taj, sto se to ne primje
euje ni iz najblize okoline, ako se grad posmatra iz doline (sl. 2). Tek kada se
ispnemo do stanovite visine koga bilo okolnog brda iii na sam grad, primjeti se da
Rzav rastavlja sistem utvrda na dva· dijela (sl. 1).
Udaljen oko tri sata hoda od Visegrada, Dobrun spada u niz vlastelinskih
dvorova koji su se nanizali duz prastarog trgovackog i vojnickog puta, koji je od
stare Vrhbosne vodio prema Drini i dalje na istok. latvarao je na mjestu, gdje je
podignut, potpuno usku dolinu rijeke, gospodario njom i pod strogom kontrolom
driao say promet koji se tuda odvijao. Sam pak, utvrden vecim dijelom prirodnim,
ali i vjdtackim zastitnim sredstvima, bi 0 je neosvojiv za svoje vrijeme. NajveCi
broj .ovakvih gradova podignut je u Bosni u drugoj polovini· XIV . vijeka, kada
se plemstvo umnozilo. la ovaj grad moze se reci da je izgraden takoder u XIV.
102 (21
vijeku, jer je i danasnja crkva pod njim tada podignutCl, sto znamo nCl temelju
zapisa. Ko je grad podigao, ne lOa se. S vrcmcnom je i dogradivan. Svakako se
moze uzeti da mu je zupan Pribil bio gospodarem u drugoj polovini XIV. vijeka,
jer je on osnivac danasnje dobrunske crkve. Godine 1383. spominje se Pribil u
Ca;"
a. ..
.f#,\ DobplAn Cor. DOBRUN
, COR.
S oJ(oling11l =
RA'IMJEI\NIK" :
I, 01 I
So 0
"'00 l!.OO
u iTIonahe, iii radi nekog drugog razloga presao grad sa imanjima u ruke poro
dice Radinovica-Pavlovica. Svakako ' se on spominje kao njihovo vl'astelinsko dobra
u pocetku XV. vijeka. Kao granicni grad svoje drzavine oni su ga i utvrdili, iako
je to ranije bio sarno dvorac. Velikog vojvodu, Radosava Pavloviea, najjaceg pred
stavnika svoje porodict', vidimo u godinama 1423. i 1433. u DObrunu 8 ). Inace
o gradu nemamo vise historijskih poda taka iz vremena samostalnosti bosanske
drzave. Turci su ga uzeli mozda i prije 1463., jer se Visegrad spominje kao njihov
kadiluk vee 1462 4 ).
se dva komada nalaze danas u zbirei Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Razgreuci na tom
mjestu zemlju i osuti malter naisao sam, vee s povrsine, na plocicu brigantine-oklopa
(15. vijek), dijelove ljudskog kostura i oko 30 em debelu naslagu humusa, nastalog
I
I
DO BRUN
/ STARI GRAD
ZA PADNI 010
i
/ --
/--' MJERILO:
//
/ ,..
,. ,. ;,
-.0 '0
til
'/
/
(,
\,
....
- ... -- _ ~ ~~~ ~-- -- ~' ----
od Ijudskih ljeseva. Otkud oni u tom ugiu kuJe, nije se tesk<? domisliti: iIi su zivi
zatvoreniei bjezali radi vode u podrumu u taj .ugao i tu umirali, iii su ubijeni baeani
kroz otvor podruma kuJe koji se nalazio nad tim mjestom. Ceste tragedije srednjeg
106 [6}
vijeka nasle s u eto i u ovom zamku svoje mjesto. Od ove kule sp ustao se pravo k
istoku jak zid do jedne stijene iznad sa mog Rzava, da se tako onemoguci svaki, iole
sumnjiv prilaz g radu.
Zidovi su podignuti, kao obicno u Bosni srednjeg vijeka, od obostrane opiate,
koja se sastojala od neotesanog kamenja iz neposredne okoline, povezanog dobrim
malterom u tolikoj kolicini , da je oplata mogla biti njim s obje strane posve za
gladena. Izm ed u oplata nasuta je ka sa maltera i lomljenog kam e na . Malter se sa
stojao od kre ca i rijecnog pijeska (sa Rzava) u omjeru 1: 2 iii 1: 3 pijeska. Malter
nije postigao poznatu tvrdocu srednjo-vjekovnih maltera, je r pijesa k nije dovoljno
bio cist. Isti je slucaj sa svim ostalim g radevinama srednjeg vijeka i kasni jih vre
mena u ovoj oko lini.
Debljina zidova kreee se od 1.10 m do 2 m, a ima ih ocuvanih i do osam me
tara visine, naro cito sa spoljne strane. Sjevero-zapadni dio kule bio je oJacan sa
unutrasnje strane zidom ciju svrhu nisa m mogao otkriti, osim, ako na tom mjestu
nisu pocival e step e nice koje su vodile u go rnje dijelove. To ojacanje nalazi se
naime na sa mom ulazu (sl. 3.).
U ovom dijelu grada, odnosno u ru sevi nama ovoga dvorca, na slo se dosada
dosta velikih gradevnih ca vala, jedan dugacki noz, ogromne makaz e, konjskih pot
kova , ljudskih cjevanica i drugih kost i. Cisterna je bila ranije do sta dubok-a, i u njoj
se nailazilo na sitnu gvozdariju. Sve su te razne stvari rasturene, i ja nisam ni jednu
vidio. Prica se uporno po selu da su neki njihovi ljudi, kopajuei na gradu, nasli
noyce, no ovi to od sebe odbijaju. Svakako je razbijen lagumom dio poprecnog
zida, juzno od cisterne, u blizini pretpostavljenog ulaza . Ispod dvorca, sa istocne
strane, ima na dva-tri mjesta nivelisanog terena na kome su ranije mogle biti
drvene zgrade. i jedna peCina nalazi se u tom dijelu brda .
Da se dode do is tocn0g dijela dob r un skog grada, valja iei do dzamije drzav
nim putem (sl. 1.), odatle do oba tunela, pa prijeei ieljeznicku prugu i kozjom sta
zorn us peti se do velike peeine (sl. 2.), a od nje treba uziei na stari trgovacki put
(sad vee sasv im zapusten) i iCi njim do vrha, odnosno do t. zv. Prosjeke'), odakle
se moze dobar turista, i onaj ko ne dobiva lako vrtoglavicu, uspuzati do rusev ine one
kule sto ~e vidi sa svih strana (sl. 2. i 4.). Kakav je ranije bio uzlaz do nje, danas
se ne vidi, a sva kako je bio s te strane usjecen u kamen i snabdjeven drvenim ste
penicama iii ljestvama. Kule na ovoj strani rijeke sluzile su vjerojatno sarno u voj
nicke svrhe, a podignute su pojavom vatrenog oruzja i Turaka. Ova, 0 kojoj smo
malocas govorili, dizala se iznad samog prolaza starog puta, usjece nog kroz stijenu
u duzini od 12 metara. Mali broj strazara na tom mje stu mogao je sva kom za
prijeciti prolaz. Zato se dobrunski g rad odrzao po svoj prilici sve do pred pad Bosne,
premda je bio Turcima na udarcu, i oni su vee odavno sjedili u Vrhbosni i Hodi
didu. ist ina, njegovi vlasnici, PavloviCi, bili s u pod tutskim protektoratom.
Od spomenute kule ocuvao se osim teme ljnog zida jos sa rno dio zapadnog, oko
4 m u visinu i s irinu. Kula je bila nepravilnog oblika u svojoj osnovi, ali je prema
gore vjerojatno prelazila u kruznu osnovu sa 4 m prijecnika , iznutra; mogla je imati
7) ' Koga ne zan ima velika pec ina, lak;e ce doci do Prosjeke, ako prode kroz tunel ddav
nog puta i uspne se s njegove istocne str ane se rpentinama s tarog puta ilto se viju nad s amim
tunelom (s!. 1).
[7j
107
~
\\ .{
SI. 4. - Dobrunski sta ri grad: pogled na podor glavne kule istocnog diela grada i na
rusevine dvorca ·u pozadini.
DOBRUN
STARI GRAD
'I~T01NI 010'
MJEI\lLO:
~ _,~------~~~
\.'\ .110 ~ 1,0 ~ ~o
/ 1~
/
,-1 ?gf
s
ben. Kak~ je mj,esto strmo, spira ga lako voda i unistava mu trag. Sa onom kulom
na drug{)J stram Rzava bile bi cetiri, a toliko ih spominje i Katarin Zeno na svom
prolazu ovuda, 1550. 8 ) . .' .
RlAVA
SI. 7. - Dobrun s ki stari grad: tlocrt velike zgrade u podgradu
(Sotto Dobrun) i njezine okoline.
bosanski srednji vijek, ali je, sudeei po uglovima koji su, izgleda, bili izvedeni, kako
je gore receno, u tesaniku, gradena od boljih majstora (primoraca). Nismo daleko
od istine, ako ustvrdimo, da je to bila trgovacka zgrada j centar podgrada, odnosno
dubrovacke kolonije, koja se ovdje spominje u XV. vijeku. Kasnije je zgrada, u
tursko vrijeme, vjerojatno vee u rusevnom stanju, sluzila kao han, po cemu joj je
i zaostao danasnji naziv »Hanina«. Na nekoliko metara ispred nje ocuvao se dosta
dug komad puta, dobro kaldrmisanog, zaraslog u korov i ledinu, sirokog do 1.50 m.
On se gubi u necijem kukuruzistu (sl. 7.) . Jedna trasa puta penje se od jugoistocnog -
dijela rusevine prema zeljeznickoj pruzi, izmedu tragova temelja drugih zgrada koje
su u sl. 1 i sl. 7 oznacene 2 ); odatle je vodio put dalje, danasnjom zeljeznickom pru
") Nema T1i trag a crijepu i opeci sto je karakteri sticno za bosan s ke gradevine s'red
njeg vijeka. . .
12) Za tragove zgrada koje prets tavlja na rocito nivelisan teren, a koje mi ne izgledaju iz ~,
s tarijih vremena, uzeo sam u sl. 1 i sl. 7 oznaku t ackicama. Narocito mi je sumnjiv onaj dio,
juzno od velike zgrade u velicim 16:4 m, koji moze dOl potice i od barake iz vremena gradnje
zelj. pruge iii nove ceste. Sarno bi se kopanjem mo~lo ustanoviti iz koga vremena potiClj
tj tragovi.
]1 I) II I
gom, po jed nom zaravanku, iznad stijena i silazio nekadasnjem mostu , kome sam
nasao neznatne tragove, a za koji dan as u selu gotovo nitko vise ni ne zna. U planu
(st. 1.) oznacen je tackicama. Stajao je nasuprot dzamiji. Posto Katarin Zeno pise da
se tik mosta uzdize brdo s gradom, trazio sam tragove na odgovarajueem mjestu i
nasao u blizini, ispred same dzamije na stijeni, nadvjeSenoj nad vodom usjeceno
Jeziste za balvan, okrenuto upravno na pravac toka vode. Drugog lezista nema,
jer je iIi unisteno iIi ga je Rzav - sto j e vjerojatnije - odnio zajedno s podlo·
gom, kad je neke godine sve na tom dijelu obale podrovao i oborio, nadosavsi
preko mjere. Toga puta raznio je i na drugoj strani rijeke temeljne dijelove zidanog
stupa mosta od koga sam nasao jos tri, cetiri pravilno tesana kvadra, ubacena
danas u ogradu obJiznje njive, koja se nalazi nekih dvadesetak koracaja daleko.
Iz koga vremena je bio most, tesko je reei. SudeCi po velicini kvadera mogao je
imati temelje jos iz rimskog doba . Drzim da je na mjestu danasnje dzamije bila
u srednjem vijeku mala kula-stra.zarnica, koja je sluzila kao mostobran. Slican slucaj
imamo kod grada Borca, sjedista Pavloviea, gdje sam na mjestu nekadanjeg mosta
nasao tragove kula s obe strane rijeke Prace. Cini se da je nesto slicno bilo i
na rijeci Zepi kod sela Zepe ispod rusevina grada Vratara, koji je takoder pri
padao drzavini Pavloviea. Sam Katarin Zeno, na svom prolazu preko dobrunskog
mosta, spominje jaku strazu na njemu. ' 3 ) Svakako uz sam most, u posebnoj stra
zarnici, jer je na mjestu ranije strazarnice bila vee podignuta dzamija s novim
naseljem.
Tragova srednjovjekovnom naselju nalazi se i iza dzamije, po cijeJom terenu
zvanom Pod-Rogovi . To su veeinom temeljni zidovi kuea i dijelovi kaldrme. Danas
su veCinom povadeni iz zemlje, jer smetaju poljoprivrednim radovima, i obicno se
vide kao hrpe kamenja iii pogranicni zidovi imanja. Stari put, prebacivsi se preko
mosta, vodio je kraj vrela Goduna i prosavsi ispod dzamije cinio je veliku okuku,
te iduei dalje stranom Pod-Rogova, prema sjeveru, penjao se kratkim serpenti
nama do vee spomenute Prosjeke, i provlaceei se kroz nju vodio dalje dolinom
Rzava. Prosjeka je pri dnu jedva siroka 1.20 m, gore je nesto sira, tako da se
je natovaren konj ipak mogao nekako provuei. Ostatci toga starog puta, joil su
tu i tamo ocuvani, jer se njim narod sluzio do prije nekoliko decenija. Drugi, za
promet vazniji, krak puta odvajao se kod mosta i vodio za Uvac, Prijepolje i t. d.
Drugih, srednjovjekovnih, kulturnih ostataka nema vise po selu. Mozemo spome
nuti jos sarno Godun, vrelo odlicne vode cije prastaro korito propade za vrijeme
gradnje novog dr.zavnog puta sto tuda prolazi. Poznata je u ovom kraju jadikovka
»Proklete Jerine«, koja, pred a juei grad Turcima, ' rece:
»Nije rni zao grada Dob runa,
Vee rni je zao vode Goduna,
Spasovika, divna teferica ,
Sa Zutice"), bjeJice ps enice. «
lz rimskog vremena os tala je trasa puta koju sam oznaclO u sl. 1, pedesetak
metara juzno od potoka Jablanice. Veee kamene ploce kaldrme koje su se na tom
dijelu trase nalazile jos do prije kratkog vremena, upotrebljene su za gradnju
novih zgrada na useu toga potoka.
13) Matkovic, nay. djelo str. 234; rij~ka se prelazi "pe r un ponte, dove Ie e una guarda
grossa «.
H) Lutica je plodan kraj u Donjern Dob runu.
112 [12J
skim cetama kao provodic kroz ove krajeve i kao takav dobio taj nadimak, ali
ne moguei vise zivjeti medu svojima kao turski plaeenik, presao je na islam. Da
Ii su njegovi potomci danasnjiMujiei, ne moze se dokazati i to je tek prica. Oni
sami to odlucno odbijaju. Grad je vjerovatno dobrovoljno ustupljen Turcima, pro
dan iii pao izdajom, jer ga je bez velike vojske bilo u ono vrijeme tesko zauzeti.
Novi gospodari nijesu na gradu nista mijenjali, niti su ga opravljali, pa je ranD
oronuo, a dizdari su ga cuvali sarno kao vojno-erarski objekt dobrog polozaja. U
vrijeme pojacanog vatrenog oruzja nije bio upotrebljiv kao utvrda, ali po svom polo
zaju i dan as bi bio kao uporisna tocka od ne male vaznosti.
'") Uopce res t aur acija ove c rkve bila .ie nesretna. Arhitekta Vanc as, koliko go d je kao
takav b io do bar, nije imao sret ne idej e za rest auracije starin skih gradevina. Bila je gre~ka oba
ranje eksonarteksa, podignutog i sl ikanog u XV!. vijeku, a prava nesreca ru se nj e zidnih sli ka
u naos u, kOje su bile isto toliko otuvane k ao i one u narteksu. Prema Vancasevom planu k oji se
tuva u parohiji dobrunske crkve, trebalo je izbiti i u narteksu prozore i uni stiti jedan dio sl ika
u njemu, no za hv alj ujuci interve nciji tadanj eg paroha odu s talo se od toga . Na svu srecu .
'0) Uporedi Kasa nin, nay. djelo str. 74-78 i Radojtic: Portreti srpsk ih vl adara u Srednjem
vij ek u, st r. 65-66, zatim Stratimirovie, Arheol oski prilo~ci u GI. Zem. m. 1891., str. 293., koji tak
tvrdi da su se u dobrunskoj crkvi otuvale »osob it o li jepe fre ske na zlatnom ozadku'«, dotim je
pozna to da se fre sk e uopce ne mogu slikati n a pozlacenom polju niti kod nas ima i jedna crkva
iz srednjeg vij eka u kojoj su zidne slike radene na zlat noj pozadini. Iz tak og pisanja moze sc
zakljutiti da pisac nije ni ul az io u crkvu, vee je po tl etijem pritanju iznio svoju tvrdn j u.
[ 15] 115
8*
116 l16]
zemlje. Po tome ga i poznamo, jer ga i grcki Sinaksar, a i ' nas Ohridski ' prolog
tako prnkazuju, a propisuje ga i Erminija 23 ). Da jeu ovoj maloj priprati od onog
malog btoja s1ika prikazano toliko anahoreta, mora se pripisati utjecajusamog
igurriana, koji je, kako se vidi i po njegovom pustinjackom odijelu i podviznickim
lancima, zivio i sam nekim, svega se odricueim zivotom. Do njegove slike stavljena
je kao simbol i slika sv. Jefrosina, pustinjaka. Sv. Pahomije, Pavle Tivejski i jedan
od onih pustinjaka na zapadnom zidu nose u ' ruci po svitak na kome se danas ne
moze nista vise procitati, jer su slova unistena. Jedino se na Pavlovom svitku vidi
pocetak: "TPflEiO I1IGAHOV Tl'flEiOXOAH .. " Pavle ddi desnu ruku podignutu u vis.
Arhijerej koji se nalazi na istocnoj strani sjevernog pilastra say je u bijeloj
odjeei sa omoforom na kome su prikazana tri crna krsta. Starac je, duge, sijede
brade, brkova i kose s tonzurom, a onaj do njega, na sjevernom zidu, isto je tako
obucen i nema tonzure'). Sarno su ona dvojica, do ovoga u polistavriju, sa slicnim
omoforom. Krstovi polistavrija izvuceni su ravnalom, uparanom linijom u malter,
sto se inace cesto vidi na nasim slikama srednjeg vijeka.
Od natpisa igumana Jefrosina, za koga je Kasanin mislio da je sv. Jefrem
Sirski (!r"), danas se moze manje procitati nego prije dvije godine, a iskrsla su
nova slova : " .. iHtb . GTro · iH€GTfI .. 0 .. <PI' .. " Ono f, u prvoj rijeci moze da
bude i popravljen poluglas b tako, da bi nekom greskom tu bila dva poluglasa,
moze da bude i precrtano Ei~ a moze da bude i K. Onda bi trebalo rijec, mjesto
HrOyi1l€Hbb citati HIlGTOHHHKb sa pogresnim H na kraju. Ali je najvjerovatnije da
je slikar napisao bio na kraju · dva poluglasa pa prednji precrtao i rijec bi se cita la
iguman iii igumen, kako sam je ja djelomicno mogao citati prije par godina, kad
sam i od imena mogao procitati slova ,,1€<PP. :"
Ostaje nam jos slika kraljevske porodice, s kojom se, osim Kasanina poza·
bavio i S. Radojcie u svom poznatom djelu 26 ). Dok je Kasanin ostavljao i mogue
nost da slika pretstavlja kralja Tvrtka I. s porodicom, dotle Radojcie iskljucuje tu
moguenost, jer je Tvrtko bio katolik, smatrajucJ osim toga da ruka Bozja, koja iz
segmenta blagosiva kraljicu, pokazuje njezino vise porijeklo od kraljevog, sto je
Sllmo moglo biti u odnosu izmedu kneza Lazara i Milice. Navodi jos i' grimiznu
haljinu u kraljice: »g ranaca joj je skerletna«21).
Danas se i ova slika nesto bolje vidi nego ranije. Zato i dosadanje fotografije,
koje se odnose na nju, ne vrijede mnogo, jer 's u na njima snimljene i mrlje prasine
o
Iz danasnjeg stanja slike vidi se jasno da su sve tri osobe pJave rnasti, naro
cito,kraljica, dok su kraJj i djecak vise ridi. Osobito ovaj potonji. Kralj rnoze da
buM u cetrdesetirn godinarna, uglatog je lica (iskljucujuei bradu), vrlo svijetlih
ociju, jako naglasenog kukastog, kratkog nos a i dosta kratke dvostruke brade, (a ne
sarno pri dnu razdvojene). Kosa, brkovi i brada su rnu ride boje. Kraljica irna dugu
Ijasto, nesto koseato lice, norrnalnog je nosa i usta, vrlo je svijetlih, zutih ociju (sl. 9).
Djecak ostaje prerna dosadanjern opisu, sarno je svijetlih ociju i tarnno-ride kose.
Odjevehi su svi u odijela crvenkasto-smede boje, a 0 grirnizu nerna ni govora.
Kraljica ne drZi nista u desnoj ruci, a ono sto izgleda kao krst, sarno su biserni
ukrasi s haljine. Lica su radena naturalisticki i. uz one portrete ktitora spadajll i
kao fragrnenti u mali broj nasih najboljih portreta srednjeg vijeka. Ali sarno po
izradi lica, jer ostalo radeno je po vee naucenoj sabloni kao i drugdje. Jos da
dodarno ovorne opisu segment, u vrhu slike, iz koga vir! s jedne strane ruka koja
blagostva· kralja, as druge ruka koja blagosiva kraljicu. Dakle nije jedna ruka, kako
se to dosada pisalo, vee dvije 20 ).
Knez Lazar na svojirn portretima u Ravanici i Ljubostinji, koji se, jedini, i
rnogu uzeti u obzir, nerna po fizionorniji slicnosti s kraljern na dobrunskoj freski,
kraljica jos rnanje sazenskorn figurorn l1a ol1irn slikarna. Lazar se slika sa oba
sina i tesko je pretpostaviti da bi se bas u Dobrunu pravila iznirnka . Lazaieva kruna
nije ona, poznata sa slika, srpska kraljevska iii carska kruna, kao sto je nosi vladar
na s.lici na Dobrunu, vee nekaniZa i drugog . oblika. Po . velicini nirnba na ' rava
nickorn portretu, rna da se kruna dobro ne vidi, dade se zakljuciti da je n1za.
Kralj Tvrtko bio je u vrijerne slikanja dobrunskc crkve odavno gospodar kraja
u korne se ona nalazila, i najsilniji vladar na Balkanu, poznat u srednjoj Evropi.
Bio je rnladi od kneza Lazara za desetak godina. Vjera rnu nije srnetala, da se
krunise u Milesevu, u najsvetijern rnjestu pravoslavlja, starorn, srpskorn kraljevskorn
20) Uporedi opis slike kraljeyske 'porodice kod Kasanina, nay . dj. str. 75 i Radojbc. nay.
dj. str. 6,5-66. '
118 ll81
krunom kao pravni, po rodu, nasljednik srpskih vladara. Granice njegovih zemalja
dopirale su do iza Mileseva. Njegovom krunisanju nije se protivio ni Lazar, ni
Vuk Brankovie, ni madarski kralj. Zena mu je bila kei vidinskog cara Sracimira
i imao je jednog sina.
Knez Lazar bio je u to vrijeme obvezan madarskom kralju, dijelio je ostatak
srpskih zemalja sa silnim Vukom, kraljem Markom, Balsom i drugima. Postao je
poznat i slav an u srpskom narodu tek poslije Kosova, a nesreea sto je iza toga
.pala na njegov narod, mnogo je toj popularnosti doprinosila. Vazno je da je 1383.
godine, kad su slikani dobrunski portreti imao oko 54 godine.
Kad se uzmu u obzir gornje cinjenice, ne moze se nikako reei da je u
dobrunskoj crkvi naslikan knez Lazar. Tim prije moze to da bude kralj Tvrtko 1.
sa zenom i malim Tvrtkom. Ko bi se u ostalom i usudio u ono, na suverenitet
osjetJjivo vrijeme, da u njegovoj zemlji, medu pripadnicima bosanske crkve slika
kneza Lazara koji nije bio ni krunisani vladar!? A da su ovdje zivjeli i od ranije
pripadnici bosanske crkve, vidi se po tome, sto su okocrkve zaostali grobovi srednjeg
vijeka oznaceni steecima, a druge vrste nadgroboih kamenova nema. Ovo je inace
vazan detalj za rjesavanje pitanja bosanske' crkve. Ma da nepotrebno, .Iako je
razjasniti zasto je kraljica na desnoj kraljevoj strani: kako god ktitori na juznom
zidu prilaze Bogorodici i prvi je naprijed starjesina, veliki zupan Pribil, tako se na
sjevernom zidu utjece vladarska porodica lsusu. Razumljivo je da je vladar preci
i prvi po redu.
U toku ovih razmatranja posjetio sam ponovno Dobrun. Vee od ranije zapazao
sam uz kraljicinu glavu, s lijeva, neke tamne mrlje u vidu slova, na. mjestu, gdje
bi se najprije ocekivao natpis. Medu tim mrljama narocito se isticala jedna u obliku
slova e. Orlao sam uvijek da te mrlje ne mogu biti slova, jer su svi natpisi na sli
kama u donjoj zoni izvedeni svijetlim slovima na tamnoj podlozi, pa sam se zanimao
vise svijetlim sarama sto su se vidjele izmedu onih tamnih mrlja. Dobogme bez
ikakva rezultata. Pokusao sam najzad da to mjesto ocistim po Dernerovoj metodi'O)
i imao sam uspjeha. Slika je na tom mjestu bila prigodom neke opravke zamazana
malterom kao i po ostalim dijelovima. Neko je obrisao malter dok je bio jos svjel,
ali je njegov trag ostao u vidu tanke nas,lage, $vijetle boje, 0 cemu sme} vee ranije
govoriJi. Posto su slova natpisa bila izvisenija (deblja), to je naslaga maltera poslije
onog brisanja ostala na njima. mnogo tanja i ja sam je mogao dosta lako ocistiti,
dok je medu slovima zaostala. OWl su vee ad ranije bila pocadila, sto se vidi i kod
drugih natpisa, i sad su se u jos tamnijoj konturi ocrtavala na svijetloj pozadini
maltera. Otud njihov drugaciji izgled u boji od ostalih natpisa. Natpis je u dva
reda. Gornji je jos zamazan i od njega se cita sarno zadnje slovo "A" U donjem
jasno se <:ita "HEII€. Au, dakle Jelena. Karakter slova je isH kao i kod ostalih natpisa,
znaci, prvobitni suo
lz imena Jelena zakljucujemo da knez ' Lazar definitivno otpada iz kombinacije,
rna da krusevski pomenik zove i mater despota Stefana t. j. zenu Lazarevu pogreSno
Jelenom mjesto Milicom 81 ). Ako je kralj Tvrtko uzeo pri krunisanju ime Stefan"
30) M. Doerner: Malmaterial, str. 264-265.
31) Iz toga bi se dalo zaklju1:iti da je i pisac krusevskog pomenika ddao vladara na ovoj
freski Lazarem, a da ga nije smetalo ime Jelena (koje je i uzeo s te slike i zadrzao u pomeniku).
Iz toga se opet vidi da u natpisu kraj kraljeve glave osim dosada poznatih rijeci "XII Ell IillrO
&1iI'HH GT6<t>lIHb" nije drugo nista ni bilo, jer se ni ciscenjem nije dalo ?ito otkriti i da se taj
Stefan mocao s dosta slobode smatrati i Laza rem. I<ako se u XV. vijeku jako dobro znalo
[19J 119
1110gla je njegova zena Doroteja dobitl ime Jelena i onda bi :,;lvar bila jasna,
pogotovo Mo izgled djecaka s knezevskim prstenol11 oko g,lave, a ne krunom, odgo
vara stvarnom stanju i godinama u kojima je mali Tvrtko mogao biti 1~83. godine.
Inace nam ostaje da u ovoj slici vidimo cara Du~ana s Jelenom i Urosem, sarno s
tim ogranicelljem !ito Uros na svojim poznatim slikama (Decani) i kao djecak nosl
vee kraljevsku krunu, car Dusan ima kratku, jedva vidno razdvojenu iii zaokruzenu
bradu, malo kovrdZavu. Okruglasta je lica kao i carica i dugacka, uska nosa, a to
se sve protivi izgledu licnosti na nasoj slici. Kralj Tvrtko inace ne bi imao nista
protiv slike svog slavnog pretka u ovoj crkvi, ali bi se to ocito protivilo uobica
j-enom pravu da se uz ktitora koji podize crkvu, ako on nije vladar, ne naslika i
tadanja vladarska porodica. Stoga pretpostavljam da slika ipak pretstavlja bosanskog
kralja s porodicom.
Kako je doslo do toga da se u krusevskom pomeniku spominje i despot Stefan
kao drugi ktitor s materom 32 ) nije tesko razjasniti, jer je on, kao turski vazal, s
pomoenim cetama zajedno s turskom vojskom provalio u Bosnu 1398. godine. Tada
su Turci upali duboko u zemlju i najveea je vjerojatnost da je tom prilikom, mozda
pri povratku nai~ao Stefan na Dobrun i obdario
crkvu. Inace je njegova dr.zava bila u to vri
jeme, kao i ranije Lazareva, dosta daleko, a da
bi on imao kakvih veza sa ovim krajem.
SJikar priprate dobrunske crkve bio je bez
sumnje talentovan umjetnik. Sva njegova lica,
a i mnogi drugi dijelovi figura nemaju veze sa
uobicajenom sablonom, i pokazuje se u novim,
cisto slikarskim vrijednostima (sl. 10). No to je
iSlo sarno dot Ie, a sve ostalo, kao i kod drugih
nasih slikara toga vremena, radilo se po naucenom
receptu, narocito prsti i sake kod ruku, noge,
draperije i drugo. Karakteristicno je za. ovoga
naseg slikara sto na rukama svojih figura ima
redovno kratke prste, za razliku od veCine ostalih
slikara svoga vremena koji ih slikaju duge, i
Sl. 10. - Dobrunska crkva: glava
preduge. malog Isusa; detalj zidne slike Bo
Kasanin se dobro domisljao da je dolazak gorodica s andelima.
slikara Strahinje u Dobrun 1606., bio mozda u
38
vezi s podizanjem eksonarteksa koji je bio tada podignut, a oboren 1884 ).
Nasao sam covjeka (Pavle Veselinovic iz Stanisevca) koji je te godine bio
zaposlen pri opravljanju crkve. On veli da je i naos bio pun slika, no da su tada
obijene, a da je i eksonarteks bio say slikan sa upotrebom mnogog zlata. (Neee
biti zlato, vee vjesto izvedene dekoracije i nimbovi zutom bojom). Eksonarteks
je porusen, ali je ostao onaj dio slika u trijemu nad danasnjim ulaznim vratima i
kraj njih . Te je zlocesta ruka premazala zajedno s natpisom iz godine 1383. uljenom
bojom, 1921. godine. No sudbina htjede da propadne to bijedno djelo nekog Alek
za ime zene Lazareve, odnosno despotove mate re Milice, drzim da je krusevski pomenik pisan
mnogo kasnije, dok pisac pomenika nije znao njezino ime i dao se zavesti imenpm sa nase freske.
32) Kasanin: nay. cJj. str. 68.
33) Kasanin: nay. dj. str. 71 tekst i 29 napom. pod tekstom.
120 [20]
sijeva, koji se usudio da se na njemu i potpise. Sunce je sagol'jelo uljenu boju, ona
se Ijuska i otpada, a pojavljuju se stare slike XVI. vijeka, tragovi onih ranijih, pa
i sam natpis iz XlV. vijeka. Da je Strahinja radio i na ovome trijemu, vidi se po
nacinu njegovog rada koji sam imao prilike da studiram u naosu crkve manastira
Ozrena. Crtez sviju slika u tom naosu do u detalje izveden je paranjem u grund,
linijama, oko 2 mlm dubine i Sirine. lsto to vidimo i na nekima od ovih slika sto
se ukazuju ispod uljene boje. Strahinja se u Ozrenu zapisao, a i ovdje u Dobrunu
(pomenik). Tamo su slike radene na posve bijelom temelju, bez primjesa, ali u dru
gim prostorijama ozrenske crkve takoder i na temelju, sastavljenom od kreca i
slame. Rekli smo naprijed da je Bogorodica u timpanonu, u narteksu dobrunske
crkve, radena na sasvim bijelom temelju. Nije Ii i nju izveo za vrijeme svog bav
Ijenja ovdje Strahinja, a kasnije ju neko premaljao? Vidi se naime ispod gornje
naslage boje i donja. Da spomenem jos da sam ispod sloja Strahinjinih slika u tri
jemu naisao i na stariji sloj, svakako onaj iz 1383.
Zavrsujuei poglavlje 0 slikama dobrunske crkve moram se dotaei i slijedeeeg:
Kad je prije nekoliko godina dolazio u Dobrun radi studija crkve g. Millet,
poznati francuski ucenjak, premazivao je - po pricanju dobrunskog paroha g.
