GLASNIK

HRVATSKIH ZEMALJSKIH MUZEJA

U SARAJEVU

GOD. LIII. - 1941.

Uredio:

Dr. JOZO PETROVIC

Uredni~tvo i uprava:
SARAJEVO, HRVATSKI ZEMALJSKI MUZEJI

CIENA JE OVOM GODISTU 60'- KUNA

DOPISI I NOVCANE PO SI LJKE U POGLEDU PREDPLATE

NEKA SE SALJU NA K N J I Z N l eu H R v A T SKI H
ZEMALJSKIH MUZEJA KAO UPRAVU GLASNIKA

DR2AVNA TISKARA , SARAJEVO 1942.

 Sadrzaj

~ tr a n a

Dr. J 0 z 0 Pet r 0 vic: Promjena urednika i nasi ova muzeja 1- 2

* Dim i t r i j e S erg e j v s ki: Epigrafske biljeske . . . . 3- 10

Dr. J 0 z 0 Pet r 0 vic: lIirsko-rimsko blago iz Sabca . . . 11- 24

Dr. J 0 z 0 Pet r 0 vic: Olovni pecat Grgura, nadbiskupa Justinianae

Primae i ciele Bugarske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25- 30

D. M a z a lie: Borae, bosanski dvor srednjeg vieka . . ... . . 31- 94

Dim it r i j e S erg e j e v ski: Srednjevjekovna groblja u Stuparima

Rastiku . . . . . . ' . . . . . . . . . . . . . . . .. . 95-100

* D. M a z ali c: Starine u Dobrunu . . . . . . . . . . . . . . 101-124

* Dr. F r a R a s tis I a v Dr I j i c: Spomenici kulturnog rada bosanskih

franjevaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125-172

Pro tic Dr. Do r de: Mikrobioloska izpitivanja na rieci Bosni i na uscima

njenih glavnih pritoka. . . . . . . . . . . '.' . . . . . . . . . 173-184

* Mal y K.: Galium tenuissimum M. B. in Ostbosnien . . . . . . . . . . 185-188

* Pic b a u e r dr. Ric h.: Additamentum ad f10ram Balcanicam mycologi­

cam Pars VI . . . . . . . . . . . . ....... . . . 189-194

F u k are kIng. P a v a 0: Poviest odkrica iztrazivanja munike iii (bor)

smrea - Pinus Heldreichi Christ . 195-210

•
_.1
4
 Promjena urednika i naslova muzeja.
Prema prilikama u kojima iivimo, valjalo je promieniti naslov naseg godi­
snjaka, castnog Glasnika Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu, u Glasnik
f-lrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu, da time oznaCimo pocetak novoga iivota
i rada. U Sarajevu su u cetiri divne zgrade smjestili oko osam raznih muzeja. U
zgradu na procelju Arheoloski muzej sa predhistorijskim odjeljenjem, klasicnim
zbirkama, numizm atikom klasicnom i nasom. U istoj su zgradi srednjev jekovna
zbirka bosanskih starina i veliki Balkanski zavod, koji ee se pretvoriti u Zavod za
proucavanje Hrvata na lztoku, jer je tisuee nasega svijeta sto milom, a sto si/om
preseli/o u Aziju i dalo velikom Otomanskom carstvu velikih Ijudi na svim poljima.
To je pitanje netaknuto. U susjedni paviljon su smjestili Etnografski muzej, koji
pokraj svih svojih nedostataka zadivljuje objektivnoga posjetioca . Svi su hodnici,
podrumi i tavani te zgrade vee prepuni. U zgradu upremase je smjesteno Ravnatelj­
stvo, Galerija slika, veliki Turski arhiv i sredisnja knjiinica . Posebnu zgradu izpu­
njavaju prirodnjacke zbirke: Muzej za geologiju i paleontologiju, Rudno blago Bosne
i Hercegovine, Herbarium, te dvorane sa kraljeinjacima i bezkraljeinjacima, sa
posebnim Odjeljenjem za proucavanje stetocina na nasemu bi/ju. Veeina je ovih
zbiraka dostigla razvitak do samostalnoga muzeja. Premda su ove ustanove postigle
vidan poloiaj u svemu ucenome svijetu, postupalo se je sa njima kao sa jednim
malim, lokalnim muzejem. Nav jere su dodjeljivane upravo tolike, da se ove ustanove
ne moraju zatvoriti. Ucenjaci su bjeiali iz ovih muzeja u bolje ustanove, t. j. u one,
koje su imale obilnija vrela za iivot i rad, a strucno osoblje je moralo pribjegavati
i privatnoj zaradi.
Vlada Nezavisne Driave Hrvatske ee tome uciniti kraj obilnijim nayjerama i
tako omoguCiti preporod ovih znamenitih ustanova . »Za Bosnu i Hercegovinu« izo­
stavljamo, iako teSka srca. Za lugoslavije je osnovan Banovinski muzej u Banjoj
Luci, koji je dobar dio Bosne izcupao iz nasega djelokruga. Da Ii je to bilo dobro
iIi ne, pokazat ee buduenost. ledno stoji sigurno, da ni nas veliki arheolog, pok.
Don Frane Bulic, nije smio tuda izpitivati, traieCi Stridon. Nadamo se, da eemo sa
svim ucenjacima biti u najsrdacnijoj suradnji, a zdravu konkurenciju motemo kao
poieljnu utakmicu svih ucenjaka pozdraviti na kojemu god ani dielu i na kojem
god ogranku nauke radiIi.
NekoIiko rieCi na uspomenu primanja uredniCtva ovoga Glasnika, cija godista
svojim sadriajem daju mjerilo rada kao najprecizniji t1akomjer. Kada se pocela tim
radom, Glasnik je bio pun izv jestaja iz svih dielova nasih pokrajina. Kasnije se
2

pojavljuju ucena razlaganja, pa nastupa neki vidan zastoj. Vruce ze/imo, da nas
Glasnik kao Hrvatski pokaze tragove napredovanja koliko niiin to bude moguee
u ovim pretezkim prilikama .
Kao maleno diete sretnim slucajem zalutao safTl u Zemaljski muzej, zinuo od
cuda pred onolikim ptieama, uznojio se pred poganim medvjedom, a izgubio u
velikome broju soba sa razliCitim nasim svietom. Tada sam zavolio muzej, te od
najranijih nogu poceh sakupljati sve Sio bi moglo muzeju odgovarati. tim sam malo
dosao pameti, hitio sam C(sto u muzej i zavolio gao Sa sv jedocbom »zre/osti« u
ruei nadoh se 1913. godine u uredu pok. Koste Hormanna, kao intendanta muzeja,
koji klice: »Ciro, evo nam Joze!« dozivajuei radosno t~'orea ovih muzeja, direktora
..
,.

dra Truhelku, koji mi je do danas ostao prijateljski naklonjen. Dosao sam po

say jet} kojim putem muzeologije da krenem na nauke u Bee. Mlad} neizkusan, a
vjerovatno veoma umisljen, izidoh iz muzeja tako obodren, da nisam nimalo dvojio
u uspjeh.
Moradoh prekinuti nauke i poCi godinovati na ratiste u Juzni Tirol. Tezak zivot
na ratistu, jos teli poslieratni u Becu uciniSe, pa se istom 1921 . go dine nadoh u
uredu Direktora Truhelke.
Sva mjesta medutim popunjena i dobronamjerni Ijudi} kako direktor Truhelka,
tako cestiti Doko Kovacevic, nadose riesenje: suplent, dodie/jen narad u muzej.
Sreca je htjela, da me 1926. pozvase u Narodni, zatim u Muzej Kneza PavIa u
Beogradu, kao priestolnicu Jugoslavije. Polja rada kako na nauci, tako i sitne po­
moci mnogobrojnim hrvatskim nevoljnicima uCinise mi zivot i rad u Beogradu sretnim.
Moram priznati, da su se uceni sviet i moje starjesine pokazivali uviek veJjkodusni.
Tome imam zahvaliti velike uspjehe u radu kako na numizmatici, tako i kod izkopa­
vanja Stobi-a . Pocetkom kolovoza zahvalih star jesinama na ukazivanom povjerenju i
zaputih se u Zagreb, da se stavim Vladi Nezavisne Drzave Hrvatske na razpolozenje.
Dadose mi velikodusno upravu ovih muzeja.
Sa dekretom u ruei nadoh se i ovaj put veoma uzbudcn na pragu muzeja. Ne
zato sto sad a ulazim u muzej kao ravnatelj, u kojem sam prie vise godina bio v jezbe­
nik, nego u strahu, hocu Ii moCi izvditi zadatke, koji mi se sa tom duznoscu namecu.
Topao prijem kolega u Muzejima mi dadose prve nade u uspjeh, pa vjerujem, da
ce se bar jedan dio zelja u radu izpuniti. U vrieme same primopredaje muzeja izade
Glasnik za 1940.} a jf-dan dio radova za Glasnik za 1941. uputio je Dr. Mihovil
Mandie u tiskaru, na cemu mu hvala. Ti su radovi oznaceni u sadrtaju zv jezdicom.
Osobito zahvaljujem g. Rudo/fu Zaplati, ravnatelju Drzavne tiskare, koji kao
dugogodisnji tajnik ovih Muzeja pokaza i prema Glasniku osobitu paznju.
Molimo sve prijatelje nauke i muzeja, kako ucene Ijude tako i najskromnije
prijatelje, da nas svojim dopisima i suradnjom pomognu. Hrvatski ce im narod biti
zahvalan.
Za Dom spremni!
DR. lOZO PETROVIC

 Epigrafske biljezke
Napisao
Dimitrije SergejevskiJ

Epigraphische Notizen
. von Demetrius Sergejevski

Divic
Tri kilometra uzvodno od Zvornika lezi na sarhoj obali Drine selo Divic.
Cesta, koja vodi od Drinjace prema Zvorniku i ide duz obale, pred samim selom
pravi okuku i udaljuje se od Drine, da prode iznad sela. Tu, na samoj okuci izmedu
obale i ceste, leii mali humak, koji se zove »Ograda«. Dvo zemljiste pripada eraru.
Obala na ovom mjestu posve je strma i dosta visoka. 1938. godine htio je g. Salih
Kursumovic da napravi tu mjesto zgodno za kafansku bastu i poceo je da planira
»Ogradu«. Tom prilikom naisao je na temelje neke omanje zgrade. Kod tocnijeg
pregleda izpostavilo se, da je to jedno malo utvrdenje. G. Kursumovic ocistio je zidove
s vanjske strane, zasuo i izravnao unutrasnjost tako, da je to postalo neka vrst
platforme, visoke do jednog metra. S juzne strane utvrde (slika 1) nasao je ka­
mene stepenice, koje su vodile prema rijeci. Drugih sest stepenica spustalo se duz
zida u zapadnom pravcu; pod njima je bio betonirani pod (Estrichboden). Stepe­
nice, koje su vodile u juznom pravcu, isle su prema rusevinama neke male zgrade,
koja je bila gradena od betona (Mbrtelguss), ali se djelomicno srusila u rijeku.
Na ovome mjestu nasao je S. K. rimske opeke i puno odlomaka posuda, de-.
belog, crne bbje, ali ukrasenog urezanim ornamentom. Nazalost, kad je pisac ovih
redaka posjetio u proljece 1940. g. ovo mjesto, nije vise mogao da nade ni jednog
odlomka ovog suda. Ali i drugi stanovnici potvrdivali su taj nalaz i neobican izgled
ovo/?: sud a, tako da se moze driati za sigurno, da je tu bilo puno ostataka staroga,
vjerovatno prehistorijskog suda. Negdje oko stepenica, uz vanjski zid nasao je S.

-
&
K. nize opisani Zrtvenik, ali se ne sjeca tocno njegovog poloiaja. SudeCi po tome,
sto na Zrtveniku ima tragova maltera, vjerovatnoda je on bio uzidan u stepenice'.
Na prilozenom planu vide se dimenzije zidova zgrade, koja je morala · da bude neka
• vrst tornja. Od· ovog tornja odvajala su se dva zida, jedan u istocnom, . drugi ' U
sjevernom pravcu. Ali sudeci po konfiguraciji terena ovi zidovi · nlsu· isH daieko,
1*
4 [2J

praveCi vjerovatno sarno jednu malu ogradu pored tornja. A i vlasniei susjednih
pareela potvrduju, da na njihovom zemljistu nema nikakvih starinskih ostataka.
Vanjski zid samoga tornja je 2.20 m debeo - debljina, koja odgovara debljini
zidova i kod drugih kasno-antickih utvrda u Bosni. Gradnja je od lomljenog ka­
menja, bez primjese komada eigle. 0 betonskome radu rekli smo prije. Uzevsi sve
to u obzir dolazimo do zakljucka, da mi imamo pred sobom jednu kasno-anticku
utvrdu, cija je svrha bila zatvarati uzki prolaz izmedu Orine i brda, kojim je morala
da prolazi eesta. Zanimljivo je, da nije bilo nadeno rimskog erijepa. Ali i u drugim ",.
mjestima Bosne cesto vidimo tu istu pojavu kod rimskih rusevina, sto pokazuje,
da su u anticko doba u nasoj zemlji krovovi cesto bili od drveta.
•

<--. == --. -- . >

Slika 1.

Nadeni htvenik je od muljike (laporea) sa prostim gornjim dijelom, u sre­

dini prelomljen, otuean. Obicni rad. Visina jos 0.61, sirina 0.32, deblj. gore 0.28,
deblj. dolje 0.24, vis. slova 0.62-0.07. Oolje je slobodan prostor (slika 2).

J(ovi) . O(ptimo) . M(aximo)

co(ho)r ­
tali

Nadpispokazuje, da je tu stajalo jedno odjeljenje neke kohorte.

Od drugih predmeta naden je sarno jedan mali hvanj. Zrtvenik se cuva na
lieu mjesta. Treba jos primijetiti, da je ovaj nadpis, prvi rimski nadpis, koji potice •
iz zvornickog . kraja.
(3] 5

Plevlje
Pisac ovih redaka posjetio je 1940. godine Plevlje, gdje je prikupio ndto
novog epigrafskog materijala, koji je opisao nize.
U jesen 1940. g. u Plevljima iz rusevina stare dzamije bez imena, koja se nalazi
preko puta od kotarskog ureda, bilo je izvadeno nekoliko odlomaka antickih spo­
menika, od kojih su dvabila sa nadpisom.
Br. 1. Odlomak vel ike baze od krecnjaka. Sacuvan je gornji desni cosak nad­
pisnog- polja, dok je Jijeva strana i dolje odbijeno. Sa desne strane otucan. Zbog
glomaznosti spomenika radi lakseg prenosa, bazi je bila odbijena pozadina, i u

Slika 2.

takvom stanju spomenik je smjesten u dvoristu iza Velike dzamije, gdje se nalaze
i drugi anticki spomenici. Baza (u sadasnjem stanju) visoka je 0.53, siroka 0.49,
debela 0.38, visina slova je 0.055-0.025. Materijal je tamno-plavi vapnenac, kao i
kod drugih antickih spomenika u Plevljima. Od nadpisa sacuvani su ostatci (desni
krajevi) prvih pet redaka. Naokolo profilirani okvir. Ovaj spomenik, kao i ostali
spomenici u Plevljima, potice svakako iz rusevina rimske varosi municipium S . .. ,
koje Ide u selu Kominima, 3 km udaljenom od Plevlja (slika 3).
Za dopunu nadpisa prije svega potrebno nam je da odredimo, koliko je slova
propalo na Iijevoj strani. Tu mogucnost daje nam drugi redak, odnosno njegova
veza sa prvim redkom. Necemo pogrijesiti, ako predpostavimo, dasu u pocetku
6 [4]

drugog redka prop ala slova LIO· C, dakle svega cetiri slova. Necemo se ni upu­
stati u druge, dulje dopune, jer, kako cemo vidjeti, ova kratka dopuna najbolje
odgovaia i drugim redcima. Drugo pitanje, koje se sarno od sebe namece, je:
kome je posvecen spomenik? Ko je taj Commodus? Mi znamo tri rimska cara
(Augustus iii Caesar), koji su nosili taj nadimak. Najpoznatiji od njih svakako je
sin Marka Aurelija, obicno zvani car Komod. Drugi je suvladar M. Aurelija,
poznat obicno pod imenom Lucija Vera. Napokon isti nadimak riosio je otac ovog
potonjeg. Od njega cerno i poceti nas pregled.

Stika 3.
•

Do trenutka svog posinovljenja od strane cara Hadrijana on se zvao L. Cei­

onius Commodus. 136. g. po Chr. posinio ga je car Hadrijan, pa je primio ime
L. Aelius Caesar. Nikad se nije zvao Aurelius, te prema tome odpada u nasem
iztrazivanju. Uslwro iza toga je umro, a nicim se nije narocito iztaknuo.
Ostala dva Komoda, sudeCi po njihovu imenu, jer su se obadva zvala L. Aelius
Aurelius Commodus, mogli bi da dodu u obzir. Zato cemo pregledati filijaciju u
nasem nadpisu. Otac nasega Komoda zove se u nadpisu » - - . Aelius Caesar, prater)
fp(atriae)] Antoninus Augustus - " - - Hadrianus.« M. Aurelije, otac cara Komoda, nikad
nije nosio ime Hadrianus, a prema tome ne spominje se u nadpisu ni njegov sin
•
 [5J 7

(dok sva ostala imena i titulatura odgovaraju). Ostaje dakle sarno treci, onaj, koga
mi obicno zovemo Lucius Verus. On je bio sin gore spomenutog Lucija Ceionija
Komoda. 136. godine njegova oca posinio je car Hadrijan, ali njegov sin, nas L.
C. nije primio imena AeJius. Kada je g. 138. po smrti njegovog oca car Hadrijan
posinio Tita Aurelija - - - - - Antonina (onoga, koji ce kasnije dobiti nadimak
Pius), onaj zadnji u isto vrijeme posinio je nasega Lucija Ceionija, koji je odtada
poceo da se zove L. Aelius Aurelius CommJdus, dakle tocno kao u nasem nadpisu.