Sokoloviea - slike mlijekom, svakako da ih osvjeti radi lakseg fotografiranja. U
ovolini Decana, zna se, da je g. Millet isto i tamo radio. Drzim da se to nije smjelo
ciniti, ni dozvoliti. G. Millet sigurno je dobro znao da sva draz i Ijepota freske
potice od njezine posne boje i da ee ona sve to izgubiti, ako je mazemo mlijekom
kOje uvijek ima u sebi masnih sastojaka. Narocito, ako mazemo stare, porozne
:o;\ike, jer one dobivaju dublji ton, u mnogom nalik na onaj uljenih slika. Freske
su gotovo prestale da budu ono sto su bile.
Zidne sIike po nasim starim manastirima srednjeg vijeka i kasnijih vremena
nisu sarno umjetnicka tekovina nasega naroda vee uopee civilizovanog svijeta i 0
njima treba - kao uostalom 0 svim umjetninama - voditi strogog racuna. U
pI yom redu duzne su to da Cine crkvene vlasti, a ako su one nesposobne, onda
svjetovne, jer je interes mnogih stranih ucenjaka, koji su »proucavali« te nase
umjetnine u toku XVIII., XIX. i XX. vijeka, bio cesto na njihovu stetu. Cast
iznimkama.
Crkvena porta bila je puna steeaka - bosanskih nadgrobnih spomenika
srednjeg vijeka. Sad su sarno tri, uz crkvu. Ostali su upotrebljeni u novogradnje,
osobito za izgradnju osnovne skole:H). Plemstvo koje je ddalo grad, ukopavalo se
ovdje. Posto u okolini grada nema nigdje drugog groblja, nema 0 tom ni sumnje.
To isto plemstvo podiglo je i crkvu. Pribil (ne Pribac, kako je to oznaceno kod
Kasanina u naved. djelu, tabla XIV.) je obicajno bosansko ime srednjeg vijeka koje
se ceSee pojavljuje: u Kosarieima kod Bogutova sela (kotar Bjeljina), upisan je
na steeku jedan PribiI B5 ) ; isto tako u selu Seenici u Popovom Polju 8B ). Pod Pavia
Radenoviea vidimo medu ljudima i Osto ju Pribiloviea S7 ). Dobrilo Pribilovie ukopan
je u Starom Slanom 3 f;). Kod Radoslava Pavloviea, gospodara Dobruna, vidimo voj
..) eitavo prizemlje ove skole izgradeno je vecim dijelom od velikih kvadera, lijepo
otesanih, :'ito s u ih dali stecci iz crkvene porte. Jedan je upotrebljen kao prag susjedne kafane.
Podnozne ploce dig'nutih s tecaka vire jo~ i clana s tu i tamo iz trave.
36) Gl. Zem. muzo 1895., str. 349.
30) Vijestnik 1889., str. 47.
37) Dinic: Z'emlje Hercega Sv. Save, Gla s S. K. A. CLXXXI!., str. 164, napom. 45.
38) Truhelka: Osvrt n:l sredovjecne kulturne spomenike Bosne - GI. Zem. m. 1914., str. 232.
[21] 121
vodu Vukasa Pribiloviea, a sto godina ranije Ivana Pribiloviea kao zupana bosan
skog bana (Mikl. 102, 349, 350). Sliean slueaj, kao ovdje u Dobrunu, da se bosansko
plemstvo ukopava oko jedne crkve, imamo i u Gorazdu, kod Hercegove crkve 3 0 ).
Groblja sjeveroistocno i sjeverozapadno od crkve nisu stara. Prvo je iz vre
mena Sv jetskog rata, a drugo iz proslog vijeka. U njega se i sad ukopava. Ona
dva steeka (jedan i nije to) za koja Trifkovie veli da su se survala sa ovog groblja
u dolinu, te jedan upao u rijeku 40 ), nisu u njemu ni leZala, vee stotinjak koraka
zapadno od crkve, iznad danasnje ze\j. pruge. Graditelji pruge su ih sami dali obo
riti, jer su im lezista pri gradnji pruge dosla na sam njezin rub. Onoga sto je upao
u vodu nisam mogao pronaCi, ali ga je jos prije 6 godina vidao spomenuti Dedo
Rasidovie, 10veCi ribu. Sarno se on ne sjeea da je na njemu bio kakav zapis (Trif
kovie) vee sarno isklesana ruka u reljefu. Drugi, pod nazivom »~areni kamen «,
leii i danas kraj ceste, oko sto metara udaljen od crkve, u zapadnom pravcu. To
nije ni bio nadgrobni kamen vee po svoj prilici paganski Zrtvenik koji na gornjoj
strani ima izravnato udubljenje oko koga ide kanaleie koji ima odljev u jednom
uglu (sl. 11). Na tome kamenu utesano je udubljenje u koje lako staje eovjecije
stopalo, zatim ima na njemu okruglih udubljenja i ispupeenja te reljefnih krugova,
pretstava sunca, mjeseca i zvijezda. Nasi monasi, kasnijih vremena, urezali su u
krugove natpise IC - XC i jos neku rijee koja se ne da odgonetati. Sve ovo, slicno,
nab eemo i pod stijenom, vise crkve, na mjestu koje zovu eelije. Prave monaske
eelije bile su inaee uz zapadni dvorisni zid, koji je opasivao crkvu od pradavnih
vremena.
Polozaj male do line, gotovo nekog kanjona, na cijem ishodistuprema Rzavu
stoji crkva, obilje vode, sume, jedrog kamena, sedre i peCina za usamljenicki zivot ,
39) Mazalic: Hercegova crkva kod Gorazda i okolne s tarine, Gl. Z. m. 1940., s tr. 40 .
'U) Trifkovic: Naselja II.
122 [22J
LITERATURA
1835.-1878.
Predgovor
Dne 5. kolovoza 1941. navrsilo se deset godina od smrti poznatoga crkvenoga
povjesnicara, uglednog i neumornoga saradnika Glasnika Zemaljskoga Muzeja u
Sarajevu dr. fra Julijana Jeleniea. Potrebno je da mu se Glasnik 0 deset godisnjici
njegove smrti oduzi barem na neki nacin .
Osim publikacija Ijetopisa starodrevnih samostana Bosne Srebrnicke u Gla
sniku Zemaljskoga Muzeja, te Izvora za kulturnu povijest bos. franjevaca, pokojnik
je objavio u Mostaru I. svezak »Spomenika kulturnoga rada franjevaca Bosne Sre
brnicke« 1927. god. To su glavne publikacije Jelenicevih kulturnih izvora Bosne
Srebrnicke. No vee god. 1916. dr. Jelenie poceo je objavljivati u Starinama Hrvat
ske Aka-demije u Zagrebu pod urednistvom dr. F. Sisiea »Spomenike kulturnoga rada
bos. franjevaca od god. 1437. do 1788. Kao nastavak tih spomenika iz Starina u
Jelenicevim Spomenicima izdanim 1927. od str. 303-337 imademo Izvore iz XIX.
vijeka od god. 1800.-1834. Pokojnik je pred smrt redigirao i kanio izdati u Gla
sniku Zemaljskog .Muzeja nastavak »Spomenika kulturnoga rada bosanskih franje
vaca od god. 1835. do 1878. Sto pokojnik nij e ucinio radi nagle smrti, to cinimo
mi prigodom 10-godisnjice njegove smrti. Dr. Jelenic je neke od tih izvora poje
dinacno objavljivao u nekim franjevackim i drugim. naucnim publikacijama, no ovdje
izlaze kao cjelina. Objavljivanje ovih Spomenika imade svoju vaznost u tome sto
osvjetljuju mnoge znacajnije dogadaje i pokrete u Herceg-Bosni kroz XIX. vijek, a
koji su bili od velikoga znacenja za Hrvate, a to su ilirski po!uet, okupacija Bosne
i Hercegovine, razvoj skolstva kod Hrvata katolika do okupacije, dokumenti 0
socijalnom stanju krseana pod osmanlijskom vlaseu i t. d. Neka pisma daju sliku
razvoja hrvatskog pravopisa u to doba. lzvora imade 144. Razpored i oznaka izvora
ocuvana je potpuno prema pokojnikovoj zamisli, a popis izvora i abecedno kazalo,
imena licnos ti naknadno su dodan i.
o vrijednosti izvora mozemo ponoviti rijeci dr. Jelenjca, kojima je zavrslO
svoj predgovor g od. 1916., kada je poceo da objavljuje iste :'spomenike u Stari
126 [2]
nama Hrvatske Akademije: »1 ako su spomenici ove zbirke svojim saddajem sitni,
kao sto je cit avo djelovanje Hrvatskog Naroda obzirom na djelovanja velikih naroda
sitno, oni ce ipak istrazivaocima hrvatske proslosti uopce, a s ovu stranu Save i
Dinare napose, u svakom pogledu dobro doci«.
Vis 0 k 0, 20. kolovoza 194 I . Dr. fra Rastislav DrIJic, profesor
1.
22. rujna 1835.
Fra Ili,ia Starcevic pise iz Tolise biskupu Barisicu uime nekih racuna; javlja mu, da je
biskup Kukovic otisao u Po~un na sabor, od !toga ne ocekuje dobro, jer se Madari Ijute,
Sio se .ie car Ferdinand poceo potpisivati I., mjesto V. Erdel.iski .ie sahor iz straha pren po
bunom raspusten. Javlja mu, ~to .ie cuo od dva Domaljevcanina, ko.ii su se povratili iz Beograda
o dolasku novoga vezi ra.
Illustrissime, ac Reudissime Due Praesul!
[3] 127
jer -su prietili menni, i Ambroxi, a shto misle Fra Ivi ne znam. Zar .vidishiemo kad circulare
dogiu, jedda ne bude dotle bash kako se prikazuje, ako pak, i texe budde fala Bogul Dni · est
terra, et plenitudo ejus, Volucres coeli pascit Pater coelestis.
Pria 15. danach ovdi na skellu compari Ge~ek, i Eshegh, hotiuchi na ove strane prichi
za opet prosti, ter Bogh dade ne imadoche Passusha, a genne i ja odvud ne bi kail, pak davshi
im 15. pleta odoshe psujuchi ko mue brez glave, ~ak iz Sabarie udarilo amo brez hizuna svoi
staris hinah. Od ostaloga zasada u vartgni opremagna momaka ne bilixi, nego priklonito, gliubechi
s. Parsten navizam se Vash nedostojni Fra Ilia Star~ecich m. p.
Dostoite se pozdravit Vashega chiatiba.
2.
8. lis topada 1835.
Knez Adam Revicky redodrz.avniku Bosne Srebrene javlja, da je Nj. Velitanstvu mio iskaz
s tovanja prema Nj. roditelju Franji I. i Njemu. Nj. Velitanstvo prema prirodenoj dobroti nastojact'
i dalje stititi katolitku vjeru, kao sto s e to moli.
13765
985
Sua Maiestas Ssma clem enter declara re dignata est, testimonium pllSlmae erga Divum Geni
torem suum, Imperatorem Regem Aplicum Franciscum I. u m et Se, devotion is, quod Admodum
Reverende Paternitas Vestra, Literis suis sub dato 28. Maij 835 exhibuit, pergratum sibi fuisse,
seque fiduciae pro continuando, quod Eadem Paternitas Vestra petiit, sacrae Religionis patrocinio,
pro renata responsurum.
De qua Benignissima Resolutione Regia, Admodum Reverendam Paternitatem V.oam erga
Literas alterius ordinis perasque sub dato 28 Maij a. c. ad me exaratas hisce edocendam habeo. Qui
de caetero maneD Paternitatis Vestrae.
Viennae, die 8. a Octobris 835.
benevole addictus
Comes Adamus Reviczky.
Pri dnu: ~ Rerendo Duo Patri Provinciali Bosnae Argentinae«. Izvornik u arhivu Bosne
Srebrene u Sarajevu.
3.
1838. 8. svibnja.
Redodr'lavnik mpo. fra Stjepan Marjanovic delegira predstavnike na teJu s fra Ambrofom
Maticem koji imadu u ime redodrzave da ostvare izmirenje s biskupom fra R. Barisicem, a prem~
intencijam a Sv. stolice.
Cum nuperrime a S. Congregatione de Propaganda Fide, quaepiam ordinationes ad compo
nendas controversias in hac Provincia vigentas sub dato dici 10 Februarii huius anni ad Ministrum
Provincialem missae sint, ideo ad harum pleniorem sensum, et intentionem tam Sac rae Congre
gationis, quam \l1ustrissimii et Reverendissimi Domini Vicarii Apostolici habendum, omniaque
dubia dilucidanda, et imposterum rem oven do nomine totius Capituli Provincialis, hic Kreshevii
congregati Vos RevE:fendos Patres Ambrosium Matich, Petrum Vukadin, et Antonium Knezovich
Ex Definitores, eo fine ablegamus, ut eadem gratiosa Rescripta Illustrissimo Domino humiJiter
exhibeatis Eumdem perdemisse rogando, quatenus suum sensum, suam intentionem, suam volun
tatem super singula puncta gratiose deponnere velit, atque in id maxi me incumbantis, ut salvo
honore personae Episcopalis, privilegiis Ordinis, et Provinciae, nonnihil turbatam concordiam, et
pacem reducere tentetis. Quapropter perdemisse rogamus Eumdem <lIlustrissimum, et Reverendissi
128 [4 J
mum Dominum Vicarium Apostolicum , ut Vos tamquam legitim os, et veros Ablegatus Nostros
suscipere; Vestrique ve·rbis fidem adhibere, et vobiscum communi consilio ea omnia, quae inter Nos
controvertuntur, gratiose ita componere dignetur, ut omnibus apparere possit, Nos nihil aliud quae
rere, quam majorem gloriam Dei, Sanctae Matris Ecclessiae incrementum, s alutem tam propriarum,
quam emolumentum ordinis seraphici, et harum sacrarum Missionum. Quod dum a Deo, et lllustri ssimo
Domino ardentibus precibus eHlagitamus, has fiducialas litteras propriis manibus signamus, et sigilla
Provincae munimus, mandates vobis, ut omnia authographa S, Congregation is Vest rae fidelitati
commissa inviolabilia conservetis, sicque conservata nobi s restituatis .Valete. Datum Kreshevii die
8a Maji 1838.
F r. Michael Slisckovich. Fr. Andrea s Kujuncxich mpa
Fr. Marianus Shunjich Ex Custos. Petat Bosnae lmmediatus provincialis.
Ita est F. Matth. Nikolich cu st. Srebrene. Fr. Stephanus Marianovich mpa
provo mpr. Mini star provinciaiis.
Fr. M. Ostoich ex Provo Fr. Stephanus Markovich Comisarius
et Praeses Capituli mpa .1)
4.
21. studenog 1840.
Fra Ilija Startevic moli cara i kraIja Ferdinanda za podporu, ~to mu je nuzna koliko za
uzddav anje toliko za lijetenje, te mu pripovijeda svoj zivot i sta je sve u~inio za austrijsku mo
na rhiju.
3. Anno 1823. humillimus instans fuit prima vice provocatus per Capitaneum Kraguljacl
Compagniae Xupanjensis Commendantem, quatenus in iUa Bosnae peripheria indagare vallet in
res quaspiam, inter quas duo etiam equi censebantur. ab Austriacis sub ditis furte ablatas, et ad
Turciam transpositas; et quihus feliciter adrespertis, et suae competentaie restitutis, fidelitas, et
sinceritas humillime infraserti erga provincias, et populum Domus Austriacae apud Jurisdictiones
ejusdem augustissimae Aulae adeo stabilita fuit: ut ab eo tempore saepius in diversissimis negotiis,
- quorum genuina notitia sive respectu sanitatis, seu Status Politici, seu publicae securitatis,
e Bosnia desiderabatur, partim per antefatulTI Centurionem Kraguljac, partim per Colonellum
Richler, tunc Regiminis Brodensis Praefectum, aliosque Centuriones, et Savani Cordon Commen
dantes, uti: Miklich, Glavicsich, Tkalcsevich, Grammont, Gerlitz, et praesertim Kezan, ac Domin
kovich, qui successive in Compagnia Xupanjensi, et Savano Trajectu Commendantes, aut Commis
sionatu fuerunt, - velut occultus agens requisitus; ad plenu\m semper, contentum votis et
postulatis provocantium morem gessit. - Ita saepe in casibu s falsi rumoris de periculoso in
Bosnia statu sanitatis jam hominum , jam peco rum per malevolos questus speculantes in ditio
nibus austriacis sparsi, prout in specia maxime strepitose accidit mense Majo anni 1837. alias
vero reipsa vigentes morbi occultati, - per infrasertum, missis ad diversas partes, in quibus
periculoSi morbi grassari perhibebantur, fidis exploratorbius, habitaque certa informatione, ac
desuper facta competentibus Jurisdictionibus austria cis genuina de statu rerum relatione, aut
terror vicinis provinciis maiitiose, et. infundate incussu, et dissipatus; aut de periculo reipsa
vigente subditi confiniacii attenti, cautique redditi fuerunt: - Non secus machinationes, et
conspirationes malo rum, et vindicativorum hominum, forum et latronum, quorum certus Confi
niacuus e Gradishte Mikinacl, ob crimina domi patrata, ad illas partes profugus, per 10. fere
annos primipilu s fuit, et nunc in Servia esse dicitur, quive expilationes, et incendia in vicinis
austriacis pagis moliebantur, ac vitae quorumdam Officiaiium, in Savano Cordon excubantium,
insidiabantur, - per demissum supplicantem de sectae, et Regimini Brodensi, vel militaribus, ad
Savum vigilias agentibus, tempestive denunciatae, et sic latrones in suis pessimi s plan is turbati,
ac repulsi, sudbiti vero austriaci a maximi s damn is praeservati sunt.
Omnem pariter vel minimum eventum Politicum cujuscumque motus, aut sed itior.;s in Bosna
ortae, ejus originem, auctores, indolem et progressum infrasertus numquam neglexi~ Praedecturae
Regiminis Brodensis, aut respectivo Savam Trajectus Co mmendanti de tempore in tempus absque
mora genuine, fideliterque referre.
4. Jam Sup remus armorum Praefectus Baro Siegenthal de fidelibus pro bono Austriacorum
infrascripti oratoris servitiis, et promptitudine in iis preastandis edoctus, eidem supplicanti,
anna 1824. mense Augusto ad Skelam, seu Trajectum Xupanjen se m in sui prae se ntiam evocato,
non tantum in signem complacentiae super exhibitis hactenus fidelibus servitiis aureum horologium
donavit, verum pro futuro etiam fidelitatem, atque adhaessionem erga AugustissimulTI Austriae
Principem regnantem, ejusque provincias impen sius commendavit. - In obsequium hujus a tam
excelsa, sublimique dignitatis Commendante acceptae provocationis, demississimus suplicans cum
t ota Religi osa sun Provincia, et universa Bosniae Christianitate arctissimo tenerimae gratitudinis,
et fidelis smae adhaesionis vinculo Sereni ssi mae Domui Austriacae caeteroquin obstrictus, ab hoc
tempore usque ad annum 1838. tanto alacriori animo, nulli s vitae periculis deterritus, nullis
fatigiis fractu s, n:lllis expensis parcens, diu noctuque omni occasione et sponte sua, et prae sertim
a Regiminis, vel Savani Cordon Commendantibu s requisitu s, aut per se, aut per conductos fideles
homines, e diversis regionibus, uti Sarajevo, Zvornik, Travnik, Vishegrad, Bajna Luka, viis
occultissimis notitias capiendo, postulatis Committentium plene semper, et fideliter satisfacere
conabatur. In quorum comp robationem sustinet quidem humillimus supplicnns semet provoca re
ad testim onium omnium Supremae Armorum Praefecturae Slavonicae, et Regimini s Brodensis
Commendantium, qui ab anno J823. usque ad annum 1838. in illius fungebantur, nec non Offi
~iales, sub NQ 3. praenuncupatos, medi o quorum idem supplicans quaesitas e Bosnia notitias
praestabat; quia tamen eorum alii jam vita sunt defuncti, quidam vero illorum, alibi interea
accommadati degunt, non dubitat humillimus orator, vestigia suorum se rvitiorum in Archivis
pra~laudatarum Praefecturarum militarium extare tanto certius.
5. Quod clarum de iis testimonium perhibeant sub A, B, C et D, submisissime advoluta
documenta, et cumprimis ilia duo priom sub A, et B. de fabricatoribus Bank-Notarum Austri
acarum, in Bo snia auditis, quorum detectio sicut Altissimo Status Austriaci Aerario utilissima
funt: ita vaietudinem. perdemisse supplicnntis maxime ruinaasse, viresque attrivisse videtur. -
Fuit namque Gradacsensis Capitaneus Hussein hos Banknotarum falsificatores onno 1829, et 1830.
9
130 [61
diu in suo districtu artem suam occulte exercere permiserit; et sub capitis poena illorum pro
ditionem ubique inhibuerit: infraserto nihilominus post diligentes inquisitiones successit eorum
ubicationem resci re, et Commendantibus Austriacis extemplo in notitiam perferre; sic accidit:
quod, sapientissimi s dispo s itionibus factis, idem Capitaneus per Vezirium Namik Pasham convictu s
de his fabricatoribus, in ejus districtu latentibus, et laborantibus, veritus, ne ipsi culpa imputetur,
illos una cum Knezio, apud quem Banknotas conficiebant, in carceribu s enecari curavit.
Aegerrime interea ferens, occasionem tanti lucri sibi praeclus am, non de stitit in sui de
nunciatorem indagare, sed incassum diu parcontabatur; anno tamen 1833. illius patruelis,
Effendi-Begh Gradacsevich a quopiam mercatore, confiniario Shamacensi Magjarscich, ante annum
defuncto" certam summam pecuniae quaerendo, et in discursu, desiderium suum de libenter
habendis Banknotarum confectoribus, manifestando, quum ab eodem mercatore illi dictum fuisset,
quod ante tri e nnium tales habuerint, et de medio sustulerint, reposuerit, s c. per aliquem proditos,
et sua capita pro eorum Capitibus petita fuisse, idcirco illos interimi debuisse, seque cupere scire
hunc suum inimicum, promittendo, neminem deinceps per eum denunciatum iri; et ubi ei ante
nominatus mercator respondis set, Eliam parochum Tolissensem plurima ad istas partes referre
solere, possibileque esse, id etiam per hunc delatum fuisse, eundem Gradacsevich fremendo, et
per s uum Alcoranum jurando protuliss e, Eliam aut non victurum, aut e vicini a Ditionis Austriacae
remotius amovendum.
Et heu! miser infrascriptus Elias die 29 a Martii 1833. per Effendi-Begh Gradacsevich ca
pitur, et post 3. die rum teterrimos carceres in comitiva 2. siccariorum ad Vezirum Sarajevensem
Hamdi Pasham expeditur, quin vel verbum illi de hacce barbara cum eo procedendi ratione
diceretur, ibique novis Carceribus mancipatur, ac nonflisi octavo die s uae captivitatis Vezirio
praesentatus, mitius aliquantum s ui tractamentum exp e riri ' coepit, et facultatem ambulandi obtinuit,
vigili tamen oculo a barbaris custodibus ad omnem pas sum observatus.
Triste hoc infraserti, in captivitatem abducti , fatum res ciens P. Joannes Vuiesich, emeritus
Capellanus CastrensiS, e t modo administrator Faroehiae 111 Retkovec, non intermisit celerrimo
Cursore idip s um perseribere Comiti Reviszk y, tunc temporis Cancellario, euju s instantanea, et
provida intermediatione, uti adnexae illius sub E litera e praesidiales eondocent, procul dubio
effeetuatum fuit : quod captivus hie supplicans, suae prius decapitation is, quam dimissionis mo
mentum expeetans, die tandem 19a suae eaptivitatis eJ Vezirium benigniorem obs ervaverit, el
sp e m eJibertationis eonceperit; as t plenam Jibertatem, et abeundi lieentiam adhue per 10. alios '
dies obtinere haud potuerit, quam oeculte medio Acxi-Chiaja-Bej Personalis Vezirii petitos 50.
aureos, sed his non habitis, s altem 40. numerasset, et ni s upplementum residuorum, eharum sibi
horologium, a Baron e Siegenthal dono aeceptum, in sui redemtionem consign a sset. Omnia hae ita
cum demisse subs cripto s unt acta, g estaque, ut nex is ausu s fuerit interrogare de causa huju,
secum interventae procedurae, nee ab ullo crirren ei quodpiam vel eminus oggestum sit, nisi
quod in valedictione Vezirio cum gratiarum actione facta, et osculo fimbriis clamidis ejus appresso,
haec unice ex ore ejusdem audire meruerit: Vade, et noli amplius communicare cum infidelibu,
Austriacis, illi enim manent infideles, et hostes salvificae religionis Mahomedanae . - Hinc.
6. Ille terror, et metus a crudeli Carnificul11 morte, 29. diebus famis, sitis, fatigiorum, multa
rumque curarum , et angustiarum animi e t corporis, amaritudine plenus, et totidem insomnibu s
noetibus, usque ad division em animae a corpore, p e rpessus, unica esse potest, aut saltem praecipua
causa, quod ad genua coram Throno sac rat is s i I1l a e m a j e s t a ti s v est rae provolutus
supplicans, a natura debiliori corporis complexi one ctonatus, ab ilia tempore vire$ ouas physic as
notabiliter deficere, et moerore, multisque angoribu s conf ectas, contabescere senserit, atque in
horum con sequentia ant e biennium non t a ntum adrnini strationi , verum aliis quoque fatigiosis
muniis sui Ordinis nuncium mittere coactu s fucrit, ut tanto m~!·. us ~ anitati recuperandae vacare
possit. Ast quoniam mi sera Bosna regio nec p e ritos medicos, nee ullas pharmacopaeas m,:n ,;.~
Aprili a. 1. uti sub F. a suo Provinciali facultate ad Caesareo-Regias sac rat iss i ma e m a j e
s tat i s v est rae fellcies provincias transeundi, is thie semet curae probatorum medicorum sub
jicere, et cum Dei actjutorio aut valetudinis re ;taurationem procurae, aut felicem vitae exitum
in b e nedicta Monarchia opperiri. Et reipsa, spes confisa D e 0 nuquam confusa reeedit, supplex
infra seriptus, ab usu partim thermarum, et partim a cura medieorum, ex Regimine Brodensi, s ed
in primis Diacovarino, ubi ex liberalitate Dioeesani Episcopi Jo sephi Vukovich, et s ub continua
cura, et observatione illius medici, de praesenti sustentatur, et moratur, non exiguam spem recu
perandarum . aliquando priorum virium con cepit. Verum e sententia medieorum, testantibus
documentis sub G. et H. pertinacia inveterati morbi, quo supplicans humillimus laborat.
[7J 131
5.
3. pros inca 1840.
Ivan Franjo Jukic salje prijatelju (fra Boni Perisicu) poziv u »Kolo Bosansko« i moli ga da
mu ga vrati sk upa sa svojim opaskama. Javlja mu, da glede knjizevnoga drustva, kako je vikar
otisao, nije nista poduzimao, nada se, dok se vikar vrati, da ce Iasno stvar svrsiti. Moli ga,
da mu Skoplje i Ramu historijski i geografski eim prije opise i opis spremi.
D ragi i mili PriateIju!
Eto Vam hljem »Poziv u kolo Bosansko« procitajte ga i ako mozete pripisite, i pervom
prig9dom nat rag k 'meni DQsa Ijite ga, druge bo ovdi Copie (snimka) nejrnamo; posli neg je vikar
9'"
l8]
otiso nis ta nismo kod s tari ~ ine, uime nj ega op ravljali, dok ne dodje vikar i ne mislimo! budue
da je vikar, u velikom priateJjstvu kod DUiea, kod kog ee to on lasno opremiti; molim Vas
kad procitate: depromat Suum iudicium desuper: utrum aliquid sit immutandum, necne? aut
addendum? corrigendum? ne opus unius capisolii! - ~ -
Drugo je sto eete ucinit : kad se namirite na kakva covika koji je vise u nahii S k 0
pI jan s k 0 j ispitajte za sve podore (rudera) u toj nahii opisite jih, na.priliku : njiova imena,
dolicenu od bliznje ka sabe, mesto, 01 su kod reke 01 kod planine, vide Ii se zidovi od n e? gdi
su jezera, i .iesu Ii kolika? koliko su d aleko od bliznje ka sabe? kakve se nalaze i gdi, rude?
jezera 01 su kor! rekp, 01 rl~lpko od nje? po isti nacin izpitajte u Rami imal ikakvo jezero?
koliko .ie or! Prozora r!flleko? i .ie Ii hlizu vode Rame ... ne odmicite od dana do dana : messis ",,'
ampla est, Messores pauci sunt! Ova dok Vam priporucujem ostajem pozdravljajuci Vas i ostale
suclane, ja i ovdasnji suclani 10000 putah.
U Fojnici p rosinca 30. god. 1840.
Vas pri atelj
Frano [Vfln .Iuki c. v. r.
[zvornik u arhivu franjev . samos tana u FO.inici. Faksimil vidi u dra. Jelenica Kult. I
I.
PrvP) Jukicev poziv i pravila za osnutak knjizevnoga drustva u Bosni
Poziv u »Kolo Bosansko« Tako nazvano »Drustvo knjizevno« ko je MladeZ lIirsko-Bosan
ska za Godinu 1842 zavesti ze li .
Non quia defficilia sunt, non audem us,
Sed quia non audemus difficilia sunt.
S. Augustinus.
Ljubav, sloga, sveto s lovo
Pak ee sinut sunce novo.
A. Nemcie.
Bo~ njaci slavna bratja lIirska! dojde vee vr~me, da se i mi probudimo : za lzobra ze nje
(cultura) i prosvitljenje Naroda nasega brizljivii posta ne mo. [stina da mi cetverostoletnim jarmom
nesnosnog tudjeg vladanja, ugnjeteni, nemozemo u ovoj s truki ostalu bratju Slavjansku naslidovat,
kakobi hotili; ipak kolikoje mozno, i obstojateJjstva n as eg vrimena dopustiti budnu , necemo
propustiti naseg truda. Razmis ljajuci umov e i pred oei stavljajuei podobnost Bosnj aka h, nesu
m njivo dacemo u ovom zav eden j u privareni biti; ta zar i u najnovia vr e mena negledamo Ijude
u svakom nauku izvrstne, ne sarno u Bosni, dali jos podilje radi svojhi naukah hvaljene; al ovo
izobrazenje pojedinih Ijudih staje u prostome narodu proi zve lo? doista malo; sma trajuci sjedi
njenje silah umni da deseterostruko veei plod proi zvo di u kralj es tvu prirodnome, uzes mo za
dobro sile umovah nasi h na korist otacbine nase u jedno sjediniti.
Pohv a li smo mi umove koji se radjaj u u Bosni, al od nekoliko vremena umovi taki nam
pristadose, koji bi prostom puku na korist bio, i svojim knjizevnim trudom neumi snoga naucio;
pravo kaze lIirska poslovica »Gdi nije napridak, Tudeje nazadak«. Zato nam neu s taju vee odavna
Ocevci, Rame, Jajc an i, niti Divkovici, Pos ilovici, Matijevici i t. d. koj i bi narodnim jezikom
pi sa li , i svo m rodu koristni bili. Bratjo draga! Sreenismo mi na seg vremena, buduc da od kad
Danica od Zapada svitliti poce, mnogi se njezini zraci pustise na planine Bosanske, davnol e tni
sneg rastopi se , zime nes tade, ter n am le to nastad e, ug riasese persa nas a, uzgasese se rdca Iju
bavJju prama Otacbini na so j; za neizgubiti vrucinu i neozebsti u serdcu mnogi, lek mislimo i
za najbolji nadjesmo »Kolo Bosansko« kadse igra kolo naokolo, sve ostaje zdravo i veselo,
e to daklen bratjo dobra leka ! po primimo ga; koi zeli uzga n ostati i yearn svomu rodu, nek
koraci , sta zab ranjuj e? neka stupi u ovo »DruHvo knjizevno «. Posvetimo one vremena n ase g
casove, koji nam suv si i budnu, i koji nam pritee i mognu od drugih nasih zvanjah, i poslovah,
metnimo ji u kosni'cu (Ulisee) obee vase potribe, prinesimo ji na rasirenje ovog na ~eg druZtva, i
a
I(o.i e premd a daje u svom jos poce tku ipak mnoga obeeaje sarno ako u njega stupimo; a kad
1) Drugi sa m poziv i pravil, objeloda nio u »Izvorima za kulturnu povjest bos. franje
vaca « (Sa rajevo, 191 3.), str. 158.-160. "
[9J 133
stupimo da od pcelice male zanat ucimo treba: malo pcela ponese, al cesto i berzo noseci,
drugarice imajuci punu ternku sladkog meda nanese; tako i mi Mladd Bosanska nastojmo i
napridujmo, nit nas pocetak mucan, kako ostalih, tako i ove stvari od pocetog moze uplasiti,
pristrasene od ko~nice odtirati, dobro znajuci stvar dobro poceta da je na pola ucinjena, a
kad vee na poli budemo da nam uteci sverha neee ufamose.
»Kolo Bosansko«.
C i I j (scopos) ovog knjizevnog druHva jest: razprostranjenje Narodnog Knjizevstva,
upoznanje ucenih Ijudih snami, a nas S Iljimi umno jednom ricju zabavljenje, koje nikom na
putu nestoji, ni politici, ni Verozakonu.
Sus t a v') (s y s tern a).
1°) U ovo DruHvo stupajuci poloziti treba pet Forinti Srebra = 15 pleta, u svakom Ma
nastiru bitice jedan biljdnik na koga se novci iz zupah na oni Manastir spadajucih slasti mo
raju. Verhovni pako, kojice zajedno upravitelj DruZtva biti, obicno stajace u onom Manastiru
u komu Provicial; na ovogace se svi novci slati, za koje on kupovace po tri lztiska (Exemplara)
Ilirski Narodni Novina, Pestanskih Cep6cKH N. N. i jos drugi koji kakvi po vrimenah (periodicos)
ucnih Delah, po razmiru dohodka u kesi Druzvta naodecegse, po jedan iztisakslatieese u svaki
Manastir, iz koga slace se na one lupe gdi suclani naseg druZtva pribivaju, koja kad procitana
budnu nat rag saljuse u svoj Manastir, i na sverhi go dine svezane nek u Biblioteke unesu.
2°) Ovo DruZtvo izdavace po vremenu Delo pod imenom »Bosanska pcela« kojacese ure
djivat od jednog suclana kojise je vee poduzeo i za Godinu 18432) 'pervi put iziti ce knjiga,
izplativatcese troskom DruZtva, njezini dohodak pripadatce kes i Drustva.
3°) 'Suclani i ostali rod svoj IjubeCi Bo~njaci: umoljavaJuse da svoje sastavke salju k
Ucredniku receile knjige, a to svake godine do sverhe miseca Sarpnja, da tako Delo snovom
godinom uvik izlazit mogne.
4°) Predmeti (Materia) za ovu knjigu slaticese od GG. suclana: Narodne Pisme iz usta
Naroda brez i kakve svojevoljne promine prepisane, s izjasnjenjem od kog su i kakva su stalisa
ti ljudi od koisu prepisane, i s izjasnjenjem rici manje poznatih. Narodne po isti nacin Pripo
vikde, poslovice i Zagonetke l ). Pisme od sebe sastavljene. Pripovidke i ostala po obicaju drugi
Ucnih jednog DruZtva suclana, k tomu jos i ako bi sto na politiku spadalo 01 se
koji drugi dogadaj slucio') u njegovom okolisu, buduc da on najbolje moze opisat. Mnoge u
Bosni Rike kojim nit izvora, a jos manje utok:l poznajemo; mnoga Jezera kojim ni mista, ni
svojstva (proprietas) neznamo; mnogi gradovi, Varosi od kojih sarno imena poznajemo jedva;
mnogo vecim brojem nahodese podori (Rudera) starih Gradovah i Varosah od kojih nit imena
poznajemo; Mnogi stari obicaju, razlicna nosnja, koju valja opisat, i isto ime svakoj hodici na
znacit; na mnogo mistah nahodese razlicite stvar\·I), koje da i u sam om se okolisu taje u komse
nalaze; mnoge se iz ustah prostog Naroda cuju stare Ilirske rici; koje sve gorri imanovana valja
podpuno opisati i Ucredniku Bosanske Pcele sigurnom prigodom poslati; cesto se dogadja da
se mnogi novci stari nalaze 6 ) i druga na s tarinstvo nas opominjajuca, koja valja zakupit na
ime Druztva: stvari poslavsi DruZtva staresini a njinh opisanje, kakvesu i gdisu nasaste G.
Ucredniku.
5°) Tko u DruZtvo kakvo ulazi, duzanje sluzit se naredbom i upravami ovog DruZlva
zato svakom se na znanje daje: da ce se reeena Pcela Jezikom Ilirskim sto moze bitti razumljiviim
izdavat, a pravopisom Gajevim.
Buduc da jos svega DruZtva u kolu nejmamo, zato nit mozemo staresinstva izabrati;
niti odrediti kojim putom: Novine, i ostala medju nami priobcivat, mozemo, zato za ovu struku
nit mozemo zakona ikakva postavit; medjutim dok to nebude po posebnim knjigalll valja da
se dogovorimo, kako ce nam biti najzgodnije, i dastenam zdravi Bratjol U Fojnici 10tog Pro
sinca 1840,).
II.
Tri Jukiceva knjifevna pisma fra Boni Perisicu
I.
Priatelju dragi!
Imajuei prigodu, nisam mogo propustiti nejavivsi se marne znaneu priatelju, kome pored
dalecine od toliko vrimena ni s ta nepisa h. -
Krizaneu fra Petru biosam priporucio, da vam 5. knjige Vic i e a pie sam a h posalje,
da ih ako mognete uputite po evancigu; ako ste dakle primili, mozete i Lozieu jednu na Kupris
poslati, a Cuji, ja sa m poslo; skoro razumih, da je (uie svo je dilo za stampu poslo u Zagreb,
ako je poslo na Gaja, doisto morate mu javiti, da ee mucno biti stampano, jer Gaj ritko da
je kod kuee, a i kad je kod kuee on neotv ara takih knjigah, vee njegov Factor u tipografii,
a ovi za to malo mari, vee se ima Babukieu priporuciti, ako se hoee sto god stampati u Za
grebu? Ja sam pria nikoliko danah, odpravio na stampu u Zagreb moje diJo »Pladnovanja (sic!)
Zabavna«, pervi sve zak, ciena mu je cvanciga, biee prenumeracia, i vase eu ime metn uti? Na
skoro eu i na Narodne pisme dati proglas, perva knjiga ko stace dvie cvancige? Ovih danah
jedan sek ular moliome je da pristampam fra Marjana Lekusiea »Bogoljubna Razmisljanja Ml. 1730.«
buduc da je on vas trosak svoj evoljno obeco, zato sa m ja na se to t esko i dragovoljno doceko,
i ako me ne privari knjiga ee jos ov e godine biti pristampana u Splitu novim pravop.
Uime na rodnih piesamah, toliko sam vam vee putah priporucivo, a na vas nie kakav
letarg naskocio, pa za nista nemarite!? ta ako nas je dugotrajna smutnja niekoliko smela, opet
nejmamo se do s ta spustiti. Koliko okolnosti dopuseaju toliko i trudimo; n e u gas u j mod u h a,
i to ee biti, i proei: post nubila phoebu s nastojte dakle pripisiva ti Narodne piesm e, i ako koju
imate posaljite mi odma, jer eu odmah i drugu knjigu iliti dio slati na s tampu, glavni uzrok
dosad sto nisu bile ostampane, taj je s to sam zeli a da izajdu pod imenom »ili rske «, sad ee
pako pod imenom B 0 san s k e izaei ... - - --
Izvornik u knjizniei franjev. samostana u Fojnici. Na hrbtu: »Postovanom e Otcu: fra Boni
Perisieu. kapelanu i Priatelju u Skoplje.« Usto Perisif zabiljez io: »1844. 24. 6. Iz Sutinske u
Skoplje. I. Frano Jukie.«
2.
Mili moj prijatelju Fra Bono!
Kad sam vam posli dnji put piso, nadosam se bolesti, a li ne tako berzo? Fala Bogu! men c
je bolest st rasna biJa poklopila, ja sam istina na noge se pridigo, ali ufanja nejmam od pod
punog ozdravljanja; nek se Bozja volja versi; svaki dan zeliobi odavle poei, al slabost ne pripusta.
Vasu sam knjigu promio; Provincial mi je prido 42. plete ujme Novin. za kojesam ja
vee pi so i novce opremio. u Zagrebu se nemogu naruciti, vee na poslidnjoj posti; kazaee vam
Provincial : Novine ee dolaziti ko i do sad one iste. - Ovo 60. grosah za vascuo i jos 22. grosa
sto mi je fra Martin Nedie poslo po gvardianu Sutiskom, kad tude dojde us tavite kod vas u
racun sto sam vam duzan, ta ko isto i od fra Mate Mikiea sto primite biljezite u racun. Ako
to 82. gro sa Sutin sk i g vardian nij e poslo, pisite mu od moje strane, nek vam posalje.
I ml. post. Provin. a i vi ste mi naru civ al i za Banovu priliku. ko.ia .i e eto skoro mi s tigla,
al se je okvira zlatna pokvarila pon es to, s Provine. sa m se razgovaro , i on mi rece, da vam
je posaljem, ali da je kriete od npOwHKapa, H o,n; eJJH4Hbi HaTpa)!(H>IKa. Kosta 5 for. = 15 pleta h
brojtei ovo u spo menuti dug moj; pa eete mi sv rimenom sve javiti. Pozdravite mi fra N. Kri
Iiea; zao mi je, 'lto mi se nije navratio, jabi se iz daljega svratio i zdrava obaso, a on mene
ni bolestna, nehtide, nek mi s togod pise : porad mojih kod njegah na prodaju stojeeih knjigal1.
Zupnik VakeL pervi tom cia je, u drugom bit ee eontinnatio; al ni drugi ni treei jo'l nije
izaso ispod tiska. Da knjige dobavljate iz Zagreba, kojim putom? ja vam sam neznam kazati?
ja sam svaki na ci n evo deset godinah, kuso i trazio, par kako znate po po godine prodje, dok
mi iz Zagreba stignu! do Broda mogobi vam isti knjizar Lavoslav Zupan slati, al od Broda
fllJ 135
do vas to je muka, tim ve ca iSto nikog nepo zn aj e te, a dok upoznate, dos t a ce va s truda i vri
men a s t ati; meni su ovdasnji tergovci, Ri s tj, kers tjani , a kadkad i turci dobavljali, i valj alo
ji je osim ki ri e opet mititi,
O s taj em Ijubeci va s i g e rl eeil
u Travniku 28. svibnj a 1849. Prijat elj I. F. Jukie r. v,
Zacudo mi je, da ona dva ne prodan a Koledara n evrati mil? tim vi~e ~to bi m eni jedan
tribo ,')
3.
6.
27. travnja 1841.
Ivan Franjo Jukic tuzi se prijatelju (fra Boni Perisieu) kako je podhvat za knji zevno dru stvo
jenj a o - Kri zanac, kada mu se 0 tome s pomene samo suti - a taki su s vi Bos njaci,
Drag i prijatelju!
Kamo sriea ! da bi ya m mogo zeljno odgovoriti! »Sloga « nasa vidi se da natra g popuzaj e,
pri as nji nje Ijubitelji vide se oledeni (sic!)?! Kri za nac , vidi se da najmanje za nju mari , on bi
mog o kod st a ri sinah, stvar dokon cati, a l' kad nece usilovat ga ne mogu; toliko s am mu putah
govorio, dapac e i molio ga, al' bi zaludu, izpo cetka sve obeeavas e, a sad sarno suti : kad mu
od tog s ta spomenem; mozebit da ga je od tog tkogod o dvratio?! ."."
I to je sloge sta lis!?
T a ki s u ti obi cno Bosnjaci, dok jos malo kaurs ke pameti imadu, ad omnia utilia sunt
promptissimi, ai' se proh! dolor kvasom Bosan s l~im pokva re, i pravi Bosnjaci postanu; sad zasad
eto vid ite da ne mo ze ni s ta biti a odsele dogov a racemo se.
Od pisamah ,ni us poillen e ? ele ne sa lite s e. Druga ni s ta vee os ta je m zdravo j ves elo, sto
tebi i Tvom drugu Pavi zelim.
travnja 27. u Fojnici l R41. Priatelj Jukic,
Izvornik u arhivu franje v:Jc kog samost a na u Fojnici.
7.
25. travnja 1842.
Grof Nugent iz Zagreba saopeava se kret a ru rcdodrz a ve Dok kojim usiovillla poldanja svoj
dvorac Dubovac Bosni - Srebrenoj.
') Izvorn ik u a rhivu franjev. saillostana u Fojnici. N a hrptu: »Pos t. Otcu Fra Boni Perisicu
ucit elju i priatelju u Fojnici. « Povrh Peri sica opaska: »Primih na 24 kolov. 849, {(
2) Izvornik u arhivu franjev. s am ostana u Fojnici,
136 [12]
Provinciae Bosnae Argentinae, firie st udio sae suae Inventutis inibi erudiendae, ellocare velim,
lub ent issi mo animo deferrendo, id unire adjicicndum habeo - quod ego ex ard e nti ss imo sa lvi
ficae nostrae Romano-Catholicae fidei amore et zelo, ac intima erga Venerabiles Almae Pr()
vinciae Bosn e nsi s patres commiseratione, sup ramentionatam Arcem m ea m Dubovac, - in eadem
nonniosi unum cubile pro me meisque reservando, praelaudatis Patribus, inque praepositos fines
ita et eo modo resp ec tive excensuem, quod mentionati Venerabiles patres titulo recognitionis
annui census tantummodo unum Aureum Cremnicensem ad Festum Sancti Georgii deponendum,
quotannis persolve rc teneantur.
Zagrabiae die 25. Aprilis 1842.
8.
7. kolovoza 1842
Neki od bos. franjevaca (PasaliO), traz cc i u Beog radu iii C a ri gra du mje s to za kolegij
bosanskih klerika, pod pseudonimom se javlja iz Beograda Starcevicu fra Ili.ii i n a pucuje ga kako
da se s njim on i redodrzava dopi s uju.
Na led ima : »Ovi List neka se pridadne Mlogo ~astnom Gospodinu Fra llii Star~evichu pre
vrednom xupniku, iUiti P a roku . Preko Vinkovcza u Tollisu Tursk u preko Save.« titav li st odaje,
da ga je pisao bosanski franjevac - agenat u afe ri Barisic a i redodriavnil<a Bosne Srebrene.
lzvornik u arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu.
") Rim?
[13] 137
9.
. 26. listopada 842.
Ivan Franjo Jukie javljri prljatelju Pensicu:kako je bio jako slab; kako je bio 6 dana u Za
grebu i svaki dan isao Gaju; kako ' mu je Gaj preporueivao sabiranje narodnih pjesama; te kako
je s njim llgovorio stampanje prve knjige spomenutih pjesama. Bodri ga da ga i sam u sabiranju
narodnih pjesama pomogne. Opisuje mu, kako ga se Zagreb dojmio i posta mu je kupio neke
slvari.
Dragi Priatelju!
Kad sam skoro vasu knjigu primio, mislio sam da yam na nju vise nikad neeu moei odgo
yorili. Bolest privelika za sedam danah · poklopi sa mnom na postelju zato vrime nit sam mogo
zalogaja izisti ni zaspati. Sarna Bozia dobrota i priateljah molitve evo me opet digose te pomalo
pocimljem hodati.
Premda ruka trepi ipak ne mogo se ustegnuti da yam Mogod ovom prilikom ne javim. u
Zagrebu bivsi za 6. danah, svaki sam dan s Ga.iem bio, koji mi najvise priporucivase uime na
rodnih pisamah, i s njim sam se pogodio za stampanje perve knjige sto sam sakupio pesamah.
a tu eu jos ove godine poslati u Zagreb. Brate dragi nastojte zajedno s Pavom te mi pisamah
sakupijajte, .to nam je jedino blago koga nam turci dosad ne mogose uzeti? ako ste koju prj·
pisali posaljite mi sto pria - od Zagreba bolje je da yam nista ne pisem budue da u malo ricih
ne da se izraziti ovo napridovanje ilirstval? tamo .ie sve po ilirski! Knjige sve udami u nove za
novim, lipse za lipsim izlaze, al pustih novacah kod zalostnog Bosnjaka nejma da jih kupuje;
akobogda te one druZlvo sto s mo naumili zavedemo, nastojaeemo jih pokupovat-{(
Kartih za igranje magyarskih nejma u ilirskoj za prodavanje vee ima ilirskih, . koje nisam
mogo kupiti jer ni samu njih ne znadoh nista a i. vi bi toliko znali? - stvari donesene ovako
kostaju = peris (penicillum) 2 plete. Karte obadvoje pleta 1. i po, jedna kefica 5. kr. sr. jezika
cistilo 5. kr. sr. biva usve 4. plete. a vi ste meni dali 6, daklen daklen dobieete jos 2. od fra Gerge
iz Kuprisa komu ja uime te stvari vee sam piso. - Numismaticu rekose mi u Zaglebu, da se
samo u Pesti moze kupiti - Primitias quas habere infirmitas prepedivit habiturus Deo protegente
festo omnium Sandorum hic loci - i da ste mi zdravo, pozdravite mi Pavu.
U Fojnici 26. listopada 842. Vas priatelj Jukie.
10.
9. veljace 1844.
Fra lIija Stari'evie moli iz Tolise preko aposto!. nuncija u Beeu, da ga Vjeroplodnica nJeSl
zupnicke sluzbe koju je vr sio skoro 30 godina, te da se posveti ueiteljskoj sluzbi a na eemu je i
prije toga mnogo radio.
Devotissimus Orator Fr: Elias Star\:evich Presbijter Ord. S. Franci sci in Missione BosnenSl
Parochus Tollisanus, Sequentes G ratias, medio Excellentissimus Nuntiaturae Apostolicae Viennensis,
a S. Congr. de Propgda Fide humiliter postulat:
10 Ut absolvatur ab onere, et obligatione, quoad Curam Animarum, Missionibus Serviend i, quo
rum Servitio jam prope 30. annos vitae consecravit, et hoc propter tam aetatem provectam, quam
valetudinem, a multis Annis, praesertim pertinacissima abduratione Splienali, affectam; Vulnusqul:
incurabile quod in tibia pedis a pluvibus Annis patitur.
2. Postulat Gratiam, ut reliquum, quod br e ve adhuc restat Vitae Curriculum, usque mortem,
abdicata, et alteri. resignata Parochia, humilis Orator Consecrare possit instructioni parvulorum
inlitteris, et doctrina Christiana, quos Semper Cordi habuit, et Circa se Colligebat, et pro quibus
binas Scholas, primo in hac infidelium Provincia, Studio, et expensisSuis, aedificat; Singulam 100
parvulorum Capacem, jamque Unam parvulis pknam catu cernit; penes quam in ipsa area paro
chiali etiam Comodam domunculam pro habitatione erexit. Et hoc Unice Sub obdientia S. Congr.
et Viearii Apostolrei , quin ex frivolis forsitan, praesertim hoc turbulento perieulosae faetioni s
tempo i~, . rationibus, a Superioribus Regulatori ::; in tali officio tu rba ri, et alia Usque Vieinam ja.m
mortem transferri possit: tanto magis quod hUlllilis Orator, ob aetatem proveetam nee pro l:lliquo
138 [14]
officio, aut Servitio aptus existat, nec ob enormem affectionem Valetudi ad Conventum 5. dierum
Asperrimi per Anfracta Montium itineris, ob hac Parochia in ripo Savi ad Australem pl agam sita,
distantem, transferri possit. Et vel maxime ideo, quod devotus Orator ardenter cupiat sepeliri in
E cclesia a Se funditus, etiam primo exemplo inter tot Vitae periculo, aedificata, cupiat. Hoc in
honorem Dei, et B. V. Mariae Ecclesia Commode bis mille Animas capit. Multo plura humilis Ora
tor, Salutaria pro populo ultra P . Mille animarum Numeroso, Sibi addictissimo, instituta; et pr·)
totius Patriae Salute, praesertim binis lega tionibus ad pie denatum Imperatorem Austriae Fran
ciscum 1m impen sos labores, optimosque inde redundan tes, Successus, ad fulciendo s devotas postu
latio nes adducere posset, nisi et de Sufficientia expositorum Convictus existeret, et reliqua Optimo
remuneratori Deo relict a cuperet.
Pro majori Securitate Mediorum Vitae, pius Benefactor, et Amicus Oratoris Certus Cohortis
Austriae Colonellus hic Vicinus, Usque mortem Oratoris lega t Annue 50. Scudata pro Vitalitio, sub
Conditione Si S. Congr. precibus anuerit, et oratorem in officis instruction is parvulorum hic usq ue
mortem confirmaverit.
Dum humiles preces Devotus Orator exaudiendas sperat. Ardentissime divinam exorando
11.
30. rujna 1847.
Juki c pise Martieu u Krdevo 0 narudzbi nekih knjiga »bos nien sia«, trazi od njega pjes me
za tisak, te 0 potrebi otvorenja osnovne skol e u Kresevu . Martie mu na to ukratko odgovara.
sto pria prodrete i otvorite! ja sa m sve poslove sad nastr a nu metnuo, dok neuredim, tako valja,
da i ti uradi ~, jer doisto to je dele jedno najslavnie i najkoristnie za buduce na se bitje.
Drugo nis ta vee sercano te pozdravljajuci jesam
u Fojnici 30. rujna 847. Tvoj Jukic v. r!)
Mar tic eve 0 pas k e:
') Poslije m a lo godina bila je skola uredjena i obstojala s' malom podporom ucitelja od
c. kr. Generalnog Consulata do okupacije, i poslije okupacije osam godina p od mojim n adzi
ranjem. Iza toga postala komunalna pod nadziranjem c. kr. Vlade.
F. G. M_
") Durbin (dalekozor) koi je kod mene ostao pokojnog Jukica kada je on, nakon pol
godisnjeg st rogog tavnovanja iz Sa rajeva u Carigrad na dozivotno izagnanje odpracen' d.
16. Lipnja godine 1852. darujem prijatelju Dru L. Laus u za .ui"uvanja blag-p. uspomene Slavnoga
Jukica! d. 14. Siee. 1896.
F. G. M.
') Izvornik u dra. Jelenica. Na ledima: »Ljubomiru Marticu u KreSevo . S knjigami. «
Vidi Prosvje tu 1902. str. III.
12_
23. pros inca 1847.
Fazli-pa~a Serikovi( 1) cestita bos. franjevcima, da su Barisic a predobili i dobili novoga bi
skupa, koji ee buduc je Bosnj ak , dobro poznavati duh naroda i obicaje te ee s njima u Ijubavi
raditi za na rod.
Mnogopostovani starzi.
Dra go mi je bilo c;uti iz Vashega pisma, d a je dava sretno okoncan a, i da je presvjetla portn,.
Vas Milostivo pogledalla, i Vami Novoga Bisk upa preko Rima poslall a koje Vami na radost, vech
megiu Vami.
Ja Vam se raduem, da ubuduchie hochiek poc;inuti u Vashim stanovima od toliko trudova
shtoste pravetno od Nekoliko godina podnosilli. Vasha pak Blagodarnosti prama mene, sh to sam
pravetno, Vas Branio; to sam se oslonjao, na Vashu Viernost i podloxnost, Presv jetloj portio
I to chiete i unapred ak vazda kod mene nalazitti, I'ladajuchi se po Vashiem duxnostima. Drago mi
.it pak da no vo izab.rani Biskup jestt rodom Bo shnjak; koj chie dobro poznavati duh naroda i
njihove obic;aje, ' znatichie svami zajedno narod na dobro nastavljatti; u Ijubavi uzderxavati, i
viernostt p rama Preuzvishenoj Porti, i njegovim c;inovnizima, Priporuc;ivati.
U ostalom Vas Ljubimo. Pozdravljam i Novoiz abrano ga Bi skupa.
13.
10. ozujl(a 1848.
Juki c »vje rojatno« pise fr. B. Perisieu 0 potrebi rada na narodnom prosvjecivanju i ()
reformi pravopisa (usvajanju gajice).
Dragi rodoljube!
Posli Ijubavi Bozje, druga je zapovid u Kerstjanskomu zakonu: ljubav svoga iskernjeg. Ova
pako Ijubav najbolje se dilom ukazuje, kad se brines iskernjeg svog podpomoei u potriebah du
hovnih i tile snih. Neima pako veee potribe na ovome svitu od nauka: stiti i pisati znati; iz
knjigah bo eovik najla~nje moze znati: sta je duzan I3ogu, se bi i svome bliZnjemu. - Nestedi
dakle truda, Ucitelju Bogoljubni! jer, ako na ovomu svitu tvoj trud i znoj nije naplatjen, tvo.ia
je platja mnogo vee a gori na nebe s ih ...
') Ddimo, da sm o dobro odgonetnuli, jer Fazli-pasa jos 1843. is tice se u aferi biskupa Ba
risiea i bos. fran.ievaca. Dr. Jelenic, Kult.ur a i bos. franjevci, sv. II. , stc,. 58.
140 ll61
U ovome izdanju uzet je novi pravopis, od starog sarno u slideeih prominah razlican:
Novo: c, e, c, dj, g, Ij, nj, S, Z.
e, pise se u onih ri~ih , koje se razlieno izgovaraju, na priliku : pesma, izgovaraj pisma, oi
pesma, 01 pjes ma, kako hoees.
Gj, meee se sarno u tudih rieih, na priliku: angjeo ; dz, izgovara se malo o~arie, a meee se
sa rno u tudjih ricih ka 0 pervo , na priliku: dzin; tj, meee se mi s to e u ricih (sic!), koje u korinu
imaju t, na priliku: brat- bratj a. Dobro pamti i da si zdravo l
U Fojnici 10. ozujka 1848. l. F. Jukic«.t)
14.
24. listopada 1848.
Redodrzavnik fra Marijan Sunjie moli Svetu stolicu, da bi honorirala kakovom ~a sc u za
sluznog lijecnika u Bosni Franju Franca rodom iz Furlanije.
Sanctissime Pater! - inFrasc riptus humillimus Orator ad pedes Suae Sanctitatis provolutu s
filiali cum fiducia exponit quod certus Franciscus Franz nation e !talus oriundus ex Districtu FurIa
nensi Religione Catholicus, proFess ione Medicu s, ab octo annis cum sua hones tissima, et exe mplari
familia domicilium fixum haben s in Metropoli penes gubernatorem Civitem hujus Provinciae tam
praes t anter et fideliter munere Medici militaris fungatur, ut speciale Imperatoris insigne cum
perpetuo stipendio meruerit; tanta item prudentia, et dexteritate erga Magnates, aliosque se gerat,
ut om nium amicitiam et confidenti am sit lucratus; tanto demum , pro ea, qua apud Gubernatorem
floret gratia, studio, energia, ac promtitudine oppressorum Catholicorum omnium causas tueatur,
ac genera tim Religionis Nostrae negotia curat, ut nullis mun e ribus corumpi, nullo partium studio
se a recto tramite seduci pati atur.
Cum itaque vir hie rectus et probus prae omnibus, qui nostra memoria in Bosni extiternit
optime si t meritus de nostra sacra Religione, et misera plebe cumque pro tan tis suis meritis,
prae ter grati animi testification em nihil aliud a quoquam ex pectet ac desideret, nisi ut aliquo
sig no Religionis decoretur, justitia a me postulat, ut tam aequa vota in spiritu humilitatis suae
Sanctitati substeruam humillime suplicans nomine etiam totiu s Provinciae, ac aFflictae plebis qua·
tenus Sanctitas Sua virum hun c aliquo insigni Altissimae Suae benevolentiae condecora re dign e
tur. Quam grati8_m dum iterulll iterumque enixe expeto, in devotissimo sacr.orulll pedum osculi
persevero.
Fojnicae die 24. Octobris 1848. HumillilllUS, devotissimus et obedientissimu s
Filius Fr. Marianus Shunjie
Min. Provcis in Bosnia.
15.
14. prosinca 1849.
Ivan Franjo Jukic zahvaljuje se prijatelju Perisieu na poslanim mu starim novcima , te ga
bodri, da mu ih i dalje sabire. Sraeunava se s njim glede nekih knjiga.
1. Dog. Sveta. 1. Talianke. 2. Iskrice. 1. Elizabeta. 1. 2upnik Vak. i 1. Kol. vel. ove rekoh,
i druge nikakve! najviile sam zelio, da mi »Piesmarice« posaljete, za koje opet preporucujem,
da mi sve povratite Piesm. ilto nisu prodane, a ima ih kod vas 6. is tisakah po dvie svezke od
kojih pisali ste mi, da ste dvi prodali, jedne, recimo, da s te u Biblioteku metnuli, ostaju dakle
3. neprodane, ako ste jih prodali to je i bolje.
U knjigi spominjete, da ste pria poslali, al ja ne lOam po komu? da ne razumite po fra
Nikoli Krilicu, 01 jos po komu? - Ujme 1. kol. ja nisam nijedne knjige mogo Va se zasad na~i,
sto ste mi u Travnik pis ali, vee sarno sam biljezio, s to kad sam yam slao, i sta ste mi placali
i sta jos kod vas ostaje. dakle, mogo sam se prevariti jal ja jal vi. Zato sad nek stoji, ako 5e
ne .izbistri, nije velike ni stete. Ostale pak ovamo mi poslate knjige Vase cuvam, a i vi moje
cuvajte. Za knjige koje preporucujete ja sam evo po drugiput piso, zato kad stignu, nastojat
cu sto pria posiati. M a le Pucke kalendare sto su neprodani vratite mi. tako isto od Zabavne
citaonice, Sveta Dogod. i Seljanke, ako je koja pritekla od prodaje, i suvisa od Biblioteke,
vratite. - Pozdravite Pos. Gardiana, Vikara, Mestre, fra Nikolu i ostale priatelje. Cestitam yam
Bozicne blagdane, i novu godinu, Bog vas pozivio Rodu i Redu koris tni da budete mnogo
godinah!
U Varcaru 14. Prosinca 1849. Tvoj Jukic v. r.
Izvornik u arhivu franjev. samostana u FOjnici. Na hrptu: »Postovanom Otcu Fra Boni
Peri§itu, Ucitelju i Prijatelju u Fojnici«. Na drugoj strani pisma Perisica opaska : »Primio sam
od Jukica u dva tri putah - knjige kako siMi: I. Gunduliceva Osmana 1. knj. 2. Gundulieeva
druga del\a 1. knj. 3. Zupnik Valkfieldski 3. (knj.)!) 4. Elizabeta 3. (knj.). 5. Pesmice Narod.
svez. I. 3. (knj.). 6. Pesmice Na rodne s vez. II. 3. (knj.). 7. Dogodovstina Sveta 3. (knj.). 8. Gesne
rove seljanke 2. (knj.). 9. Talia'n ke Ors -Poeica J. (knj.). 10. Abecedarah Ng 20. (knj.) . 11. Pesme
Duhovne zakova MID. (knj.). 12. Plae Gospin NQ 10. (knj.). 13. Iskrice Tomasea NQ 4. (knj.).
14. sostars ki kalendar NQ 5. (knj.). 15. Mali Kalend. za Puk. .N2 10. Povratio sam njemu I. 2upnik
Valkfields ki I. knj. 2. Eli zabeta 1. (kn.). 3. Dogodovs tina S veta 1. (knj .). 4. Talianke l. (knj.). 5.
Isk rice 2. (knj.) .
16.
14. p rosinca 1849 ..
Fra Franjo Jukic saopcuje redodriavnis tvu bos. franjev aca jed a n podhvat bos. k a tolik a
i pravoslavnih te moli savjet i odobrenje .
Sreene Vam Boziene blagdane i pocetak Nove Godine cestitam, Bog Vas poziv io Rodu
Redu na semu na mnogaja Lieta!
Fra Anto pozdravlja zajedno sa mnom Vas i sv u castnu obitelj Redovnicku.
U Varcaru 14. Prosi nca 1849.
Poni zni Brat fra Frano Jukic.
Izvornik u a rhivu [ranjev. samos tan a u Gucoj Gori. Na ledima: »M nogo postovanome OtC11
Fra Mari an u Sunjieu Pridosto jno m Provinci a lu u Fojnicu «.
17.
27. sijecnja 1850.
Ivan Franjo Jukie pi se prijatelju Peri sieu glede nekih knjiga, upucuje ga kako ee odgajati
mladez, jali svrh u »kase«, u koju je sam polozio dva talira; moli imena drugih darovatelja i
javlja , kako i kada ee dati pod ti sak I. sv. »Bos. Prija t elja«.
Mili Prijanel
Na vasu poslidnju od 2. s ic. odgovaram: Knjige, koje ste jedanput na konat knjiznice uzeli,
nemojte mi jih v r aca t, vee sa mo one, koje se nisu mogle razprodati; a ni ove sve: »Placah«
»Abecedarah« i »Vicica Pis.« nemojte mi vraeati, neka stoje kod vas, ako jos tko htidne kupo
vati : Placi: gr. 3. Vici. Pi s. 1. pl. a Abecd . po Y; plete. - U Zagreb poslo sam pria 6. mies. 150.
pl. naru cio sve nove knjige, pa evo jos do danas ni odgovora ni knjigah ! Zato jos eu malo
pocek a ti pak ako ne stignu poslaeu, s to jos tvoga kod mene ima; a ja sam sve sracunio, i jos
ja moram tebi aka: dvadeset i dvi plete dati? medjuto piso sam u Travnik na Katavie a, da njdto
mog a duga onde naplati, te d a t ipos alje 8-10 pletah. koje kad yam - i ako yam - dodju, ..
javite mi. Ujme ono 100. pl. stud. 1848. poslanih na me, ovako se ima razumiti: Provincial meni
je piso da uzmem od fra Ive Kriliea na njegovo ime 100. pletah, a on da ce poloziti gard. a
piso mi je da eete Vi javi ti: na koju sve rhu i tako je bilo. - Sto mi napominjes, 0 staroj
merznji, 0 izg ubljenoj nadi i t. d. Fratri osobito sta ri, kanoti Ijudi Brezposljenaci, boljeg sta
i ne znaju ('initi? oni s u nas, istina jednoc privarili : obeeali n am zlatne pl an ine, dok na s u svoje
mreze upletose! al ovo nam za nauk neka sluzi : nek se in ade, neka nas merze, nek cine partite,
ali osim nas mladjari e. Mi radimo, pisimo, ucimo nas i druge ne samo, da budu Fratri Bosanski
vee i Domorodci Siavenski. Vi imate lipu zadacu, da M\ adez, kojoj ste ucitelj, osim theoretickog
sc holasticizma, naucite jih prakticku s kolu: da budu istin a pravi Redovnici, al d a se Redovnictvo
ne uzdrZaje u onim pogreskama, koje su nasu Provin ci u okuzile? a te pogriske znate koje suo
Svaki ra dimo vise za mladez nego za nas iste, pak nas nada prevariti nece; kolikogod n as nepri
atelji smeta\i, ako mi stazom kriposti u zhodimo, prodert eemo. Fractus s i labitur orbis Imp .