,.

Slika 4.

Ali on nije dobio imena, t. j. titulae Caesar i ostao je prema tome privatno lice
i zvao se sarno »Augusti filius«. G. 154. bio je konzul. Tako je trajalo sve do 161.
god., kad je umro njegov poocim car Antonin Pij. Njegov brat (po posinjenju) tvt
Aurelije odmah, cim je stupio na prijestolje, uzeo njega za suvladara, dan mu
ime Verus i jos k tome ime (= titulu) Caesar Augustus. Od toga momenta on se
zvao obicno: Imp. Caesar L. Aurelius Verus Augustus. Umro je g. 169. Nasa poca­
" sna baza ne daje mu titule ni Caesar. ni Augustus, wve ga njegovim privatnim
8 [6]

imenom, a to znaci, da je postavljena za zivota cara Antonina Pija, dok je on bio

privatno lice, ali istom poslije godine 139., jer je tada njegov poocim primio titulu
pater patriae, koju vidimo u nadpisu. Ipak je najvjerovatnije, da je baza postav­
ljena iza g. 154., kad je on bio po prvi put konzul. Stavit cemo dakle vrijeme
postanka naseg spomenika u godine 154.-161. po Chr. Sve ostalo , t. j. ime i
titulatura njegovog poocima Antonina Pija odgovaraju nasemu nadpi su, koji mi
dopunjujemo na ovaj nacin:
[L. Ael]io. Aure­

[lio . C ]ommodo

[imp. T.] AeIi . Caes(aris) . p(atris)

[p(atriae) Ant]onini . Aug(usti)

•
5 [Pii] . Hadri­
[ani. f(ilio) . divi . Tra-]
[iani . Hadriani . Aug(usti) . n(epoti)]

Br. 2, slika. Na istome mjestu bio je naden i odlomak (desni dio) velikog nad­
grobnog cippusa od tamno-plavog vapnenca. Sacuvana je vecim dijelom desna
strana i djelomicno prednja povrsina (desni dio). Sada se cuva kod Veiike dzamije.
Visina spomenika jos je 1.16 m, sirina 0.41, debljina 0.64. Na desnoj strani u pro­
filiranom okviru i sirokoj bOr€!iri sa biljnim ornamentom prikazan je nagi krilati
genije, koji desnom rukom gasi 0 zemlju baklju . Visina figure je 0.59, sirina okvira
0.06, sirina bordire sa strana je 0.11, isto gore 0.13. Na prednjoj strani je nadpisno
polje u profiliranom okviru i bordiri sa biljnim ornamentom. Visina slova (u red­ •
cima 1-8): 0.075, 0.065, 0.058, 0.058, 0.06, 0.046, 0.046, 0.073. Sacuvani su sarnO
zavrsetci redaka (slika 4).
[D(is) M(anibus)] s(acrum)
- - - - - - - - - - - - Au]rel­
- - - - - - - - - - - - us . si­
[bi et? - - - - - - Au]rel­
5 - - - - - - - - - - - - ]atae
- - - - - - - - - - - - I AE .
- - - - - - - - - - - - SQ
- - - - - - vi]v(- -) p(osu - - - -)
Ligatura ima: 5. r. - AT, AE, 6. r. - AE. Ime Aurelius cesto se cita na spo­
menicima ovog kraja. . .
Br. 3, slika. U susjednom selu Kalusicu kod posjednika Petra Knezevica (uva
se gornji dio nadgrobne ploce, koju je on prije pet godina izvadio iz rusevina t.
zv. Starog mosta na Vezis nici. Te rusevine, tocnije reci kamenje krupnih dimenzija,
leli u spomenutoj rijecici blizu rusevina rimskog municipija u s. Komine. I sada tuda
prolazi put, i most je na Vezisnici, a malo vise nadene su grobnice iz rimskog doba.
Nas odlomak (slika 5) vi sok je 0.73, sirok 0.68, debeo 0.23. Prikazana je u
reljefu edikula sa nizkim zabatom. U zabatu je rozeta i dva brsljanova lista; akroteri
sa spiralama; iznad kosih strana zabata po jedan delfin. U edikuli je figura mus­
karca u hlamidi sa svitkom (testamentom) u ruci. Ispod edikule nadpisno polje u
profiliranom okviru i bordiri od vitice bez lisca i sa brsljanovim liscem. Od nadpisa
•

nista nije sacuvano, jer je odlomljen.

 [7J 9

Br. 4. U samome selu Komimma uzidan je u kueu pokojnog Uzejrage Cenare

gornji dio nadgrobne ploce od vapnenca. Visina je 0.77 m, sirina 0.83, debljina
0.30. U polukruznoj ni si, u vrlo nizkom reljefu primitivno su prikazani muskarac
i zena sa maramom na glavi. U eoskovima su rozete. lzpod toga se nalazi gornji dio
nadpisnog polja u profiliranom okviru. Rad je primitivan i ne predstavlja nista za­
nimljivo, zato izostavljamo sliku . U istu kueu je uzidan i odlomak elL III 8322, koji
je Hoernes g. 1880. vidio, kako lezi negdje u polju, blizu Babis-potoka").
Br. 5. lsto u s. Kominima pred kueom Tose i Mladena KneZevica vee nekoliko
godina leze dva odlomka nadgrobne ploce od tamno-plavog vapnenca (A i B).
Cini se, da su oni dijelovi jednog te istog spomenika, njegove lijeve strane. Za-

Slika 5.

jedno su visoki do 1.99 m, dok sirina vjerovatno je bila cca 0.80. Gornji, veei odlo­
mak (A) visok je 0.99, sirok cca 0.45, debeo 0.14, vis. slova: 0.08, 0.07, 0.06. Donji
odlomak (B) visok je 1.00, sirok 0.37, debeo 0.14, visina slova 0.06. Odlomak A
raspao se u cetiri dijela; jako je izlizan, tako da se ornament jedva razpoznaje. Gore
je bio prikazan u reljefu zabat, iznad kojega je smjesten biljni ornament. Od nad­
pisa, koji je morao imati odprilike deset redaka, sacuvano je vrlo malo. U prvom
se redku cita D(is) /M(anibus)}, u drugom mozda Ael/i - -}, a u zadnjem vjerovatno
si/bi - -i.
• Br. 6. U istoj kuei u ognjiste metnuta je okrnjena rimska opeka, na kojoj
se vide jedan izpod drugog dva posve identicna ziga, 0.034 m visoka. (ita se PAS
(izpupcena slova). Ovaj zig na ciglama iz Komina poznat nam jc od prije.
') Hoernes, AEM, IV., s. 193, :M 8.
10 [81

Zusammenfassung
1m vorliegenden Artikel sind die epigraphischen Funde in Bosnien, die in den
zwei letzten Jahren gemacht wurden, beschrieben. Eine kleine spatantike Befesti­
gung am linken Drinaufer bei Zvornik barg den Altar, dem I. O. M. co(ho)rtalis
geweiht (S. 5 Abb. 2). Aus Plevlje (municipium S ...) stammt ein Bruchsttick von
einer Ehrenbasis (S. 6 Abb. 3). Sie ist wahrscheinlich zu Ehren des Lucius Yerus,
als er noch Privatmann war, wohl in den Jahren 154- 161 aufgestellt worden. Die ilbri­
gen Bruchstticke von Denkmalern stammen auch aus dem Tri.immerfelde, das im
Dorfe Komine bei Plevlje Jiegt.

,II

 v
Ilirsko-rimsko blago jz Sabca
Prilog proucavanju kulture !lira, koji posluzise i antropoloski ' i kulturno kao jak
substrat nasemu narodu. a koji su u Bosni ostavili veoma jake tragove svoje
velike kulture.

Dr. Jozo Petrovic

Illyrisch-romischer Mlinz- und Schatzfund aus Schabatz

Ein Beitrag zur Erforschung der Kultur der Illyrier, welche. slavisiert, ein starkes Subtrat der
heutigen Bev61kerung gaben. Der grof:lte Teil der prachtigen urgeschichtlichen Sammlungen in
unserem Museum birgt illyrische Schiitze. Bei den Ausgrabungen in Budva fanden wir in den
altesten Griibern, welche auch Beigaben schaner griechischen KUnste gaben, MUrizen illyriscl1er
K6nige, und zwar nur rliesr! Dieser Frage nachgehend bringen wir diesen Beitrag.

Dr. Jozo Petrovic

Dank dem selbstlosen Entgegenkommen des Museumsdirektors Dr. Kaschanin

ist es uns gelungen, einen einzigartigen rbmischen Gold- und Silberfund fUrs Museum
w retten.
Der Fund ist in der Nlihe des Dorfes Bela Reka unweit yom Schabatz gemacht.
Sehr reichhaltiger Inhalt besteht aus einer prachtvollen Kette, welcher wir his jetzt
keine Analogie gefunden haben, einer Kasserolle, deren Henkel mit IUNoni EXSUPER­
antissimae (Oir. Dr. Zahn)beschrieben ist. Es ist auf dieselbe eine Graphito-Inschrift
eingeritzt. Weiter haben wir in dem Funde: zwei Vasen mit Schuppenornament, zwei
Fibeln, eine einfache Kette, welche die Fibeln vor dem Verluste hat sichern kbnnen (?),
dann eine Schachtel mit 332 Oenaren. Alles bis jetzt aus Silber. Es sind von dem
Funde noch ein silberner und ein gold~ner Armring, welche abwechselnd aus
dickerem und dilnnen Draht gedreht sind, fUrs Museum gerettet worden. Den Fund
schlieBt ein vergoldeter Fingerring mit Amethystgemme, welcher zu einem Juwe.lier
gelangt ist.
Oer Finder hat schon den grbBten Teil des Fundes im Weinessig gereinigt gehabt.
Am Boden der Silberschachtel ,und puf etlichen Milnzen ist dicke Patina, in welcher man
die tief eingebetteten Spuren der Schmuck;achen sieht, wm Teil erhalten geblieben .
Die liltesten Miinzen sind jene Legionsdenare des Antonius und die jilngsten des
Commodus, Cohen Nro 835: TR.P. VII. IMP. IIII. P. P., we1che uns wm Jahre 182,
in we1chem der Schatz dem Schutze der Erde anvertraut wurde, hinfUhren.
12 (2]

Poviest nalaza:
Zahvaljujuci prijateljskom saobcenju Dra Dure Ostojica, lieenika u Sabcu,
doznali smo, da je u Beloj Reci kod Bogatica nadeno interesantno rimsko blago.
U lipnju 1936. god. dosao je u muzej tetak iz Bele Reke, Stankovic Dragutin,
i prijavio svoj nalaz starina, od kojega je jedan dio zaplienjen u Naeelstvu sreza
Maevanskog u Bogaticu, a drugi dio da je razprodao u Sabcu. Prema naredenju
uprave Muzeja Kneza Pavia, preuzeo je svu brigu oko toga nalaza podpisani.
Po nalogu zamjenika kotarskog naeelnika g. Bozidara Pesica, a koji je nalog
imao zadatak, da skrati dugu administrativnu proceduru; predao nam je g. Vueicevic
Mihajlo, pisar, dio toga nalaza . Naknadno je g . Vueicevic nabavio mali srebrni laneit
iz istoga nalaza i poklonio ga muzeju. Zauzimanjem Dra Ostojica juvelir g. Kvinc
iz Sabca ustupio nam je zlatnu i jednu srebrnu narukvicu, dok je pozlaceni prsten
zaddao. Izravno od seljaka nabavili smo glavni objekat ovoga nalaza: veliki lanac
i najveci dio nov ca. Inventar br. 3617.
Na ovom mjestu moram izjaviti blagodarnost Direktoru muzeja g. Dru Kasa­
ninu, da mi je prepustio brigu oko nabavke ovoga jedinstvenoga nalaza, kao i
dozvolu za objavljivanje, a koji je svakom ovakovom prilikom povjeravao posao
meni, pored dobrih kolega i struenjaka.
Ovaj nalaz je vazan kao mjesavina ilirske i rimske kulture, pa ce unieti makar
malo vise svietla u pitanje proucavanja !lira, koji su jak substrat nasemu narodu.
Glavni lanac bi prije ocekivali na nekom bogatom Arnautinu nego Ii u zajednici sa
rimskim blagom. Mnogi su momenti posve novi , pa je trebalo potraziti savjeta i
izvan nase Domovine. •
Mnogo su me zaduzila g. g. Dr. Eichler, direktor Antiekoga kabineta Beekoga
muzeja, koji je uz pripomoc Dra Nolla trazio analogije pojedinim objektima nasega
nalaza i izviestio nas 0 potrebitoj literaturi. Sa istom susretljivosti izviestio nas je ,"
cirektor Dr. Zahn iz Berlina, koji nas upucuje na svoj vodic : Ausstellung von Schmuck-
Arbeiten in Edelmetall aus den StaatlichenMuseen zu Berlin. Tu ima dosta motiva
na raznome nakitu , koji se djelimieno nalaze i na nasim objektima . Kako vodic nije
ilustrovan, to bi trebali raditi u Berlinskome muzeju. U vodicu kroz Berlinski muzej
pored naznaeenog svakog objekta navedena je i literatura, pa je velika steta, sto se
nismo mogli posluziti tim blagom. Podpune analogije nemaju pojedini predmeti sa
objektima iz Sabca, a neki nemaju uobce ravna primjerka na svietu, pa je tim ovaj
nalaz dragocjeniji za nauku.

Opis pojedinih objekata:

Lan a c. (1 i 1 b)
Merkwtirdig ist die Kette, kliee Dr. Zahn u svome pis mu. Zaista je nas lanac
jedinstven. Na lancu vidimo vi se dielova: centralni laneic dugacak 300 mm., izpleten
iz tanke srebrne zice . Na krajevima su alkice, kojima se hvata za ostali lanac. Cio
laneic je umjetnicki izpleten iz sitnih el a neica, eiji su krajevi oku vjes to skriveni, te
se lanac prikazuje kao jedna zi ca iz 4 niti, ali se savija oko vrata, kao da je iz
prede, a ne iz metala. Za taj se laneic veze sa obe strane niz srebrnih zrna. Sa
jedne ' njih 15, a sa druge strane 14 (jedno je zrno nasilno izvadeno). Svako
zrno ima tri diela: sarno zrno, koje ima sest rebara, izmedu kojih je sest
redova tanko pletene zice. Kroza svako zrno prolazi zica savijena u vidu osmice, za
 [3] 13

cije se alkice veZe sliedece zrno. Da seubiazi neproporcionainost izmedu velikoga

zrna i tanke zice, na koju je zrno nanizano, umetnut je sa obe strane zrna po jedan

Slika 1

kalem. Tako komponovana nizka daje neobicno liepu sliku cjeline. Lanac se zavrsava
. velikom, umjetnicki ' ukrasenom kopcom. Kopca irrta dva diela. ·Jedan dio kopce
zavrsava se uskom, a drugi dugackom izvijenom kukom, koja podsjeca na labudov
14 [4J

vrat i glavicu. Oba sastavljena diela kop~e su simetricno izradena, te imaju po tri
plohe. Na svakoj od ovih ploha vidimo po jedno oko u sredini i sa strana oku dvie
stilizovane suze. Sva tri ova motiva su uramljena v jenCiCima, a izmedu njih smjesteno
sest glavica srebrnih Cioda. 0\<0 i suze su izpunjene pastom, koju nismo dali anali­
zirati. Oba krajakopce presvucena su kapicom, koja je ukrasena ' motivima, kakove
vidimo i na kapici srebrne narukvice (slika 3 b). Cio lanac, kakav je danas, dugacak je
1130 mm, a teZak 225,3 grama.
-

Slika 1b

Analogije nema. Cio rad lanca odaje savremenost sa ostaiim obje~tima ovoga
nalaza. Lanaca spietenih iz vise zica, kao sto je u nasem siucaju centraiJ!li dio ovoga
lanca, nalazimo u Gorencima-Trebenistu u jos mnogo savrsenijem obliku. Tamo se
ovakovi ianciCi istom tehni\wm razclanjuju iz jednoga zajednickog lanca u vise ogra­
naka (1 c). Ovakovim, sarno nepokretnim, zrnima izpunjene su vel ike Ciode od istoga
nalaza u obilju. Ovakova zrna, sarno nepokretna, nalazimo i na IGkovima ,nekih fibula •
u Bosni. Kapice na zglavcima ove \<opce na lancu odgovaraju podpunokapici jedne
od narukvica ovoga nalaza.