5 to se tice »kase« njezina je sverha dob ra, samo kad bi se s njom onako postupa lo; e to
i ja sam dao dva talira: dr ag-o bi ma bilo, kad bi mi mog-li : sviuh »Darovnikah« imen a i koliko
je koji dao, prepisati i pos\ a t i. Pozdravite mi Baltica: drago mi je, da je, srieno vidio opet svoju
otacbinu! Fala mu na poslatomu daru! Pozdrav i L azicu, njegovu sa m knjigu primio: Lagah,
jos ni sam primio, ako primim poslat eu mu.
Ja sam svakako, namislio, sad u pramalietje poslati na stamp u knjige: »Prijatelj Bosanski .«
Do 20. danah mislim ga sgotoviti i Provincialu na preg\edanj e poslati. Ovo ce die\o, ako im adne
Prenumerantah, izl az iti svake godine. Cianci s u za ovu godinu slideci: I. Zemljo- i ddavopisni
(sic!) pregled Tur. Car. u Europi. II. Starine Bos. Ill. iivotopis (sic !) fr. Mate Benlica Biskupa
Biogr. IV. Knjizestvo Bosansko. V. Narodne: Pisme. VI. N. Pripovidke. VII. N. Poslovice. VllI.
Nar. Zagonetke. Vi 0 ovome nikomu nista ne kazujte, a svoje mi mnenje priobeite. Pozdravi ml
sve Znance i Prijatelje. Tebe osobito \jubeei ostajem.
U Varcaru 27. sienja \850. Tvoj Jukic v. r.
18.
7. sljecnja 1851.
Fra Marij an Jak ovlj evic g eneralov komis ar dopu sta fra Marijanu Sunjicu, da ode u cesarske
zemlje i tu poradi za dobro redodrhve, a osobito za odgoj bosanske redovnicke mladezi.
19.
7. rujna 1851.
Re dodrZavnik Bosne Srebrene fra Anprija !<ujundzic po nalogu osmanlij ske vlade svoj braci
Fr. Andreas Kujundzich Ord. Min. S. Franc. de observantia Lector Theologu s, jam Secre
tariu s, Ex Def., ac in hac alma Provincia Bosn a Argentina iterato Min. Provialis, et humilis in
Duo servus.
Dilectis plurimum in xto Jesu Adm. et Rendis, Multum ac Venerandis Patribu s, et Fratri
bus salutem in Duo sempiternam.
Quadrigenti prope anni sunt amantissimi fratres! a quo haec Provincia nostra Turcico 00
minio subj ecta reperitur, et licet per tot annorum decursum varia fata, vicissitudin cs, molestias et
persecutiones no stri majores tollerare debuerint, pro gloria tamen eorum et nostra s imul nun
quam se gubernationi externae, e t politicis negotiis implicare volueruntj atque hinc factum est,
et ut fideles suo dominio semper permanserint, et subditorum gratiam, ac affectum conservare
noverint, nobisque earn, qua hucusque gaudeb a mus, bonam aestimationem reliquerint. Verum infer
nalis hosti s, qui primos parentes nos tros beata ilia felicitate qua in Paradiso fruebantur, sua calli
di date privavit, et nos etiam hac practiosissima, quam a Pat rib us accepimus haereditate spoliare
nititur. Summo enim cum dolore cordis nostri significare vobis cogimur, quod intra paucos die s tam
ab Exxillentissimuo Vezirio Airadin Pasa, quam etiam ab Excelletissimo Imperialium copiarum
..
duce mandata severissim a accepimus, nobis injungitur, ut admone a mus nonullos Religiosos nostrae
curae commissos, qui sui status obliti negotiis s aeccularibus semet implicant, et quodamodo turbas
si non excitant ea s autem fovere videntur. Et ne Vana terriculamenta vobis ob oculos ponere vide
amur, ipsam epistolam Excelentissimi Orner Pasae in patrium idioma versum vobis hic communi
camus, prout sequitur:
Izvornik u arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu. Na n.iemu se nal aze potpisi zupnika, koji su
ga citali. Na ledim a: »Urgentissime Adm. Rend. et Rendi s Patribus locorum sequentium: Bu so vaca,
Zenica, Guca Gora, Oolac, Ora sje Dobretici, Jajce, Varcar, Kottor, °Banja Luka, Ivanjska, Gra
diska , Sassina, Vola r, Stara Rieka, Biat ind e ad rio s«. Na ledima je i Decal BosI!e Srebrene.
20.
29. listopada 1851.
BiskupStrossmayer zahvaljuje se bosanskim fr a njevcima, d::l Sll mu poslanika M. Topalovica
lijepo primili, te ze li, da ovu zahvalu bosanski redodr zav nik okruznicom sao pci braci , kuda je
Topalovic . prolazio ..
Br. 1106.
Visokostovani Otac - Derzavnice! .
Sto sa m ja gledestvari one, u l<ojoj mi I. Rujria t. g . iz KreSeva pisaste cinio i do sad
opravio kazat ce Yam poslani bivsi k'meni Vas covek p. O. Martin Nedic Oefinitur. Niti is ta
drugo ·ovqm prilikom pisat Yam imam, van da Yam se zahvaljujem: sto ste poslanog od mene
svetje nika moga Matu Topalovica Profesora bogosfovi e, ' kako mise istidosta nakazivati ne
mogase, onako bratinsl<i primili. Drago bi mi to biIo, da je on tamo i sam po sebii sao, jer
bi u takovomVasem Cinu onu Ijubav smatrao, koja kano bastina SIavjanskih nasih praotacah
na prama svakom, a osobito st ranom go stu treba da se nigda kod naroda naseg neugasi. ·Pocem
ste ga pako kano od mene posianog tako docekali; uistinu ste po tom i mene postivat hoteli .
. Zelimdakle: da bi seove moje reci ' putem okruznice Vase svakom i pojedinom od bratje
Vase misnikah; . kud je rec en i Professo r Topalovic prosao, do znanja dostaviIe, i da u abce sv(
osvedoceni budete, 0 mojoj iskr enoj i· dabi-oj volji, kciko prama bosanskom kerstaj nlul(li ukopno
tako i prama Varna osobno, koji u toj c.esticl vinograda gospodnjeg taka trudno i uspes no
poslujete.
5aljuc Yam moj biskupski blagoslov ostajem svagda u ljubavi.
U Oiakovu dne 29. Iistopada 1851. V~mr blagovaklonjen. •
Josip Juraj Biskup.l)
21.
28. prosinca 1851.
Biskup Strossmayer pise be~kome nunciju, da je za bos. klerike odredio posebnu ku cu'
bolesnih sveeenika. Mi sli da Sv. zbor za rasirenje vjere neee im ati nista protiv toga , da bosanski
klerici dodu u Dakovo, je r svi s mo Rimljani.
Na legjima: "Ad Excellm um ac Rssmum D. Michalem Viale Prela Archi Eppum Carthag.
et Nun cium Apostolicum Viennae. « Kopia u arhivu Bosne Srebrene u Sa ra,iev u.
22.
20. sijecnja 1852.
Redodrza vn ik fra Andrija Kujundzic saopclIj e braci mu sirovu zapovijed, da u primanju
stranaca budu oprezni.
cautus ei usmod i s us pectos emisarios suscepisse, aut cum iis a liqu a consilia ag itasse co nvictu s
fuerit, sc iat se gravissime cum dedecore o mnium nos trum , dam noque puniendum fore, qu a rum
minarum jam effectus experiri coepimus.
De hoc periculo plebem etiam Nos trae cu r ae comissum admoneatis, et Deum fervidis p r.:
cibus continuis oretis, ne nos inducat in tentationem, hasque omnes nota s facia tis. Valete.
Datum Krdevii die 20 Januarii 1852.
Paratissimu s in Christo
Provinci a li s.
23.
31. sijecnja 1852.
Savjetnik Hamer u odjelu izv anjskih posa la, pise biskupu Stross mayeru: kako je becki
nuncij ponovno pisao u Rim za centralizaciju fran jevackih bosanskih klerika u Dakovu; kako
odobraje biskupovu namjeru, da, ako iz Rim a ne dobije povoljna o dgo vor a, osobno u Rimu stvar
ispost avi ; t e da je 50 for. za zen evsku crkvu primio i na svo je ih mjesto vee otpremio.
Wien den 31. Janer. Ho ch wiirdigster, Hochverehrteste r Herr Bi sc hof! Indem ich den Em·
pfang des giitigen Schreibens Eu e r Hochwiirden mit besonderem Danke besUitige, habe ich die
Ehre Hochdenselben bekant zug ebe n dass S. E. der Her Nuntius abermals im gewiinsc hten Sine
weg en der Erziehung der jungen bosnischen Franziskaner nach Rom ge sc hrieben und seinem letz
ten Berichte ei nen Auszug des von Euer bischiiflichen Gnaden erhaltenen Briefes beig elegt habe.
Die Sprache, die Eu e r Hoehwiird en in disem Briefe fiihrten ist prachtvoll, und ich bin ne ugierig
zu erfahren welch en Eindruek sie g eeigneten Orts hervorbringen werde. Das Vorhaben Euer
Hoehiirden au ss ersten F ail e die Sa che persiinlich in Rom betreiben zu wollen ist gleichfalls von
hohem Werthe. Die fiir die Genre r Kirche bestimten 50 fl. C. M. habe ieh den Herrn Uditore
der Nuneiatur iibergebe n, da derselbe ohnehin noch einen zweiten derlei Beitrag am da sselbe Ziel
zu befOrdern hatte. - Geruh e n Ho ehdie selbe auch rernerhin mit meinem geringen Dienste zu
verfiigen und zugleieh den Ausdruek w a hrer Verehrung zu genehmigen wom it ich ve rharre Euer
Hochwiirden ganz ergebenster Diener Ham e r m. p. Sektionsrath.
Kopi ja uz prijevod vel. g. Mate Top alovica, koju je ovaj na zapovijed gosp. biskupa Stross
mayera izradio, n a lazi se u ar hivu Bos ne Sreb rene u Sarajevu.
24.
7. veljace 1852.
Fra Grgo Martic pise redodrZavniku bosanskih franjevaca fra Andriji Kujundzicu, kako
je Omer-pasa bio obeeao i bujruntiju i nek Qliko dukata za ' popravak i pros irenje crkve u
Sa rajevu, i kako sada medzlis, mulla te sam Omer-pasa stavljaju za p reke. Javlja kako ima
neki dobrocinioc, k o ji je prip ra van preko svoga dvora dozv o lu isposlovati i znatnu pomoc dati,
te moli dozvolu, da na to i sam pristane.
Admodum Rd e Pater!
Prija nekoliko dan a h pisaosam Vam kako ml Je reko C. Omer-Pasa dati Bujruti j u i plane
nekoliko duk a tah za pomoc popraviti i raz siriti ovu kapelu sarno jed an arzohal treba da ja dadem
na nj ega neka stvar legaliter id je , ja sa m dakle dao a rzohal onga vratio na Medzli s, Med zlis
posla o eefs i s' Mesceme i s voj oceEili popisali i plan njihov N a himarba sa na cini o kakoee
poslati u St a mbol da ferman dojde i tako odnesose ... poslie ja odoh c. Omer-Pasi i kazah
kakoje Medz lis od redio da u Stambol se pise - a Vi ste meni rekli da Vi imate ferman da morete
izum dati i dacete jur za Kre se vo pos lati Bujruntiu i meni drugu d a ti za ovde - sada opet valja
u Stambol - on mi odgovori t alw mora da bude!!! ja se dalde vrativsi odtale posaljem dva
covika do Mulle i Medzlisa da upitaju koliko t reba har ca dati za cevs i l11am - rece Mulh
[23] 147
2.000 gr. sabraosam poslie toga kerstjane ovdasnje prete da se sdogovore koliko mogu najvi~e
dati Nasemu Mulli, rekose dvista grosa da vise fukara ova dati nemoze jerbo svega dvie hiljade
grosa necese moci skupiti i potrositi na binu svukoliku, onda odgovori Mulla: Jasam Vam zato
i zaisko 2.000 gr. jerbo Vam stvar nemoze da bude nikako! t. j. da se prodjete neda Vam se
izum ..... Ele kako se vidi nikako ovim putem dopustenja imati nemogu za ovu stvar, a kerstjani
navalili da se traZi kojim god je nacinom moguee, jer ovi g. Dobrotioc ako ode - kao sto ee
biti dristo poslie 3. Mjeseca - nikada se mitiniti ni razsiriti nece, dapate more domalo vriemena
ova sva kuca oboriti se, - sada dakle gotovi su kerstjani velim, a g. receni gotov za dobaviti
i dopu~tenje priko svoga dvora, sarno trazi privoljenje od mene, da nebude priko nase volje
- ja pak promisljajuci vridnost dobrotinstva onoga koga hoce da utini sudim da nebi sagriesio
kad bi privoljio, ali buduei da od Vase oblasti i volje visim zato ovu pisem i molim da mi pismeno
officiose javite hoeuli neculi?? Notabene nemojmose bojati susnjatih granah, kada je volj:1
Carska, exempla docent, da se bogomolje gdigodsu potrebite popravljaju i sagradjuju, sarno
nasi dusmani ovde nam prieee da ovu milost neuzivamo, ali ako bude na dusmansku nas ni zivih
nejma na ovomu svietu, - enG Riseani dobise izum u Travniku na novu mileeu taman na Top
hani carskoj da zidaju cerkvu, a mi nemozemo imati dopustenja u svojoj avlii da nekoliko arsinah
primaknemo .... Oni g. Dobroeioc iure Tractatum ima oblast na tu stvar zasto dakle nebi pustili
da nam pomogne!? - - - Nemogu u dugu pisati - - - sarno molim da mi javite Vasu
r:nisao - - a morete i g. Consulu.
Ljubeei Vam sv. Ruku jesam
VOMP
za vazda suga
Fr Grgo Martie v. r.
P. P. Akoste nakastili i Vi tude razsirivati ovim istim putem i prigodom mozete ferman
dobaviti drugaeie nemogu virovati dacete dobit dopustenje - akoli cete ad feliciora tempora
relegirat dobro - ali meni dum ferrum calet tundendum manet. -
25.
20. veljate 1852.
Biskup Strossmayer salje bosanskome redodrzavniku kopiju pisma na beekoga nuncija 1
Hammerov odgovor glede odgoja bosanskih klerika. Veseli se, da od Nedica euje, da su bosanski
franjevci sklopili kupovni ugovor glede zemljista za gradnju novoga samostana u Posavini; a
zali da je Jukie zatvoren.
Br. 200.
Visokoeasni O. Derzavniee!
Jos oko polovice prosastog mieseca Sieenja t. g. dao sam pisat p. o. Martinu Nedieu,
bivsem Vasem ovd kod mene poslaniku, ter istomu moju zelju oeitovat, neka Vam izjavi: da
sam Vas na moj pod br. 1106 pisan Vam list, dne 1. Prosinca proste godine iz Kreseva na me
upravljeni odgovor s veseljem primio, i da cu, ako bi sto glede Vase stvari priobeit Vam imo,
to u svoje' vrieme bezodvlaeno ueiniti. - Od ono doba, kako je spomenuti Vas bivsi ovd poslanik
moj putem ces. kralj. konsularske poste poslan mu. nalog dobit mogao, stigose mi od njeg
samog vee dvie niekoje stranom radosne, a stranom i zalosne viesti u sebi zaderZavajuce posla
nice. - Ja ispunjujem najprie navedenim naeinom do znanja Vam stavljeno obeeanje, i poleg
izjave osobitog mog priznanja nad userdnim Vasim za moje zdravlje ucastjem, za dokaz nepre
stanog mog za duhovni napredak tamosnje nase jednovierne i jednokervne bratje, kano i za
procvietanje Vasem mudrom upravljanju povierivse se Bosansko-seberne, toli slavne niegda redo v
nieke DerZave, prilazem ovd u odpisu i to pod ·1. izvadak iz pisanog dne 28. Pros. prosle god.
Preuzvisenom g. poslaniku apostolskom u Beeu list a, u koliko tice Vase, s Vasim poslanikom
ustmeno ugovorene stvari, a pod ·11. na istu stvar proteZuci se dobiveni odgovor od popoei
10*
148 [24]
teljskog Savietnika Hammera, kano u tom poslu po visokoj na~oj carskoj vladi izmedju mene
i Preu zvisenog g. apostolskog poslanika odredjenog svog posriednika. [z pri[oga ovih vidit cete:
sto se odovud ~ini; nu i ja sve vecma uvidjam, da Vasa u sp omenutom na me dopisu od I. Pros.
pr. g. izrazena slutnja, kano da ima u Rimu, a mozda i drugdi ne malo lukavih protivnika, koji
nastoje sve nase namiere uni s titi , nije sasvim bez temelja . - Medjutim nista za to. Svaka dobra
stvar ima svojih zaprieka i tegoba, al cim su vee iste protivs tine i smetnje, tim postojanije trieba
na preduzetom dobrom putu uzlezati, i Bog ce dati pa ee sve dobro biti. Ja svaki dan ocekujem
posliedak novog ovog po Preuzvisenom g. beck om Nuncii ucinjenog koraka, i ma kako glasio,
zapustit necu da Vam ga neobjavim. Ovo Vam pako priobcujem kako za dokaz, ko sto god spo
menuh , mojeg za Va s nastojanja, tako i za to, da saznavsi sto ja radim, i Vi tamo shodna
sriedstva poprimite ovo da se stvar u Rimu povoljno riesi , a ovo da mladez svoju tim laksc
umiriti mozete. -
Prelazim sad na gor navedene viesti, koje mi fra Martinove knjige donesose. U pervoj
mi javlja : da ste niekoje ugovore uCinili glede zakupljenja zamljista za nov jedan u Posavini •
samostana. Meni je to tim drazje, i tim prie nadam se da ce Vam to poduzetje za rukom pojti
sto saznajem: da Vam je i moguei Seraskier Omer-Pasa p ri sjajnoj Porti svoje posriedovanje
obeeao. Sto budem u stanju za izpJatu toga zemljista od svoje strane doprinieti, ucinit eu
drage volje.
U drugoj svojoj po slanici javlja mi fra Martin: da je Jukic zatvoren. Ja se nadam : da ce
to biti uslied spletakah niekojih tamosnjih Katolikom, a osobito Misnikom neprijateljskih ljudih .
Ne mogu bo misliti da bi se bio Jukic u kakve stvari upustio, ko;i mi bi duznu svoju pram3
zapoviedma svoga Cara pokornost i viernost narusio tim manje sto mi je kako iz rieeih tako
i iz dielah njegovih dovoljno poznano neograniceno njegovo naprama carskim naredbam i
Ijudma, a imenito pra ma uzvi senoj osobi Seraskierovoj pouzdanje i odanje. Molimo se dakle
ukupno Bogu da sve zlokobne namiere neprijateljske uni s ti, i pod svoju obrambu uzme sveko
like, proti kojim pakao svoj jed riga i svoje 01 reze pruza .
Napokon javljam Vam: da sam hvala Bogu ozdravio, s to stranom i Vas im rnolitvarn
zahvalit imadem, kojim dakle molitvam i nadalje izru~ajue se, ter u Vama, svekolike Vas, i
bratju Redovnike i sv e Vase vierne oveice u duhu ljubee, i svima biskupski blagoslov podie
Ijujue ostajem
U Djakovu dn e 20. Veljace 1852. Josip Juraj Biskup.
26.
2. rujna 1852.
General franjeva~koga red a saopcuJe bosanskome redodrzavniku, da mu je Propaganda
saopeila suspenziju dekreta, kojim se je bosanskoj redovnickoj mladezi branilo studirati u
cesarskim zemljama; pogodbe, pod kojim da ide u Dako vo.
R. P. mio ossimo!
Monsigr Segretario della S. Congne di Propaganda nel comunicarmi la ottenta temporanea
sospensione del Decreto del 1841. confermato dalla S. M. di Gregorio XV\' relativo ai giovani
studenti Bosnesi da inviarsi negli studi d' Italia, e la autorizzazione di stabilire uno studio
indigeno in Diakovar m'invisa ad emettere ordini e disposi zioni p e r cui abbia a formarsi
in Diakovar uno studentato secondo 10 spirito di s. Francesco e in pari tempo resto provenuto
qualsias i inconveniente che della sudta concessione potrebbe dericare. A tale effctto indirizz0
alia P . V. sequenti articoli da observanti nella studio in parola, su quali sc Ella trovera riffles
sioni a fare communichera per scritto.
Articolo \.0 Lo s tudio di Diakovar e dichiarato studio Generale. Cio ' intende per ora in
quanto ai privilegi: da esse rio in tutta estensione, quando vi sarranno i necessari elementi.
[1.0 11 P . Provle col suo Definitorio moduti un orario per detto studio secondo 10 spirito
della s. Regola da confremarsi dal P. Ministro genIe. ' Vi elegera a Gardiano un ReliRioso osser
vantiss imo Vi propornl a prefetto un uomo probo, l11aturo) scienziato da decorarsi con analog3
(25) 149
patenta g-eneralizia; . un edificante Maestro di s pirito, che insegni agli studenti la regolar disci
plina, Ii confessi, e gli acompagni non pure al passaggio, rna nell' accedere, e ritornare dal sem i
nario per la scuola: ed altre persone religiose puramente necessarie al servizio del Coll egio.
IILo Vi s iano collocati tanti giovani studenti, quanta colla lascit a attuale vi potranno vivere
in visa p e rfettamente commune.
IV.o Essenelo I' Erzegovina smembrata oalla Bosnia e deretta a Custodia indipendente,
abbia anche essa il diritto di mandare proposizionalmente i s uoi giovani studenti in Oiakovar.
V.o Se 10 studio di Diakovar non potra contenere tutti i studenti Bosnesi, saranno quest,
inviati come per I' addietro negli s tudj d 'ltalia.
Tanto ho vieeluto possa garantire la esistenza, e la regolar di sciplina d e llo studio proposto,
e in attesa d e' suoi riffl es i la benedico, e sano.
O. P. V. R. Roma Araceli 2. Zbre 1852. Arimo servo nel sigre
h: Vella nzio da Celano
Ministro Gle.
Litterae Pastorales etc., Guca Gora.
27_
13. rujna 1852.
Biskup Strossmayer javlja bosans kome redoeldavniku, ria .ie s vese l.iem primio njegovo
pismo II Kilrlovih Vari, ria .ie veseo, stu u Rimu prestaju zapreke , da bosanski klerici dodu u
Dakovo. .iHvlja , kilko ce Nj. Vel ican s tvo st iCi 19. listopada u Dakovo njemu na objed, te kako
bi dobro bilo da i on izasalje svoj e iza slanike, Oa ga pozdrave.
.. lJ nadi, da rete Vas e deput a te am o pred' Cara poslati, koje eu .i a sad a pred carslw lice
privesti, - Va s i svukoliku braUu po zd ravlji:ljue i bla gosiv ljaju( ost a.iem
28_
29. Iistopada 1852.
Profesor MHto Topalovif pi se bosanskome redoelrzavnik u: kako .ie Sun .iic s preporukama
biskupa Stross may e ra otisao u Bec; kako je za n,iim otisao i Nedi': koji je, nevj e rujue, da car nee e
doci u Dakovo, bio se je posao s fra Stipom poktoniti. Salje mu horarij dakova ekoga sjem e nista
i javlja, k ako se nuncjiu i"ini mnogo, da da\wvai'.ki rek tor za sva koga hosanskoga klerika trazi.
200 f o r.
150 [26J
29_
5. studenoj!a 1R1i2.
Memorandum poslanika bo sanske redodrzave : Sunjiea i Nediea, kojim mole Nj. Velicanstvo
Franju Josipa L: da se zald ad <l .IoSiPil II. namljenjena za odgoj bosan skih franjevaca ponovno
u krepos t stavi; da se klerici bosanskih franjevaca odgajaju u Dakovu; d a im se dopusti prosnja
za nove samos tane i crkve i da svo.iim posredovanjem kod sultana poboljsa stanje redodrzave
i katolika u Basni.
Quod Religio Catholica in Bosnia 1Il1qulsslmlS etiam temporibus sit conservata, ac modo
quoq: non solum in sua puritate conservetur, verum ma.iora, Oeo henedicente in die s capiat
incrementa, id merito tribuitur tum caeteris Oivinae provide ntiae donis, tum praeprimi s inge
nitae pietati Augus tae Prosapiae, cuius decu s est SS. Majes ta s Vra, a c nominatim id in acceptis
referimus studio gloriosae memoriae Avi sui Josephi II. Imperatoris, cuius provido consilio factum
est, anna 1785. ex illis pecunii s, quae pro perenni SS. loco rum con servatione in Palestina de ser
viunt pro educando Clero Juniore Bosnen si clementissime destinaretur Suma Capitalis 107,700
f: . quae deposita in argentea moneta a pud status Inferiori s Austriae reddebat annuum interu
surium comput atum 4. a 100. 4, 308. fl. CM. - Atq: hoc praecipue modo factum est ut et Religio
Catholica pluribus magi sque ex cultis operariis acuta laetior refloresceret, et tota Comunitas
Nostr,.a Religio s ae Proviae una cum caeteris Bosniae fidelibus intimo grati , propen sissimiq:
animi affectu Augus tae Caesares Regiae Familiae Suae devinceretur.
Affectus hi purissimi gratiq: in aevum anirrli sen s a tanto magis in Nobis augentur, quanto
magis, et videmu s, et sentimus : Sacratissimam Majestaten Suam Speciali cura , et aff ectu no stram,
etm Religiosam s ocietatem, nec non miseram catholicam complecti plebem ita, ut efficacis Protec
tionis opta ti tamdiu effectu s sese jam manifestare luculentius incipiant.
Presuosa intime Comunitas Religiosa antique Provlae Bosnensi s de hoc pa terno e rg-a se
affectu, et alta gratia Cleme ntis simae Maj. Vrae nos hic subscriptos oratores destinavit ut
10 Primo quidem nomine tam Religiosae Proviae, qu totius ppli Catholici Bosnensis SSae
Maj Vesre profundo, summoq: reverenti hom agio dcvotissima grati jugiter, ef. perenniter obstricti
animi .sensa un de promere nesciamus, saltern velut inrlice significemus: tum ut, animati insigni
SSae Maj: Vrae erga Nos benevolentia, sequenlIa humillime efflagitare pergamus, scilicet: 10
Ut Clerus Nostrae Proviae Junior ad normam a Ministro Gli Ordinis Nostri recens Roma missam
ad Seminariv.m Epple Diakovae gratia SSae Maj. receptus declaretur; Simulq : lIo pro ejus
int.ertentione nectessarii sumtus ex not.o funrlo Comissariatico designentur et subministrentur. Ut
hoc enixe praeprimis expetamus Noster Provlis mi~sis post nostrum discessum litteris nos monuit,
silnulq: laetum significanit nunt.ium decisum videlicet Romae jam esse, et convenisse inter S. C.
de Prop. Fide, ac Nostrum Ministrum Ordinis Generalem: Ut Nostri studentes Diakovarini in
Slavonia sub Nostra domestica disciplina, et vlgilantia Eppi Loci erlucent.ur.
Ill. Cessante a multis annis f1agello pestis, ac ideo Arescente etm indies numero fidelium in
Bosnia, Provia Nostra injuria temporum ad tres exiguos dumtaxat Conventus redacta, prae
augustia non jam habet quo necessarios in opus ministerii adolescentes recipiat, vel defficientes
collocet Rei igiosos. Gravis haec alicuius Convenl us, et Semina rii in ipsa Proveia hac erigendi
necessitas Capiti Ordinis Ministro Gli incitamenf.o fuit, uf. Provlem Bosniae moneret quatenus
manum operi quoocyus admoveri curaret, hujus prima cura fuit, ut de necessariis ad id mediis
cogitaret; noq : cum obedientiabus sus Litteris ad felices SSae Maj : Vrae ditiones pro colligendo
caritativo suhsirlio destinaret; uti pater ex adjuncta hic copia earumdem Litterarum. His adjun
gimus etm Litera, Commendatitias lllmi, ae Rmi Dui Eppi Bosnensis, seu Diakovariensis, qui ob
magis sibi notas perspectaq necessitates tam sp!rituales qm temporales Catholicorum Bosnensium
pro suo tenerimmo Relignis zelo sortem Nostram sibi cordi vehementer ducit. Ac prout Confratres
nostri distinatae .iam Prociae Hercegoviensis instituta per Italiam Collecta votisq: potiti pares
evaserunt novo ibidem Conventui, et Ecae aedificandi, ita Nostram pariter Provciam par spes
alit forf', ut gtenerosa Maj. Vrae A.ilicae, aliorumque piorum Benefactorum ope novum aliquod
pro Religione in Bosnia surgat monumentum .
Quapropter rogamus humillime, et petimus: ut Maj , V. SSa pro Suo Aptico in rem catho
licam zelo cum aliquantula stipe facuItatem NObis etm benignissime concedere dignetur solici
tandi eorum quoq: virorum pietatem a quibus major spes obtinendae opis affulget.
[V.o Ut SSa Maj, Vra. cuius immortale nomen in fast is Eccae Catholicae velut stella fulgida
claro semper splenrlehat fulgare, tantis suis In S. Sedem Applicam et universalem Xti Ecam
meritis hoc exiam superadere, et porro eficaciter curare rlignetur: ut Provcia Nostra, pplusq:
Catholicus Bosnensis, post tot saeculorum squaIorem henignissimo suo apurl aptimum Sultanum
Nostrum interventu, et valido intercedente patrocinio laetius respirare, ac reipsa particeps fieri
possit eorum omnium, quae a Sublimi Porta Salubri consilio, ac optima intentione pro allevianda
Sorte omnium Suor2:!m subditorum Xnorum prov~de equidem, et humanissime sunt jam constituta
sf'd suhalternorum v negligentia, ac ignorantia, v quod plerumq: usu venit odio nominis Xniex
remediis evarlunt. venena improvisa.
Omnium Nostrum, Caesar Auguste, oculi, vota, spes in Te sunt intenta!! ita, ut Te sospite
nullum arhitramur malum cui potentissimo Tuo patrocinio, e't prolixa in Nos alta Imperiali bene
.. volentia non possit meliu s consuli .
Ad nos autem quod attinet id Nostrarum praecipue crit partium, et officii, ut in Augustis
simis Sacrificiis, et quotidianis nostris praecibus pro Sacratissimae Maj. Vrae incolumi sospitale,
ac ter felici longevog: regimine vota ferventlssima jacere nunqu interl11ittamus, gratamq: Sui
memoriam omnium cordibus imprimere satagamus.
Haec dum Sublimi Vrae SS. Maj. throno profundo cum homagio hUl11illime substemimus,
filiali cum fiducia nos subscribendi honore gaudemus.
30.
15. studenoga 1852.
Poslanik redodrZave Bosne Srebrene fra Marijan Sun.iic moli austri.i s ko ministarstvo pro
svjete podporu za pucke skole u Bosn i.
scholarum: utq: eadem pubes de hoc liberalis Austriae beneficio edocta, puraS ac ifiocentes manu ~
s uas cum devotis suspiriis pro suis benefactoribus ante Altare Dfii sublevare jugiter pergat.
Dum has meas ppliq: tam numerosi ennixas preces, et vel tacita suspiria Excelso Ministerio
accepta fore i Dno confido, profunda cum reverentia et jugi beneficoirum memoria me devotis
sime s ubseribo.
Excelsi C. R. Ministerii Cultus
Viennae die Divo Leopoldo Arstriae Patrono dicata (15. 9bri s) 1852.
31.
16. studenoga 1852.
Redodrzavnik bosanskih franjevaca fra A. Kujundzic nalaze zupnicima, da ove go,dine s
knezovima pokupe harac i da ga kompetentnoj civilnoj vlasti uruce.
Razumivsi dakle ovu Vezirsku naredbu svima naregjujemo i dobro pnporucujemo, da odma
navistivsi puku, i tverdo priporucivsi, dasse n!tko neusudi sakriti onoga kojije za Araca, nego
neka svak daje stoje Bozje Bogu, a stoje Carevo Caru; Zovnite Muhbire iliti Knezove od sellah
tejim naredite neka otma, kakosu lani i preklani kupili tako i sada pokupe Arace, a Vi pomog
nite jim Teftere pisati, i pobiljeziti stoje tko dao, i pokupio; pak kad pokupite, onda svaki
Muhbir s' Vama zajedno neka odnese Muselimu illi njegovu Naipu jaspre, i dobro pribroji, pak
od njega uzmite Tavil a prida jte jaspre, niti drugojacije ucinite. Takovamse od Vezira, i od Nas
ostro zapovida.
Datum Kresevu die 16. Novembris 1852. Pal'atissimus in Christo
FI Andreas Kujundzic
L. S. Mini ster Provincialis.
32.
4. pros inca 1852.
Hrvatski podban Benko Lenttilay u ime hrv a t skoga bana javlja biskupu Strossmayeru, d a je
Prop ag anda ukinul a za branu da bosanski franJevacki kleriei uce u eesarski m zam ljam a; kolika je
fundaeia Jo s ip a II.; da ee se ista pripojiti vjerozakonskoj hrvatskoj matiei i od nje hraniti
bosanski franjevacki kl erici u Dakovu; te i ~ te od njega u sporawmu s bosanskim redodrzavnikom
sastavljene prijedloge, glede broja i troska spumenutih .kl eri ka, da to ministarstvu podastre na
odobrenje.
14,239. 1852. C. k. banska Vlada. Presvetli Cospodin e l Posle kako je kongregacija propa
ga nde u Rimu sada opet uk inula onu s voju godine 1841. izdanu prepoved, po g las u ko je nebi ase
vee s lobodno bosanskim klerikom iz reda sv. Franje - ko :lto prie polaziti austrijska duhovna
uCilista, te posto je time privolila na to, da se isti kleriei izobraze u djakova ckom se meni ~ tu, s'
toga neima sada ve e za preke, da se dohodci tako , zvane komissariatske zak lad e ne bi obratili na
svoje previsje odredjeno opredeljenje.
Zaklada ova sas toji za sada iz g lavnih 12,528 fr. 50Y. kr. b. v. i 112,731 for. 27. kr. s r. zatim
iz aktivnoga duga po prilici od 40,000 fr. b. vr. !ito ga ima traziti od ugarske matice verozakonske,
koja je do sada u smislu naredbe od 11. ozujka 1788. br. 3068. ovom zakladom up ravljala. U p re
spomenutu sve rhu je od potrebe, da se t a zaklada odd e li od ugarske m a tice verozakonske, te se
u z svoje previsj e odredjeno opredelenje preda pod upravljanje hervatsko-slavonske matic e vero
za kon ske. Sto se tice nacina, kojim bi se ovo odde ljenje poduzelo, to je c. k. NamestniCtvo ugar
sko od vis. c. kr. Ministars tva bogos tovlj a i nauk ah primito nalog, da ima u tom predlog svoj
podneti, te cim bude ovaj odobren, sl ed it ee u tom dalje priobeenje.
Da ipak iza toga nebude· zaprekah, da se dohodci ove zaklade pot ag posvetjenja svojega
upotr e be, to je vis. c. k. Ministarstvo b0gos tovlja i naukah zajedno pozvato c. k. NamestniCtvo
Ug arsko, d a bez odvlake herv. slav. ma tiei veroza konskoj dostavi od upravne god. 1852. t. j. od
I. Stude n a 1851. pocamsi zaos t avse i u buduee Iztekavs e kamate goresp omenutih glavnicah, sas to
jeee u godisnjih 357. for. b. vr. i 4593. for. 6.0/, kr. sr. ukupno u 11,840 for. 15Yo . kr. b. vr. C. K.
herv. sla v. zem. financ . upraviteljstvo pozivlje se zajedno odavle, da im a kamate te komisariatske
zaklade na ra cun herv a tsko -slaovnske matiee veroz ako nsk e primiti, a zatim bez odvlake Vasoj
Pres vetlo sti za uzder zava nje u djakovacko semeniste primit imajuee se bo sa nske pitomce iz reda
Sv. Franje uz prijemnicu isplatiti dati , a Va sa Presvetlost polo zi t ee koncem upravne godine
amo dokaznieami providjeni racun vrhu kako potros enih tih kamatah.
To isto stavlja se Va soj Presvetlosti do I.nanja usled odpisa Vir. c. k. Ministarstva bogo·
s tovlja i naukah od 16. Studena o. g. br. :~;~ za resenje svo je vis. c. k . ministarstv u unut. pos lo
vah pod 18. rujna 1851. podneSen e predstavke s' tim pozivom, da u pogledu previ s jemu po sve
tjenju primernoga upotr(~ bljenja ovih dohodakah spomenute zaklade u sporazumljenju s ' provin
cialom bosanskoga reda Sv. Franje, tako sto St: ti ce broj a, kako i troskovah za uzderzavanje 1.1
djakovacka se meni s t e primit imajuCih se bosanskih pitomacah predlog s voj s to prie amo podn e
sete, da se odavle vis. c. k. ministarstvu odobrenja radi podnese. U Zagrebu 4. p rosinea 1852.
Mesto SVellog bana, podban Benko Lentulay v. r.
33.
11. prosinca 1852.
glede bosanskih franjevackih daka , koje je za pelo kod hrvat skog bana, te ga moli da cim prije u
Dakovo salje 18 daka na nauke .
vani Otac Martin Nedic do znanja prinasa, eim prie amo posaljete, da mogu pos le svetkovine •
[31] 155
boziene sko lski tecaj zapoceti. Radujuei se, sto su tako sve dojakosnje zap reke dignute, eestitam
Vami i svetoj Majki cerkvi, koja ee po milosfi bozjoj tako zadobiti verlih poslenikah u vinogradu
Gospodnjem. DoCim Vami blagoslov od Boga prosim, i putnikom s reten put ze lim, u ljubavi
iskrenoj ostajem.
U Djakovu dne 11. prosinca 1852. Vami obvezani u lsus u
Josip Juraj Biskup.
34.
31. prosinca 1852.
Austrijski drZavni potajnik pise biskupu Strossmayeru u ime minist ra izvanj skih posala,
da oba~ijesti bosanske oce, da ee se njihova molba, g-lede kupljenja po cesarskim zemljama milo
dar a za gradnju novoga samostana i sjemenista u Bosni, istom onda odobriti, kada ovi dobiju
dozvolu, za gradnju spom enutih zgrada; dok je mo l.ba za potpJru s kola u Bo sni vee na pretresu.
35.
3. veljace 1853.
Neki prijatelj javlja fra Grgi Marticu, kako je Austrija Turskoj dal a ultimat, da obustavi
rat protiv Crne Gore; k ako je u Austriji sve s premno za rat; kako nuneij jos ne zna, da se
u Sarajevu misli graditi crkva i kako bi bilo dobro slu zbe no mu to javiti i t. d.
govori ali novinama je zabranilo od loga lada pisati, zato se malo sto cuje od marsa vojske
!la se . Ja sam na putu sretio iz Beca do Gratza mnogo askera, vee nel<oliko zena placu, da sin
iii covek idi se pobiti Tureima. Uhlani, koji su bili pria Banderialisti , i koji imadu Tone JellaciC::!
za oberstera dobili su zapoved marsirati na granizu. Sve dovis! sada od missione I<neza Leininger
Westerburga, Generala, ko.ii .ie oti~o k;lO kurir u Stambul, da se Porta ne bije dalje Cernogor
~ima i t . . 0; ako Oil Bog dildp. Oil Porta to ne slusa barem mora onda stogod biti. Oa bi ja bio
Bog snade sto, st.o we hi ostavio samo da mi mogo doei k ' vami u Sarajevo s' askerom nasim,
vidit cemo ako Bog dade i sreca junaeka.
tHam se 0:1 stP. oohili fp.rman pisit.e mi dalje od toga; posaljite mi kopiu od burumtie
koju dobiete od Chursida. Sve qiuttanzie predaite g-osp. G. Consulll , t.. i 00 ISO f. pilk od 200 f.
pak 00 para koja dohiete od hata i one pare koje imate primiti od fra Filippa ~to sam njemu
poslao iz Rec'a njpg-ove i n:l s P. eommissione; kuriu s tim stvarima mi s lim da ste dobili, tefter sto
od fra Filippa imate primiti, poslat eu postom.
Nuntius .ios nije Cardinal ali biti ce, on ne sna nEHa da se u Sarajevu poe me misliti na
I<apelu i Oil malo po malo pa re posaljem, ja mu nisam kazo, ali bi dobro bilo, da mu Provincial
10 odmah ex offo javlja tako su meni ovde rekli, molim OA to urf>oitf> :I dillje me ne g-ovorit.e_
Za vasa dzepna 3 sahta gledao sam, dobrjh nt'mil Zil 10 fl. milnjP od 1::\ f_nkci 3 kupini -
ne mogu imati dobrjh koji su garantirani, drugih imade dosta za 5-8. 9 fl; kada sahcia garantira
onda gravira u-'saht svoje ime.
Drag-o mi je Oil su z:ltvoreni oni dva lopova Josepo i Florovic, ali ne s nam kako su mogli
ukrasti jed an Bericht kako pisari ne paziju.
Pozdravite sviuh priatelji Plehatcheka Gen. (?) itd. Pleh. nisam mogo pisati jerbo sam bio
u Gratzu, ali hocu ovi dana. Pozdravite sve fratre da Bog dade da eujete drugi topi puzati, koji
tudji tudji topeia is pali.
Vasa stari priatel.i
V.
Izvornik u fra Mirka Sestiea. Potpis mu osim prvo g a slova necitljiv. Na ledima: Reverendo
Patri Fra Gerga Martie, Parocho, per Brod in Siavonien mit I<. k. General Consul Post. Sarajevo
in Bosna. Pecat s grbom ova.i: U eetverokutu kruglja. Okolo ove natpis: Nee aspera terrent.
U sredini kruglje desnica s macem kao u bos. grbu. Povrh I<ruglje kruna, a povrh ove opel
desniea s macem kao i u krugl.ii.
36.
17. ozujka 1853.
Sutjeski gvardijan fra Petal' Cicak, javlja braci svoga distrikta, da sudjeluju i kako ee su
djelovati u popisu pueanstva.
37.
26. travnja 1853.
Definitorij Bosne Srebrene odreduje: da se za nove g rad e imenu j u prefe kti i prokuratori;
da ovi polazu rac une diskretoriju samostana, a ovaj definitoriju redodrzave; da planove grada
na p rave diskreti i p redaju p refek tima; te da p refekti i p roku ratori slozno rade.
Cum inscrutabili Divina Dispositione, quaE' a rcdua beniquitatis suae beneficia humani s ne
cessitudinibu s conguris solumodo temporibus "dministart, factum sit, ut s uperatis gravissimis
obtaculis publicum salvificae religionis catholicae exercitium novum incrementum in h ac Provincia
capere jam coe perit, atque hunc in finem post edita pridem Vezirilia edicta Suae quoque Ma
jestatis optimi Imperatoris Nostri Abdul-Medzid recentissime fulgidi Ferma n i em a naverint, quorum
tenore plena facult as conceditur Nobis in septem loci~ !'rig-endi nOVll S, ac in trihu s reformandi,
et ampliandi antiqua s Eccl esias, idcirco Venerabile Dftrium tantae rei g ravit a t e m, ca qua par
est diligenti a omnem in partem vers ando, quo scilicet meliori modo, et huic vocationi Divinae,
et optimae intentioni Nostri Sulta ni respondere, et suae strictae obligationi satis facere , et omnes
inconvenientias quae quoquo modo emerge re posse nt, prae periire vlliellt; hoc suo decreto circa
aedificationem Eclesiarum et Conventuum sequentia observanda esse stricte mandat, ac praecipit.
l. Ne Parochi in locis pro novi s Fahricis aestinatis positi hujusmodi operibus nimis di stenti
a cura spirituali fidelis populi retraherentur Oble Derrium ciuv is Fabrica e Praefectos, viro s nempe
majori ex perientia pol\entes singilatim praeponenrios esse cens uit, eo fine : ut Parochi tamquam
Procuratores, et quotidiani inspectores materialia praeparare, atqu e ad id operis populum fidel em
excitare ohlig-entur; in iis :wtem quae formam, modum, tempus, et impen s as Fabricarum con
cernunt, praefectis omnino subjaceant.
II. Tam Praefecti quam Procuratores Fabrrcarum suis re s pectivis Discretoriis, et Discretoria
ObJi Definitoris s trictam rationem expensarum quovis anna reddere obligantur; idcirco quaevis
F ahrica sive Convent.us, s ive Eclesiae haheat. particulare Protocollum, cui Procuratores cum
Pr aefectis nomina, et symhola Benefactorum, praeprimis si extranei sint, nec no n oblatione a
re s pectivo populo factas, distinctis characteribus inserant.. ac e.iusdem Protocolli. ac ejus dem
Protocolli conservandi, Praefecti singularem diligentiam haheRnt.
Ill. Delineationem seu plantam cuju svis f'ahriclle Patres l1iscreti in charta conficient, ac
Praefectis tradent, contra quam quidpi a m priva ta auctoritllte agere, riemere, aut. minnere nemini
licebit.
IV. Cum ca us a Dei et non nostra, agatur, a bsit ut quisquam in hoc opere s ibi s umat cum
honorem, ex inter Praefectos et Procurat.ores simultas quaepi am nascere t.ur, sed potius emula
tione sancta , mutuis consiliis, uniti sque viribu s opus l1ei sing-uli avirii ssime arripiamus, non
nostr a m, sed Nomnis Dei quaerentes gloriam.
Datum ex Aula Vhlis I1frii Fo.inica e die, mense, etlluno. ut. supra.
38.
22. svibnja 1853.
Aus trijski konzul u Sarajevu, javlja redodrZav n iku bos. franjevaca , da j e Nj. Velicanstvo
FranJo Josip I. ob ecao za pucke ~kole u Bosni godi§njih 1.500 for.; da su glede pro§nje u ime
gradnje samostana i crkava razaslane na redbe na pokrajinske upr ave; a da Nj. Velicanstvo bosan
sko-hercegovacke katolike kod Porte Wti, svjedoci i pos ljednja misija vojv ode Leiningena u
Carigradu i t. ri.
15~ [34J
Nro 495. Sarajevo 22 Maji 1853.
Rev erendissime Domine!
Tenore Benigni Rescripti Excelsi Ministe rii Imperi alis negotiorum externorum em ana ta in
data 6. Mensis cor. Nro 5922. Sua Majestas Sacratissima, Imperator Austriae, cum altissima reso
lutione 22ae mensis Aprilis 1853. gratissime dignata est Missioni Francisca norum Bosnens ium,
pro ins titutione Scholarum et aed ucatione Juventutis Christia na e, annuam Subventionem in Milk
quingentis Florenis monetae Conventionalis, et quid em praevif pro spatio trium annorum aplaci
dare, una que concedere ut Collectae pro aedificatione un ius Monasterii et Seminarii in ista
Provincia medio Ordinatuum in elitionibus Au striacis locum habere possint.
or
Circa effectuationen Collectarum iam in diversa dicasteria provincialia oportuni ordines
emanarunt. Quod supra memorat am annuam Subventionem et illius exsolvendi modum co ncernit,
poxime opportunae institutiones ex parte Imperia lis Minis terii Finanziarum sequ en tur.
Admodum Rendi PPres Marian us SunjiC et Martinu s Nedic, occasione illorum praesentiae
anna praeterito Viennae, supplicati erant ut Altissima Aula Imperialis populationi Catholicae •
Bosn ensi patrocinium suum praestare, et hoc scopo necessarios passus penes Portam Othoma
nam facere velit. Missio Dni Comitis Leningen, quae nuper Constantinopolim locum habuit, poterat
incolis Christianis Bosniae et Herzegovinae validissimam probam dare qu an topere Aula Imperialis
illorum sortem constanter cordi ducat, videlicet . idem Dominus Comes, inter .c aetera, miseram
sortem Rajarum in istis duabus Provinciis limitrofio Portae Othomanae exposuit, ab ill aq ue
Solemnen Assecura tionem accepit quod deinceps praefatae populationes Christianae ' secundum
humanit atelll et Justiti am tr actandae sint, et Aulae Imp erialis non deerit omni possibili influxui
ut ilia sponsio etiam factis verificatur.
Quemadmodu m Austria Cultum Romano-Catholi cu m, et illius ass eclas, in Ditionibus Turcicis
vi solemnium pactorum protegit et in hoc obiecto semper officiales passus facere solei, non
credebatur necesse Collectae pro aedificando Monasterio et Seminario Bosnensi in modo secretu
instituere, sicuti praenominati duo Patres opinati erant, et quidem eo a potiori quod hact enus
Collectae pro tali sco po in Turcia sempe r publicae fiebant, olnnem in casum difficile foret tum
ad finem secretum ob serva reo
Dum Reverendi ss im ae Dominationi Vestrae istud novum specimen inexhau s tibilis Gratiae
Su ae Majestati s Sacratissim ae versus Clerum et populum Chri s tian um hujl1s Prov inciae signifi·
candi honorem habeo, jugi cum cultu persevero.
Reverendiss imae Dominationis Vestrae
humillimus serv us
Dr. D. Atanaskovics
Izvornik u a rhivu Bos ne Srebrene u Sarajevu.
39.
13. Iipnja 1853.
Memorandum poslanika redoddave Bo sne Srebrene fra Marija na Sunjica poslan na sve
austrijske biskupe u ime milostinje za podizanje novih crkava i samostana u Bosni.
Bosnae Argentinae. Everso per Turcas Regno Catholicorum alii delecti, al ii ad VlClO am Daim at ia m,
C roatiam, Siavoniam, Hungari am dilapsi; a\li deniq: Muhamed a ni effecti fuere. Paucae reiiqu ae
ferreo pressae jugo, Religiosorum dictae Provciae invicta constantia, et opera, divina roborant e
gratia, avitae r elig ioni fideles in hanc diem perseverarunt ita quidem, ut in sola Bosnia cum
H erceg ovina plura nunc Catholicorum numerentur millia quamni omnibus caeteris collectivae
sumptis Provcis Ot homanicis in Europa. In Bosnia namq: 120., et in Hercegovi na turcica ce::,sen
tentur Catholicorum 50. millia, quorum curam spiri tualem gerunt soli Religiosi ej usdem Provciae
sub uno in Herce gov ina Vicario, et altero nunc in Bosn ia actu Pro-Vicario Aplico.
Rationes polliticae permoverunt Muhamedem II victorem Bos niae ut proprio authographo
Religiosos Franciscanos, eorumq: Eccas immunes esse juberet, Authographum hoc in Conventu
Fojnicensi so licit a cura se rvatum ' magna quamvis etian n um reverentia a Gubernatoribus s uscipi
atur Religiosis tamen quietis diu ess e non licuit, Ex tot Conventibus tres dumtaxat fanatismo
muh amed ano s up e rvixere: Commotis sae pius procellis, Xiii cum Religios is superst ites si lvas, 10c<l
abdita et inhosp it a, 3ntraq: petere, et ibidem sacris operari divinisq: interesse consueverunt. Imo
nunc etiam, brumali praesertim rigore, in longe plurimis Bosniae 10cis, e t Parochiis pplus stabula
boum, et caulas pecorum pro t emplis, praesepia pro Altaribu s habet; vel vel in Coemeteris sub
s epia pro Altaribu s h abe t; vel vel in coemeteriis s ub dio omni aeris int em periei expositus ac
genuumtenus s ubinde nivibus imerus, 6 luto infixus durante sacrificio haerere cogitur. Pro tanto
fid eli um num ero non extant nisi tres Eccae, conjuctae totid e m Monasteriis ad latera oppidorum
Fojnicae, Sutiskae et Kresevii, cum una ecc lesiol a in Districtu Jajce, et altera in oppido Vard.
Omnes hac Eccae ii s uunt capiendis bis mile fidelibu s, reliqui s 118. milibus ad s tabula vel nuda
Coemeteria pro Divino cui tu relegatis. De tu rribu s, campanis, aliisque Eccarum ornamentis nec
pp lus paup erimus, nec Provcia nostra cogitare adhuc potest.
Hacc facies est Bos niae a 400. ann is fanatico infid elium arbitrio, et sibi fere soli a tota Xlia
Europa usq: rec en tiora tempora derelictae!!! Densa ingnorantiae nebula pergit adhuc eide m incu
bare et tamen Bosni a es t veluti in s inu cultae Europae maxima s ui part e catholicis ;nu::ta
Provciis!
Hac aliaque no st rae ex publica fama vulgo jam notae recentiore s calamitates affixernut
tenerimum cor communi omnium fidelium SSmi Patris, Summi et optimi Pontificis Pii IX. qUI
re a pse nihil intermisit, quo Bosniae melius possit consuli. Janq : clementissima Dei (cui perenni s
sit laus:) miseratione, Bo sniam etiam sereniores collustrari incipiunt soles Optimus quippe Impe·
rator Turcarum noster Sultanus gravi rationum pondere, P.t supplici nostra permotus precenovem
di st incta decreta (Ferman) jussit tradi Religio s is Bosnen sibus cum irrestructa facultate totidem
novas Eccas, et 4. adhuc Conventus in Bosnia aedificandi. Ortum est prae terea ut vobis omnibus,
si t et nobis fulgentissimum, novaeq: spei plenum sid us in Sacratissima persona Augustissimi Im
peratori s Fra ncisci Jo sep hi I. afflictos Bosniae Xnos clementissima protect ione sua co mplectentis.
Habe t insup e r Bosnia Catholica in Eminentissimo Cardinale S. Sedis Aplica e, ad huc Nuncio Viennensi
Micha ele Vial e Prela, sple ndida Senatus gemma, pat rem s ui aprime sQ llicitum, et i\lustre patro·
cinium; ac deniq: immediatum in omnibus opitula torem, et consolatorem Ornati ss imum Praesulem
Eccae Bosnensis, se n Diakovariensis IIImum D. Jo se phum Strossmayer, qui Annuente, et stipendia
suppeditari jubente C. R. A. Majeste Clerum Bosne nsem Juniorem ad Suum Seminarium benique
s uscepit, et paterna prorsus cura fovere, ac copi os is Bosnenses cumulare pergit beneficiis.
Demum certa spes Bosniae a ffulget forc: ut conformiter Alti ssimae voluntati Suae SS. C.
R. et Ap. Maj. tam gene ro sa obtineat ex Austriacis Ditionibus subsidia, quam par est expectare
Ve stra Emi, Celmi, Excelmi et Illmi DO. Principes, ac Praekudes Eccarum! Vestri Ven . Cieri, et
populi pia, ac Iiberali erga tam miseros Vestro s in Xto filios, confratresq : caritate, et commise
ration e, has ut benequissimus omnium bonorum retributor constanti sua gratia; et perenni Vobis
rependat gloria grata semper, et devota intercede t Bosnia una mpcum, qui omni qua par est
reve rentia , et humilit at.e honorem hab eo me nomine Prociae populiq: Bos nensis s ubsternendi.
Viennae die 13. Junii 1853.
Clien tum infimus
40.
20. srpnja - 8. prosinca 1853.
Tro~ak i dobrocinstva ucinjena za pueku skolu u Gornjem SkopJ.ju.
Zabilizenje troiika ucinjenog za uzdignutje Ueionice pocetne, u Skoplju Zupe Gorujeg Vakufa
od 20. Serpnja do 8. Prosinca God. 1853
Trosak
Grosi Pare
Nadnicah Majsto rskih 1425 28.
Grozdjah 471 28.
Kreea . 88
.lapia Dervena 68
Tri Brave
Irgeti .
36
30
•
Perzina . 5
Staklo 98
Umetnutje stakla 35
Cerpicah 30
Lonacah Kalaisanih I prostih 25
Sazidanje Peel 22
2 MetIe sirkove za serbetlem 2
Ferea za unutarnju s erbetIemu 3
Boja 10
Dobrocinstva
Francuska Vlada Pleta 250.
41.
4. studenog 1853.
Austrougarski generalni konzul u Sarajevu javlja redodrzavniku Bosne Srebrene, da ce onih
1.500 for. od Nj. Velicanstva za skole u Bosni na 3 godine danih, primati na koncu semestara
uz kvitu od generalnoga konzulata potvrdenu iz osjecke kase, a preko dakovackoga biskupa.
Novci pak ispro~eni za gradnju novoga samostana i sjemenista na isti nacin slati ce se preko
h rvatskoga bana na dakovackoga biskupa.
In sequelam officiosa rum mearum litterarum dci o 22. Mai a. c. Nro 495 sequentia uIterius
communicandi honorem haheo.
Medio bengni Intimati Exce\si Imperial is Ministerii negotiorum externorum dd o 14 Octobns
13979,Il1stltutum
p. C. N 1'0 DT . est, ut summa I'11 a fl orenorum ml' 1
e 1 '
qUll1gentorum, .
monetae conventlO
nalis, a Sua Majestate Sacratissima pro spatio trium annorum, missioni franciscanorum bosnen ·
si um scopo erigendarum scola rum et aeducandae juventutis christianae gratiosissime aplicidata, ex
cassa Essekiensi in semestralibus ratis decursivis ad manus lllustrissimi Domini Episcopi Djakovar
ensis exolvatur, quails Dominus Episcopus eandem pecuniam Patri Provinciali Bosniensi (et hujus
dcfinitorio) erga Quietantiam, ab hoc I. R. Consulatu Generali vidimandam, pervenire facturus. •
[37] 161
Quod porro collectas pro aedificatione unius mona ste rii et unius Seminarii in Bosnia, pariter
altissimo loco gratiose concessas et institutas, atttinet pecuniae inde provenientes, sicut excelsum
Ministerium alio suo rescripto ddo 21 Octobris p. c. Nro 1~41/ s ignificat, etiam ad manus prae
laudati Domini Praelati fine ulterioris transmissionis, et quidem medio 1. R. Regiminis Banalis
refundentur.
Dignetur Rev e rendissima Paternitas Vestra expressionem Distinct a e meae venerationis bene·
vole excipare.
Dr. D. Atanaskovich
L R. Consul Generalis.
42.
9. s tudenoga 1853.
Bi skup Stros smay e r pita pos lanil,a bosans ke redodrzave fra Marijana 5unjica, ~to on misli,
da Ii je shodno, da i Hercegovina dobi.ie dio od podpore dane za skole u Bosni.
43.
18. studenoga !853.
Austrougarski generalni konzul u Sa rajevu sal.ie red o dr zavniku Bosn e Srebrene formular
I,vite za primanje novaca za pucke skole i Sluzueno Strossmayerovo pismo na SunjicJ.
44.
23. studen.oga 1853.
da je on molio podporu samo za pucke skoli u Bosni, Ie napokon nab raja mjesta gdje u Bosni
skole postoje i gdje se misle podici.
•
Ill-;:ile, ac Rme Dne Praesul!
Nudius tertius habui ad manus officiosas Vestrae IllustrTs lit.teras, die ::I. m. h. exaratas
quibus ad benigno gratiosum Excel si C. R. Ministerii nutum, Dominatio Sua lima, pro sua in
me prolixa voluntate et confidentia duo a me exquirit: 1° Num haec Provincia Bosnae Argen
tinae sit in aliquo adhuc nexu cum neo-erecta Cu_stodia et Vicariatu Aplico Hercegoviensi - 2°
Num ex illis anuis 11)00: f.: quos Sma C. R. Majestas Aplice ad meas preces, nomine Provincial!
Bosnae Argentinae proprie et expresse porrectas Clementissime destinare dignabatur, aliquid pro
nova schola in Mostar, opera lImi Dni Barisic erigenda tribuendum esset?
Ad. 1m Habt'o in promptu authenticum documentum, quod hic inc\udo, scilicet recens editum
Schematismum Novae Custodiae Hercegovinensis, in cujus Prologo a D. 16 adferuntur quidarn
articuli Decreti a S. Sede Aplica emanati, quo ta .n illi 27. sacerdotes Novae Custodiae, prout etiam
ille Vicariatus aplicus cum 37789, fidelibus millibus a Vicariatu Aplico Bosnensi et Provincia hac
Bosnae Argentinae prorsus separati et S. Sedi ac Ministro Generali imediate subjecti declarantur
- Unde patet nullum alium inter hanc Provinciam, et Cu stodiam Hercegovinensem necum existere;
qua qui omnes Provincias cum Capite ordinis in fraterna charitate conjungit.
Ad. II: Respondeo: nullum, quod sciam, esse religiosum seu in Bosnia seu in Hercegovina·
qui ambigerat, praedictum benigno - gratiosum subsidium scholasticum pro Bosnensi stricte
sumpta Provincia et Missione impetratum fuis se, quo sensu nostrae t'tiam humiles preces ratione
collecta pro Navis Exclesiis in Bosnia erigendis subtractae fuere.
Neque haec Provincia quid piam participavit sive ex collecta per Fratres Hercegovienses
in Italia facta, sive ex annuo subsidio quod Propaganda Lugdunensis 11010 Dno Barisic mittere
consuevit.
Ut autem rite constet Excelso C. R. Mi llisterio, in quot partes illi 1500 fI: pro Nostris
Scholis Imperiali libertate destinati sint, dividendi, subjicio hic numerum Scholarum pro 120
Milibus Nostrorum fidelium partim erectarum partim erigendarum. 1° Fojnicae aedificium pro
Schola in fundo Conventus pro 50. pueris erigere decrevimus, quod prius huic usui serviens privata
in Oppido domus, non solum augusta, sed vetu3tate, sit collapsa. 2° Idem dicendum de Schola
Sudiskensi - 3° In oppido populoso Dolac pro 70 parvulis - nova SchoJa esset erigenda , et fundus
e mendus. Idem dicendum 4° de oppido Livno - et 5° de oppido Jajce. In singulis quidem his
locis scholae in privatis, vel conduct is aedibus servantur, et Capellanis praeter ~ubsidia Parocho
in cu ra anima rum p raestanda onus est impositum, pueros quotidie, quoties vacat in Scholis docendi.
- St'd Capellanorum industria utique magis acueretur, si t.itulo hujus extrilordinarii laboris t'X
praefata summa annui saltern 30 fl: diligentioribus in praemium destinarentur. 6° In Nostro fundo
erigenda esset nova Schola penes novum Monasterium in Parochia Gu/:ia gora pro 50. pueris: et
7° in Skopje Malo Selo; ac 8° in CapeJlania Bristovsko pro totidem pueris. Utrobique pariter
fundum gratis nostra Communitas religiosa dabit. 9° Idem dicendum de nova Capellania in Ban
brdo - 10. In Parochia Ivanska, ubi sllnt plusquam 4000. animae - 11° In Parochia Dubiel
5000. animae - 12° In Parochia Tuzla 4000. animae - 13° In Parochia Dubravae 4000. - 14°
In Parochia Tram osnica 3500. - De aliis 30 Parochiis et Capellaniis ubi Parochi plus minus in
centro populi existunt, tunc primum cogitabitur, cum et plures sacerdotes, et tereniora tempora
Dominus dederit.
[39] 163
Est autem erecta jam in Nostro fundo ,;chola formalis et commoda una in oppido Varcar
pro 50, pueris; altera in pluribus etiam pro capiendis in Parochia Ulice zelo et opera Parochi
loci, et tertia adhuc amplior modo perficitur in opido Superiore Skop.ie in nostra fun do, expensas
subministrante nastra Communitate ob spem promissi subsidii etc, etc
Vest rae l!mae Dills
Ex-Minister Provlis,
45.
8. sijecnja 1854.
Austrijski konzul dr. Atanaskovie trazi od bosanskoga franjevackoga redodrZavnika mjesta
i broj skola i ui"enika, te eim se ucenici bave. Moli nadalje, d>l mu i'e svakoga semestra posalje
izvjestaj a uspjehu ucenika.
46.
24. veljace 1854.
Austrougarski generalni konzul u Sarajevu odgovara redoddavniku Bosne Srebrene, da je
na njegovu interpelaciju, osjecko ladarsko drustvo odgovorilo, da je samo pometn,jom od fra
Blaza Josiea naplacena ladarina iz Dakova u Pdtu i da ce se ova vratiti; da .it i lwei Hursid
pase i u Carigradu sve. poduzeo kako bi bosanski franjevci i opet dobili imunitet od danaka.
Quod primum et gravius objectum attinet Iteratis vicibu s et hic et Constantinopoli medelanl
que s ivi. - Churschici-Pascha mihi promisit se relationem Favorabil e m S. Port ae subs traturum ed
id acturum ut Fermanus Missionem hanc religio sa m ab omnibus contrihutionibus et decimis d e fi
nitive exi men s, expediatur.
S . E . Dominus Imperial is Internuntiu s mihi ab initio s ig nific avit a Minis tro negotiorum
ex t ernorum D. Res hib P ass a res pon su m accepisse quamprimum praestolata re la tio hinc pervenerit
opportuna in s tituenda for e. -
Erat e rgo mei muneris penes Churschid-Pascham inde fesse ad labo rare ut adprop rimi ssam
relationem et quidel1l favo rabilem s ubsternat, quod ille novitenu s spopo ndit.
De sponsione hac informati S. E . Dominul1l Int e rnuntium primo s ub 19 Decembris 1855.