Lan c i c. (2)
Gospodin Mihajl0 Vucicevic, pisar u Boga.ticu, naknadno nam je :dostavio na
poklon lancic iz toga blaga. Lancic je dugacak 267 mm, a tezak 21,6 gr. Krajevi lanca
su uvuceni u naprstnjake, od kojih je jedan dugacak 12, a drugi 'sa alkicom 17 mm.
LanCic je izpleten iz 4 pletenice, a rad je istov jetan sa onim iz centralnoga diela

. '"

Slika 2
 15J 15

velikoga lanca ovoga nalaza. U velikome lancu je analog an dio spleten iz dvie, a
ovaj iz cetiri pletenice. Kod velikog se lanca ovaj dio drzi alkicom za ostale dielove,
dok su krajevi ovoga lancica u naprstnjacima. Naprstnjaci su podpuno identicni sa
naprstnjacima sa krajeva narukvica.
Danas ne mozemo rekonstruirati, cemu je ovaj lancic sluzio, ako nije drzao
fibule, da se ne izgube.
I kod ovog objekta nam predmeti iz Gorenaca (Trebeniste, 2 b) pruzaju najbolju
ar:alogiju. Tamo imamo lanac spleten iz 8 pletenica, koje se zatim razstavljaju u dva

Slika 2b

lanca sa· po 4 pletenice. Razkrsce pletenica je jednom prekriveno srebrnom presvla·

kom, a drugi put nema te presvlake. Krajevi lanca iz Gorenaca uvuceni su u naprst­
njake, izradene u vidu zmijskih glava, na kojima je ocuvana pozlata. Glave su pokri­
vene ljuskavim ornamentom, kakav nalazimo na lonciCima ovoga nalaza.
Premda na~ nalaz nema veze sa Gorencima (arhajska perioda VI. (?) viek prie
Isusa), nas nalaz iz kraja II. vieka poslie Isusa), ipak ima mnogo momenata u teh­
nickoj izradi lanaca, ornamentici povr~ina, zrnima na nasemu lancu sa zrnima na veli­
kim iglama iz Gorenaca, prekrivanju povrsina loncica nasega nalaza i zmijskih glava
. gorenackih.

N a r u k vic e. (3, 3 b)
Od sabackog blaga dospjele su u muzej dvie narukvice: jedna zlatna i jedna
srebrna. Tehnika tih narukvica je ista: oko jedne centralne zice ovijene su 4 deblje
zice, a u zljebove tako usukanih zica upletene su 4 veoma tanke zice. Ove tanke zice
nisu imale ovalan nego kvadratan prerez. Tanke coskaste zice su sukane sve dotle,
dok nisu do bile izgled metalnoga kanapa, a co~kovi se pretvorili u spiralni niz
i tako usukana tanka zica je smjestena u zljebove izmedu debelih zica. Ciela ova
guzva daje liepu cjelinu. Posto je srebrna narukvica ostecena, to smo mogli izmjeriti
16 [6]

debljine pojedinih zica. Promjer centralne lice je 1,85 mm. Oko te lice su usukane
4 deblje sa 3 mm u promjeru. Izmedu tih lica debelih smjestene su 4 usukane tanke
lice sa 0,68 mm u promjeru. Krajevi narukvica uvuceni su u odgovarajuce naprst­
njake. Jedan od tih naprstnjaka se svrsava kukom, a drugi kapicom, tako da kukica

..

Stika 3

i kapica cine vrlo · dobro smisljen zapon nakita. Elasticnost metala dopusta veoma
laku manipulaciju pri stavljanjunakita na ruku. Vidljiva povrsina naprstnjaka pre­
krivena je liepo smisljenim ukrasima. Krivudasti meander, izpunjen tockicama,
uramljen je sa obe strane ornamentima pletenica, jednom sa dva, drugi put sa tri
reda. Kapica je sa dolnje strane toliko suplja, da u nju mOle stati kukica drugoga
kraja nakita. Gornja ploha kapice je izpupcena, a zavrsava se centralnim izpupcenjem,

Stika 3b

koje lici na glavicu eksera. 0 tu glavicu se naslanjaju cetiri lt1ka, koji svojim kraje­
vima pocivaju na zrnastom vjencicu (32 zrnca), koji oivicuju cielu povrsinu. Ciela
kompozicija lici na p 0 z nat i m a ked 0 n ski s tit i g r b.
M j ere: zlatne narukvice: telina sa neociscenom patinom: 57,6 gr. (zlata se
rdja ne hvata!!!). Analiza nije izvrsena. Vanjski krug 206, unutarnji 175 mm, kapica /I

je siroka 10 mm, visoka 6,8 mm, a meander 5,5 mm . Kuka je dugacka 7 mm, visoka
5 mm; glavica je jaka 3 mm. Jedan momenat je svuda jednak: izpod svake glavice
je mali krug kao podloga, i to daje cieloj v jeStini puniju sliku. Maksimalna debljina •
zlatne lice 2 mm, srebrne 5 mm, tanka lica medu njima jedva je 0,5 mm debela.
[7] 17

K0 pce - fib u I e: (4)

Uz ostalo blago su til i dvie kopce rimskoga tipa: jedna je citava, a drugoj su
odlomljeni igla i pero. Glavna Iinija podsjeca na sidro - lenger, simbol srece. Taj
tip fibula je razprostranjen po eielome Podunavlju j cesto je opisivan. Tu imamo
osnovu, 10k i pe-ro sa iglom. Osnova je jaka plociea, koja ddi 10k na jednoj i
iglu na drugoj strani. Osovina vde pero igle sa osnovom. Jedan kraj osovine ima
alkieu, sa kojom. je fibula bila vezana uz neki drugi objekat iIi lancic, da se ne

Stika 4

izgubi. LOk je ukrasen sa dva roga, koji podsjecaj u na kuke lengera, a zavrSava se
masivnom glavieom. Maksimalna debljina 53,5 mm, sirina 47 mm, visina IOka 24
mm; ciela fibula tezi 46,05 gram a, a ostecena 37,65 grama. Na osnovi i na dva krila,
koje ukrasavaju luk, vide se tragovi nekada nalemljenih ukrasa, kojih je sa obje
strane fibule nestalo, pa ne mozemo eielu fibulu rekonstruirati.

K uti j a. (5)
Najglomazniji objekat u sabackom blagu je ovalna srebrna kutija, u kojoj
su stoljecima lezali denari ~ srebrri.jaci i razni riakit. Kutija je iz eistoga srebra,
tezka 323 grama. Okvir poklopea i kutije jednako su visoki, te su strane zatvo­
rene kutije dvostruke. Tu se vidi, da majstor nije stedio srebro. Povrsina poklopea
i dno kutije razdieljeno je sa po tri erte u cetiri polja. Ove su erte povezane
diagonalnim linijama. Zjalo kutije siroko je 196X75 mm, a poklopea 203X 75 mm.
Debljina zidova varira izmedu 0,50 mm i 1,34 mm. I poklopae i kutija su na pre­
lazima sa povrsine u straniee pojaeane zljebastim izdubljenjima, kako ne bi poklopae
silazio do samoga dna kutije. Seljak je kutiju kao i najveci dio nalaza oeistio
sircetom. Na ociscenim dielovima kutije ne zapazismo nikakvog tajnog znaka niti
biljezke. Jedino na nekim noveima, sa kojih nije skinut debeli sloj platine, vide se
zljebovi sa otiscima nakita. To je nesumnjiv dokaz, da su ti objekti zajedno nadeni .
Na dnu kutije vide se tragovi u sloju patine i tragovi nasilnoga trganja novea iz
rde, sa kOjom je bio nerazdruzivo vezan za kutiju.
2
18 181

Prsten (vidi se u kutiji i 5b)

Pozlaceni prsten sa ametistom daje ovome blagu narocitu draz. 0 povrsini prstena
uhvatila se rda - patina, sa kojom zajedno teZi 13,95 grama. Kod prstena se

Slik a 5

razlikuju dva diela: gornji dio, koji je namienjen pogledu, sirok je i u njega je
uglavljen ametist sa uparanim Iikom Silena. Dolnja strana znatno je uza. Presjel<
je ovalan, otvor 13 X 10 mm. Maksimalna visina izvana iznosi 20,3 mm, a sirina

)I

Slika 5b
•
 [91 19

24,8 mm. Dimenzije ametista 12,5X9 mm. Urezana je glava mitskog lica sa cupavom
bradom - Silen. Pramenovi kose izvijaju se i sa obraza, a ne sarno sa brade. Iz
glave nice prutica, koja ddi neki nejasan predmet, kakovu scenu vidimo na nasim
srednjevjekovnim sljemovima, iz kojih se izvija ruka, koja drzi mac. Ciela izrada
veoma zaostaje za starijim savrsenim ovakvim radovima. Uk je izraden tehnikom
punktiranja sto u pecatu, kojem je namjenjen, podsjeca na glavice cioda, kojima
su prekrivene povrsine naprstnjaka na narukvicama i na zaglavcima velikog lanca,
a tako obljubljen motiv za izpunjavanje povrsina na filigranskim radovima.

Lon C i c i. (6)
U sabackom blagu imamo i dva srebrna loncica, koji su skladno profilirani.
Loncic je tezak 55,05 gram a, a visok 57 mm . Sirina otvora 49 mm, a dna 30 mm.
lzpod ivice samoga zjala izkucan je ukras nanizanih suzica. Odmah izpod zjala loncic
se suzuje za 5 mm, da se naglo izpupci na 69 mm, i zatim postepeno suzi do 27

Sliks 6

mm. Sarno dno je malo sire, do 30 mm. NajveCi dio povrsine ovoga loncica pokriven
je sa 9 redova Ijusaka, kao sto vidimo Ijuske na ribi, ceremitu na krovu iii perju
po ptici. Dno je ukraseno central nom tockom i sa dva koncentricna kruga.
Zidovi su debe Ii izmedu 0,47 i 1,8 mm. Drugi je loncic u svemu nalik na ovaj, a
W~i 49,5 grama. Razlika u tezini je u tome, sto je komadic drugoga lonCica izbijen
- nestao.

• K u p a. (7)
Casa, lat. trula, kojom se natakalo vi no iz vece zdjele, kratera, u manje case.
Ovakve su kupe upotrebljavane i u sakralne svrhe, zv. simpulum, iz koje je svecenik
• izlievao na htvenik vino. Kupa je iz cistoga srebra, tezka 300,4 grama, debljina
2'"
22 [121

Antoninus Pius 226, 284, 301, 344, 398, 582 3 ), 588, 664'), 945, 1039,

Faustina, zena mu 5,26,119,124,128,136,146, 176,

Marcus Aurelius 9, 35, 83, 126, 178, 518, 745"), 882, 975,

Faustina mlada 15, 21, 95, 99, 120, 191,

Verus 156, 229,

Lucilla 6, 28, 62, 92,

Commodus 744, 804, 806, 835 6 )

Crispina 8,

(Brojevi po Cohen II. ed.)

Novac pocinje sa Neronom 54.- 68. godine, a svrsava sa Commodusom 167­

192., koji je sin mudroga Marka Aurelija i Faustine mlade; proklet 192., a zatim
uvrsten u rimsko-poganske svetce 197. godine. Najzalostnija figura medu rim­
skim imperatorima.

Direktor Dr. Zahn je pored svega svog ogromnog izkustva i znanja zapazio
jedan jedini slican nalazu iz Sapca. 0 tome veli: po poredku dielova lanca sa kop­
cama srodan mi se cini lanac, koji je naden 1809. u Naixu u rusevinama staroga
Nasium-a u Lotringiji, a koji se nalazi u Bibliotheque Nationale u Parizu. Cio taj
nalaz ima slicnosti sa Sabackim. Tu su nadeni bronzani okovi, kojima je bila okovana
drvena kutija, u kojoj je ocuvan nakit i ostalo sa 1450 komada novca. Od toga je
jedna treCina srebro: Julia Domna-Galienus; broncani novci (G B): Nero-Antoninus
Pius. To je objavljeno u Arheologie de 1a Meuse, Verdun 1881., Bd . 1., S. 14 i d.
sa tablama k tomu nalazu: 28, 38, 39. Na 38 tabli je i lanac u skromnome crtezu
naslikan.
Pregledali smo svu nam pristupacnu literaturu i nadosmo skromnu gmalogiju
sabackome nalazu u Kordovi, koji je izkopan 1925. god., a opisao ga Dr. W. L.
Hildburgh u »Archaeologia « LXXII., str. 161 = 84. To je blago nekog putnika, putu­
juceg trgovca iii kujundzije, jer je dosta polomljenih objekata, koji imaju sarno
vriednost metala, koji je trebalo pretopiti i iznova obraditi. Ukupna tezina
blaga iz Kordove iznosi 5 kgr. Pored sre brene kupe u tome su nalazu ogrlice i
narukvice, od kojih osobito jedna ima za nas inte res. To je ogrlica spletena iz dvie
jace zice, a izmedu njih je upletena tanka zica, koja veoma dekorativno izpunjava
zljebov e izmedu dviju debljih zica. Oba kraja ove ogrlice izkucana su u podpunu
cjelinu i zavrsavaju se malim uskama, 0 I<ojima su visili privjesci.*)
Zlata nije bilo u nalazu iz Kordove, nego je sarno jedan neznatan objekat
pokazivao tragove pozlate. Dvie s rebrene narukvice mnogo lice na narukvice iz
Curuga, pa se i cio nalaz iz Kordove tako datira. Za datiranje najvazniji je prilog
stari novae, koji je obradio H. Mattingly u »Numismatic Chronicle« 1925. god.
Nama taj broj casopisa nije pristupacan, a iz samoga izvjestaja se vidi, da je novac
iz 90. god. prie Isusa.

") 582 var A: Imp . .. HADantoninus, R. P ax ten et sceptrum non co rnucopi ae .

') A. inscriptio 666, caput et R 664.
•
") A. 737, R, 746.
") 835: TR. P. VI!., IMP. Ill!. , COS ; lII. P. P. koju je cast Komodu s o bna~ao 182. godine.
*) The British Museum Quar te rly Vol. VII. No.3. , 1933. Pag. 84. P o prevodu g-d e Ch8th e ·
rine Brown, sekretari ce Kralj. Engleskog poslanstva.
[13] 23

U istom se izv jestaju navodi, da je tehnika uvijanja ovakvih ziea i izpunjavanje

zljebova tanjim zieama uobi~ajeno u grckoj umjetnosti Juzne Rusije, a da se odr­
zala do u doba Vikinga na sjeveru. Kada je ova tehnika dosla u nase krajeve iz
najblizega susjedstva, ne mozemo reci, ali se dugo zadrzala i razvila do savrsenstva,
kako nam to svjedoce dekorativni motivi objekata iz Gorenaea kod Ohrida (u
Iiteraturu je uvedeno ime Trebeniste), koje nalazimo na zlatnim i srebrenim objek­
tima iz Sabea. Dakle vjerojatno u VI. vieku prie Isusa, ali vec u savrsenoj formi,
pa sve do danas na nasemu Jugu.
Posljednji novae u srebrenoj kutiji sabackog nalaza je imperatora Commo­
dusa (3l. augusta 161. + 31. deeembra 192. god.). Na jednom njegovom novcu
Citamo: TR, P; XII. IMP. VIII. COS. V. P . P . Tu je cast Commodus obnasao 182.,
pa je blago te iii jedne od najbliZih godina doslo u zem1ju.
 Olovni pecat Grgura, nadbiskupa Justiniane Prime
i ciele Bugarske.

Bleisiegel Georgs, Erzbischof von Justiniana Prima

und von Gesamt-Bulgarien.
A. Maria Verkiindigung mit Spuren griechischer Schrift, wahrscheinlich XeXCZpt'tW[1EV·Q.

R. Inschrift: Gregorios eleo The.u arhiepiskopos tes Protes Justinianes

I< a i pas e s B u 1 gar i a s.

Napisao

Jozo Petrovic

U ozujku mjeseeu 1941. nanese nam sreca neobieno vriedan olovni peeat u
ruke. Sef tehnieke sekeije u Ohridu, inzinjer gosp. Konstantinovic, i sam strastven
kolekeionar, donese obilje starina, da ih ullovei. G. Konstantinovic je razuman sabi­
rae, pa da mu uzorno odgajana djeea ne trpe stetu, on je viSak nabavljenih obje­
kat a u tom arheoloskom raju, unovcavao i time svoju zbirku povecavao.
Kao redovno, kod obilnih raznih ponuda sastali se i ovaj put beogradski
ljubitelji starina, da slozno pokupujemo sta ima. Najjaci privatni kolekeionar g.
Stanislaw de Krakow uze tada liep broj grckih izkopina, makedonskoga novea pa
i ovaj pee at, koji sam ja bio odabrao sebi. Poslie sloma Jugoslavije g. Krakow
mi je, na povratku u Domovinu, taj pecat nesebicno ustupio, jer je zna9, koliko
mi je do njega stalo, a nije to jedini komad koji sam nasao, da je za Bugarskil
neproejenjiv.
L.: 1 ) Prizor Blagoviesti. Gospa stoji pred bogatim priestoljem. Desnu je ruku
podignula prema uzdignutoj desniei Arhandela Gabriela, a lievu lagano spustila
prema krilu. 1a )
Arhandeo Gabriel lievom rukom kao da pridrzava baleak svojega maca. Sarno
je desno krilo andeosko izvedeno, a lievo se ne vidi. Oba su svetaeka obraza
ozarena svetaekim sjajem, aureolom. Izmedu liea svetaea i iza Gospine glave su
tragovi pismena, ali ih ne mozemo sigurno Citati. Isto tako je nejasno, sta je bilo
do uzdignutih njihovih desniea.
1) U opisu L. je skraceno za rijec 1ice, a N. za nalicje pecata.

1a) Na~a slika b r. 1.