Nro 1342 et d ei n etiam s u b 10 m3 Januarii a. c. Nro 17 Nunc in data 2 Febru a rii currentis Nro "
135. significat mihi Dominus Internuntius relation e m Churschid-Paschae reve ra advenisse et suam
Excelentiam omnem cona tum adhibituram ut res in optatum effectum deducantur.
haheo. -
Ulteriorem informa tion em , SliO tempore mihi reservaus .iugi cum cultu perseverandi honorem
•
Humillimus servus
Dr. D. At anasl<o vic s.
lzvornik u a rhivlJ !3osne Srebrene \I Sar~jevu.
47.
1. svibnja 1854.
Definitorij Bosne Srebrene s ugledhijim ocima potvrduje l. svibnja 1854. izasli dekret, polag
koga se opei troskovi redodrzave il1laju podijeliti na samostane prema prihodu samos t ana; darovi
dohiveni za sko le prel1la pucanstvu; a prosnje i darovi za gradu 10 crkava j 4· samos tan a pod
jednako.
Ven erabile Definitorium hac. ciie I. Maji 1854. Kresevii cOCldunatum nihil magi s in votis
h abens, quam ut perfecta fraterna unio, et charitas inter tr es familias vigeat, utqu e omnis •
tollatur praetectus quo hoc nobilissimum charitatis vinculum possit laxari, praesenti Decreto,
quod in sing uli s Conventibus publice appendi ju Jetur, e t contra quod nefa s sit cuiquam abmur
mura r e, u nanimi consensu statuit pt decernit.
I. Ut communes ex pensae a P P. Gvardianis factae , ved facienda e in in posterum e ti am
a proportione Introitus cujusvis Conventus intra Gvardianos d istribuatur.
2. Ut quidquid in gra tiam scholarum popularium ab Austria ved aliis exteris deincep s
partibus nomin e Provi ae obtent.um fuerit dividatur a proportione populi catholici Bos nensis nunc
118,000 efficientis adeoq ue in centum octodecim p nr tes , ex quibus undecim obveniunt populo ad
Districtum Kre se viensem s p ecta nti, quinquaginta pertinenti ad Districtum Suttiskensem, et quin
quaginta septem partes ad Districtum Fojnice!lSe m tradantur.
3. Ut omnis collecta ex Austria pro 10. Ecclesiis, et quatuor Conventibus aedificandis
obtenta et deinceps undecumque, et a quocumque in exteris partibus nomine Provinciae obtinenda,
prout e tiam ElemosynCl Missa rum omnium gratuito per Benefactores celeb rata rum ita inter tres
Districtus distribuatur, ut null a habita ratione majorum proquatur Conventibus novis expensaruIll
qu a m pro Ecclesiis s implicibus sint faciendae, tota summa in 14. partes ex aequo distribuatur, quo
fiet ut duae obveniant M onaste rio Kreseviensi, sex Suttiskensi, ex totidem Fojnicensi.
Ut vero omnibus constet primarios Provinciae, et omnes Capituli Pat res in hac sententia
convenisse communi subseription e eorumdem hoc Decretum roboratur.
Datum ex AIl!J Venerab: Dertorii clie, et Anno ut supra.
It a est Fr: Blasius Jo sie mpa Gvard: Diakov: Ita est Fr: Matthaeus (ondric mpi Def:
Provae . It a es t Fr: Micha el Kutlesa mpa Def: Proviae. Ita est Fr: Petrus Cicak Def: Proviae. It a
est Fr: Joannes Juricic mpa Def. Proviae. Ita e3t Fr: Andreas Glavadanovie mpa Def: Proviae.
Ita est Fr: Antonius Tuzlancic mpa Def: Proviae. Ita est Fr: Laurentius Karaula mpa Custos
Provi ae. Itn est Fr: Joannes Kljaie mpa ex Min: Prov: et Def: subrog: Ita est Fr: Andreas
Kujucsie mpa Immed: Min: Provlis. Ita est Fr: Martinus Nedie mpa Min: Provlis. Et Ego Fr:
Marianus Su njie mpa Comiss: Glis et Pr8E:scs Capituli confirmo.
48.
23. rujna 1854.
Austrougarski generalni konzul u Sarajevll urgira za izvjesca 0 napretku stanju puckih
skola 1I Bosni.
Constabit procul dubio, juxta Archivum Missionis hlljus Provinciae Bosnensis me sub
.. 8 va Januarii a. c. N2 7, a tum temporis Pater Provinciali informationes de institllione scolarum
pro aedllcanda juventute Catolica in Bosnia petiise, simulque rogasse periodice videlicet, quantum
fieri potest, omni se mestri mihi notiti as de progressu ejusdem Juventutis benevole tran s mittere.
Notum, ex eodem Archivo, e rit Reverendi ss imae Paternitacti Vestrae responsum quod super
hoc a patre Exprovinciali Andreae Kujuc x ich s ub 24ta dicti mensis accepi.
Cum ab illo tempore plus quam unum se mestre decurrerit, ego autem praestolatu s notitias
hactenus non acceperim, ideo humanissime rogo Reverendissimam Paternitatem Vestram, quo
mihi easdem notitias de progressu juventitus e de actuli statu scolarum quo ocyus transmittere
dignaretu r.
Jugi cum cultu
Reverendis s imae Paternitatis Vestrae.
humillimu s servus
Dr. D. Atanas kovic s.
. Izvornik u a rhivu Bosne Srebrene u Sarajevu.
49.
3. listopada 1854.
Papa Pijo IX . imenuje fra Marijana Sunjica apo stolskim vikarom u Bosni.
Izvornik u arhivu franjev. samostana u Gucoj gori. Na iegjima: »Diiecto Filipo Mariano
Shunjich Presbytero Professo Ord. S. Fran cisci de observantia nuncupati.«
166 [42]
50.
3. lis top ada 1854.
Papa Pijo IX. imenu je fra Marijana Su nji ca panadenskim biskupom; odrijeSuje ga od
vaznosti residencije, dok je ta biskupija pod nevj ernickim jarmom; daje mu vlast, da ga moze
svaki biskup, koji je u ljubavi sa sv. Stolicom rediti.
51.
11. studenoga 1854.
Srpska vlada moli novoizabranoga biskupa Sunjiea, da on mjesto dakovackoga biskupa primi
nad srpskim katolicima vlast i da joj za katolike p05alje jednoga svecenika, te salje 100 c. dukata
za gradu katolickih crkava u Bosni.
Nadajuci se, da ce mi Gosp. I(ov a~ev ico" kada s e So puta vrati, don et i povolbnu VDStb,
da s te vise izlozenu molbu nas u priatelbski primili i n j u gdi nadleZni svojski prep o rucili, pol
zuj e mo se ovomo prilikomo, da vamo, k ao momo, p ozn aniku izja·vimo najotmi>nie uvazenie, So
koim jesamo .
Vamo
II. No e mbra 1854.' ) istiniti pocit a telb
u Beogradu. Aleksa SimiCo
lzvornil< u arhivu franj ev. samos tana u Gucoj Gori, objelodanjen u SeraL Perivoju,
god. 1913., br. 3.
52.
1 S. stllclenol!a 1R:'i4.
so n am et affabiles, e t humani ss illl Os sum expertus. ut quod nunquam ulla via qua es ivi, quidam
Ve,strum .iHm fxprf'.ssis vfrhis prHeluserit, pore scilic e t lit ho c: muneri s mihi concrf'ci atur. Ego
quiciem nullam sane video proportjonem Inter t en ui ssi mas tam moral es, quam nunc etiam attrita~
phys icas VlrfS me;]s, ;]tque inter tam ditliciles et complicatas hujus m un e ris pastorali s function es,
quare merito vereo r ne vel ignorantia, vel inexperientia me a tH110 aliquici committ8m, aut.
omit tam, a quo pros peritas, et salus commissae mihi plehis, honorqu e noster sace rrim e dependit
Religioni s. Inter plura tamen hoc unum praecipue me solatur quod tam ego, quam multa cala
mitate exagitatus populu s Catholicus jam nunc sub altissima, et validissima novi istiu s splenddi
ssi mi ter felicis, imperri Au s triaci Sideris Francisci Jo se phi protectione sva viter r es pirare cocperit,
quodque a Sublimi Ves tr a Sapientia, et benignissima humanitate possim mihi omnem compass io·
nelll et indulgentiam spondere, qui de mea erga se mper Augustam Domum Austriacam, Excel
s umque Minis terium convicti, spero estis filiali devotione, e t intima gratitudine, cum qui bus
perseve rando habeo honorem m e subscribendi.
Fojnic ae dei 17. Jan. 1855. (15. Novembris 1854.)
Ad obsequia para tis sim us
Fr: Marianu s Sunjic electus Eppus
Pan ad. et Vic. Aplicu s in Bosn ia.
Litterac Pastorales etc., gdje je u datumu mje sec i godina krivo s ta vljena. U »Protocollum
provinciae Bos nae Argen tinae 1835.-1 870.« nalazi se fra Martina Nedica na bosanske franjevce
okruznica pisana 19. pros inca 1854. u koj oj spo menuti redodr za vnik svo joj braei javlja, kako
su 13. studenoga iz Rima st igle dvije bule - bolje brevea - u kojima se Sunjic imenuje pa
nadskim biskupom i apostolskim vikarom u Bosni, te kako su iste u Fojnici 17. s tudenoga
svecano proCitane. U ovome pak pismu u prvome retku Sunjic veli, da pise pis mo iza 3 dana
kako je papine bule primio: »Accepti s nudius tertius Bullis Pontificiis . .. « Prema tome Sunjic
je na a ustrijsko ministras tvo pismo pisa o 15. stu denoga 1854., a ne 17. si jecnja 1855.
1) Po Julijevu kalendaru? •
[45] 169
53.
17. studenoga 1854.
Sunjic javlja zagrebackome nadbiskupu, da je imenovan za panadskoga biskupa i apostol
skoga vikara u Bosni, te mu se zahvaljuje za dobrocnistva ucinjena njemu i Bosni.
NQ 2.
Excellentissi ma Domine Archi Praesul!
Duo s unt Archi Praes ul Amplissimex quae me praeprimjs imp ellu nt ut Excellentiam Vriil1l
certiorem festinem reddere de mei quamque infirmi, imbecillis; et minime digni, ellectione in
Cicarium Aplicul1l Bos. et Eppum Panadensem in partibus, quod mihi jam nunc ex Bullis Pontificiis
nudius tertiu s acceptis pro comperto constitit. Ac prima quidem moven s ea est ratio, quod
auspicatissimam elevationem celebris Cathed rae Zagrabiensis ad dignitatem et-Eplem, specia li
curae meae etiam credita Bos nia unius ordinaria Sedes Epplis e Diakovae in nexum intimiorel1l
cum Metropoli Zagrabiensi, et suae ambitum jurisdiction is vivere naturaliter debeat.
Alter a ratio est, quod dum in negotiis hujus Missionis secu ndo ab hinc an no Zagrabiae
morabar Excellentiae Vriie in me benevolentiam, et urbanissimam in m e expertus humanitatem,
ut ingratus videri deberem si hanc occasionem grati renovandi animi praetermitterem. Non
dubitem Excellentiae Vriie pro pastorali suo zelo, et Religion is ardore rem gratissimam fore
scire pro comperto hanc portionem gregis xti tantis calamitatibus exagitatam, ut t amdiu, quasi
viduatam, benignissima S. Sedis mise ratione, legitimo demum pastore provisam esse.
Illud autem me in tam difficili munere praecipue solatur, quod sperem divina adjuvante
gratia futurum, ut tanti, tamq: c1ari etiam Praesulis (cuius perlectis unctione apostolica plenis
Litteris plane captus sum) sapientissimis consiliis, auxiliis, et protect ione suffult u s, pro commissi
mihi gregis, et salute, et prosperitate, salubrius aliquid efficere valeam. Superest ut iterum sumas
Excellentiae Vriie pro praestitis jam huic Missioni Aplicae beneficiis tua erga me immeritum
Suavi benevolentia gratiarum reddam actiones, utq: in peculiari venerandi Lui Nominis aestimio
emoriar.
Vru e Excellentiae.
FOjnicae die 26. Xbris (IS. Nov.? 16. Decembr.?) 1854.
Devinctissimus etc.
Fr: Marianus Sunjic Eppus
Pam. et Vic. Bosn.
Polag ovoga teksta i ova je poslanica pisana IS. studenoga 1854., a ne 26. prosinca 1854.
Nu zagreback i nadbi sk up u svom odgovoru veli, da je datirano 16. prosinca.
Literae Pastorales etc.
54.
23. studenoga 1854.
Pravila, koja je s rp ska vlada za osnutak katolicke opcine u Beogradu planirala i bisk upu
ih SunjiCu predala.
3. Sve~tnik ovog Rimsko-Katoliceskog ziteUstva biti ce postavljen crez Knezjesko 'Se rbsku
Vlast, i u svim odnosenjima Cradjanskim duzance biti povieso vati se naredbama Zemaljske Vlasti
u Zakoni Serbski, i zavisice od isti kao i os tali gradjani Serbski. .
4. Once moci Mertvace svoje vere po obredima Rimo-katoliceske Cerkve do groblja sp ro
voditi, i saranjivati.
5. On moze domove svojih Verni slobodno posjestavati, i po djelima zakona, no nikad to
nece moti ciniti u Cerkvenomu odjeliu.
6. Izvan ograde Kapele iii Cerkve Rimo-Katolicke nece moci nikud litiu svoju nositi .
7. Onice u Biogradu zived praznike svo je po starom to jest Julievom Kalendaru sljedova
teUno u jedne dane kad i p ravoslavni praznovati.
Kopija pro jecta Zakon a koicese izda ti cim Praviteljstvo serbs ko dobie sves tenika Kalotice
skoga za Katolike svo je zitelje.
Prijepis u »Litterae Pastrorales« etc., Cuca Cora. Spomenik objelodanjen u Seraf. Perivoju«,
god. 1913., b r. 3.
55.
11 prosinca 1854.
Redodrzavnik Nedic I naimenovani biskup Sunjic zahvaljuju se srpskoj vladi radi progla·
se nj a vjerske sn osljivosit svih krscana i trazenja zupnika za beogradske katolike, te radi poslanih
100 dukata za gradnju novih crkava u Bos ni.
Predloga od Vaseg visokog Cospostva, da ono 5tO smo Mi od vise godina zelili, to nam Vi
sad a na ime Visoko slavnoga Pravit eljstva serbskoga milostivo predstavl jate, to jest da nasa
Redovnicka Derzava Bosans ka primi na se brigu za providit s' jednim od svojih sinovah Rodov
nikah, a podajnika Visoke Porte s' duhovnom s luzbom Rimo-katolike ,azitelje serbske. 5to nam
je toliko ugodnie, koliko znademo da je znatnih dio tiuh katolika od ovud iz Bosne tamose
nastanio, i nastanjivat slidi. - Mi se iz svega serca radu.iemo Posestrimi Serbii, da su joj tako
hrabri , i bistroumni u ova burna doba upravitelji zapali; da je nesamo svo j visoki polozaj znala
uzderiat, nego da je se u vrime obceg on posvete u Europi napridka prid licem sveg ucenog
svieta osv jetlala s' onim lanske godine Dec retom, s' kojim sva kers-tjanska vieroispoviedanja
s' pravim gradjanskim, i Duhovnu primirnu slobodu takodjer i tude uzivati mogu; radujemose
suvise, da mozemo i mi is tom S. O. Papi sa sercanom pohvalom \/aseg' Visokog Praviteljstva
blagorodne namire, i osnove javiti, koje znamo da ce ugodno upecatljenje i u Rimu ucinit. Mi
ce mose pobrinuti, da stvar po Vasem predlogu u djelo privedemo dok i na se stvari dozrijj
i podpuni pravac uzmu, sto ce to bist.rie ustmeno od Cospna Kovacevica razumit.
Milostivo darovanih 100 Duk: Cesarski za Cerkve nase, a tako isto i licne za nas dvoicu
poklone s' osobitom blagodarnostju p rimilismo, za koje ce mo mi svagda zahvalni ostati, a Pro
tokoli Provincie na se sacuvat ce spo men ovi Prijateljsk i, i bratinskih poklonah, takodjer i narod
nas u novim svo jim Cerkvama koje im sa da dobrocinioci podpomazu podizati; za iste ' dobro
cinioce svesrdno ce se Bogu molit. Uz ova cuv:;tva blagodarnosti primite Viso ko-rodni .Cospodine
uvjerenje nasega svagdasnjega stovanja i kojim ostajemo.
B ristovsko dne 11. Prosinca 1854
Prijepis u »Litterae Pastorales« etc., Cuca Cora. Spomenik objelodanjen u »Seraf. Peri
voju« god. 1913., br. 3.
171
[47J
56.
17. prosinca 1854.
Sunjic javlja austrougarskome generalnome konzulu, da je imenovan za panadenskoga
biskupa - i apostoiskoga vikara u Bosni.
57.
18. prosinca 1854.
Biskup Sunjic javlja francuskome konzulu u Sarajevu cia je imenovan panadenskim bisku
porn apostolskim vikarom u Bosni.
Francese, mentre non cesse remo d'inviare a Dio Ie nostre urn ili preghiere pe r prosperita, ed
onore della vloriosa natione Francese, e del di Lei degno Capo, e Freggio C ristianissimo
Impera tore.
Mi sara molto grato di servirla in qualunche cosa, ed accorenza, che potrebbe da me rile
Yare, e dip e ndere. Ricev a Sigr. Console la mia intima riconoscenza, e di stintissima stima, colla
quale ho I' on~re di raffermarmi.
D. V. Eccelenza
Afs mo Amico Fr: Ma riano Sunjic
EPDO Vescovo Pan. et V. Ap. Bosn. m. pro
58_
23. prosinca 1854.
Aus trougarski generalni konzu! u Sarajevu javlja redodrzavniku bos. franjevaca, ria .Ie
izvjesce 0 puckim skolama u Bosni primio i na minis tarstvo spremio. Moli izvjeSce 0 istim
skolama i iz god. 1853.
Ove rijeci dat ac iju dovod e u sumnju, ali ju potvrduje odgovor francu skoga konzula.
Od
Dr. ()orda Protica.
PRVI DIO
Uvod.
Temperatura vode pritoka na njihovom pscu iznosila je 3° vIse; bila je, dakle,
u svima visa od vode Bosne. Sto je Bosna bila hladnija od njenih pritoka, objasnjuje
se, bez dvojbe time, sto je tok Bosne, od njenoghladnog izvora do mjesta mjerenja
temperatura na uscu pritoka, bio mnogo kraCi od toka pritoka od njihova izvora
do usca.
Na ovome mjestu hocu da i ovo iznes-em. U Zeljezniei, kod Banje Ilidze (Nova
Banja), izbijaju, na lijevoj obali, na nekoliko mjesta, mjehurici plina. Na tim mjestima
nasao sam temperaturu vode 12.-X., u 17 sati, 21,8°, a IS.-X, u 12 sati, na istom
mjestu, temp e raturu od 23°, docim je temperatura vode, na nekoliko metara dalje,
iznosila sarno 14°. Ta nadjena znatno visa temperatura vode na tom mjestu doka
zuje, da Ilidzina sumporna terma, ,koja je od mjesta mjerenja udaljena sarno 20 m,
nije sasvim uhvacena, nego da izvjesna kolicina , njene S6° tople vode i u zeljez
nieu utice.
- amoena binodis
- tumida
Flagellatae. - ehrenbergi
Euglena viridis
Nitzschia sigmoidea
Melosira varians
- dubia
- operculata
Conjugatae.
Diatoma vulgare Desmidiaceae:
Synedra vaucheriae Closterium moniliferum
- pulchella
Zygnemaceae:
acus
Spirogyra rivularis
- radiosa
- affinis
- actinastroides
- nitida
Cocconeis pediculus
- porticalis
Pinnularia viridis
Zygnema stellinum
- hemiptera
- gibba Chlorophyceae.
Navicula oblonga ProtococcaJe s :
Scenedesmus quadrJcauda
- gracilis
•
15J 177
Ulotrichales: Siphonales:
U /othiix zonata Vaucheria sessi/is
Oedogonium rivu/are - c1avata
Stigeoclonium tenue Rhodophyceae.
Siphonocladiales: Chantransia cha/ybaea.
Cladophora g/omerata
- declinata
•
P RIP 0 MEN E N A SA S T A V 0 B A L NIH (LI TOR A L NI H
I BEN TAL N I H) A L G A.
C i jan 0 f ice j e irnaju znatnu ulogu u zivotu rijeke. Broj njihovih vrsta, a
jos vise broj individua pojedinih vrsta bio je znatan. Me.risrnopedia glauca nalazila
se narocito cesto u bararna za odgajanje pastrrna na izyoru. Oscillatoria lirnosa, O.
princeps i O. proboscidea nalazile su se takoder cesto na istorn rnjestu, a Oscillatoria
arnoena u zatisjirna rijeke, ponajceSee kod Osijeka. Phorrnidiurn fuscurn bio je cest
'Po karnenju na izvoru rijeke. Plectonerna radiosurn i PI. tenue nalazile su se na
istorn rnjestu, ali neSto rjede. Scytonerna rivulare nalazila se dosta cesto na poplav·
Ijenorn karnenju u blizini izvora. Arnphithrix iantina nalazila se na karnenju pod
vodorn na istorn rnjestu, ponajceSee na karnenju blize izvora, odnosno na sarnorn
izvoru. Rivularia haernatites nalazila se po karnenju, gdje je voda brzo tekla, kod
. Osijeka i Blazuja, dosta cesto. Nostoc verrucosum nalazio se dosta cesto, na istorn
rnjestu.
F I age I ate bile su zastupljene sarno sa jednorn vrstorn, Euglena viridis, u
znatnoj kolicini, narocito u rnulju, u zadnjoj bari za odgajanje pastrrna; u rnulju
rijeke kod Visokog bila je takoder dosta cesta.
B a c i I a ria I e s (d i a torn e j e) nadrnasile su po broju vrsta daleko pre
dasnje grupe. Jos veerna nego po broju vrsta, kvalitativno, nadrnasile su diatorneje
brojern individua svojih vrsta, kvantitativno, sve ostale grupe. I po rasprostranje
nosti svojih predstavnika dolazi ova grupa na prvo rnjesto. i njoj pripada najvaznija
uloga od obalnih i bentalnih rnikrofita.
Sa najveeirn brojern vrsta bio je zastupljen rod Navicula. Navicula cryptoce
,phala nalazila se ne sarno u rnulju ribnjaka na izvoru, vee i na drugirn rnjestirna
rijeke, kod Rajlovca, Osijeka i Visokog, u rnasarna u drustvu drugih vrsta njenoga
roda. Meridion circulare nalazio se takoder u rnnostvu u ribnjaku, narocito u srpnju
i kolovozu, i to ne sarno pricvrseen vee i lebdeei. Na drugirn rnjestirna u rijeci
nalazila se, u rnanjirn kolicinarna. Melosira varians bila je u listopadu cesta, kako
u izvoru (ribnjaku), tako i na drugirn rnjestirna rijeke (Rajlovac, Osijek, Visoko).
.. M. subflexilis nalazila se rjede u izvornorn potoku. Cyclotella klitzingiana nalazila
se na viSe rnjesta u rijeci. gdje je voda sporije tekla. C. operculata· nalazila se u
ribnjaku dosta cesto. Diatorna vulgare bila je cesta na svirn ispitivanirn rnjestirna.
Synedra vaucheriae nalazila se cesee na algi Vaucheria sessilis, l}a vise rnjesta, gdje
je voda brzo tekla. S. pulchella nalazila se na jednorn tihorn rnjestu kod Osijeka u
znatnorn rnnostvu, na vodenim biljkarna. S. acus, S. radians i S. actinastroides nala
zile su se r jede u zatisjirna kod Rajlovca i Visokog. Cocconeis pediculus nalazio se
u rnnostvu n.a vodenirn biljkarna, naroCito na vrstarna Cladophora, u ribnjaku; u
nesto rnanjern rnnostvu nalazio se i na drugirn rnjestirna. Pinnularia viridis bila je
12
178
[6J
Zivotinje.
Radi dopune slike 0 zivotu izvornog podrucja rijeke Bosne, odnosno u njenom
hladnom, bistrom izvoru i izvornom potoku, pot reb no je da navedemo ne sarno
mikroskopske i polumikroskopsl<e vee· i neke krupnije predstavnike zivotinjskog
svijeta, koji zive na obali i dnu izvora pricvrseeno iii po njima puze. Jedni od njih
su reo b ion t i, drugi reo f iii, a treCi reo k sen i (Thienemanrl). S obzirDm
na toplinu, odnosno hladnoeu vode jedni su s ten 0 t e r m i, a drugi e uri t e r m i.
[7] 179
I
.D
C 1 2~;; >'"
I
i
i
v
>N
I, N
'0
u...
Schizomycetes:
Sphaerotilu s n a tzn s - I - I -- I ++ I -
+ - +
Bacillariaceae (Diatomeae): I I I I
Melosira va rian s - ++ I ++ +
-
I - I + ++
Cylotella kiitzingiJ1. __ - + I + I
+ + I + I ·1
181
19]
'u
a
"001)
'"
u
co
.;,:: ! '"c:
.S! I '"c: I, co
.;:: -:>~~ .;:: U N
>
U.
'0'
I
Qj
I
> ::l
~ 0.-> >'" ;S
I
.:::
I oN N (.L.
~
i
+ + + + - - + +
Diat orna vulgare
Synedra ulna - ++ I ++ + - + , I + +
- acus - + \ f
+ - - + - -
- ace rosurn - - I + - I + - - -
Chlorophyceae: I I
I
I
Protococc ales:
- -
Scenedesrnu s GU8dricauda - + I + - + -
-
Pediastrurn bo ryanurn - + +
,
-
I
+ I +
I
\
Ulotrichales:
Ulothrix l onata - I - I + I
- I -
Stigeocloniurn tenue - + 1·+++ + I - + + I
-
Rhodophyceae: I
-
Chantransia chalybaea
I +
I -
I
- - -
I
-
P rip 0 men e .
Kao s to se iz prijegleda vidi, bio je fitoplankton izvornog podrucja Bosne
usca njenih pritoka, u ispitivanom vremenu - u srpnju i kolovozu, a odnosno
u listopadu - brojem vrsta (kvalitativno) siromasan.
Relativno najveCim brojem vrsta bile su za stupljene d i a tom e j e, zatim
c i jan 0 f ice j e, a sve ostale grupe bile su zastupljene sarno sa dvije, odnosno
~ a jed nom vrstom. Ni jedna vrsta nije predstavnik pravog , euplanktona, veesu sve
predstavnici fakultativnog, odnosno tihop lanktona.
Jos veee s iromastvo nego po broju vrsta, pokazivao je plankton po broju
individua pojedinih vrsta (kvantitativno) .
Cesto su se nalazile sarno nekoje vr 3 t~. Od s hi zorn ice t e s-a nalazile su se
cesto obije vrste, Sphaerotitus natans i Claclothix dichotoma, ali sarno na uscti
Miljacke. Od d i a tom e j a nalazile su se re!.ativno cesto, u zatisjima Bosne, odnosno
na uscu nekojih pritoka: Melosira varians, Synedra ulna, Navicula cryptocephala i
Cymatopleura solea. Od ulotrihales-a nalazio se cesto u Bosni na vise mjesta Stigeo.
clonium tenue. O stale vrste svih grupa nalazile su se sarno rijetk o . Na kojim mjestima,
vidi se iz prijegleda.
Od usca pritoka imale s u relativno najvise ovoga planktona, po redu: Zeljeznica,
Miljacka, Zujevina i Fojnica, a najmanje potok Vecerica.
182 [101
b) Zooplankton.
Kvalitativni i kvantitativni sastav lebdeeeg mikroskopsko g zivotinjskog svijeta,
Zooplanktona, rijeke Bosne, od izvora do Visokog, i usea njenih pritoka u tome
podrucju prikazuje nam slijedeei tabelarni prijegled.
·c
c .::'">
o '"c::
' -,
."!,
>
N
.Q
.c; :l
N
Rhizopoda:
Difflugia pyriformis + + + +
A rcella vu Igaris + +
Ciliata:
Vorticella nebulifera + + + + +
Epis tylis plicatitis +
Codonella lacus tri s + + +
Vernes:
Nematoda spec. + I + + + +
Rotatoria:
Brachionus pala + + + + +
Anuraea aculeata + +
Crustacea:
Copepoda:
Cyclops leucka rti + + + +
Cladocera:
Daphnia hyalina + + + + +
Chydorus sphaericus + + +
Hydrachnida:
Vodene grinje + +
P rip 0 men e.
Kao sto se iz prijegleda vidi, zooplankton je kvalitativno daleko zaostao iza
fitoplanktona.
Rizopode su bile zastupljene sa dvije vrste, cilijate sa tri, crvi sa jednom, rota
torije sa dvije, kopepode sa jednom, kladocere sa dvije i hidrahnide sa jednom
vrstom.
Jos je mnogo veee bilo siromastvo ovoga planktona po broju individua poje
dinih vrsta (kvantitativno). Ni jedna se vrsta nije nalazila cesto, vee sarno rijetko,
pojedince, a na vise mjesta nikako. Gdje se koja vrsta nalazila, vidi se iz prijegleda.
Nekoje od njih nalazile su se i u litoralnoj zoni. ·
Razlog ovoj velikoj siromasnosti planktona nalazi se ne sarno u brzom toku
rijeke Bosne i njenih pritoka, koji sve odnosi, vee i u tome sto je voda rijeke u
svom izvornom podrucju hranom siromasna (oligofrofna), a i pritoke joj vrIo malo
hrane donose. Yjerovatno je, da ee trofija rijeke u njenom daljem toku porasti,
pa ee se onda u njoj, pri sporijem otjecanju, moei naei vise planktona.
Detritus.
Mnogo vise nego planh.tona, biljnog i zivotinjskog, nalazio se u rijeci Bosni
i njenim pritokama de t r it us, organski i anorganski (mineralni). Pijesak i mulj
nalazio se u srpnju i kolovozu, zbog mnogih kiSa, u ogromnoj koliCin~. Bosna, izu
zevsi njene uvijek bistre izvore, bila je za svo to vrijeme jako mutna, isto tako i
njene pritoke: detritus je u to vrijeme cesto bio gotovo jedino sto sam plankton
mrdom ulovio. Zato sam svoja ispitivanja, osim izvora Bosne, obavljao najveeim
dijelom u listopadu, jer je voda bila ne sarno u Bosni, vee i u njenim pritokama,
viSe manje, vrlo bistra.
Ja se nadam, da eu svoja zapoceta ispitivanja 0 mikrobiologiji rijeke Bosne
kada opet nastupe mirna za znanstvena istrazivanja povoljna vremena - po svojoj
zelji nastaviti moei.
Zusammenfassung
Die wichtigsten Ergebnisse meiner Untersuchungen lassen ich folgendermassen
kurz zusammenfassen.
1. Es wurde eine Ubersicht tiber die biologisch wirkenden Fakloren gegeben,
denen die Mikroorganismenwelt der Ufer und des freien Wassers, (Planktons) des
Bosnaflusses und der Mtindungen seiner Hauptnebenfltisse im Quellgebiete desselben
unterworfen ist (Stromungsgeschwindigkei~, Temperatur und Lichtverhaltnisse, De
tl itusgehalt).
2. An der Zusammensetzung der Pflanzenwelt der Ufer und des Grundes der
Bosna, von ihren Quellen bis Yisoko, hatten qualitativ und quantitativ die Bacilla
riaceen (Diatomeen) den grossten Anteil. Ihnen folgten, der Reihe nach, Cyanophy
ceen, Konjugaten, Chlorophyceen, Ulotrichales, Siphonocladiales, Siphonales lind
Rhodophyceen.
184 [12]
3. Die Verteilung der Arten der Ufer- und Grundpflanzen der einzelnen Gruppen
war eine sehr verschiedene, wei I sie von der Beschaffenheit der Ufer ~nd des Grundes
und vor der Stromungsgeschwindigkeit abhiingig ist.
4. Tiere des Grundes und der Ufer treten den Pflanzen gegenuber stark zurilck.
Die relativ grosste Arten- und Individuenzahl wiesen die Ciliaten auf. Rhizopoden
und Crustaceen waren durch zwei, Verm 2S durch einc, und die Hydrachniden durch
einige Arten vertreten.
5. Das Plankton, tierisches und pflanzliches, wies nicht nur im Quellgebiete der
Bosna, sondern auch in ihrem weiteren Verlauf und an den Milndungen ihres Haupt
nebenflilsse geringe Arten- und Individuenzahl auf: es ist ein vorwiegend, stellenweise
fast ausschliesslich pflanzliche~ .
6. An der Zusammensetzung des Phytoplanktons hatten die Bacillariaceen
(Diatomeen) qualitativ und quantitativ den grossten Anteil. Cyanophyceen waren
durch eine geringe Arten- und Individuenzahl vertreten. Konjugaten, Chlorophyceen
(Protococcales), und Ulothrichales waren durch zwei Arten vertreten und Rhodo
phyceen durch eine Art. Die Individuenzahl der Arten der letzteren vier Gruppen
wau auch gering. Schizomyceten waren durch zwei Arten, Sphaerotilus natans und
Cladothrix dichotoma, vertreten. Beide Arten kamen ziemlich reichlich vor, insbe
sondere die zweite, in der Bosna, in der Ndhe der Miljackamilndung.