26 12J
Ako je bio pozdrav izpisan, onda je moglo pisati XAIPE KEXAPUMEN JJ
( XE Xct pl1:WfL€Y1J) iii XAIPETI~MOr, a sretnije oko ce naci vise. Na naslonu za desni
lakat na priestolju je naknadno uparan krizic. N. Nalicje pecata je sve izpisano
~= - + -? rPHro PI01: EAEW tlr APXJEfIl1:KOrJ 01:T-l~ fJPwTH~
Itl1:TlNJANH2; KA[ nA~H1: l) MrflPlp.{!
U 4. redku su slova T i H, kao i u 5. SiT u ligaturi (povezana). Za ovu SU
nam radnju danas pristupna dva djela, a gotovo bismo rekli sarno jedno: Schlum­
berger: Sigillographie de I' Empire Byzantin, Paris, 1884., sa 748 strana velikoga
oblika i sa 1.100 crtela .
Te bugarski numizmaticar ilIVWMOBb HHKOt'lt1: ,1IOH€TIT'b H n€'if'lTIT'b Hf'I
J)t'Irf'IPGKHT'1 qt1P€, koji Schlumbergerov primjerak vjerno prenosi.
Prvi redak nase g a pecata je izpunjen imenom nadbiskupa GREGO - te se
nastavlja u drugom redku RIOS ELEO - THEU, EAEw er t. j. po Milosti Bozijoj.
Neobicno je valan dalji tekst: 4. i 5. redka: TH~ llPwTI1~ 181:TINIANH~. [me grada
Justinijane Prime, kojemu nije jos pronaden trag, gdje je bio sazidan.

Sl. I. - Pecat Grgura, nadbiskupa Justiniane Prime i ciele Bugarske.

Rijec 11 A~H~ - pazes iza vezice KAl - sve = ciele - nije neobicna . Tako
kod Schlumbergera str. 240. broj 2.: t K(YPI)E B· f). KwN BE1:'fAPXHN (vestiarius)
[(AI llPONONTH"N (izvanredni povjerenik, providur) rrA~H~ BOrArAPIA~ (Musmov
254).
Riec ARHIEP1SKOPOS je obicna, a na pecatima grada AENOS-a,2) koji je leZao
na uscu rieke Marice citamo jednom: L. U povezanim slovima t IwAY1J~ KE (x"((nE)
BOH8El'!\ : APXJE[Jl~KOnw AHNOr - Gospode pomozi [vanu, nadbiskupu Aenosa.
(Vlll.-IX. viek).
Na drugom primjerku vidimo na L.: Gospu, a na N.: pismo 8KE B e· IW( ctYVll)
MPOnO (fL1J1:P01tOAt1:"(l) AINH(ou) S(= KAI = i) 1:rNKEAW - Bogorodice, pomozi /vanu,
metropoliti Aenosa. (X.-Xl. viek).
Pa i dvije zupe povezane vezom KAJ iii slovom S u znac.enju veze i, imademo,
premda ne cesto. Evo jedan iz 1153. godine, a koji bi vremenski mogao odgovarati
nasemu pecatu: L.: t)KE. B. e NIlWAAW KPITH ePAKI~·KAI·MA[{E10NIA~ Tw
ZOfNAPA. - Pomozi , Gospe, Nikoli Zunari, sudcu Trakije i Ma­
ked 0 n i j e.
::) Schl., str. 118. ~ 119, b roj evi I i 2.
 13] 27

Sehlumberger, a po njemu vjerno i Musmov, opisuju jedan bugarski pecat,

koji sarno donekle sjeca na na~ komad. 3 ) L. Andeo Gabriel kao i kod nas i tragovi
slova, koja se mogu nasluCivati . N.: TON BOrArAPJA~ (se . €~(XPxov) 1IJlXAHA ArNH
~KErrOI~ - Precista, budi na pomoCi Mihajlu, (ekzarhu) bugarskom. Tom prilikom
veli Sehlumberger na strani242.: Quant aux metropolitaills de la Bulgarie inde­
pendante, ils eurent leur siege a Oehrida.

SI. 2. - Pec a t Mih a jla, eks arha bu g ars kog .

J kod ovoga, bar dosada jedinoga uopce poznatoga primjerka ovakovog pecata,
je nadpis pozdrava andeoskog sacuvan sarno u tragovima. Gospin je Iik izcezao,
ako je uopce i bio. To daje nasem primjerku jo s vecu vriednost. Sehlumberger se
pozabavio u sarno me uvodu raznim atributima i navodi sve poznate mu likove, koji
se pojavljuju na pecatima. Tako na stran i 61. dolje sv ega jedan redak i na 62. gore
u tri redka govori 0 Blagoviesti, pa navodi 7 jednak ih primj e raka iz njegove velike
.

.. SI. 3. - Blago vijest na neo dg o netnlltome pec a tu

iz zbirk e medal j a u B:!rlinu.

zbirke, a na kojima je prizor Blagovie sti prikazan . Pa i na tima je, kao i na

onome bugarskom, 0 kojemu smo govorili, prikazan sarno lik Arhandela Gabriela.
Na kraju svojega velikoga djela u dodatku dono si Sehlumbe rger jos jedan
primjerak Blagoviesti , na strani 722 ., a i mi dono simo sliku njegovu radi srav­
njivanja, iako nema sa nasim pecatom veze!) Na lieu pecata vidimo Gospu na desnoj
strani, Arhandela u profilu. Izmedu njih do nogu je sree sa plamenom iIi bolje

") Vidi Sch l. na str. 242 a prenosi ga vjerno - kao jedini p rimjer a k te v rs te - i Mll s m ov
na s tr. 168. broj 260. N as a s lika br. 2.
') Nasa ~ Iika broj 3.
28 [4]

rudimenti »Gospa kao marljiva Prelja «. Gospa drzi u desnici kriz, a lievu je spu­
stila prema razlamtjelome srcu (?). Arhandeo Gabriel, kao pravi teklic dize desnicu
u vis na pozdrav, a u lievoj teklicki znak. Na.licje ovoga pecata je izpunjeno pove­
zanim slovima, kako to nalazimo na noveima Teodorika Velikog").
Sehlumberger ni ne pokusava da slova razclani, nego sarno veli, da se taj
pecat nalazi uzbirki medalja u Berlinu.
U nasemu slucaju nije to od vaznosti .
Na strani 121. do 126. donosi Sehlumberger 4 crteZa pecata carigradskih patri­
jarha, koji po naCinu izrade odgovaraju nasemu pecatu. 6 )
Na lieu pecata vidimo Gospu, koja sjedi na priestolju i drzi Sina na krilu.
N. je ispunjeno pismom, koje nam daje najprije ime patrijarke, pa veli za njega,
kao i kod nas, da je miloscu Boijom nadbiskup Konstantinopolisa, Novoga Rima i
ekumenski patrijarh.
Ovi su pecati radeni u pocetku XII. vieka!
Nas je pecat naknadno u sarno me vrhu deformiran, probusen na mjestu, na
kojemu je mogao stajati u vrieme postanka maleni krizic. Kako je onda, kada su

SI. 4. - Pecat sa povelje Jovana, patrijarhe

ca rigradsl<og.

niti, koje su bile provucene kroz pecat povelje, na kojoj je ovaj V1S10 u znak vje­
rodostojnosti dokumenta, iztrunule, krizic ustupio mjesto rupici, da se mogne obje­
siti, uparan je n a k n a d n 0 k r i z i c n a des nus t ran una s Ion j a C .3 n a
sam 0 m e p r i est 0,1 j u.
Moglo bi se posumnjati u to, da Ii ovaj pecat nije kakova mistifikacija iii
falsikat. Mi smo se mnogo tim pitanjem bavili, kada smo odkrili i opisali pecat
Stefana Nemanje') pa smo uvjereni, da se radi 0 veoma riedkom, dobrome primjerku.
I u Bugarskoj je mnogo radeno na polju numizmatike i sfragistike, sa
njihovim smo ueenjaeima u prijateljskim vezama bili cielo vrieme, ali do danas ne
zapazismo sliean primjerak.
Nije ovo prva radost koju ukazasmo i bugarskirh numizmaticarima.
Najvazniji je momenat za nas taj, sto se na pecatu spominje ime grada Justi­
niana Prima.
") 0 ovakovim novcima Iztocnih Gota Gepida pis ao je W. Wroth - London, Krauss ­
frankfurt, te Stefan - Graz i drugi.
") Nasa slika broj 4.
7) Vidi: Numizmaticar 11., Beograd 1935. str. 27.
[5] 29

Ni do danas nakon intenzivnoga iztrazivanja nije uspjelo srbskim arheolo­

zima, sa kojima sam godinama najprijateljskije saradivao, da identjficiraju loka­
litet, gdje je taj grad bio. Profesor sveueilista u Beogradu, koji mi je dugi nil:
godina bio uzoran sef, Dr. V. R. Petkovic, kopao je rusevine nekada velieanstvenoga
grada, koji danas nazivaju Cariein Grad i izrazio je misljenje, da bi tu bio Justi­
nijanov grad.
Profesor Nikola Vulic sa Zeiller-om misli, da je u tragu toga grada kopajw:i
rusevine pored samoga Skoplja.
Nas peeat nas upucuje, da bi mozda Ohrid mogao biti to mjesto, koje do danas
ne mogose ueenjaci identificirati. Kako je od Petrog-rada postao Lenjingrad, a slie­
nih primjera ima obilje, tako je mogao Ohrid, u vrieme vladara Justinijana, koji
je rodom iz tih krajeva, primiti ime svojega mocnoga Pokrovitelja. Ko je vidio
velicanstvenu katedralu sv. Sofije u Ohridu, a koja je iz vremena toga velikoga
cara, moze ovu misao prihvatiti. Buni nas to, sto je Justinianu Primu podigao Ju­
stinian u Daciji 536. godine, a nije vjerovatno, da je ikada granica te provincije
sizala do Ohrida. I ovo bi se dalo objasniti slueajem Pecske patrijarsije, koja za
vrieme turskoga gospodstva vjerski obuhvata pored srbskih i sve hrvatske zemlje
i sam Budim.
Naslov arhibiskupa Justiniane Prime nose Dhridski nadbiskupi stalno od XII.
vieka, a u XVI. vieku preuzima 'ga Pecska patrijarsija.
Ovaj peeat zasluzuje mnogo dublju studiju, nego sto je mi mozemo dati u ova
vremena uz mrsavu literaturu, ali je i u ovome ruhu najljepsi dar bugarskoj
sf ragistici.
 Borac, bosanski dvor srednjeg vieka
Od D. Mazalica

Borar, die mittelalterliche bosnische Burg

Von G. Mazalie

Predg'ovor
Baved se ceSee ranijih godina poslom u okolini sela Varosista nisam nikad
propustio priliku, a da ne posjetim rusevine Borca, nekada slavnog bosanskog
srednjovjekovnog dvora, koje se u velikom obsegu prostiru po kosi sto se od
spomenutog sela pruza prema rieki Praci i eija je sama okolina puna starina.
Premda na prvi mah rusevine nisu einile onoga dojma kako bih oeekivao, jer
njihov o g romni kompleks sa metezom zidova sto se oruzaju tamo amo, ne dolazi
do izrazaja, bilo radi pokrivenosti terena, bilo radi slicnosti gradevinskih ostataka
stjenjaku po kome se povlace, ipak su me i kasnije uviek privlaeile radi nekadasnjeg
bosanskoga gospodstva, sto se ovdje u punoj mjeri izpoljavalo, i vlasnika ovoga
dvora, koji su odigrali u poviesti svoje zemlje sudbonosnu ulogu. Posjeeujuei tako
eesee ovo mjesto poeela mi je bivati sve jasnijom slika grada, koji se podizao na
ovim rusevinama: zbrka zidova dobijala je pomalo svoje logieno mjesto i zadatak,
njihova oborena platna rasla su u masti, eineei izvjestnu cjelinu, ozivljenu mjesto
stada ovaca i koza, sto su se okolo klatarila, onovremenim svietom. S takom pod­
logom moglo se lako pristupiti i naucnom studiju ovoga mjesta, na sto me nago­
nilo i propadanje preostalih rusevina, jer njih ne unistava samo vrieme vee u
velikoj mjeri i Ijudska ruka koja ne stedi ni grobove nekndnsnjih gospodara ovih
krajeva. Tako je doslo do ove male studije, ko ja n8 zalost nije mogln biti izvedena
po predvidenom planu, jer su taj omele ratne prilike. Konaean zavrsetak rada bio je
predviden za ovu godinu (1941.), a on je obLlhvatao detaljnije proueavanje starina
po okolini rusevina Borea. One stvarno ne cine s gradom nikakve cjeline, ali su s
njim bile u neposrednoj vezi i svakako ce se osjetiti taj manjak u ovoj studiji, no
on ce se moei i posebice nadoknaditi. Nije mi bila nikako namjera da sad dajem
• u stampu ove retke, ali kako je sadanji urednik Glasnika znao za rukopis, izrazio
je zelju da ga stampamo ovako, kakav je. Ja opet bojeCi se da mi rukopis ne bi
propao u ovim vremenima odstupih gao Imajuei to u vidu postovani Citalac ce
• oprostiti po neku gresku i manjak .
Pisa c
32 [2}

Uvod

Srednjov jekovni gradovi po unutrasnjosti Bos ne malo su proucavani i pored

toga, sto ih srecemo u svakom kraju i velikom broju . Uobce bosanski gradovi (ca­
stra) i dvorovi (castellum, burgum) cekaju na proucavanje, iako je Truhelka svoje­
vremeno objavio djelo u kome je imao namjeru da opise najljepse bosanske gra­
dove srednjeg vijeka 1 ) . Mi toga opisa nemamo ni do danas, jer, kako sam vee na
drugom mjestu ranije naglasio, gradovi, sto ih je Truhelka opisao, vecinom su na
sjevero-zapadnoj granici Bosne, pripadali su hrvatskom plemstvu i sa bosanskom
arhitekturom srednjeg vijeka nemaju nikakve veze, a Truhelka bas i naglasuje da su
ostatci gradova s rednjeg vijeka u Bos ni najvazniji dokumenti bosanske srednjovje­ •
kovne arh itekture"). Ti gradovi u sjevero-zapadnoj Bos ni zapravo su tvrdave jednog
obrambenog pojasa, koje su mienjale svoje oblicje u toku vremena prema gospo­
darima i novotarijama u naoruzanju ~l ) . Tek iza njih, po unutrasnjosti toga kraja
Bosne, naici cemo na rusevine dvoraca i gradica vlastele, porusenih turskom inva·
zijom 1463, i kasnije, u kojima cemo naCi ostatke cista bosanskog graditeljstva
onoga vrem e na . lzuzetak cini Jajce i rusevine gradova, sto su ih poslije 1463 drZali
neko vrijeme Madari. Ostali gradovi, koje nam Truhelka iznosi, oni u sjeveroiztocnoj
Bosni, Srebrnik i Dobor, tdko da pripadaju u obim arhitekture bosanskih gradova,
premda su oni bili sastavni dio ranije Bosne, ali kao granicne tvrdave cinile su sa
Sokolom; Teocakom, Zvonikom, Srebre nicom i Kuclatom opet jedan granicni pojas
koji je takoder cesto mienjao gospodare ' i svoje lice . Arhitektura tih gradova nije
ostala bosanska, jer je prosla i kroz ruke Hrvata, Madara, Srba i Turaka. Ali i c
ovdje, u ovom sjevero-iztocnom kraju Bosne, po unutrasnjosti, naiCi cemo na veliki
broj gradica i dvoraca cisto bosanske proveniencije. To su bili krajevi bosanske
vlastele Zlatonosovica, Dinjicica-Kovacevica, Kuclatovica i Pavjovica. Nalazimo ih na
sve strane, a narocito u dolini Drinace, koja je, izgleda, bila u srednjem vieku vrlo
naseljena. Oko samog sela Sehovica ima vise gradova u razvalinama sa velikim
nekropolama . Maglaj i Doboj su od Turaka u toku stoljeca pregradivani i izlaze
svojom arhitekturom iz srednjeg vieka. Isto bi se moglo reci i za Vranduk, iako je
on stariji i po nacinu zidanja pripada gradevinarstvu srednjeg vieka. Ostao nam je
jos Bobovac - makar su u njemu neko vrieme drzali Madari svoju posadu ' - i
Visoki, doista bosanski gradovi, no Truhelka ne donosi opis njihove arhitekture
vee sarno poviestne podatke. Od hercegovackih gradova sarno je prikazan Blagaj,
ali njegova arhitektura ni,ie bosanska, ni domaca uobce, nego nas upucuje naZapad.
Interesantniji i znacajniji u tom pogledu su Hercegovi gradovi Soko i Samobor, no •
oni nisu strucno opisani. Tako od Truhelkinog, inace lijepog djela, imamo vrlo
malo podataka za profanu arhitekturu bosanskog srednjeg vieka, a to je jedino
djelo napisato 0 njoj od strucnjaka. Ostalo je na mladim arheolozima da tu prazninu
popune, a zadatak nije lak, jer je bosanski vlastelin bio prinuden radi oskudice na
oruzanoj sili i na ratnom orudu, da se uglavnom povjeri za stiti priroae te se zata
1) Truh elka: Nasi gradovi, Sarajevo 1904.
2) Mazalic : Starine po okolini Sarajeva, GI. Zem. mu ze.ia Hl~O, s Ir. IS.
") Truhelka, navedeno djelo , s tr. 9: »A k ada prova lom Turaka dodose prvi topovi u Bos nu,
valjalo .ie on e: gradove, ko.ii s u bili na braniku protiv Osmanlija, gotovo iz temel.ia p regraditi «.
Kako su ti griloo vi hili hilS u ruk a ma Hrvata, :-Jljcrr. aca i M a rlarafo s u ih oni na svo.iu ruku
pregradivali i utvrdivali tako d a se mnog i od n.iih, ranije gospods ki dvor, s vremenom pretvorio
u pravu t v rd avu
 [3] 33

i rusevine njegovih gradova i dvoraea nalaze podaleko od saobraeajnih linija, obicno,

uz to, na vrletnim glavieama, obrasle u sip rag, a najzgodnije vrieme za njihovo
proucavanje: rano proljeee i kasna jesen - ka9 je grmlje i drveee golo - vezano
je u Bosni za kise i magle. Ostaje sarno ljetno doba, kad se kamenjar po danu uzari,
grmlje otezava vidljivost i kretanje, postoji opasnost od zmija, nema obicno pijaee
vode, 0 prenoeistu po selima nema ni govora, a potreban je radi svih tih okolnosti
visednevni rad. Posao, dakle, ni malo lak ali se ipak da savladati. Koga interesuje,
zavoli ga; ko ga zavoli, postaje fanatik. A tome je sve lako.
Ogroman broj gradova i dvoraea srednjeg vieka po Bosni ceka na svoje
proucavanje. Taj broj pokazuje u nekim krajevima tadanji populitet i kulturu kraja;
niz gradova pokazuje nam tocno izv jestnu granieu, koja nam je po pisanim doku­
mentima ostala neizvjestna; neki gradovi vezani su za vazne poviestne dogadaje, a
nacin njihove izgradnje uobee, pokazuje nam stupanj tadanje gradevinske kulture
i vojne sposobnosti. Iz ponekih detalja otkrivaju se i umjetnicka nastojanja sred­
njovjekovne' Bosne. Rusevine gradova i dvoraea zapravo su i jedini ostatei profanog
gradevinarstva u Bosni i teren na kome se moze proucavati i nacin zivota tadanjeg
gospodara nekog kraja zemlje. Jer on - taj gospodar - veliki vojvoda, zupan,
knez itd. nije sjedio zatvoren u kulu kao zarobljenik i gledao s visoka u erne zidine
i ponor pod yulom, nego je, prema okolnostima, bio zaposlen po eio dan pregle­
danjem imanja u gradu i okolini, odrzavanjem reda i rada na njima, stalnom brigom
oko ucvrseavanja gradevine, vjezbao se u rukovanju oruzjem, a bilo je tu posiela
i zabava s komedijasima i muzikom, te igara s oruzjem. Sve je to bilo potrebno
tadanjem vlastelinu, velikom i malom, da se moze staviti u isti red sa svojim vrsnja­
eima domaeim i stranim, a znamo iz povjestnih, pisanih spomenika, da se Bosanei
nisu imali cega postidjeti ni na kraljevskom dvoru u Budimu, pa bilo to u gospod­
stvu, bilo u bojnim igrama.
Mnogi od bosanskih plemiea srednjeg vieka dolazio je ceSee u Dubrovnik pa
u Split i Mletke; neki su bili i gradani tih gradova, imali su i svoje palate u
Dubrovniku, dolazili su uobee radi politickih i trgovackih razloga u dodir s Italija­
nima, nasim Primorcima, Madarima i vrlo rano s Tureima, no neobicno je zanim­
ljivo da sve te veze nisu ni malo utjeeale na nacin podizanja i izgradnje bosanskih
gradova i dvorova srednjeg vieka, po pravoj, unutarnjoj Bosni, kolikogod su inace
imale znatnog utieaja na privatni nacin zivota u samim dvO;:ima, a razlog ovome
vee smo gore naveli: trebalo je u dodiru sa stranim svietom odrZavati korak.
Radi toga gledao je svaki bosanski vlastelin da prema svom polozaju podesava i
svoj dvorski zivot, u koliko su mu to dozvoljavali i vjerski obziri, koji su se cesto
kosili s onim, sto se moglo vidjeti u stranom svietu. Svakako se u tom pogledu
drzala neka graniea, bar u pogledu spoljnjeg svieta, sto je, cini mi se, i razlog dosta
skromnom, vanjskom izgledu dvorova i gradova, cija spoljasnost potpuno oskudjeva
na plasticnoj dekoraeiji, dok su se u njihovim . podrumima i ostavama gomilala
sv jetska blaga, narocito novae, koji je izgleda, bio najveee izkusenje i za same
velikodostojnike bosanske erkve.
Pod. takim okolnostima, a u onom nepouzdanom vremenu srednjeg vieka uobee,
• u kome nije vjerovao brat bratu, u kome je borba za vlast i imetak isla tako
daleko, da progonjeni nije bio siguran ni na vratima erkve, pa ni pred oltarom,
morao je i u Bosni svaki vlastelin da podesi svoj nacin zivota prema rangu, koji
mu je pripadao, ali s prvom brigomiznad svih briga, da za podizanje grada,
3
34
[41

odnosno dvora, izabere mjesto, koje ee mu zagarantovati najveei postotak bezbjed­

nosti. Tako se u Bosni s mnozenjem plemstva i karakteristicnih pojava srednjeg
vieka razvila pod narocitim okolnostima vjestina podizanja gradova i tvrdih dvo­
rova- velikih i malih - koja nosi u sebi i nesto specificno. jer se morala u
prvom redu prilagodavati sirovoj i surovoj prirodi4). Covjek nije gospodario terenu,
na kom je podizao gradevinu, vee je i ovisio 0 njemu, a u toj ovisnosti povijao se
za njegovom eudovitosti i stvarao tako cuda od raznolikih osnova tih svojih prebi­
valista. Mozgovi graditelja, vojnih glava i samog vlastelina pusili su se studirajuei
te osnove, a ljudi i zivotinje pogibali su, noseei krec, piesak, kamen i balvane po
vrtoglavitn strminama, na kojima se ostroumlje jednog majstora takmicilo s drugim
iii samim sobom. Narocitog principa u povlacenju osnova, prema tome, a u gra­
devinskom smislu, nije ni moglo biti, jer je on ovisio sarno i prvenstveno, 0 prin­
cipima bezbjednosti, a ovi, kako smo vee rekli, 0 eudovitosti terena. Zato vidimo
jedan grad, gdje se savio oko sebe kao zmija, iskoriseujuei ravnije stepene jedin­
stvene stiene, na koju se popeo (Stari Grad na sastavcima obiju Miljacki), iii drugi,
~dje je poklopio greben neke kose i u silueti i osnovi izgleda kao divlja zvier,
spremna na skok (Dabrovnik kod Koposiea), treei opet razapeo zidove i kuleod
grebena do grebena poput paukove mreze (Grad na vrelu Palanjske Miljacke) itd.")
Lako je zapaziti i narocitu karakteristiku veeih bosanskih gradova i dvorova
po unutrasnjosti zemlje, a to je njihova razvucenost, u neku ruku potrganost, radi
razudenosti zemljista na kom su podignuti, prema zbijenosti gradova sto ih vidimo
u Truhelkinom djelu iii u susjedstvu Bosne uobee.
Razvojem oruzja izazivane su i promjene prvobitnih osnova i spoljnjeg izgleda I

dvorova i gradova. Njihovi gospodari nastojali su da u bojnim novotarijama ne

zaostanu za susjedom i stalno su poduzimali niz novih mjera, da odrze na visini
vlastitu sigurnost. Povlaceni SU novi zidovi, stari zadebljavani, niknula bi koja nova
kula, neko novo uporiste, osmatracnica itd., ali sam materijal i njegova upotreba
ostajao je uviek isti. Narocita paznja posveCivala bi se najslabijoj fortifikacionoj
(ocki obrane, a svaki grad ju je imao. To je glavni ulaz iii one mjesto, gdje je
teren, na kom je r-radevina oodignuta, bio direktno vezan za ostalo zemljiste. Ulaz
je bio osiguran jacom debljinom zida, dvostrukim zidovima (Stari Grad 6 ), posebnom
kulom (Grad na vrelu Miljacken, dvoristem poput misolovke (barbakana) i kulom
(Dabrovnik)8), narocitim jarcima (Borac) itd. Terenska veza sa grad om kao naj­
zgodnija za napad presjecana je jarkom (Borac, Gradina iznad Hercegove crkve
kod Gorazda O) iii je zid na tom mjestu mnogo jaci i visi (Borac).
Kolikogod je izgradivanje bosanskih gradova u vrieme samostalnosti Bosne •
bilo u fortifikacionom smislu na zamjernoj visini, moze se reei upravo uzorno, ono
je bilo, sto se tice gradevnog materijala ) vrlo siromasno. Bez iznimke. Mislim na
') Ook su u Bosni podizali i gradili dvorove i gradove sami Bosanci, dotle u susjedstvu
Bosne nije bio taj slucaj. U Srbiji n. pr. i vece crkvene gradevine i gradove zidali su cesto
Primorci, narocito Oubrovcani. Oni su bili i duzni da opravfjaju gradove, u kojima su se bili
trajno naselili. Vasic misli, da su imali i neke privilegije za izgradnju gradova po Srbiji (Vasic:
Zica i Lazarica (cir.), str. 120-121).
G) Ma:z;alic: Starine po okolini Sarajeva, Gl. Zem. muzeja 1939., str. 16, 25, 33:

6) Isto tamo str. 19.

7) Isto tamo s tr. 27.

S) Isto tamo str. 33.

9) Mazalic: Herceg ova crkva kod Gorazda ' i oko1ne starine, Gl. Zem. muzo 1940., str. 27-, 28.

 [5] 35

cisto bosansko gradevinarstvo XIV. i XV. vieka. Upotrebljen je materijal, ~to se

nasao na dohvat ruke. Kamen, onakav, kakav se zatekao, sla'gat je bez tesanja jedan
uz drugi i vezan uglavnom vrlo dobrim malterom. Svakako se gledalo da ravniji
dio kamena do de na spoljasnju stranu zida. Malterase toliko upotrebljavalo da su
se fuge medu kamenjem na spoljasnoj strani zida dale tako zagladiti, da su se i
neravnine kamenja izravnale te bi cijelo platno zida bilo gladko. Najprije bi se zidale
spoljnje strane zidova, a supljina, koja je medu njima nastajala, odmah se popu­
njavala kasom lomljenog kamena i maltera. Ni bridovi zidova na zgradama za
stanovanje (kule) nisu izgradivani od tesanika vee isto kamenom, kakav se zatekao
iii je tek neznatno pritesan. Da se zidovi ravnomjerno slieZu, polagani su po njima
pri zidanju, od izv jestne visine do druge, direci, tanji i deblji, obicno neotesani, od
camovog (borovog) drveta prvenstveno, ali je za tu svrhu sluzila i hrastovina, a
vjerovatno, u pomanjkanju, i druga vrsta drveta. Zato danas vidimo u preostalim
platnima zidova cesto okrugle rupe na raznim visinama.
Sarno zidanje, akoprem cvrsto i solid no inace, nije sa gradevinskog glediSta
bez prigovora, jer je, u koliko se tice mjera, dosta nemarno izvodeno: riedko ee se
naCi horizontalni presjek jednog zida da je jednake sirine, jer je jedan te isti zid
cas deblji, cas tanji. Izgleda, da se majstor sluzio vise okom nego mjerilom.
Jedini kamen, sto je otesavan pri zidanju gradova i dvorova, je sedra, koja
je obicno upotrebljena za polukruzno zasvodavanje gradskih kapija, a mozda
negdje i inace koga svoda. Taj poluoblicasti svod nisu primili Bosanci iz Primorja
nego su ga vee zatekli u zemlji kod ranijeg', romanskog stanovnistva. Dovra1:nici i
eerciva prozora izgleda da su bili od drveta. Kamenitih, pa makar i od pjescara
(muljike), koji se lako obradivao, nisam nigdje nasao. 0 kakvim tesanim stupo­
virna, pravilno tesanom kamenu iii gotskom gradevnom ornamentu, sto ga spominje
Truhelka (nav. djelo str. 9), nema kod cisto bosanskih, gradevnih spomenika sred­
njeg vieka, 0 kojima je govor, ni traga. Truhelka je kasriije i sam na to ·nadosao
(Gl. Zem. muzeja 1914., str. 229.). Siromastvo toga vremena na kamenoj dekoraciji u
Bosni neobicno zacuduje, kad se sjetimo sarno, kako je muljika ranijih viekova
pod uticajem narodne dekorativne umjetnosti (drvorezbarstvo) bogato izkoriseena u
te svrhe (Dabravina, Zenica, Han Potoci, Suica itd.).
Izgleda, da je bio neki bosanski specijalitet izvodenje svodova od kase lom­
ljenog kamena i maltera, 0 cemu ee jos biti govora.
Vecina zgrada za stanovanje bila je od drveta.
Dvije nevolje stalno su pratile gradove i dvorce bosanske vlastele: vatra i
voda, sto je napadac obicno izkoriseavao. Kako je veei dio zgrada u bedemima
bio graden od drveta, a izgleda da su od njega bili redovno i krovovi kula, 1ako je
postajao plienom poZara. Stjenovit teren i vrhovi brda, na kojima su gradovi
podizani, bio je obicno bez pijaee vode, zato su se u njima kopali bunari iii zidale
cisterne za kisnicu. Ako je ljeto bilo suho, ostao je grad bez vode iii se ona
pokvarila, sto je za slucaj obsade, kao i pozara bilo fatal no.
Bosanski gradovi i dvorci nisu nikad nosili licna imena, pa ni svojih gospo­
dara ni osnivaca 10 ). Iznimka je grad Durdevac na Drini, 0 kom ee biti jos kasnije
govora, ali je i on dobio svoje ime po sv. Durdu. Gradovi i dvorovi dobivali su
10) Isto je bilo, izgleda, i u susjedstvu Bosne. Medutim, obratn~ se moglo dogoditi - da
. plemstvo dobije ime po svom gradu n. pr. Kuclatovici po gradu Ku~latu. Mozda i Rogatici po
Rogatcu iIi Rogatici.
3*
36 [6]

svoja imena po nekim lokalnim karakteristikama (Borac, Vratar, Brodar, Samobor

Visoko, po imenima pfica i zivotinja (Sokol, Vrabac, Koznik, Hrtar, Medved) iii su
dobivali neka izmisljena imena, karakteristicna za sam grad iii okolinu, cesto neo­
bicna, ali kojiput, po svoj prilici, vezana za neku licnost iii dogadaj (Nebojsa, Vesela
Straza, Komicgrad, Zvecaj, Kukanj, Srebrnik, Klotijevac itd.
Godina 1463. bila je sudbonosna za bosanske gradove i dvorove po unutra­
snjosti: ona im je prekinula zivot; upravo na izlazu iz srednjeg vieka. No ta naci­
onalna nesreca ima za dana snjeg arheologa dobru stranu. Te rusevine, u koliko ih
nije do danas uniStilo vrieme iii Ijudska ruka, zadrzale su kao gradevine sve svoje
osebine bosanskog srednjeg vieka, bez ikakvih izmjena, radi cega je i studij te arhi­
tekture olaksan.

BORAC
I. POVIEST GRADA

Polozaj, mjesto i okolina, tragovi ranijih kultura, ime, g'ospodari grada i dr.

Medu najvece dvorove po prosto ru i znamenitosti u na soj zemlji spadao je

svojevremeno Borac, cesto spominjati »slavni dvor« porod ice Pavlovica, cIJe
masovne rusevine ostadose stoljecima bez arheologa posjetioca, sta vise i bez svog
imena, jer su dugi viekovi bili, zacudo, izbrisali svaki trag tome velikom dvoru
i njegovo mjesto trazeno daleko od pravoga, Njegove rusevine najbolje kazuju,
do kakve se velicine mogao u srednjovjekovnoj Bosni podici jedan vlastelinski
dvor, a njegova sudbina jos jed nom svu prolaznost sv ieta. Neka bi ovi retci bar
donekle uspjeli da nam izazovu pred oci njegovu nekadanju sliku.