7. Planktontiere treten den Planktonpflanzen gegenuber stark zurUck. Rhizo
poden waren durch zwei, CiJiaten durch drei, Vermes durch eine, Rotatorien durch
zwei, Copepoden durch eine und die Hydrachniden durch einige Arten vertreten.
Die Individuenzahl samtlicher Gruppen war gering.
8. Von den MLindungen der Nebenfltisse der Bosna waren die Miljacka, le
Ijeznica und die lujevina relativ planktonreicher als die Fojnica und der Vecericabach.
9. Der Grund , dass das Plankton, tierisches und pflanzliches, der Bosna in ihrem
Quellgebiete arten- und individuenarm ist, liegt hauptsachlich in ihrer raschen
Stromung. Ruhige Buchten, welche fUr das Auftreten und die Entwicklung des Plank
tons so notwendig sind, sind in diesem Gebiete des Flusses selten. Jedoch an Stellen.
wo solche vorhanden sind, war das Plankton, pflanzliches und tierisches, an Arten
und Individuenzahl relativ ziemlich gut vertreten.
•
Von
K. Maly
Am 26. Juni 1930. und am 13. September 1'9,33. fand ich auf Erdb\i:iBen und
im Serpentingeroll des ausgetrockneten Borakbaches oberhalb Resici nachst Rudo am
Lim bei cca. 430-450 m Seehohe eine einjahrige zierliche Galiumart die ich zunachst
fUr Galium divaricatum Lamk. hielt, sich aber bei der spateren eingehenden Unter
suchung als G. tenuissimum M. B. erwies. Die Blatter derselben sind wenigstens am
Rande von vorwarts, die Stengel von abwarts gerichteten Stachelchen rauh, verkahlen
aber mehr oder weniger wie dies auch an Herbarbelegen aus Sankt Andra bei Buda
pest der Fall ist. Die Liinge der Fruchtstiele betragt durchschnittlich 7.5 (7-10) mm,
der Durchmesser der kahlen FrUchte 0.8~1 mm. Unsere Pflanzen aus Ostbosnien
gehoren daher zur typischen Form und haben weder mit der var. brevipes Born
mUlIer, 2) noch mit der robusten Abart var. adrianopolitanum Podpera S ) mit be
haarten FrUchten etwas zu tun. Ansonsten ist es wohl kaum zu bezweifeln, dass
G. tenuissimum MB, mit . G. divaricatum Lam, . zunachst verwandt ist.
Galium tenuissimum MB, ist eine fUr Bosnien-Hercegovina bisher noch nicht
nachgewiesene, daher fU, diese Lander n e u e Pflanzenart. Es sei daher die pflan
zengeographische Bedeutun g ihrer Auffindung bei uns auf Grund des Gesamtare
ales und der Art ihres Vorkomrriens naher erortert.
Ober die geographische Verbreitung dieser ' Art konnte ich nachstehendes
ermitteln. Die Vorposten gegen Nori1en finden sich in der PilishUgelgruppe nach~t
Sankt Andra/) Pomad u. s. w. nordwestlich von Budapest. Sie wird auch fUr die Ge
gend von Arad") und Zam im Flussgebiet der M.aros angegeben und soli auch bei
KJausenburg und Bilak in SiebenbUrgen vorkommen. 6 ) 1m Banat bewohnt s ie HUgeln
7) Hierh,:,r wenigstens zum Teil G. parisiense Rochel, Plantae Banatus rariores (1828) 46
Tab. VIII, Fig. 21; He u f f e I, Enum. pI. Banatlls Temesiensis (1858) 87; B 0 r bas, Ternes megye
vegetatioja (1884) 44,angeblich auch trichocarp?
8) K ani t z, Plantas Romaniae huc. cognitas 209? Von G r e c e sc u, ConspectuJ FI. Roman.
274, wird nur Verciorova angegeben. Fraglich is t die Angabe »Mont. Buzeu« bei K ani t Z I. c.
we lche G r e c esc u iibergeht.
9) Pan~ic, Additam. ad »Floram principaius Serbiae«, p. 159·-160; (G. parisiense L. var. ienuissi
mum Pane. in A s c her s on u. K ani t z. Catal, cormophyt. et anthophyt. Serbiae (1877) 48;
A dam 0 vic, Flora jugoist. Srbije str. 215; For man e k nach Vandas, Reliqu. 261; A dam 0
vic, Die Sandsteppen Serbiens in Eng Ie r, Botan. Jahrb.. XXXII] '574 (Kladovo).
10) B 0 r n m ii I I e r, a. a. 0., Formanek u. a.
") Vel e nov sky) Flora Bulgarica 235; Po dp era a. a. 0.; S t 0 jan 0 f fund S t e f a
no f f, Flora na Bulgar. ed. 2, 958.
") G r i s. e b a c h, Spicilegium Florae rumelicae II, 162.
I") Dim 0 n i e, s. G r e c esc u in Analele, Acad. Romane Ser. II, Tom. XXIX M e m. sect.
stiint. (1907) 81.
14) Ad e u. R e chi n g e r in O. Schwarz, Bornmiiller F es tschrift (1938) 136.
l5) De g en in Osterr. botan. Ze itschrift 1895 S. 68,
1") R e chi n g e r l<. H ., Enum. Flora e Con stantinopolitanac (1938) 48.
17) Hieher G. incurvum Fl eischer H e rb. non Sibth. u. Sm. nach Tau s chin Flora 1835,
S. 354, Ferner: B 0 iss i e r, Flora Orientalis III 73. ;)
'8) B a I a n s a nach Boi ss. a. a. O.
19) A u c her nach Boiss. I. c.
20) B a la n s a a. a. O.
21) HoI m b 0 e, Studies on the vegetation of Cyprus (1914) 172
22) G a i II a r dot nach B 0 i ss. I. c. Die Exsiccaten G a i II a r dot s von Beirut und Tri
polis gehoren jedoch nach B 0 r n m ii II era. a. O. zu G. parisiense L. v. brachy podum Boiss.,
falls nicht beide Sip pen dort vorkommen.
23) B 0 iss. I. c.
'4) A u c her nach B01SS. I. c.
20) M. B. I. C.; Rehm in Verh. d. zoolog. botan. Gese llschaft, Wicn 1875, S. 376, 393, 401.
'B) Verhandl. d. zoolog. botan. Gesellschaft 1891 Sitzgs ber. S. 62.
27) M. B. 1, c. I )04 (Iberien); aus Grusien K. Schmidt und Wilhelms nach K. Koch
in Linnaea XXIV (1851) 471.
[3) 187
selben gegen den Araxes~") ZU, Ferner in Armenien, wo von K. K 0 c h der Ort Sirwan 0
verzeichnet wird. sO ) Die Seehbile dieser Gegenden schwankt zwischen 0 und 900
Meter. 51 )
D2r Habitus von C. tenuissimum MB. ist xerophil und entspricht demnach dem
natilrlichen Vorkommen an sonnigen, trockenen SteIJen: Steinige, fel sige Orte,
trockene buschige Hugeltriften, Acker, Brachen, ErdblbHen, sterile wuste Orte.
Steppen.
Ais Bodenunterlage fUhrt A. K ern e r in Ungarn Trachyttuff u. diluvialen
Lehmboden an, andere wieder Kalkfelsen u. Sandboden, wozu bei uns noch Serpen
tingenjll kommt, so dass die Art offenbar bodenwag sein durfte.
Der heutigen bekannten Verbreitung nach ist unsere Art wohl als pan n o
n i s c h - P 0 n tis c h e s Florenelement ZU bezeichnen, A dam 0 v i (32) zahlt sie zu
den eupontischen Steppenpflanzen, doch fehlt sie nach Radde den eigentiichen Step
pen und gehbrt nach letzterem der xerophil-rupestren Vegetation an.
Als Begleitplanzen von C. tenuissimum nachst ResiCi bei Rudo seien genannt:
Bromus arvensis 8 Euphorbia cyparissias
- squarrosus 8 Lychnis coronaria
Bupleurum affine 8 Phleum phleoides
Centaurium umbel/atum 0 u. 8 Trifolium arvense 0
Danthonia provincialis Veronica spicata
Dorycnium herbaceum Xeranthemum foetidum (cylin
Echium italicum 8 8 draceum) 8
, Von Sadler werden als Begleitpflanzen nachst Sankt Andra bei Budapest, wo
die Art Roc h e I werst fand, angegeben: Elymus crinitus Aut. pI. = Hordeum aspe
rum (Simk.) Deg. 8 und Trifolium striatum 8. B 0 r bas fUhrt von dort neben
Elymus crinita, auch Xeranthemum cylindraceum = X. foetidum an. In dieser Gegend
kommen u. a. aber noch Bupleurum affine 8, B. commutatum 8 und B. junceum
8 vor. A dam 0 v i CBS) nennt als Elemente trockener - Hugeltriften neben C. tenuis
simum:
Alyssum minimum Aut. =
A. desertorum Stapf -8
Bromus squarrosus 8 Medicago minima 8
Draba (Erophila) verna 8 Stenophragma Thalianum 0) auch 8
orbia cy parissias Vicia lathyroides 8
- - glareosa Xeranihemum annuum 0
Elymus criniius = Hordeum asperum G .. - cylindraccum = X. f'oetidum 8
1:1 Dc-zug auf das Vorkommen erinnert Calium tenuissimum einigermaBell an
die ausdauernte pannonisch-pontische Minuartia hirsuta (M. B.) Hand. Mazz. subsp.
frutescens (Kit.) Hand. Mazz. f. setacea Fenzl (determ. J. Mattfeld), die ich an eini
gen Orten urn Visegrad sammelte.
Schlie8lich sei bei dieser Gelegenheit noch an zwei bemerkenswerte weitere
Sippen von Calium gedacht die fUr Bosnien neu sind:
30) K. K 0 chI. C.
31) Go r II m L lIe r a. a. 0 .
188 141
Galium cruciata (L.) Scop. ad var. chersonensis (W.) DC. vergel1s. Annaherungs
formen zu dieser Abart sammeJte ich am T rebevic bei Sarajevo, ca 1620 m und am
Monte Baldo (Mte. Alti ss imo) nachst San Giacomo, ca 1270 m (ehem . Sudtirol). An
den unteren StengelbliHtern zeigen sich aber auch einige Haare auf den Flachen,
sonst aber nur am Rande und unterseits am Mittelnerv. Diese Sippe ist ubrigens be
reits aus Dalmatien (B 0 r n mull e r in Osterreichische botanische Zeitung 1889. S.
334) bekannt, fehlt aber in Hayek s Prodromus Florae peninsulae Balcanicae II.
p. 473.
Galium verum L. var. canescens Vahl nach Roc he I, PI. Banat. rar. (1828.);
Roc h e I, Botanische Reise in das Banat (1838.) 54; Wi e r z b i c k i, in Flora 1842.
S. 279; Rom. et Schult. Syst. veg. Ill. 233 (Stengel und Blatter grau behaart.) - B. Am
Hugel Stratiste bei Visegrad, auf Serpentin (M. 21. VII. 1912.). Der alteste giltige
Autor dieser Abart ist mir leider unbekannt, Ferner ob damit G. verum var podoli
cum Besser (1818.) identisch ist und welchem Namen daher der Vorzug gebuhrt.
Sadrzaj
Galium tenuissimum bila je dosada nepoznata biljka t.i Bosni i Hercegovini.
Autor ju je nasao iznad Resica kod Rudog. To je bio povod da se po mog ucnosti
tocno utvrdi njena geografska rasprostranjeno st, onda na kakvim se sve mjestima
ona pojavljuje i biljke koje je prate . Uzevsi sve to u obzir autor smatra ovu biljku
panonskim i pontickim elementom, isto kao sto je to i Minuartia hirsuta subspec.
frutescens f. setacea, koju je u svoje vrieme nasao kod Visegrada. Na kraju autor
upozorava na dvie druge malo poznate sipe Galium-a iz Bosne.
\..
OPERA INSTITUTl PHYTOPATHOLOGIC I BRUNAE (BRNO) MORA VIAE.
His Iiteris iterum inventa a c1. dom. Karlo MALY in finibus Bosnae et Herce
govinae facta adnotantur. Nonnulla inventa c1. dom. Viktor Lindtner in Belgrad et
nonnulla V. Loschnigg fecerunt, qua rem ad inventum separatim significari .
Species memorabiles his literis adnotatae praecipue sunt: UstiJago Crameri in
ovariis Setariae germanicae, Milesina scolopendrii ad folia Scolopendrii vulgaris,
Cronartium gentianeum ad folia Gentianae asclepiadeae, Puccinia australis ad folia
Moliniae serotinae, Diplodina daturae ad caules Daturae stramonium, Septoria Roe
meriana ad folia Daphnis Blagayanae, Myxofusicoccum abietinum ad ramos Abietis
albae.
Claro domino Karlo MALY, qui enumeratos fungos legerat, hoc loco maximas
gratias agere meum est.
Myxomycetes
Undbladia effusa (Ehrenb.) Rost. Ad lignum emortuum ad Gnjile Bare in montibus
Jahorina Planina.
Phycomycetes
Peronospora sisymbrii officinalis Gaum. Ad folia Sisymbrii officinalis in horto bota
nico Sarajevensi.
Ascomycetes
Protomyces macrosporus Ung. Ad folia caulesque PanCiciae serbicae in dumetis alti
planitiei Jecmiste inter Vikoc et Celebic.
Taphrina carpini Rostr. Ad folia Carpini betuli in dumetis supra pagum StudenkoviCj
pr. Sarajevo.
Taphrina alni incanae (Kuhn) Magn. In strobilis Alni incanae in dumetis ad Veseli
novac pr. Dovlici; in montibus Ravna Planina prope Kocarevina (pr. Pale).
*) Vidi Glasnik zem. MLjzeja XLVIII. (\936.) \03-112.
190 [21
Basidiomycetes
Ustilagineae
Anthracoidea caricis (Pers.) Bref. In ovariis Caricis iaevis in monte Debelo Brdo in ·
Vranica Planina.
Sphacelotheca hydropiperis (Schum.) D. B. In ovariis Poiygoni hydropiperis ad Kra
ljevac Vrelo in Hranisava Planina (leg. H. Ritter) .
Tilletia decipiens (Pers.) Wint. In ovariis Agrostidis tenuis Sibth . ad Celebic ..
Tuburcinia hellebori viridis (DC.) Liro. In [oliis Hellebori odori WK. ad Ormanj
pr. Pazaric, ad Vrelo Potok (leg. H. Ritter) .
Uredinales
Mflesina scolopendrii Jaap Ad folia ScoloP endrii vu,'garis in silvis infra mont. Hodza
pr. Stambulcic.
Melampsorella caryophyllacearum (DC.)- Schrot. Ad acus Abietis albae in silvis supra
pagum Begovina pr. Pale.
Melampsora euphorbiae Gerardianae W. Muller. Ad folia Euphorbiae faJcatae in gla
reo sis faucis Lapisnica pro Sarajevo.
Chrysomyxa abietis (Wallr.) Wint. Ad acus Piceae excelsae in silvis promiscuis mon
tium Ravna Planina .
Cronartium gentianeum ThUrn. Ad folia Gentianae asclepJadeae in silvis montium
Ravna Planina.
Coleosporium inulae Kunze. Ad folia Inulae candidae (L.) Casso ad pedem montis Bio
kovo pr. ' Makarska Dalmatiae (leg. Loschnigg).
Uromyces rumicis (Schum.) Wint. Ad folia Rumicis Kerneri Borb.· in horto botanico
Sarajevtnsi.
Uromyces veratri DC. Aecidia ad folia Adenostylis aIliariae infra mont. Veliki
Javor in mont. Ravna Planina (Jahorina).
Uromyces astragali (Opiz) Sacc o Ad folia Astragali Roemeri in horto botanico Beo
gradensis (leg. Lindtner).
Uromyces erythronii (DC.) Pass. Ad folia Erythronii dentis canis in monte Biokovo
supra Makarska infra cacuminem Sv. Juro Dalmatiae (Loschnigg legit.).
Uromyces Jilii (Lk.) Fuck. Ad folia Lilii Janka ~ Kern. Ad Ljubovcici pr. Pazaric (leg.
H. Ritter) .
Uromyces alchemillae (Pers.) Wint. Ad foiia Alchemi/lae Malyi W . Rothm. ined. ad
lacum Veliko Jezero in montibus Treskavica Planina .
Uromyces sci/larum (Grev.) Wint. Ad folia Iv1uscaridis sp. ad Rakovica Pi:' Beograd
(leg. Lindtner).
Puccinia silenis Schrot. Ad folia Siienis bosniacae G.Beck, in horto botanico Sara
jevensi.
Puccinia convolvuli Cast. Ad folia Calystegiae sepium in horto botanico Sarajevensi.
Puccinia menthae Pers. Ad folia Satureiae thymifoJiae Scop. in saxosis ad pag. Gornje
Tusilo in mont. ' Visocica Planina (Lo ~chfligg le~·it.).
Puccinia australis Korn. Ad folia Moliniae serotinae in monte Kosutnjak prope Beo
grad (leg. Lindtner.).
Puccinia sesleriae Reich. Aecidia ad folia Rlwmni pumilae in monte Triglav in latere
Komarca pr. Bohinjsko jezero Slove,liae (leg. Loschni gg).
PucciniCl actaeae agropyri Fisch . Aecidia ad folia Actaeae spicatae in silvis montiuin
Ravna Planina (Jahorina).
192 [41
Puccinia agrostidis Plowr. Aecidia ad foliaAquilegiae sp. in monte Ormanj pro Pazaric,
ad Visalec (leg. H. Ritter).
Puccinia doronicel/a Syd. Ad folia Doronici Coiumnae, in saxosis umbrosis montis
Gola Jahorina.
Puccinia luzulae maximae Diet. Ad folia Luzulae maximae in silvis montium Ravna
Planina (Jahorina).
Puccinia centaureae Mart. Ad folia Centaureae dubiae ssp. nigrescentis Hay. in horto
botanico Sarajevensi.
Puccinia divergens Bub. Ad folia Carlinae longifoliae Rchb. in montibus Ravna Planina
(Jahorina).
Puccinia dictyoderma Lindr. Ad folia Smyrnii perfoliati ad Studenkovici pro Sarajevo,
in quercetis ad Miljevici pro Sarajevo.
Puccinia cruciferarum Rud. Ad folia Cardaminis glaucae pro Aleksandrov Vis (TurCin)
(leg. Lindtner).
Gymnosporangi11m orientale Syd. Ad. folia fruc~usque Crataegi inzengae (Tin.) Bert.
in mont. Biokovo Planina supra Makarska Dalmatiae (leg. Loschnigg).
Gymnosporangium iuniperi (Lk.) Fr. Ad folia Sorbi aucupariae ad marginem silvarum
prope Begovina (distr. Pale). Ad ramulos luniperi communis in silvis sub montem
Hodza prope StambulCic.
Phragmidium subcorticium (Schrank) Wint. Ad folia Rosae tomentosae ad margines
silva rum supra pag. Begovinapr. Koran-Pale.
Phragmidium tubercula tum I. Mliller. Ad folia Rosae tomentosae in dumetis ad pagum
Veselinovac pro Dovlici.
Phragmidium fragariastri DC. Ad folia Potentil/ae micranthae in valle f!. Cehotina ad
Godjeno pro Foca.
Aecidium euphorbiae Gme!. Ad folia Euphorbiae myrsinitis in monte Kaoca in monti
bus Visocica Planina Hercegovinae (leg. Loschnigg) .
Fungi imper/ecti
Phyllosticta platanoidis Sace. Ad folia Aceris platanoidis in montibus Ravna Planina
(Jahorina).
Ad folia Aceris Heldreichii inter Bistrica et vrelo Prace in montibus Ravna
Planina.
PhyIlosticta gentianellae Mass. Ad folia Gentianae carphaticae Wettst. in Saracevo
polje mont. Ravna Planina.
Phyllosticta neriicola Brun. Ad folia Nerii oleandri in Split (leg. Ing. Spiro Pejanovic).
Phoma melaena Fr. Ad caules Astragali glycyphylloides DC. var. serbici in horto
botanico Sarajevensi.
Phoma foveolaris (Fr.) Sacco Ad ramos Evonymi iaponicac eodem loco.
Phoma aucubae West. f. ramulicola Oud. in ramulis Aucubae iaponicae eodem loco.
Phoma tatarica A/lesch. Ad ramos Lonicerae etruscae eodem loco.
Phoma acicola (Lev.) Sacco Ad folia Pini silvestris (cult.). Ravna Planina (Jahorina): In
m. Kik cca 1320 m.
Myxofusicoccum abietinum Petrak. Ad ramos Abietis albae in silvis sub montem
Hodza pr. StambulCic.
15] 193
Septoria calystegiae West. Ad folia Convolvuli an' ensis in horto botanico Sarajevensi.
Septoria Roemeriana Moesz. Ad folia Daphnis Blagayanae ad Jarcici pro Lokve (leg.
H. Ritter).
Septoria scleranthi Desm. In Scleranthi uncinati Schur. Gola Jahorina: Ad terram
nudam cca 1740 m.
Septoria scabiosicola Dem . Ad folia Knautiae sarajevensis in monte Trebevic ad Sara
jevo et in horto botanico Sarajevensi.
f. scabiosae leucophyl/ae Picbauer ad folia Scabiosae leucophYl/ae in gra
minosis montis Trebevic ad Sarajevo, in silvis mont. Ravna Planina (Jahorina) .
Septoria ebuli Desm. et Rob. Ad folia Sambuci ebuli in silvis montis Lisina pro Sjetlina.
Rhabdospora Thiimeniana (Pass.) Sacco Ad caules Euphorbiae polychromae in silvis
ad Petrusa pro Miljevici ad Sarajevo, secus rivulum Bukulaski potok in Sarajev
sko Polje.
Vermicularia eryngii Deom. Ad caules Eryngii amethystini in monte Grdonj pr.
Saraj evo .
Vermicularia affinis Sacco et Br. Ad folia culmosque Avenae Blavii Asch. et Jka in
saxosis caicareis ad Bistrica in mont. Ravna Planina pr. Pale.
Ramularia variegata Ell. et Holw. Ad foiiaPetasitidis hybridi ad Gnjile Bare in mont.
JaiJorina Planina .
Ramularia atropae Allesch. Ad folia Atropae be/ladonae in silvis montis Hodza pr.
Stambulcic.
Ramularia sambucina Sacco Ad folia Sambuci racemosae in Javorova Kosa in mont.
Ravna Planina pr. Pale.
Ramularia valerianae Sacco Ad folia Valerianae Sternbergii in saxosis calcareis mont.
Ravna Planina pr. Pale.
Hormiscium pinophilum (Nees) Sacco Ad acus ramulosque Abietis albae in silvis ad
Stambulcic.
13
194 [6]
Jos prije, nego sto je nasa munika otkrivena od botanicara, nalazimo nes',"m
ljive podatke 0 njenom rasirenju u planinama Balkanskog poluotoka. Poznati puto
pisac, geolog i istrazivac nasih krajeva Ami B 0 u e (1.) zabiljciio je vee 1840.
godine medu biljem i drvecem koje raste po balkanskim planinama jednu primorsku
vrstu borova, za koju je utvrdeno, da se izvan uskog podrucja uz morsku obalu ne moze
nigdje susresti. Tako je Boue oznacio da Pinus maritima raste u planini Kiafa Mala,
u zemlji Miridita u nadmorskoj visini od 4000 stopa (1 stopa =0,316 metara),
zatim na visoravni Suhodol u visini od 1437 do 2638 stopa i u juznoj Bosni (Grlo?)
u visini od 3926 stopa. Druga vrsta Pinus Brutia (Brucea) raste na zapadnim padi
nama Zygosa (na planini Pindu) na Planinj Porimu u Hercegovini, na istocnoj padini
Pinda, u planinama sjeverno od Salja u Albaniji (u visini od 3042 stope) i na Peklenu
kod Peci.
B 0 u e zatim opisuje, da sume cetinjaca sacinjavaju jedan narocito izrazeni
pojas ispod snijegom pokrivenih i travom obraslih planinskih vrhunaca i to na pla
ninama Porimu i njemu susjednom gorju (Prenj!), Komovima, Prokletijama, na pla
ninama oko 5alja, na planinama izmedu Decana i Peci, na Zljebu, Sar planini, Tomoru
(kod Berata u Albaniji) na planinama Nemer<;:ka sjeverno od Pinda, na Akrokeraun
skom gorju kod Valone, na Olimpu, te konacno i na »Perim Dag«-u (planini Pirin)
u sjevero-zapadnoj Makedoniji.
Ako usporedimo sve naprijed navedene planine sa kartom rasirenja nase mu
nike vidjet cemo, da se gotovo svaka od njih nalazi unutar njenog areala. Potpuno
je sigurno 'd a primorska P. maritima nije ni prije rasla na navedenim planinama, tim ma
njeu onoj znatnoj nadmorskoj visini, kako to B 0 u e oznacuje. J. F i a I a (34) je revi
13*
196 [2]
slije prepirka, posto je Van d as (89) utvrdio, da su sabrani primjerci Pinus pin
dica uFo r man e k 0 v 0 m herbaru graneice crnog bora. Isto potvrduje i F. N 0
va k (175). Prema narodnom nazivu koga je za svoju P. pindica zabiljezio F 0 r
man e k, izgledalo bi da se tu radi bez svake sumnje 0 muniki. Medutim Novak
smatra da je For man e k sarno euo ovaj naziv od mjestana za neko naroeito drvo
borova na planini Pindu, a sarno drvo nije vidio.
Na istom mjestu i pod istim nazivom sabrao je Sintenis (Iter thessalicum 1896
Nr. 962) pravu biljku munike, a kasnije su M air e i Pet i t men gin (79) usta
novili dana Pindu i na Olimpu raste ista vrsta »Pinus leucodermis«. Sintenis je na
znaeio sabrane primjerke munike For man e k 0 vim nazivom Pinus pindica, pa
se s toga i ovaj naziv smatra kao njezin sinonim. Kasnije Mas t e r s (62) uzima P.
pindica kao varijaciju od P. Laricio.
Pinus mageJlensis je naziv za jednu vrstu borova, koju je talijanski botaniear
S c h 0 U w 1 ) jos· 1845 godine nasao na planini Majel1i (Abruzzi) u srednjoj Itl'lliji.
Kasnije je utvrdeno da ova vrsta pripada k klekovini (Pinus montana Mill.) Medu
lokalitetima na kojima je S c h 0 u w zapazio ovu vrstu bila je navedena i planina
Pollino u juznoj Italiji. Na toj planini nasao je kasnije Lon g 0 (76) sastojine »bal
kanske« munike, te po tome smatraju neki pisci da se i S c h 0 u w-ov naziv Pinus
magellensis treba smatrati za sinonim munike.
Zanimljivo je spomenuti da su talijanski botanieari oznaeavali muniku raznim
nazivima, prije nego sto ju je Lon g 0 prepoznao. Tako prema F i 0 r i u (153),
Ten 0 rei B ion d i oznacavaju je sa Pinus nigricans, a Par I a tor e i N. T e r
r a cia n 0 sa P. laricio.
Identicnost C h r i s t 0 v 0 g Pinus Heldreichii sa Olympa sa Ant 0 i n eo vim
P. leucodermis stavljaju neki pisci u pitanje. Tako ·A c her son i G rae b n e r (51)
oznaeuju muniku iz Hercegovine, Dalmacije i Crne Gore sarno sa nazivom P. leuco
dermis. U istoj knjizi na nekoliko stranica dalje (Str. 215) navode. da je P. Held
reichii pogrjeSno identificiran sa P. leucodermis. »Grancice ove prve, koje se nalazc
u herbaru botanickog muzeja u Berlinu, koje je sam He 1d rei c h sabrao, pripadaju
k vrsti Pinus nigr a«.
I B e c k (60) dijeli ovo misljenje, te kaze doslovce da se je »identifikacija na
tesalskom Olimpu pridolazeeeg Pinus Heldreichii (Christ: Europ. Abiet. s. 11.) sa
munikom, koju B 0 iss i e r (Ft. or. V. s. 697.) smatra da je tacna, pokazala kao
neispravna, posto navedeni bor pripada crnom boru.«
Isto tako Ron n i n g e r (125) na osnovu originalnog primjerka P. Heldreichii
u herbaru Botanickog zavoda u Becu, kojeg je sam H e I d rei c h sabrao podvlaCi,
da ovaj bor spada u· vrstu Pinus nigra f. Pallasiana.
Tek u najnovije vrijeme unosi Hayek (131) svijeUa u ovo prilicno zamrseno
pitanje. Hayek nalazi da »Pinus leucodermis raste na planini Olimpu, a naziv »Pinus
Heldreichii odnosi se bas na ovu vrstu, posto to izlazi vee iz C h r i s t 0 v 0 g origi
nalnog opisa biljke, a narocito po navodu, da ona raste zajedno sa vrstom Pinus
Laricio« .
Prema tome ispravan naziv munike je Pinus Heldreichii Christ, posto je ovaj
stariji, i ako sarno. za godinu dana od Ant 0 i n e 0 v 0 g naziva Pinus leucodermis.
Neki pisci smatrali su muniku sarno jednom formom crnog bora (W ill k 0 m m
20). U novije vrijeme to cine i neki engleski dendrolozi (0 a II i m 0 r e - B r u c e
Jakson 120. i Bean 105.).
Vrijedno je spomenuti da su neki botanicari zamjenjivali muniku sa drugim
vrstama borova . Osim cestog zamjenjivanja sa crnim borom (Pinus nigra Arn.) za
mjenjivali su je i sa alpskom limbom (Pinus cembra L.) iIi alepskim borom (Pinus
halepensis MilL) . Tako biljezi geolog Has s e r t (44) alepski bor na planinama
Sinjajevini i Somini i to u najvisim planinskim visinama iznad bukovih suma, a
na Komovima pridolazenje limbe. N 0 P c s a 3 ) opisuje sume limbe (»Zirbelkiefer
waldungen «) na pJanini Mal i Senjitu kod Skalgana u Albaniji. Jos je zanimljiviji
navod B a I d a c c i - a*), da na prevoju Logara u Akrokeraunskim planinama kod
Valone niska klekovina (Pinus montana Mill.) tvori visoke »sume«. Na drugom
mjestu B a I d a c c i5 ) oznacuje muniku sarno pod nazivom »pino «. Sva ta stanista
su kasnijim istrazivanjima pripala muniki .
Upoznavanje geografskog rasirenja munike islo je vrlo polaganim koracima.
Tek u najskorije vrijeme mozemo kazati, da smo prilicno potpuno upoznall sva
njena stanista. Tokom vremena bila su mnoga stanista crnog bora oznacena kao mu
nikina. Neka stanista otkrivena su vrlo rano, ali su kasnije pal a u zaborav, dok
ih po novo nije neko otkrio .
Staniste munike na Loveenu otkrio je vee 1868 godine T. Pic hIe r (Vidi
Pit ton i 8) . Ovo staniste stavlja bez potrebe u sumnju Be c k (60) tako da ono
mora ponovno biti otkriveno po A dam 0 vie u (83).
2) As c her son i K ani t z (14) oznacuju. muniku sa nazivom Pinus Laricio Poir. va r.
Jeucodermis Antoine.
3) No pes a F. - Das Ka tholi sche Nordalbanien - F b ldr ajzi Kb zlemen)/ek, Bud a pes t. S. 44.
4) B aid a c ciA. - Itinerari Albanesi - Bolletino d. Soc. Geogr. Ital. Rom a 1900. S. 687.
&) Pre ma Markgrafu (148) .
199
201
t7\
() <) ~
~
e~
z~
~
~
'~(J
("
~
Q.
,
~
~
'
202 [8]
1840.
l. l30ue Am! l.,a TIIrQlli e rI' Europe . Paris.
186:~
2. Christ Dr. He rman -- Obersicht der Europaischen Abietinen (Pinus Linn.) Verhandlungen
3. G rise bach 0 r. - Ch ri s t' s Obersicht der europaischen Abi e tinen »Flora«. N. R. XX!. R egens
burg. S. 189.
0
1864.
4. Antoine Franz - . Pinus leucodermis Ant . - Os t e rreichi sche botanis che Zeitschrift XIV .'
Wien. S. 366.
1865.
5. Antoine Franz - Pinus leucodermis. Eine Fbhre aus Dalmatien ff.
6. Dr. M. F. K. - Pinus leucod ermis -- Osterreichische botanische Zeitschrift XV. S. 303.
186 7.
7. Chris t Dr. H. - Beitrag e zur Kenntnis europaischer Pinus-Arten »Flora« N. R. XXV. Re gen s
hurg. S. 83.
1869.
8. Pittoni J. C. Ritter v. - Thomas Pichler's Reise nach Dalmatien und Montenegro im Jahre
1868. - Osterr. bot. Zeitsc h. S. 155.
-
1871.
9. Paneic Dr. Josif - $umsko drvece i siblje u Srbiji. - Glasnik srpskog ucenog dru s tva.
XXX. S. 278.
1874.