*
Mjesto, na kom je podignut Borac, leialo je na razkrsnici prastarih, vecih i
manjih puteva, sto su vodili kroz Bosnu od istoka na zapad i od sjevera k jugu
i obratno 11 ). To u glavnom. Inace, kraj Borca ukr:stavao se »ve liki bosa nski drum"
(sto je vodio neSto juznije, preko Hranjen-planine) sa trgovackim putem, koji je
isao iz Dubrovnika na Focu i Gorazde pa dalje za Visegrad, od koga se kod
Gorazda odvajao jedan krak i preko sedla Jabuke silazio k Borcu - ispo d sela
Dolovi - da produzi za Rogaticu, Srebrenicu i dalje k sjeveru . Ovaj put i danas
sluzi kao saobracajnica u lokalnom prometu. Inace je na njemu izradena moderna
varijanta, koja od Gorazda preko se dla Jabuke slazi zeljeznickoj stanici Mes ici­
Rogatica, da prosliedi, prebacivsi se preko poznatog mosta na Praci, dalje za
Rogaticu i sjever. I ova varijanta koristila je stari put, koji i danas sluzi kao precac
u lokalnom saobracaju. Njega, kao i most na Praci, spominje putnik XVI!, vieka,
inace poznata licnost iz knjizevnog crkveno-reformatorskog pokreta k od Hrvata.
Bartolomej. Kasic, koji je tuda prosao podkraj 1612. godine 1Z ). Taj most na Praci
morae je u svoje vrieme biti na daleko poznat, bilo kao saobracajni objekt, bilo

") Zahvaliti je pronicljivosti g. Skarica, pozna tog naseg ucenj aka, za identifikaciju rusevina
Borca. Vidi: Skaric, lupa i grad Borae u Bo sni. (Prilozi za jezik itd, 1922, cir.).
12) Fermend zi n: Acta Bosn ae, Bartholomaei Ka~iC per Hercegov inam , Bosnam et Serbiam
iter, Rad, knj. 23, str. 347. Inace 0 Kasicevom radu vidi: Vrela i prinosi (Zbornik za povijest
isusovackog reda u hrv, krajevima) knj, XI.-XII. •
 17J 37

. kao gradevni, jer inac c Kasic [Ie bi bez razloga rekao da su sisli »ad pontem
Proeciae«. Poznato je inace, da je taj most nekoliko decenija prije toga podigao
poznati muslimanski dobrotvor Turalibeg1 8).
Da !lam situacij 3. bude jasnija, tl koliko se to odnosi na polozaj Boren , s
()bzirom na poznate saobracajnice, spomenut cemo, da se nekadanji veliki bosanski
drum racvao kod Vrh-Bo sne i jednim krakom isao lievom stranom Miljacke na
Han Bulog i Hodidid, gdje se prebacio preko Mokranjske Miljacke i isao na Klo ­
kocevik pa Palanjskim Poljem na Vitez, Pracu, Han Hranjen, Gorazde, Cajnice
itd. 14) Kod Prace odvajao se od njega jedan put, koji je jos i danas vazan u lokalnom
saobracaju i isao prema sjeveroiztoku na Vincu, Gornju i donju, zatim na Dobracu,
Vragolove, Ladevinu i Rogaticu. Od Vragolova odvajao se put za Borac, prelazio
ispod njega (sjeverno) rijeku Pracu, penjao se na selo Dolove 15 ), odakle je bio jednim
krakom vezan za Gora zde preko sedla Jabuke, a drugim krakom za Han Hranjen
. preko Krive Drage. Sa Gorazdom bio je Bora?: vezan i drugim putem, koji je silazio
s grad a, preko podgrada (Sub-Boraz), danasnjim seoskim putem prema jugo-izto­
na Han Pracu, gdje je prelazio .rieku(Kasic) i penjao se kroz prosjelinu izmedu Lju­
tace (kota 988) i Cadora (kota 1023) na Han Jabuku, na kom mjestu se sastajao sa
velikim bosanskim drum om. Sa Rogaticom imao je Borac, osim onoga puta na Lade­
vinu, i drugu vezu preko danasnjeg sela Varosista, Kuleta, Vucje Glave (kota 733),
Pribosevica i Matovog Brda . U Pribosevicima imaju i danas ostatci nekadasnjeg
kamenitog mosta na cemer.
Drugi krak velikog bosanskog druma isao je od Sarajeva na Han Hresu,
pokraj tvrdave i varosi Hodidida (dan as selo Hodided s tragovima rusevine grada 16 ),
na Han Brezovicu i Mokro, odakle je jedan krak isao preko Romanije i Glasinca
za Rogaticu, Semec, Visegrad i dalje, ili preko Romanije, od Han Podromanije, za
Han Pijesak, Han Kram , Vlasenicu, Zvornik i dalje, a drugi krak isao je od Mokrog
nesto natrag, na selo Jelovce (nekropola srednjeg vijeka) pa preko Carevih Voda,
ostavljajuci visove Romanije odnosno Medenika (Kuripesic) na lievoj strani, izbijao
je zatim na selo i rieku Gracanicu (kod Kuripesica Grachonitza i Grachtzenitza)17),
isao niz rieku na selo Prutine, Nepravdice, Ponor pa preko Sipovice na Dobracu,
gdje se vezao za onaj put iz Prace, sto smo ga gore naveli . Spomenutim putem od
Mokrog ispod Romanije prosao je Kuripesic; Jedan dio Romanije na tom putu zove
se i danas Medenik. To je stjenjak iznad izvora Gracanice, zapadno. Kuripesic sam
1;1) Kresevljakovie : Turalibegov vakuf u Tuzli (Gl. is!. v. z., br. 2, 1941., str. 45-46) .
• ") Za orijentaciju neka se citalac posluzi odnos nim sekcij a ma au s tr. Sp ecialkart e I :75.000 iIi
karte Vojno-geogr. zavoda u Beogradu, 1:100.000.

. 10) Ovaj komadie puta nij e u sekcijama oznacen. On je dobro ocuvan , slu zi i danas i ima
drveni mo s t z a prela z preko rieke.
1") Dr. M a ndi e : A rh eolos ke crtice iz Bosne, Starinar 1928., (eir.), str . 11. - Katarin Ze no,
prolazeei ovuda 1550., spominje d a je na gr adu pos ada od 50 mom a ka (Matkovic: Ova t a lijansk a
putopisa, Starine X, s tr. 206).
17) Selo Gracanica dana s ne postoji, a li se s pominje kao spahij ski timar jos 1711. (vidi
Skaric: Popis bosanskih s p ahija iz god. 1711. (eir.) - G!. Zem. muzo 1930., str. 26). Izgleda,
da je to selo bilo redovno prenoci s te na tom pra vcu, jer Kuripe sie, vra cajuei se iz Carigrada,
ide od Rogatice opet na »grob Pavlovica« pa s tize pod veee u Gracanicu na konaciste. Gra­
ca nica je udaljena od Rogatice u pravoj liniji ako 25 km, s to bi odg'ovaralo putov a nju od 6-7
ca sova po dos ta t d kom terenu i rd avim putevima, na koje se i sam Kuripesic tu zi.
38 [8]

veli, da su mu Medenik, odn osno visovi planine ostajali na li evo 18). Postoji mo­
gucnost da je poslanstvo poslo od Mokrog na Romaniju do na Crvenu Stijenu pa
odatle radi nekog razJoga pri ekim putem si slo pod Medenik u selo Bogoviee (na
vrelu Graeanice), odakle vodi dobar put za Dobracu i Rogaticu 19). Bio je svakako
neki vazan razlog sto je turska pratnja promienila pravac puta, pa mjesto preko
Romanije okrenula losijim putem izpod nje (hajduci, lose vrijeme, razriven put)20),
ali je jos cudnije, sto Turci nisu poveli poslanstvo od Hodidida preko Klokocevika i
Pala, kojim je 20 godina kasnije isao Katarin Zeno, i koji je blizi i pogodniji za
Praeu i Rogaticu.
Iz gornjih podataka vidimo, da je Borac, u koliko se to tice saobracaja, ldao
u jednom vrlo Zivom kraju Bosne.
~to se tice oblika tla toga kraja, on nam se prikazuje kao plodna, valovita
visoravan, pokrivena u dovoljnoj mjeri poljem, sumom i kamenom, a obiluje pijaeom
vodom i divljaei . Sam dvor bio je podignut na stj enovitom, ocjeditom terenu veeim
dielom golom, s nesto sume sa sjeverne strane.
Od starijih kultura naslo se prehistorijskih gromila na Ladevini 21) i rimskih u
samoj Rogatici, koja je, kako znamo, bila i neko gJavnije mjesto u ovom kraju 22 ).
Kopanjem na samom gradu dalo bi se ustanoviti, da Ii na Boreu ima ostataka i rimske
djelatnosti, dok se po velikom broju rbina zemljanog posuda,sto se nalazi pod gra­
dom, moze predpostaviti - a djelomieno i sam poJozaj grada govori za to - da
su Iliri, koji su u velikoj masi obitavali l1a Glasincu, bili u manjim grupama rasijani
i po okolini, u kojoj Idi Borac. Okolina je u tom pogledu ostala podpuno neistra­
zena. Vee cesca imena lokaliteta po ovom kraju, kao Gradac, Gradina, Crkvina itd.
govore za postojanje ranij ih kultura po njemu; sarno pak njegovo bogatstvo i
prirodna uporista, zgodna za bezbjednost zivota, mamila su ljude ovamo . Mozemo
kao sigurno uzeti, da je i neposredna okolina Borea bila naseljavana od pradavnih
vremena, gdje je odlucnu ulogu igrao i sam njegov polozaj, prirodom zasticen od
napadaja Ijudi i divljih zivotinja.
Svoje ime dobio je Borae po selu Boreu, koje se nalazi jugo-iztocno na dogledu
rusevina grada, iznad sastavaka rieke Praee i Rakitnice, udalj e no oko pet kilometara
18) Kuripe sic, Itinera ruim , W eg r ayss etc. izdanje od 1531., veli p od datum om od . 15. sep­
t e mbra (k a da su bili na M e deniku) da s u »vnder der h6he va s t lang geritten vn (und) a uf der
lin g ken ha nd die h6he de s bergs ge lassen, nochmal s vnns aber von der strassen a uff di e lingken
h a nnd gevendt in ein dorff Grachonitza, d a be liben .
19) Matkovi c je zamis ljao t a j put prel<o Romanije i Glasinca na Vitanj i Rudine pa do linom
R a kitnice (!) u Rogaticu. Takav prav ac puta ne post o ji na t e renu , ali sa Gla s inca od sela Kul e
vodio je - a i dan as vodi - dobar put na Han Senkovic i n 3 Han Rakitnicu pa dielom, dolinom •
R a kitnice, dielom, izn a d nje, do Rogatice , ali se tim putem ne mo ze nik a ko naici na Ladevinu,
gdje je bio »grob Pavlovi ca «« koji , i n a putu za Carigrad i pri povratku , sp o minje Kuripesi c,
i s njim selo Grac a nicu, a t o je onaj put, koji sam gore naveo. (Uporedi: Matkovi c, Putovanje
po balk. poluotoku, Rad 56, str. 165- 166). Za tobo znje grobove Pavl ovica zn a mo danas, da s u
to bili grobovi Vlatka Vladevi ca i d o dielj eno g mu vojvode Miotos a (Truhelka: GI. Zem. muzo 1914.,
s t r. 252).
20) I Kuripe sic se tuzi n a in ace rdav put u ovome kr a ju pa ve li pri povratku iz C a ri g rada
pod datumom od 23. sijecnj a: »Am Montag von Gr achtzenitza nach dem p e rg Med o nigk fast
boesen s teynige vnnd kottigen weg kommen g en Verchbo ssen «.
21) Truhelka: Ladevina, GI. Zem . mu zo 1889., str. 73.
22) Fiala: Rimski grobovi s paljevinom kod Rogatice, GI. Zem. muzo 1895., str. 199; Patsch :
Polozaj rim skih na seija u Sopotnici i Ro g atici, GI. Zem. mu zo 1907., str. 431; Sergejevs ki: Novi
kameni s pomenici iz Us tikoline i Rogatice, GI. Zem. muzo 1936., s tr. 9--13. •
 [9J 39

zraene iinije. VrIo je vjerovatno, da je selo Borae mjesto odkuda Paviovici, odnosno
Jablanici-Radinovici, vuku svoje podrijetho. Ta tvrdnja izgledat ce smjela, no nju
opravdavaju okolnosti, 0 kojima cemo progovoriti. Selo Borae ima svoju srednjo­
vjekovnu nekropolu i lokalitet Gradinu, (kota 807) iz eega je jasno, da je tu u sred­
njem vieku obitavalo neko plemstvo. Karakteristieno je, da se u blizini nalazi i zaselak
Podgrade, koji danas pripada susjednom Breigovu . Posto se oko 7 km sjevero-iztoeno
odatle nalaze sela Kopjevici i Curovici 23 ), s kojim imenima se sretamo na dvoru Boreu
za zivota Radoslava Pavlovica i za koje mozemo predpostaviti, da pripadaju istom
bratstvu, to bismo mogli reci, da je ono plemstvo u seiu Boreu bilo od toga bratstva,
t. j. od Jablanica-Radinovica, odnosno Pavlovica. Selo Borae ima prirodnu podlogu
za svoje ime, a to je borovina, sto se jos tu i tamo vidi, (strmine prema rieci) doeim
• grad Borae nema te pod loge, jer ni na njemu ni u blizoj okolini nema tragova boru.
Tako su onda Jablanici-Radinovici, odnosno njihovi stariji, kad im je ovaj dvoru selu
Boreu postao za gospodstvo malen, a nije bio ni inace na dobrom mjestu, u koliko
se to tice komunikacija i bezbjednosti, podigli novi, veci dvor na danasnjem Varosistu
i dali mu ime po ranijem, odnosno po rod nom mjestu. Da Ii se onaj prvi spomen
Borea, u XIII. vieku, odnosi na nas dvor iii onaj u selu Boreu ne moze se znati24).
Ime Borae dolazi cesce u toponomastici nasih krajeva, a izvodi se od lokaliteta,
koji se naroeito istiee svojom borovinom. U okolini rusevina grada Borea ne zna
stanovnistvo da tocno definira tu rijec, jer je miesa s pojmom »borovac« i »borika«,
koji se takoder susrece u rogatickom kraju. Mogao sam da po toj stvari sliedece
utvrdim: borovac je brdo obraslo borovinom, borik i borika isto je sto i borov gaj,
t. j. manji lokalitet, koji se u ravnom iii brdovitom terenu istice borovinom u ostaloj
sumi, grmlju iIi golotinji. Borac je stjenovit, manji predio, u kom se pojavljuje onaj
cudni bor, sto moze da uspieva u golom kamenu. Imamo za taj naziv interesantan
slucaj i potvrdu: iduci od sela Borca niz rijeku Pracu, jedno sedam kilometara, naici
cemo izmedu dva potoka, Prisinog 2G ) i Homare potoka, koji se slievaju u rieku sa
sjevera, odnosno sa sjevero-iztoka, brdo, zvano Borovac (kota 856). Njegov jugo­
iztocni dio, say stjenovit, s rietkim borom, strm i rusevan prema sastavku Homare
potoka i rieke Prace, zove se Borac.
Borac se izgovara kratkim nag\askom na 0: Borac. Genitiv Barca .
Grad Borac kao rezidencija Radinovica-Pavlovica i centar jednog veiikog diela
Bosne imao je bez sumnje i u kulturnom pogledu, pored svoj~ politicke uioge, udio
u razvitku svoje okoline. LezeCi u centru Dutova, kojima su prolazili stalno karavani
i cija mreza je bila vrIo razgranata, pruzala se prilika i radinom narodu cieloga
kraja , da svoje produkte bolje plasira, a da se i sam snabdije ootrebnim orudem,
•
oruzjem, soli itd ., koje su trgovci pronosili. I sarno bogatstvo gospodara Borca
poticalo je otuda vecim dielom, a svakako i gusta naseljenost kraja, koja se vidi
,. po mnogim ocuvanim starim lokalnim putevima, grobljima , tragovima naselja i ruse­
vinama dvoraca. Pored Borca ddali su R.adinoviCi-Pavlovici kao lienu imovinu ­
2:') Ju zno od tog sela, sto ga cine sas ta vci potoka Sljivno i Ljutaee, ima lokalitet Gradina.
Ni sam bio na ni emu .
24) Vazno je napomenuti ito, da sel0 Borae i sel0 VarosiSte s ru sevinama grada Borca
pripadaju i danas jednoj s. opcini (Surovi), a po sto znamo, da Turci nisu dirali u raniju admi­
nistrativnu podjelu zemlje bez velike nuzde, mozemo smatrati, da je taj odnos u nasem slucaju
zaostao jos iz vremena Pavlovica, dok je to zemljiste bila njihova svoina.
26) Novije ime je Lukinski potok, kako je zabilj ezeno i na karti 1:75.000, na kojoj nije ni
unesen lokalitet Borae na odnosnom mjestu, ali se moze naci u katastarskoj karti 1:6250.
40 [tOl

u koliko to znamo iz pisanih spomenika - grad Novi, nazvan kasnije od naroda,

po osnivacu, Pavlovac 26 ). Grad je podigao Pavle Radinovi(27), iznad svog - inace
u srednjem vieku poznatog trgoviSta Prace 28 ), koje se u XIII. vieku spominje kao
biskupsko mjesto 2 9 ) . Novi, odnosno Pavlovac, bio je vjerojatno porusen padom
Bosne, 1463, jer ga je vee 1550 vidio u rusevinama Katarin Zeno, mletacki poslanilc
k sultanu BO ). Zatim su gospodari Borca imali grad Brodar, na Drini nasuprot use~1
rijeke Lima. Vojvoda IvaniS, sin Radoslava, naziva u jednoj listini Brodar »nasim
gradom 31 ). Izgleda da je Brodar bio vaznije naselje, jer u blizini ima danas lokalitet,
zvani Varosiste, gdje je nekad moglo biti podgrade. Gradie je bio manjih razmjera
sa jednim oborom. Iznad grada imaju tri stijene: Velika, Varoska i Brodarska . Varo­
siste je pod Varoskom stijenom. Danas su na njemu dvije kuee, seljaka Hajetiea,
Muje i Ibrahima. Kraj Varosista je dosta velika nekropola sa nekih pedesetak steeaka,
raznih oblika. Neki su sa sarama. Lokalitet, na kom se nalazi nekropola, zove se
Lastre. Iznad grada, nad Crvenim Lazama ima tragova starom putu. Lokalitet se i
inace zove Siroki Put. Brodar sa okolinom zasluzuje posebnu studiju. U narodu ima
liepih prica 0 gradu, 0 zakopanom blagu, ukletom blagu i propasti grada. I Dobrun,
poznato trgoviste srednjeg vieka, presao je negdje na prelaw XIV. u XV. viek, a
vjerovatno i ranije, u ruke Pav!oviea . Mozda kupovinom, a mozda i nasljedstvom.
Znamo iz krusevskog pomenika, a dielom i iz nadpisa nad ulaznim vratima dobrun­
ske crkve, da se njen osnivac, veliki zupan Pribil zamonasio l2 ), a to je ucinio i njegov
sin Petar 33 ). Vjerovatno se zamonasio i njegov drugi sin Stefan. Nije nemoguee, da
20) Jireeck: Die Handelsst rassen und Bergwe rke (1879.), str. 38, u napomeni 115, spominje
dubrovacke poslanike k Radoslavu 14 23. god. i veli, da su se 11. maja nalazili u »Sotto Noui
in Praza«.
21) Po licnim imenima, kako SOlO vee ranij e rekli, nije ni jedan grad ni dvor u Bosni srednjeg
vieka imao svoj e ime, a u koliko se to nade, kao u ovom slueaju, Pavlovac, Stipanj-grad iii
slicno kasniji su nazivi. Iznimk a je grad Durdevac na Drini, poznat iz 1istine kralja Alfonza V.
(vidi: Dinie: lemlje Herc ega Svetoga Save, Glas S. K. A. 182, (eir.), str. 227), ali on svoje ime
nosi po sv. Durdu (»Civitate sanct i Georgi« - Dini e, isto tamo). Vee iz naziva Novi jasno je, da
se radi 0 nov opodignutom gra du , a po l<asnijem nazivu Pavlovac, da mu je Pavle osnivac.
28) Jirecek: nay . djelo , str. 85.
2U) Fermendzin: Acta Bo sn e, str. 12-13, navodi poznatu povelju Bele IV. od 20. jula 1244.
u kojoj se spominje i P raca: »P racha Byschup nia vocata«.
"") Matkovie: Ova ta lijanska putopisa po ba lkan skom poluostrvu iz XVI. vieka, Starine X.,
s tr. 206: lduci iz Prace, veli leno, kroz divne doline, polja, sume itd., popeli su se na p1aninu
~emernicu (kod nj ega Chierminizza), odakle se vidio »u n castel antico et ruinato in un colle
muraglie del qual fino su lla va ll e discendono«. Danas se vise ne zove planina, odakIe je lena gledao
rusevinegrada <::emernica, ali u tom kraju im a se lo i potok istog imena. DrZim, da je lena
ime potoka prenio na planinu , s koje se vide rll sevine Pavlovca, a to su visovi u go rnjem to ku
potoka. Vidi i Klaic: Opi s zemalja Ill., 127.
31) Miklosic : Monumenta str. 414 . Klaji c veli da je kralj Sigismund u svom pohodu na Bosnu
1411. bio zauzeo i Brodar (Klaic, Poviest Bosne, str. 242), ali ce se ta viest odnositi n a ne ki drugi
Brodar u donjem Podrinju (ThaI16czy : Bruch st ucke allS d. Geschichte der Nordwestl. Balkanland er,
Wiss. Mitteil. 111., 1895., str. 327- 328). Corovie ima podatak, da se Rado slav u proljeee 1433.
nala zio u Medvedoj, clanasn.io.i Mededoj. Kako se iz toga se la za dvadesetak minuta st ize ila ru se­
vine Brodara, nema ni sUlllnje, da je tada Radoslav bio u Brodaru (Corovie: Despot Durad Brankovie
prema Konavskom ratu (Glas S. K. A. - (eir.) - 110, sir. 37), a malo zatim u Dobrunu «Jirecek:
die Handelsstra sse n str. 86, n apom. 300), !ito je s ve bilo svakako u vezi s dokrajcivanjem Kona­
voskog rata.
32) St. Novakovic: Srpski pomenici (krusevs ki pomenik), Gl. spr. ue. dr. 42 (cir.).
33) Stojanovie: lapisi 154 (eir.) ..
[ 1I] 41

su ovi Pribiloviei bili i u rodu s Pavlovieirna. Jedan Pribilovie bio je vojvoda kod
Radoslava Pavloviea3 ~). Karaktericno je, da zupan Pribil irna sina sa licnirn irnenorn
Petar, koje se inace ponavlja u porodici Pavloviea. Napokon, izgleda, da je i grad na
vrelu Miljacke (Pale) pripadao PavloviCirna, jer Zeno, sporninjuei ga, veli, da je pri­
padao gospodaru Bosne U), a to se u ovorn slucaju rnoglo da odnosi sarno na jednog
od Pavloviea, u prvorn redu PavIa iii Radoslava. Vjerovatno i sarno irne Pale dolazi
od Pavle 6 ). Tesko je vjerovati da Pavloviei, irnajuCi u zernlji onako zdrav kraj,
pun crnogorice, s izvrstnorn vodorn i zrakorn, ne bi u njernu ' podigli dvorac za
Ijetovanje, kao sto je Herceg irnao svoj u Meduriecju (Sarnobor). Vee i sarna
njegova bogata i liepa fortifikaciona izvedba upueuje na Pavlovice 7 ).
Pored spornenutih gradova, koji su bili Iicna irnovina porodice, postojao je
u ddavini Pavlovica 38 ) jos znatan broj vlastelinskih dvoraca i gradica, koji su
pripadali, sto njihovorn bratstvu, sto ostaloj ovisnoj gospodi. Upada u oci, da gotovo
svi ti gradovi cine jedan niz duz velikog dijela granice, drzavine gospodara Borca.
Ti dvorci i gradovi ne nalaze se neposredno na granici, nego su povuceni vise
unutra, svakako radi toga, sto su bili i oni centri rnanjih zupa. Ako zadrZirno
granicu, kako ju je Skaric odredio SO), i poderno od Sarajevskog Polja, irnarno u
njegovorn zapadnom dielu tragove rusevine nekog dvorca, iznad lokaliteta Dvor,
odnosno iznad zelj. stanice Reljevo, zatim Vrhbosnu, iduCi k iztoku, pa Hodidid,
Stari Grad na sastavcima obiju Miljacki~O), Grad u Gornjim Palama 41 ), Pavlovac,
zatim jedan nepoznat gradic iznad stanice Banja Stiena, Borac, Zvecaj na useu
Prace u Drinu (s juga)~2), Brodar, Visegrad, Dobrun, zatim od Visegrada, sjeverno,
s desne strane Drine: Hrtar, dvostruki gradie, vjesto sagraden na strasnoj strmini
34) Miklos ic: Monum. 349.
";') Matkovic : nay . djelo, str. 206. Iduci od Hodidida , pri<::a Zeno, presli su mostove na necl
(sto proti<::e kroz Saraj evo) i zatim: »vedemo un castel ruinato in costa di un colle, che fu del
signor de Bossina.« Pos to izmedu Hodidida i Prace, kad se vee prede Mokranjs ka Miljack a ,
nema nikakvog drugog grada o sim onoga na vrelu Miljacke u Gor. Palama, to ce s e opis odnositi
svakako na njega (vidi i Mazalic : 5ltarine po okolini Sarajeva, Gl. Z. ~u z. 1939., str. 2fr-28). Na
is tom mjes tu j e i tvrdnja Zen o va: »paesi belli et fertili, et di bonissimo aere <<. Ona je i danas,
opravdano, na snazi.
30) Ime Pale inace se <::esce sreta u drZavini Pavlovica kao naziv sela . Tako imamo u s.
obc. D. SokoloviCi, kod Visegrada, seoce Pale, zatim kod Srebrenice u s. obc. Toplice zaselak
Pale, a j posebnu s. obcinu P ale. U Bosni cemo tome ime s resti jos u okolini Prozora i Gornjeg
Valwfa.
37) Opsirnije 0 tom gr adieu : Mazalic, sporn. cl anak , s tr. 27.
"8) Mislim sarno na maticu dr zavine Pavlovica, sto se pros tirala od Vrh-Bosne do Dobruna
i od Sprece do blizu Gor azda.
39) SkariC: Stara bosanska vlast e la u na soj toponomastici, Gl. Srp . geogr. dr. 1922. (eir.),
knj. 7-8, str. 128.
40) Maza lie: Starine po okolini Sarajeva, Gl. Z. muzo 1939., str. 16---22.
") Isto tamo, str. 2fr-28.
42) Ovaj Zvecaj ne smije se zamieniti sa Hrvojevim gradom Zve<::ajem, na lievoj obali Vrbasa,
sjeverno od Jajca, poznato j po on oj povelji kralja Stjepan a O stojica, izdatoj na tom gradu 5.
ozujka 1419. (Mikl. Monum . str. 282) iii po Konstantinu Janjicaru, zarobljeniku kralja Matije
(c':orovic: Historija Bosne, S. K A. pos. izd. CXXIX. cir., str. 568). Zvecaj, grad Pavlovica mogao
hi biti onaj Nec; ano, sto ga je svojatao Herceg Stefan, a koji Dinic lokalizuje u niz iztocnih
njegovih gradova, negdje pored Severina. (Dinic: Zemlje Hercega Svetoga Save, Gl. S. K A.
182, str. 237).
42
[12J
43
iznad rieke ), Rakov Grad, u uglu velikog koljena, sto ga pravi Orina, pa Vratar4<),
na protivnoj strani rieke, iznad sela 2epe, koje je bilo nekad vratarsko podgrade,
vezano s gradom mostom preko riecice 2epe. Iznad samog podgrada bilo je neko
malo utvrdenje, ciji se ostatci vide i danas u selu. Oa Ii je i grad Kamenica, koji
je udaljen nekoliko kilometara sjevero-iztocno od Rakova Grada, bio u granicama
zemlje Pavlovica, ne moze se nista reci, kao ni za Klotijevac, juzno, i Durdevac
jugo-iztocno od Srebrenice, na Drini (vise t. zv. Banskog Buka) koji je za sebe
svojatao Herceg Stefan 4G ). Ispod Durdevca, na desnoj strani Drine, ima selo Gaocici ,
a Gaocici se spominju u poveljama srednjeg vieka kao bratstvenici iii uobce manja
vlastela Radinovica-Pavlovica 40 ), to je ovaj predjel mogao sa citavim krajemda
pripada nekadanjoj njihovoj drzavini. Deset kilom etara, po prilici, sjeverno od njega
je Subin, dvor koji je Petar, sin Pavia Radenovica dobio na dar od napuljskog
kralja Vladislava za neke usluge 47 ). Oalje je isla linija gradova na zapad, a juzno
od Srebrenice. Tako nallazimo na Zelenom Jadru na rusevine Klicevca, pa na Komic­
grad pod Kraljevom Gorom. Kuda je dalje isla ova zanimljiva linija dvorova i
gradica, koja je, kako vidimo, opasivala najveci dio zemalja gospodara Borca,
nije se moglo proucavati radi pomanjkanja podataka i stalno zamrsene politicke
situacije u onome kraju kroz cio srednji viek'8). Zanimljivo je i sim ptomaticno,
da u unutrasnjosti Pavlovica zemlje ne nalazimo utvrdenih dvoraca, os;m ako u
samoj Rogatici nisu vlastela Rogatici imali svoj dvor, sto je vrlo vjerovatno, jer
sjeverno od Rogatice, jed no dva kilometra udaljenosti na brdu Gradcu ima ruse­
vina grada. Drzim, da se taj dvorac nazivao Rogatac iii Rogatica i da su po njemu
plemici Rogatici dobili svoje ime 49 ). Dvorova vlastele, sagradenih od drveta, bilo je
jamacno i po unutrasnjosti, sto nam svjedoce imena lokaliteta Gradac, Podgradac,
Zagrade, Podgrade i sl., sto ih tu i tamo sretamo. Izgleda, da gospodari Borca nisu
dozvoljavali svojoj vlasteli da podize utvrdene dvorove s kulama i bedemima po
43) Juzno pod ovim gradom ima selo Zagrade, nekadanji timar, koji Sk ar ic trazi kod Vratara,
p rema popisu bosa nskih sp ahija iz 1711. go d., a Ii u tom popisu sig urno je Zagrad e pogreskom
-

do~lo u 2upu Vratar, mjesto Hrtar (Skaric: Popis bosan sk ih spa hija, str. 25). Pod Hrtarem bila
je davnasnjih vremena skela na Drini, sto svjedo~i i naziv sela Stari Brod, na lievoj obali. Tu
u blizini, na uscu Suhog Potoka u Drinu, na bosanskoj strani, a na s uprot Hrtaru, ima takoder
nesto ru sevi ne na visokoj stieni. Danasnji skeledzij a Ahmet Basic s t an uje pod Hrtarom . Izpod
sa mog grada, u st ieni, vidi se donekle zazi dan 8 pecina, za ko.iu sv iet veli , da je bila tamni ca.
Do nje se mo ze sici sa g rada kozjom stazom .
..) Ovaj grad ne sm ije se zamije niti sa gradom Herc ega Stj epana u Suceskoj, juzno od
Fo~e , niti sa drugim grado m is tog imena na useu Neretve, sjeve rno; (Dinie: navedeno djelo
s tr. 172 i 188).
'5) Dinie, nay. djelo, str. 227.
40) Mildosic: str. 229, 325, 413. Gaocica ima i n a Limll u s. opeini G. Sokoloviei.
47) Ivie : 0 Radosavu Pavlovieu, Letopi s M. S. 245 (eir.), str. 10; u nap ome ni I, veli se da
kralj poklanja Petru »V illam Chubini«. P os to je ime vrlo neobicno, sigurno se odnosi na Subin
kod Srebreniee, p remd a se u toj viesti spom inj e i dubi cka zupa.
48) Vrlo je vjerovatno, da je granica Zema Ij a Radinovica-PavloviCa isla od Komie-grada k
sjeveru, na Drinacu i Sprecu.
49) Vuka Rog atiea, dvorskog kneza kralja Stefana Ostojica, vidimo kao svjedo ka »s bratiom«,
na jednoj povelji is toga kralja. Na toj povelji podpisan je kao svjedok i Pet ar, si'1 Pavia Radi ­
noviea (Mikl. Monum. str. 283). Vuka vidimo I<ao svj edol<a i na drugoj povelji i;; iste godin e
(Mild. str. 294). Inaee vidimo u Rogatici u to vrie me, pod I<raj XV. vieka, n el<og kneza Radina
Vul<a sinovica (Truhell<a: Tursl<o slovjenski s pomeniei dubrovacke arhive, GI. Zem. muzo 1911., st r.
103). Ime Rogat ae moze se n ae i u na s im spomenicima sred njeg vieka, tal<o u Deeanskoj zlatnoj
buli Urosa III. (Mikl. Monum. str. 93).
 [13J 43

unutrasnjosti svoje zemlje, jer bi ta vlastela, oslanjajuci se na ta uporista postajala