1875.
12. Paneic J. - Elenchus plantarum vascularium ·' Quas ·aestat.{f a 1873. inCrna- Gora legit.
Belgradi. S. 86.
19] 203
1877.
13. Willkomm Moritz - Forstliche Flora von Deutschland und Osterreich. S. 231
14. Ascherson P. et Kanitz A. - Catalog-us Cormophytorum et Antophytorum Serbiae, Bosniae,
Hercegovinae, Montis Scodri et Albaniae. S. 6.
1878.
15. Nyman C. T. - Conspectus Florae Europae (1878.-1882.) . S. 283.
1879.
16. Antoine F. Uber das Wachsthum der Pinus leucodermis Ant. bsterreichische botanische
Zeitschrift. S. 120.
1884.
1886.
19. Beck von Mannagetta, Dr. Gunther - Flora von Siidbosnien und der angrenzenden Herce
gowina - Annalen des naturhist. Hofmusseums. Wien 1. S. 59, 28Q, 550.
1887.
20. Willkomm M. - Flora von Deutschland und Osterreich II. Aufl. S. 231.
21. Beck Dr. G. - Flora von Siidbosnien und der angrenzenden Hercegowina II. Theil. Annal.
d. nathist. Hofmus . II. S. 59 (37) f.
1888.
1889.
24. Nyman, Carolo - Conspectus Florae Europae. Suplementum II. S. 283.
25. Beck Dr. G. - Interessante NadelhOlzer im Occupationsgebiete. - Mitteil. der Section
fUr Naturkunde des osterreich. Touristen-Klub.
26. Beck Dr. G. - Pinus leucodermis Antoine, eine ' noch wenig bekannte Fohre der Balkan
halbinsel - Wiener illustrierte Gartenzeitung 14. S. 136-140 f.
27. Fiala Franjo - 0 nekim endemicnim biljkama u okupiranim krajevima - Glasnik Zemalj
skog muzeja u Bosni i Hercegovini IV. S. 16.
28. Vandas Dr. K - Beitrage lOr Kenntnis der Flora von Siid-Hercegowina. Osterreich. botan.
Zeitsch rift S. 266 .
. 29. Hempel G. u. Wilhelm K. - Die Baume und Straucher des Waldes. Bd . l. S. 158. ff.
1890.
30. Fiala F. - Dvije vrste crnogorice u bosanskim sumama. Glasnik Zem. muzeja u B. i H. V. ff.
31. Formanek Dr. Eduard - Beitrag lOr Flora von Serbien, Macedonien und Thessalien .
32. Vandas Dr. K. - Neue Beitrage lOr Kenntnis der Flora Bosniens und der Hercegowina .
1891.
33. Beisner L. - Handbuch der Nadelholzkund ~ . Berlin. S. 244-246. f.
1892.
34. Fiala F. - Botanicki prilozi - Glasnik Zemaljskog muzeja u B. H. knj. II. S. 190.
1893.
35. * - Bjelokori bor (Pinus leucodermis Ant.) - Sumarski list. S. 118.
36. Koehne Emil. - Deutsche Dendrologie - Stuttgart. S. 29.
37. Kerner A. - Schedae ad floram exsiccatam Austro-Hungaricam VI. S. 105.
204 [I OJ
38. Fiala F. - Beitrage zur Pflanzengeographie Bosniens und der Hercegowina. Wi ssenschaft
liche Mittheilungen aus Bosnien und Hercegowin-a Bd. \. S. 561.
39. Fiala F. - Zwei interessante Nadelholzer des bosnischen Waldes. - Wissen sch. Miltheil. aus
8. u. d. H. Bd. I. S. 570. fr.
1894.
40. Knotek J. - Die bosnis"ch-hercegowinischen Borkenkafer - Wissenschaftliche Mittheilungen
aus 8. u. d. H. Bd. II.
41. Holi. Ferdinand - PU 5um ijavanje lusa. Sarajevo. S. II.
42. Apfelbeck Victor - Rezultati koleoptoroloskog ispitivanja iz alpinske regije juzno-bosanskih
planina. Glasnik Zem. muzo VL 2. S. 2.
1895.
43. Beck Dr. G. - Die Wald e r Dalmatiens und seines Hinterlandes - Monatsblatter des Wis
sensehaftlichen Club in Wien. Jahrg. XVI. M 4. S. 29.
44. Hassert Dr. Kurt - Beitrage zur physischen Geographie von Montenegro mit besonderer
Berueksiehtung des Karstes. ·-Erganzungsheft M 115. zu "Petermanns Mi·tteilungen«. S. 166, 167.
45. Petraschek K. - Skizze der natUriiehen und forstwirtsehaftliehen Verhaltnisse Bosriiens und
der Hereegowina. - Vierteljahressehrift fur Forstwesen . S. 216, 218, 220.
1896.
46. Petrasehek K. - u »Bosnien und Hereegowina auf der 'Milleniums-Ausstellung in Budapest
im Jahre 1896.« S. 272.
47. Fiala F. - Prilozi flori Bosne i Hereegovine. - Glasnik Zem . muzeja u B. i H. S. 318,
319, 320. ff.
48. Formanek Dr. E . .- Zweiter Beitrag zur Flora von Serbien, Macedonien und Thessalien. -
Verhandlungen des naturforsch . Vereines in Brunn Bd. XXXIV. S. 9, 20.
49. Reise r Otmar u. Fuhrer L. - Materialien zu einer Ornis baleanica. ·Bd. IV. Mont en eg~o. S.28.
. "
1897.
50. Kestercanek 2. F. - Kroz Bosnu i Hercegovinu. - Sumarski list Sr. 9.-10. S. 423.
51. Ascherson P. U. Graebner P. - Synopsis der mitteleuropaisehen Flora. S. 212.
52. Formanek Dr. E. - Drilter Beitrag zur Flora von Thessalien. Verhandlung . d. naturforseh .
Vereines ni Brunn. S. 20. .
53. Tubeuf Dr.C. - Die Nadelholzer. Stuttgart. S, 19.
1898..
54. Hire Dragutin - Iglasto drvece i grmlje hrvatske f1ore. - Sumarski -iist M 7. S. 273.
55. Knotek Ivan - Prinos k" biologiji nekojih polkornjaka iz Bosne i Hereegovine i ' susjednih
zemalja. - Glasnik Zem. muzeja za B. i H. S. 327.
56. Beck Dr. G. - Au s· den Hoehgebirgen Bosniens und der . Herzegowina. - Osterreichische
Touristen-Zeitung XVIII. M 8. S. 86.
57. Velenovski J. - Flora Bulgarica. Supplementum I. Pragae. S. 360.
1899.
58. Hausskneeht C. - Symbolae ad f10ram graeeam. Mittheilungen d. Thuringische~ botanisch .
Vereins. N. F. XIl.l. S. 22.
1900.
59. Gross L. U. Kneucke r A. - Unsere Reise naeh Istrien , Dalmatien, Montenegro, der Heree
gowina und Bosnien im Juli und August 1900 - Allgemeine botanisch. Zeitsehrift oN! 11. S. 56.
1901.
60. Beck Dr. G. ~ Die Vegetationsverhaltnisse der illyrisehen Lander. Leipzig. S. 353 r.
1902.
61. Mottet S. '--.- Les eoniferes et ' taxacees. Paris.
62. Masters T. Maxwell - Pinus (Laricio)' Pindica .:... The Gardeners ChronicleM 802. XXXI.
Seria 3. S. 302. ff.
[1 1] 205
1903.
63. Beck Dr,. G. - Flora Bo sne i .Hercegovine i Novopazarskog Sandzaka. I. dio. Sarajevo.
64. Klein L. - Forstbotanik u. Stoetzer H. - Handbuch der Forstwissen sc haft. Bd. I. S. 284.
1904.
65. Halacsy E. - Conspectus Florae graecae. Tom 1. S. 453.
66. Beck Dr. G. - Flora von Bosnien, der Herzegowina und des Sandzak Novi Pazar. I. Teil.
- Wissensch. Mitteil. aus B. u. H. Bd. IX. S. 410-412 ff.
1905.
67. Ginzberger Dr. A. u. Maly K. - ,Exkursion in dir illyrischen Lander.. S. 114.
68. Fischbach H. ' - Forstbotanik. 6. Auf!. Leipzig. S. 114.
69. Dimitz Ludwig - Die forstlichen Verhaltnisse und Einrichtungen Bosniens und der Herze
gowina : Wien. S.29.
70. Mal y K. - Izvjestaj 0 izletu I'lanova medunarodnog botaniekog kongresa u Beeu u Bosnu
1905. godine . - Glasnik' Zehl. muzeja u B, i H. XVII. S. 483.
71. Apfelbeck Victor '.. Bericht iiber die im Jahre 1905. durchgefUhrte zoologische Rei se nach
Ost-Albanien in das Gebiet des Schar Dagh. - XII. .Jahresbericht des Naturwissen schaftlichen
OrientvereineS<. Wien.
72. Longo Biagio II Pinus Jeucodermis Ant. in Calabria. Annali di Botanica Ill. S. 13.
73. Longo Biagio - 11 pinus Jeucodermis Ant. in Basilicata. Annali di Botani.c a Ill. .S. 17. '
1906.
74. Mayer Heinrich - FremHindische Wald und P<I/kbaume fUr I;:uropa . Berlin.
75. Adamovic Dr~ Lujo - Die Panzerfohre imPin,dusgebiete Osterreichischebotanische Zeit
schrift. S. 487.
76. Longo B, ~ Intornb a l Pinus lellcodermis Ant. - Annali di Botanica IV. S. 115 ff.
1907.
77. Wilhelm Karl - Kleiner Bilder-Atla s zur Forstbotanik. Wien . S. J9, 157 ff.
78. Neger Dr. F. W. ~ Die Nadelholzer. Leipzig (Sammlung Goeschen). S. 96-98 f.
79. Maire etPethmengiri M. -Etude de s Plantes' Vascularies recoltees en Grece (1904.).
Nancy. S. 234.
80. Adamovie Dr. L. Die Pflanzengeographische Stellung und Gliederung der Balkanhalbinsel
- Denkschriften d. mathem .-naturwiss. Klasse d. K. Akademie d. Wissenschaften. Wien. Bd.
LXXX. S. 413.
81. Burgers tein Dr. A. ~ De'r anatomische Bau derMark s trahlen bei der Gattung Pinus. -
Verhandlungen d. K. u. K. zoologisch.-botanischen Gesellschaft in Wien. Bd. LXII. S. 289- 290.
82. Apfelbeck V. - Koleopterologische Ergebnisse der im FrUhjahr 1905. ausgefiihrten for
sc hungsreise nach Montenegro und Albanien . - Sitzungsberichte der K. Akademie d. Wis
sensch. Math-naturwiss Klasse. Bd. CXXI. - 1. - S. 6, 8, 19, 20.
'1908.
83. Adamovie Dr. L. - Die Panzerfohre im Loveen. Magyar botanikai Lapok VII. M 7.
8. S. 200.
84. Hal<icsy E. - Conspectus Florae graecae. Supplementum. S. lIS.
1909,
85. Adamovie Dr: L ,...:. ' Die Ve'getalioilVerhaltriisse del' Balkanlander. Leipzig. S. 259, 423, 489-492.
86. Beissner L. - Handbuch der Nadelholzkunde II. Auf!. Berlin f.
87. Schelle E. - Die winterharten NadelhOlzer Mitteleuropas. Stuttgart.
88. Dupuis A, .- Coniferes de pleine terre. IIeme edition. Paris.
89. Vandas Dr. C. - Reliquiae Formanekianae Brunae. S. 533.
90. Adamovie Dr. L - Die ,Verbreitung .·der Holzgewachse in Bulgarien und Ostrumelien . -
Denkschr. d. K. Akad. d" Wissensch. Math.-.naturwiss. Klasse 84. S. 635.
206 [12]
1910.
91. Beissner L. - Mitteil\Jngen Uber Coniferen. - MiUeilungen der deutschen Dendrolo.gischen
Gesselschaft. S. 138.
92. Gandoger Michaele - Novus cons pectus Florae europae. Paris.
93. Handel-Mazzetti Dr. H. - Eine botanische Reise in Bosnien und der Herzegowina. - XV .
Jahresbericht des Naturwissensch . Orientvereins. S. 21.
1911.
94. Adarnovic Dr. L. - Die Pflanzenwelt Dalmatiens. Leipzig. S. 113, 114.
95. Kosanin Dr. N. - (:etinari na Sar-planini i. Korabu. - Glasnik srpskog geografskog drustva.
Beograd.
,
96. Hickel R - Graines et plantules des arbre et arbustes. - Iere partie. Bulletin de Societe
dendrologique de France S. 16-190.
97. Rohlena Josef - FUnfter Beitrag zur Flora von Montenegro. Sitzungsberichte d. K. Akad.
d. Wissen. Math.-natw. KI. Bd. CXXV. S. 113.
98. Kosanin Dr. N. Vegetacija planine Jakupice u Makedoniji. Glas srpske kralj. Akademije.
\
Sv. 85. S. 208.
1912.
•
99. Adamovic Dr. L. - Biljno-geografske formacije zagorskih krajeva Dalmacije.r Bosne, Her
cegovine i Crne Gore. - Rad jugoslovenske Akademije, Zagreb. Knjiga 193.
100. Kosa nin Dr. N. - Die Verbreitung der Waldkoniferen auf Sar-planina und Korab. ~- Oster
reichische botan . Zeitschrift. S. 1~-13.
1913.
101. Adamovic Dr. L. - Biljnogeografske formacije zagorskih krajeva Dalmacije, Bosne, Her
cegovine i C rne Gore. - H. dio. Rad jugosl. Akad. Knj. 195.
102. Adamovic Dr. L. - Grada za floru kraljevine Crne Gore. Rad jugosl. Akademije. Knj.
195. S. 82.
103. Ascherson P . u. Grabner P. Synopsis der Mitteleuropaischen Flora. 2. Aufl. Bd. I. Leipzig.
S. 329--330.
1915.
106. Janka Dr. G. - Die Harte der Holzer. - Mitteilungen aus den forstJichen Versuchswesen
Osterreichs. Wien. S. 84.
1917.
107. Sprenger Carl - Dendrologische Mitteilungen aus GriechenIand. Mitteilungen der deutsch
Dendrol. Gesselsch. S. 151.
108. Hayek Dr. A. - Beitrag zur Kenntnis der Flora der Albanisch-Montenegrinischen Grenz
gebiete. - Denkschriften der K. Akademie d. Wisse-nsch. Mathm.-natw. Klasse. Bd. 94. S. 132.
1918.
109. Wilhelm Dr. C. - Einige botanische Beobachtungen. - Mitteilungen der deutsch. Dendro!.
Gesselschaft. S. 205.
1920.
110. Maly K. - Saopstenja 0 desa vanjll nekojih Pinus-vrsta na Balkanskom poillostrvll . - GJ.
Zem. muz eja 1I B. i H. S. 212.
1921,
Ill. Stojanov N. - Vrhll rastitelnostita na pI. Ali Bot!ls. - Godisnik na sofijsk. lIniverzitet. Fiz.
mat. fakllitet. Knj. XVII. S. 3.
112. G es chwind A. - Ein Beitrag zur Biologie der Panzerkiefer oder Weissrindigen· Kiefer (Pinus
Jeucod ermis Ant.) - Centralblatt fUr das gesamte Forstwesen (43) Heft Yl . S. 30-~41.
•
[ 13J 207
1922.
115. Stojanov u. Stefanov - Phytogeographischer und floristischer Character des Piringebirges.
- Godisnik na sofijsk. univerz. Fiz .-mat. fakultet. Knj. XVlIl.
1923.
116. Fiori Adri ano - Nuova flora analitica d' Italia. Firence. S. 49.
117. Kosanin Dr. N. - 2ivot tercijernih biljaka u danas njoj flori. - Glas srpske kralj. Akademije
CVII. S. 10- 13.
118. Maly K. - Isp ravak radu: »Saopstenja 0 des avanju nekih Pinus-vrsta na balkanskom polu
ostrvu. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. XXXV. S. 162.
119. Escherich K. - Di e Forstinsecten Mitteleuropas. Bd. II. S. 532, 536, 539, 545, .. 546, 547, 554, 593.
120. Dallimore W. and A. Bruce Jackson - Handbook of Coniferae incl: Giukgoaceae. London.
S. 411-412.
1924.
121. Stojanov N. i Stefanov B. - Flora na BIgarija. Sofia. S. 63.
122. Veseli D. - Katekizam 0 uzgajanju s uma. Saraj e vo. S. 85.
123. Hayek A. - Zweiter Beitrag zur Kenntnis der Flora von Albanien. - Denkschr. d. K Akad.
d. Wissensch. Wien. Bd. 99. S. 108..
124. Koch Dr. F. - Uber die rece nte und fossile Verbreitung de r Koniferen im Lichte ne uercr
geologischer Theorien. - Mitteilungen d. deutsch . Dendrolog. Gesellschaft. S. 93.
125. Ronninger K. - Formenkreis von Pinus nigra Arnold - Verhandlungen d e r zoologisch
botanischen Gesellschaft. Wien. Bd. LXXIII. S. 130.
126. Kosanin Dr. N. - Geolos ki i geogr 8fski · momenti u ra zvicu flore Juzne Srbije. - Zbornik
radova posvecen J . Cvijicu. !3eograd.
1925.
127. Mayer H. - Waldbau auf naturgesetzlicher Grundlage II. Auf!. Berlin . S. 64, 167.
128. Kosanin Dr. N. - Cetinari Juzne Srbije. - Glasnik skopskog naucnog dru s tva. Knj. I. Sv.
I. S. 3, 9, 11, 12 i 14.
129. Hayek Dr. A. - Prodromus Florae peninsule Ba1canicae . Bd. I. S. 41.
J30. Petracic Dr. Andrija - Uzgajanje suma. Zagreb. Knj. L S. 121, 262-263.
1926.
131. Hayek Dr. A. - Die Panzerf6hre und ihr Vorkommen auf dern thessalischen Olymp. -
Centralblatt f. d . gesamte Forstwesen Heft 5.-6. S. 143-147.
132. Javorka Dr. A. - Additamenta ad floram Albaniae - VII. Anthophyta. Magyar Tudom. Akad.
Balkan.-kutatas tudomany eredm. III. Budapest.
133. Kosanin Dr. N. - Verbreitung einiger Baum- und Strauch-Arten inSudserbien. - Magy a r
botanika Lapok XXV. S. 121.
1927.
134. Dimitrov T. - Isledovane na sjemeni materiali od I) o ra Pinus ieucodermis Ant. Godisnik na
sofisk. univerz. Agronomiceski fak . V. S. 255-282 ff.
J35. Mattfeld Dr. J . ~ AU3 Wald und Macchie in Griechenland. - Mitteilungen d. deutsch. Den
drolog. Gesselschaft. S. 126.
136. Markgraf Dr. F. -- An den Grenzen des Mittelmeerge biets. - Beiheft 45. l U »Feddes Reper·
torium«. S. 3.
137. Piccioli J. Legnami ~ T ehnologia e utilizzasione boschiva.
1928.
138. Muller K. M. - Pinus peuce und Pinus Jeucodermis in ihren bulgarischen Wuchsgebieten.
- Mitteilungen aus d. Staatsforstverwaltung Bayern (19). S. 71-99 ff.
139. Agic O. - Bilinstvo za sumarsko pomocno os oblje. Vinl<ovci . S. 30.
208 [14]
140. Horvatic Dr. S. Karakteristika flore i vegetacije krsa. - Sumarski list b r. 10.-11. S. 399.
141. Bornmuller J. - Beitrage zur Flora Mazedoniens Il.-I1I. - Engler's botan. Jahrbucher Teil
II. Bd. LXI. S. 180/III.
142. Hayek Dr. A. - Ein Bei trag zur Kenntnis der Vegetation und der Flora des thessalisch en
Olymp - Beihefte ZUIn Botan ischen Centralblatt. Bd. XLV. Abt. II. S. 230, 236, 238, 246, 247.
143. Maly K. - Prilozi za floru Bosne i Hercegovine - Glasnik Zem. muz o u B. i H. XL. SV. I.
1929.
144. Muller Dr. K. M. - Aufbau , Wuchs und Verjungung Sudosteuropaischer Urwalder. Han
nover. S. 182.
145. Schwerin Dr. F. - Botanische und forstiiche Mitteilungen liber Koniferen. Mitteilungen d.
deutsch. Dendrolog. Gesellschaft. S. 164, 167. f.
1930.
., .
146. Fitschen J. - Beissne r' s Handbuch der Nadelholzkunde. Berlin. S. 402. ·
147. Mal~r K. - Dendrologisches aus Illyrien. - Mitteilungen d. deutsch . Dendrologisch. Gesell
sch aft. S. 132, 134. f.
1931.
148. Markgraf Dr. F. - Die Pan ze rkiefer - Mitteilungen d. d. D'endr. Gesellsch. S. 250. f.
149. Hick el R. - Dendrologie forestiere. Paris. S. Ill.
ISO. Dordevic Dr. P. --Anatomska grada drveta. Beograd. S. 44.
151. Oordevic Dr. P. - Pinus nigra Arn. var. gocensis n. V. - Izdanje Ministarstva suma i rud·
nika. Beograd. f.
152. Kusa n Dr. F. - Additamenta ad flo ra m lichcnum Bo snae et He rcegovinae. - Acta bota·
nica. - Zagreb. S. 12, 13, 14.
IS3. Fiori A. - )1 pino loricato - L' Alpe. Rivista forestale italiana M 1. S. 39--40. f.
154. Balen Dr. J. - Nas goIi krs. Zagreb. S. SI.
ISS. Markgraf Dr. F. - Aus den sudost europ aisc hen Urwaldern. I. Die Walder Albaniens.
Zeitschrift fur Forst und Ja g dwese n LXIlI. S. 16, 17.
IS6. Klika Jaromir - Dendrologie - (ast prva. Jehli cnate - Druhc vydani. Public, minist.
zemcd. R. C S. Praha c. 71. S. 148.
1932.
157. Stefan off B. - Notes syste matiques sur Ie Pin Icucod erm e. Bulletin de la Socie te Den"dro
logique de France M 81. S. 8-IS. r.
IS8. Paskov I. L. - Rozprosta nieto na cernata mura (P. leucodermis) V. Pirin planina - Gorski
pregled XVllI. knj. 10. S. 311.
IS9. Poljak Dr. J. - Komovi - H rva tski planinar M 2. S. 39.
160. Bosnjak Dr. K. - Na nepoznatim i pozna tim stazama u Crnoj Gori - Hrvatski planinar.
S. 300.
161. Novak Dr. Frant - Pin; Heldreichii Christ station es novae. - PresIia ...:.... Vestnik cesko
slovenske botanicke spolecnosti V. Praze. Vol: Xl.
162. Markgraf Dr. F. - Flora von Albanien - Bibliotek a botanica. Stuttgart.
163. Gavioli Oracio - Contributa allo st udio della Flora del M. Pollino . Archivo botanico.
Vol. VlIL
1933.
164. Adamovic Dr. L. - Die Pflanzengeographische Stellung und Gliederung Itali ens. Jena.
16S. Dimitrov T. - Molika. Pinus Peuce Grisebach. - Sa bugarskog ing. O. Kristic. Skoplje.
166. Petkov T. D. - Prinos km izucvane rasteza i stroe za na cernomurovit na sa zdenia v. Pirin
planina. ~ Gorski pregled XIX. kn. 3.- 4. S. 72-88. kn. S.-6. S. IS7-17S.
167. Stoj anov N. i Stefanov B. - Flora na Bigaria 11. Edit. Sofia. S. 58.
168. Bornmuller J. - Zur Flora von Montenegro, Albanien und Ma zedonien. Magyar botanikai
Lapok XXXII. S. Ill , 134, 142.
169. Regel C. - Die Vegetationsverhaltniss e einiger Gebirge im ostlichen Teil des Mittelmeer
gebiets Berichte d. freien Vereinig. f. Pflanzen geog raphie u. system. Botanil" Berlin
Dahlen 61.
[15] 209
1934.
170. Rubner Dr. K. - Die Pflanzengeographisch-bkologischen Grundlagen des Waldbaus. -
Neudamm. S. 373. f.
171. Horvat Dr. 1. - Istrazivanje veg etacije hercegovackih i crnogorskih planina. - Ljetopis
j ugoslav. Akademije znanosti i umjet. Zagreb. Sv. 46. S. 101.
172. Petrovic D. - 0 sumskom drvecu u Juznoj Srbiji. - Sumarski list oM 10. S. 471-473. f.
173. Ludi Werner - Beitrag zur regionalen Vegetationsgliederung der Apenninhalbinsel. -
Ergebnisse der Internationalen Pflanzengeographischen Excursion durch Mittelitalien. 1934.
Bern . S. 212.
174. Krstic ing . O. - Posumljavanje goleti u juznoj Srbiji od 1913.-1930. god. Sumarski list
oM 4.- 6.
175. Novak Dr. F . - Pinus pindica a Pinus magellensis. - Rospravy 111. tfidy ceske Akademic.
Rocni1<. XLIV. c. 5.
176. Stefanov B. - Dendrologia. - Sofia.
1935.
177. Klein R. - Die Borkenkafer (lpidae) und ihre Stand pflanzen 11. Teil. - Zeitschrift fUr ange
wandte Entomologie Bd. XXI. S. 604.
178. Bosnjak K. - P rilog poznavanju du rmitorske vegetacije - Acta botanica X. S. 17.
179. Fukarek P . - Picea omorika, njena vrijedno st u s umarstvu pitanje njenog areala.
Sumarski list. S. 504.
180. Petrovic D. - Povrsina suma Juzne Srbije. - Sumarski lis t. S. 379, 463.
181. Veseli D. - Nas goli krs i njegovo posumljavanje. - Sumarski list. S. 331.
182. Rudski 1. - Botanicke znamenitosti Stedima u Crnoj Gori. - »Priroda«. Godiste XXV.
br. 4. S. 106, 107. r.
183. Dosnjak Dr. K. - C':abulja planina. - Hrvatsk i planinar. S. 102.
1936.
184. Mal y K. - Drehwuchs bei Pinus leucodermis Ant. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Knj.
XLVIII. S. 45- 46.
185. Rudski 1. - Prilog poznavanju vegetacije rugovsko-m e tohijskih planina. - Glasnik jugosl.
profesorskog drustva. Knj . XVI. sv. 8. S. 744 i 746.
186. Rudski I. - 0 vegetaciji planine OSljaka. - Glasnik hrvatskog prirodoslov. dru s tva. S. 125.
187. Kusan Dr. F . - N a lazis te runoli s ta u sjeveroistocnim Proldetijama. - Hrv. planinar. S. 20.
188. Bos njak Dr. K. - Iz herc egovac ke flare. - Glasnik hrvatskog prirodoslov. dru stva. S. 18, 22.
1937.
189. Bosnj a k Dr. K. - Botanicka ekskurzija u Prokletije. »Priroda« XXVII. lH. I. S. 12.
190. Orlic Dr. D. - Uzubackim i krivosijskim planinama. - Hrvatski planinar. S. 320.
191. Kusijanovic M . - Iz Dubrovnika u Krivosije i Ercegnovi. - Hrvatski planinar. S. 207.
192. Regel C. - Uber die Grenzen zwisc hen Mittelmeergebiet und MitteJeuropa in Griechenland .
- Berichte der deut sc hen botanischen Gesellschaft. Bd . 55.
1938.
193. Horvat Dr. Ivo - Biljnosocioloska istrazivanja suma u Hrvatskoj. - Glasnik za s umske
pokuse M 6. S. 149.
194. Urban Dr. S. Na vrhovima Prokletije. - Hrvatski planinar. S. 60.
195. Kestercanek - Semelic Dr. Z. - Botanicko planinarenje od Dubrovnika do Orjena. -
Hrvatski pl ani nar. S. 324.
1939.
196. Schenck C. A. - FremdIandische Wald un d Parkbiiume. Bd. 11. Be rlin . S. 396.
197. Georgiev 2. - Gorit na Pirin plan ina. - Biblioteka »Lesovodska misal« M 5.
198. Kosanin Dr. N. - Dber die Vegetation von Nordalbanien. - Spomenik srpske kralj. Ak a
demije LXXXIX. (razr. I. 20.) S. 90.
199. Karagjozov N. - Smolodobivane ot bjela i cerna mura. - Neobjavljena diplomska radnja.
--- Sofia
*
210 [16J
1940.
200. Stojanov B. - Kaces tva i ispolzuvane na cernomurovata drvesina. - Godis nik na so fisk.
univerz. Agronomickeski -Iesovod. fakult. Tom . XVIII.
201. Oliva Armando - Bota nicka e ks kurzija na pla ninu Subru . - Hrv. planinar M 4. S. 109. f.
202. Cernjavski P. - Priroda i g rad. - "Priroda«. Sv. 4. S. 115. f.
203. Maly K. - Notizz en zur Flora von Bosnien u. Hercego win a. - Glasnik Zem . muzeja u B.
i H . S. 40.
204 . Ivanov G. Sv. - Tehnologicna prerabotk a na materiali od bela i cern a mu rJ v Ban sko.
Neobjavljena diplomsk a radnja. Sofi a .
1941
205. Fukare k P. - Munika. - Hrv a tsk i planinar M 4. S. 81-91. ff.
206. Fukarek in g. P. Prvi prilog pozna va nju munike iii s mrca. - Hrvatski sum a rski list.
S. 348-386. ff.
207. Fukarek ing. P. VorJiiufig e Beitrag e zur Ke nntn is der naturlichen St a ndorte der Pan
zerkiefer. - Mitte ilungen d. deutschen Dendrol o g. Gesell schaft .
Zusammen f assung
Der erste Forscher welcher die Panzerkiefer fUr die Balkanhalbinsel, allerdings
unter dem unrichtigen Nam en Pinus maritima angab, war der berlihmte Geologe
und Forschungsreisende Ami B 0 u e. An allen yon ihm bezeichneten Orten wurde
sie auch spater festge s tellt. Sie ist ein Tertiarrelikt und in ihrem Vorkommen auf
die Balkanhalbinsel und Sliditalien beschrankt. Der alteste gliltige Name der Fohre
ist Pinus Heldreichii Christ (1863.), erst ein Jahr spater wurde Pinus leucodermis
Antoine yom Orijen beschrieben. Obwohl von we iterer Verbreitung stellt sie nach
Markgraf nur eine Abart der ersteren dar. Die echte P. Heldreichii ist auf die Hoch
gebirge Djalica (4), Gur i Topit (5) und Thessalischer Olymp (8) beschrankt welche
Orte auf der beigegebenen Karte durch ein • kenntlich sind.
Die Geschichte der Erforschung und allmahlichen Erforschung dieser interc.,;::,ao
ten endemischen Hochgebirgsfohre des Balkans zeigt uns auch die zahlreichen
Irrtlimer die durch mangelhaftes Untersuchungsmaterial, ungenaue Beschreibungen,
schwer zugangliche Literatur entstanden sind und deren Berichtigung. Die Literatur
zusammenstellun g weist 207 Nummern auf.
K. M.
Glasnik Hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu
...
\
Slika 7
....
Slika 8
- ' ~. 1 ' , , _}\ l ) \ .
()
D)
fA
:0
~
~ ... r-" i.'
::c
.,
<
'"
M
fA
3:
:0
N
(1)
;3
'"
fA
3:
:0
;3
c:
N
~.
'"
c:
(fJ
'".,
'"
(1)
-i <
c:
~
C'
6)
-
~
:0
I1C(
nc:o
::r'uo.."'O
_ ....,....,.... .
.,o~
.
(/)-
~
~ VI ~'<
Sl. 1. Fot og ra fija grancice koju je F. Mal )' nabrao na
;3 .... ° '"
Sl. 2. Slika iz Antoin e (5) (T ab ula II. - ko ma d kore
Orjenu 1864. g . Rep rodu i<cija iz Antoine (5)
stabla. Iznad nj ega u s re dini jedan od ra s tao , a li jos
....,
'"
("f<
_.
~~
0
zelen cese r. Na li evo dvi e sje menk e, iznad ovih tri I~c
plodn e ljuske s pred nj e i st ra z nj e s trane gl ed a n e (sve N'
-.~
u narav noj ve li c ini). Li evo na izva n jedan komadic "tl<
- . Cl.) Cl:l
g rall cice (pov eea n), koji po kazuj e li s tne s tucic e. Des n o, :::>:0.,
c: ~.
n a izvan, po vecane ig lic e. U s re dini is tih go rnji dio en '" (1)
jedne igli ce sa vr snilll s ilj kolll, ltevo od t oga jedan ::t:::;3 ?':
mla di par ig li ca sa dugim ovojem, d esno jedan pa r ~c:
>tarih ig li ca sa kratkilll ovojelll) . ~:? "'0
(!r~ o
-.(D
(')
:::r- ...... ro
_.
<
...... - . .....,.
_ . _ VI
Gla s nik Hrvats kih zemaUskii1 muzeja u Sarajevu
lng. P a v a 0 F u k are k: Poviest
odkrica i iztrazivanja munike iIi
(bor) smrca - Pinus Heldreichii
Tabla III. Christ.
--I
oc
,t