lako neposlusna, sto bi u sl~caju veeih politickih zapleta moglo biti opasno po zemlju,
kao sto se i dogodilo 1463. u ostaloj Bosni i Hercegovini, gdje su pojedini kastelani
i vlastela predali na svoju ruku Turcima gradove bez obrane pa i sarno Jajce, raeuna­
juei tu na vlastite interese.
Kad smo kod ovih gradova podsjetit eemo se na jedan povjestni podatak. Poslie
propasti Bosne javlja Herceg Stefan 18. studenoga 1463. Veneciji, kako je povratio
veCi dio svojih zemalja od Turaka, i kako je njegov sin Vlatko oteo od njih i jedan
dio zemalja Pavloviea sa sest gradova i tri grada, koji su pripadali Kovaeevieima.
ad tih da je jedan u blizini Srebrenice GO ). Taj Hercegov izv jestaj mora se primiti sa
sumnjom u njegovu istinitost. Vee radi toga, sto je Vlatko dospio toboze do Srebre­
nice moramo smatrati, da bi sest gradova porodice Pavloviea bili oni gradovi, sto
idu niz Drinu: Zvecaj, Brodar, Visegrad, Hrtar, Rakov-grad i mozda Vratar, a to znaei
presjeei Turcima odstupnicu iii vew sa vee pokorenom Bosnom. Medutim turska
vojska u to vrieme bila je najorganizovanija u Evropi, i sasvim je iskljuceno, da bi
njezino vodstvo tako sta dozvolilo. A kad znamo, da u istom izv jestaju trazi Herceg
od Mljeeana, da mu odstupe grad Omi~ i poklone jednu galiju, njegov izv jeStaj
postaje jos sumnjiviji. Raeun mu u onaj najtragieniji momenat nije bio los, sarno ga
je podastro na krivo mjesto.
Jos jednu stvar mozemo ovdje spomenuti. Granica izmedu zemalja Pavlovica
i Sandaljevih, odnosno hercega Stjepana, od grada Brodara pa dalje prema Dobrunu
nije nam jos uvijek dovoljno poznata, kao ni dalje od Dobruna. Skarie ju je prema
vee spomenutom popisu spahijskih timara oznaeio po Limu do blizu usc a Uvca u tu
rieku i dalje k sjeveru do sela Bijelog Brda, odakle opet skreee prema iztoku. Tuda
je i inaee isla i ranije i kasnije graniena linija izmedu susjednih zemalja iii obeina,
.... te jl1 je prema tome Skarie u glavnom toeno oznacio, a potvrduje ju ito, sto se u
jednoj Iistini iz godine 1442. spominje na desnoj strani rieke Lima, kod usea, planina
Bujak kao posjed Pavloviea (na tom mjestu izdana je spomenuta Iistina)50 a ), a dalje
uz istu rieku, s njezine Iieve strane, stoje rusevine grada Severina (Jerinin grad), koji
je bio u posjedu hercega Stjepana GOb ). ad usc a Uvca u Lim isla je dalje granica k
sjeveru doista do sela Bijelog Brda, jer Sam tu nasao lokalitet, zvani Sandalj Kosa,
koji je bio po svoj prilici u granienoj liniji na tom mjestu: planinske kose obieno
se uzimaju kao graniene Iinije, gdje god to moze da bude.
Kad je podignut Borae, tezko je sta reCi, jer 0 tome nema pisanih spomenika,
ali je sigurno, da je on stalno dogradivan i izgradivan. Spominje se vee u onoj
povelji iz 1244. Zapravo se tamo govori 0 kndini - komitatu - ali je taj mogao
dobiti svoje ime sarno po gradu i mozemo uzeti, da je Borae kao srediste knezine bio
vee u XIII. vijeku poznat i da je kao takav jos stariji. Po naeinu zidanja Borae su
,. gradili domaCi majstori po svim principima tadanje tehnike i fortifikacije u Bosni,
o eemu ee kasnije biti govora.
Kao i 0 ostalim nasim (bosanskim) dvorovima i gradovima vlastele, tako i 0
ranijoj proslosti Borea, osim onog spomena u XIII. vieku, nemamo nikakvih drugih
podataka. Pa ni iz njegovog najslavnijeg doba nije ostalo 0 Boreu nista pisano, iz
eega bi se vidio njegov izgled kao grada iIi njegov uticaj na poviest kraja. Mi
50) LjubiC. Listin e X.• 285; Fermendzin. Acta Bosnae. str. 257.
50a) Mikl. Monum. str. 414 .
• 6Gb) Dinic: nay. djelo, str. 225.
44
1141
imamo danas dosta pisanih dokumenata, izdatih na Borcu u njegovo najslavnije doba,
ali ni u jednom od njih nema ni spomena 0 njemu kao arh~tektonskom objektu. Iz tih
dokumenata mozemo sarno razabrati, da se na tom dvoru vodio vladarski zivot, jer
na njemu vidimo dvorskih knezova, vojvoda, pisara itd., a sasvim je jasno, da je pored
njih bilo peharnika, protovestijara, kastelana, dvorskih lovaca i drugih dvorskih
Ijudi. U jednoj povelji svjedoci izricito vele, da su »sluzili i dvorili« na dvoru Rado­
slava Pavlovica, zajedno s knezom Brailom Tezalovicem0 1 ) . Za nas je od tih svjedoka
vazan Radic Draguljevic, jer je njegovo prezime u vezi s danasnjim selom Dragu­
IjeviCima u s. obc. SoCice, kotara rogatickog iii sa selom Draguljama, sto se nalazi
sarno par kilometara udaljeno od rusevina Starog Grada na sastavcima obiju Miljacki 52 ).
Spomenuti knez, Brailo Tezalovic, bio je protovestijar Pavia Radinovica i sina mu
Rados\avaG:l). Prilican broj drugih ljudi ::: dvora poznajemo u Borcu poimence. Tak()
knezove s titulom »dvorskog«, Dabiziva G4), Radica Kopjevica;5) i Pavia Laticica 56 ) ;
dijake: Radoslava Milosalica'''), Cicoja Popovica 08 ), Vlatka Marosa, koji narocito
istice da je ,.AHf-c:JIC Nc:JABOPNH rocnOAHNc:J BWrEBOAE Pc:JAWC4Bc:J'· 59). Od 1423.
javlja se dijak Ostoja Celjadinic, koji se naziva i logofetom. On je sluzio deset
godina na dvoru u Borcu kod Radoslava PavlovicaOO). Iza njega, 1437., javlja se
dvorski pisar Ivan i ostaje na dvoru sve do iza smrti Radoslava Pavlovica. Njegovo
ime nalazi se jos 1442. na jednoj povelji 61 ). Poslije njega vidimo kod sinova Rado­
slavljevih dijaka Miotosa CuriCa, kneza. On je vjerovatno ostao na dvoru do pro­
pasti Borca, odnosno Bosne 1463. 6 2 ) . Pisari su isli kojiput i kao povjerenici u Dubrov­
nik, u vaznim porodicnim, a vjerovatno i politickim prilikama O' ). Gospodari Borca
imali su j svoje vojvode. Ovi su pripadali manjoj vlasteli i vodili su cete u lokalnim
razmiricama. Dakle, bili su vojvode u punom smislu rijeci, doCim njihov gospodar
to nije bio, akoprem se zvao »veliki vojvoda«. Iz vremena Pavia Radinovica poznat
nam je vojvoda Miotos, koji je bio dodijelien na sluzbu Vlatku Vladevicu, kako se
to vidi iz nadpisa na njihovom nadgrobnom kamenju s Ladevine. U Radoslava i nje­
govih sinova bilo je vise vojvoda, od kojih su neki zabiljezeni kao sv jedoci na
raznim listinama: Vukas Pribilovic, Radoje ' Ljubisic, Vukasin Zbisalic i Radoje
Zivinici( 64 ) .
51) Mikl. Monum. 544-545.
52) Mazalic: Nav. cl. str. 16-22.
53) Truhelka : Tursko slovj. spomenici dubrovacke arhive, GI. Z. Muz. 1911., str. 399.; Lj. Sto­
janovic: Povelje, str. 250, 251.
M) Miklosic Monum. str. 399, Pucic II. 93.
GG) Isto tamo, str. 470, Pucic Jl., 115. Selo Kopjevici nalazi se danas jugo-istocno od Rogatice,
5 km udaljeno.
66) Mikl. str. 401. i 413. Na Laticice sacuvalo je uspomenu naselje Latica u s. ohc. G. Praca i .
mahala Latice u Gor. Stupu u Sarajevskom Polju.
67) Isto tamo, str. 229.
;;8) Isto tamo, str. 308.
69) Isto tamo, str. 312, 314. Selo Maros nalazi se danas kod Zvornika u obc. Kozluk .
00) Isto tamo, str. 325, 342, 349, 350, 366, 376. Selo Celjadinici nalazi se danas jugo-iztocno
od rusevina Grada Pavlovca, kod Prace, uda1jeno 3 km zracne 1inije, a drugo dal.ie na iztok u
s. obc. Osjecani.
01) Isto tamo, str. 388, 397, 398, 405, 411, 420.
2
6 ) [sto tamo, str. 432, 470, 472. Zadnji put se spominje Miotos 1459. (Corovic: Historija
Bosne, st r. 534).
63) Isto tamo, str. 420, 432.
M) Miklosic: Monumenta str. 325, 341, 349, 350, 270, 376, 400, 413, 471. Seoska obcina
Zivinice, juzno od Tuzle nosi po svoj prilici ime po spomenutom vo,ivodi Radoju odnosno njegovoj
porodici.
 [15] 45

Dvorski ljudi na Borcu bili su vjerovatno iz bratstva porodice Pavlovica.

Bratstvenika je bilo vojvoda, kastelana i gospodara manjih zupa. Radoslav Pavlovic
u jednoj vaznoj povelji od 1423., narocito istice neke ljude, nazivajuCi ih bracom:
kneza Radoslava Obradovica, kneza Radoslava Vladimirica, kneza Tvrtka Mihajlovica,
kneza Vukasina Mozolica i kneza Ostoju Borovinica 65 ). Moze se sa sigurnoscu reCi,
da je vecina podpisnika na poveljama Pavlovica njihov bliii iii dalji rod.
U s':lzbi gospodara Borca vidimo cesto i svecenike bosanske crkve: Vlatka
Tumrlica 88 ), krstjanina, Radina krstjanina, starca Radosava, gosta Radosava Bradije­
vica 87 ). Neki od njih bili su stalno na dvoru. Za to govori nesumnjivo i ostatak ruse­
vine crkve te kamenita grobnica nekog viseg crkvenog dostojanstvenika - vjero­
vatno, kako cemo vidjeti kasnije, Radosava Bradijevica gosta.
Sto se tice samih gospodara Borca, od njih se isticu dvojica kao osnivaci
gospodstva porodice, velicine driavine i nosioci politickog djelovanja. To su Pavle
Radinovic i njegov mladi sin Radoslav. 0 njima kao politickim ljudima napisane su
dosta iscrpne studije: 0 Pavlu od Radonica 68 ), a 0 Radoslavu od Ivica 69 ), pored
posebnih priloga od Corovica 70 ), Dinica Ol ), Truhelke'2) i dr. Inace obojicom pozabavili
su se u svojim istorijama Bosne corovi(13) i Klaji( 74 ). Gotovo obcenito se drzi, da je
Radoslav bio neki strasan pokvarenjak, krivokletnik i eovjek bez skrupula, a sve
to najvise na temelju onih izv jdtaja, sto su ih Dubrovcani slali kralju Sigismundu,
rna da je oeito, da tu Dubrovcani rade za svoj racun7"). Ne zna se, uostalom, cime
su se Dubrovcani ranije zamjerili Radoslavu, jer, sto se tice morala, nisu ni oni nista
bili bolji od njega (trgovina robljem, radza krscane i Turke u isto vrieme, monopol
soli itd.), dok su ostali velikasi toga vremena, kao Sandalj, Herceg Stjepan iii Hrvoje,
bili isti taki, ako ne i gori. Ali za svoje vrieme oni nisu bili strasni ljudi, jer ih je
ono i podiglo, ali u poredenju sa odnosima istog vremena, sto su se odigravali medll
. vlastelom u susjednoj Italiji u prisustvu onaka razvijenog crkvenog zivota, oni
postaju i odvec dobri: dovoljno je prelistati Sismondija,G), Burkhardta 77 ) iii kOjll
bilo poviest onovremenog zivota u Italiji pa doCi do tog zakljucka, jer ona
strahovita javna i potajna trovanja i ubijanja, izvrsena cesto na sred ulice, pred
crkvom pa i u samoj crkvi, i iivot politicki i privatni Sforca, Gonzaga, Viscontijil,
Baljona, Malatesta i drugih porodica .)nl)ga vremena dat ' ce nam zapravo u tom
05) Miklosie: Monumenta str. 325.
"0) Selo Tumarici u Maglaj s kom kotaru svakako je ocuvalo uspomenu na Tumriice, neka­
dasnje viasnike onoga kraja.
67) Isto tamo , str. 306, 308, 319, 323, 399, 472; Truhelka: Testamenat gosta Radina, Gl. Z.
muzo 1911., str. 355 i dalje.
(18) Radonjic: 0 knezu Pavlu Radenovicu, Letopis M. S., knj. 211-212.
00) Ivic: 0 RadosavLl Pavlovicu, Letopis M. S., knj. 245-246.
,. 70) Corovie: Despot Durad Brankovie prema Konavoskom ratu (Glas S. K. A. 110); Godisnjica
N. C. 48, str. 133; GodiSnjica 36 (0 prodaji Konavlja).
71) Dinie: Zemlje Hercega Svetoga Save, Gl. Srp. Kralj. Akad . 182, s tr. 163 i dalje.
7") Truhelka: Gl. Z. muzo 1917. (Konavoski rat).
73) Corovic: Historija Bosn e -, S. K. A. pos. izd. CXXIX.
") Kl a ic: Povies t Bosne.
75) Ska ric je od na~ih naucnika prvi ustao u obranu Radoslava Pavioviea, navodeei njegove
savremenike i prilike u kojima je zivio - Skarie, Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo 1937.,
str. 37, nspom. 1).
76) S. de Sismondi: Histoire des republiques italienes du moyen age, Bruxelles 1838.
.. 7') J. Burckhardt: Die Kultur der Renaissance in Italien (Wien, Phaidon-Verl.).
46
[16)

pogledu. Nije bolje bilo ni u Spaniji, Francuskoj, Njemackoj, pa ni u balkanskim

drZavam~ srednjega vieka, izvan Bosne. Lezalo je to vee u duhu vremena: s jedne
strane vlsoka kultura i vjerski zanos, s druge zlocin.
Jasno je, da je od oba gospodara Borca Radoslav bio u svakom pogJedu
okretniji, promueurniji i manje skrupulozan. On je i podigao Borac do gospodskog
dvora, a porodicnu tituJu na veliko vojvodstv0 78 ). Interesantno je medutim , da u
narodu nije ostavio onakav spomen kao otac mu Pavle, iz cega bi se dalo zakljuciti ,
da mu je otac prema narodu bio bolji, odnosno da Radoslav nije bio omiljen u
sirokim slojevima naroda: dok uspomenu na Pavia nose nazi vi lokaliteta, kaD
Pavlovac u podnozju Trebeviea, na kom se nalazi njegov grob 79 ), zaselak Pavlovac,
desetak kilometara iztocno odatle u seoskoj obeini Tvrdinici, lokalitet Pavlova-::
podno Jahorinskih Stiena u bJizini vr~la Prace SO), grad Pavlovac kod Prace,
Pavlovo Zdrijelo na granici izmedu Pod-Romanije i Nad-Romanije 81 ), Pavlov-Sto
u blizini grada Borca, sjeverno od ze!j. stanice Sudiei, kod lokalite ta Po nor, i
napokon 10kaJitet Pavlovina izpod rusevina Borca, dotle nikakav lokalitet ne nO.ii
uspomenu na Radoslava. Sta vise, ja bih, kako sam sprieda vee rekao, i im e Pale
(kod Sarajeva) izveo od Pavle. Pavle se ,;pominje i na poznatim steecima s Ladevine,
koji se sad nalaze u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Napokon sami Turci sto­
ljeCima su nazivali zemlje izmedu Vrhbosne i Drine Pavlovom zemJjom.
o privatnom zivotu gospodara BJrca nemamo gotovo nikakvih viesti ni
pismenih spomenika, ali bi se iz ono ~turih podataka dalo nes to iskonstruirati.
Tako znamo, da je Ivanis, sin Radoslavov, navrs io 1439. godine 14 godina, jer je
u kolovozu te iste godine polozio pred kraljem Tvrdkom II. zakletvu 8 2 ), na sto se
ranije obavezao njegov otac 83 ). Posto je lvanis umro 1450., znaci, da je bio tek u
25. godini , a da se rodio 1425. Ako uzmemo, da je njegovom ocu bilo 25 godina,
kad mu se rodio taj najstariji sin, onda bi znacilo, da se Radoslav rodio oko' 1400 .,
a to bi bio veliki razmak izmedu njegovog dana rodenja j starijeg mu brata ~etra,
koji se - kako smo napried spomenuli - ozenio vee 1403. Ako se on ozenio u
7B) Dubrovcani mu pisu: »slavnomu u vel.emoznomu gospodinu Rado slavu Pavlovicu milosti
Bozjom velikom vojvodi bosanskom« (Pucic, Sporn. I., 150, 162, 167), eir.
70) Skaric : Sarajevo, str. 34.
80) Kako ova sva tri Pavlovca Ide na starom putu, koji je bio direktna veza s rednjovie ­
kovnog trgovista Prace, odnos no Pavlovog grada nad Pracom, sa Sarajevskim Poljem, a sva tri
le ze u razmaku o d po petnaest kilometara po prilici jedan od drugoga, a zadnji, onaj kod vrela
Prace za gotovo isto toliko od grada Pavlovca, ne obiljeZavaju Ii oni mozd a put, kojim je
Pavloyo tielo, posle pogibije kod Sutjeske, 1415. g., preneseno kuci. Sv a tri lok,liiteta mogli su
.
od naroda dobiti ime po tome, !l to se na tim mjestima prenosioci m rtvog Pavia odmarali iii ·
prenocili. Ova mi predpostavka izgIeda dosta vjerovatna radi teznje svakog Bosanca onog vremena,
da se pokopa na svojoj bastini, a jednog kneza, kao ~ to je bio Payle, sigurno su prenijeli kuci,
pa je vjerovatno i Pavle pokopan pod Bo rcom . Tim e bi odpala predpostavka, da je Pavle pokopan
na pryom od tri spomenuta Pavlovca, kao !lto se to do s ada uzimalo (Ska ric: Saraj evo 1937.).
To je tim vjerovatnije, :lto se ne zna ni jednom od onih velikasa bosanskog s rednjeg vieka za
grob, !lto su ravn ali sudbinom Bosne, a velicina nadgrobnog kamena ne znaci jos uviek velicinu
polozaja (ranga) pokopanog (slucaj s nekropolom na Ladevini). Da su poginulog znali prenieti
na bastinu i sa rati sta, navest' eu sarno primjer onoga vojvode VJadevica, !lto je pokopan pred
crkvom u Vlahovieima kod Lju binja.
B1) Aus tr. k a tastarska karta za B. H. 1:6250 (Pradium Rom a nia) .
B2) Miklosic: Monum. str. 402.
83) Isto tarno, str. 376.
 [ 17J 47

25. godini, bio bi roden oko 137884). Mozda je u tom vr emenskom razmaku izmedu
Petra i Radoslava bilo druge djece, koja ~u umrla, iii zenske djece, za koju ne znamo,
iii sto je vjerovatnije, Radoslav se ozenio u starijim godinama nego smo naveli,
jer Dubrovcani pisu 1416. godine njegovom bratu Petru, kako je Radoslav bio s
vojskam na njihovim granicama 8G). Tesko je prema tome vjerovati - rna da nije
nemoguce - da bi Radoslav vodio vojsku u 16 godini, odnosno da se rodio 1400.
Stoga moramo njegovu godinu rodenja pomaknuti bar za 5- 10 godina unazad.
Mogla bi se uzeti godina 1390. s vecom vjerovatnocom, prema cemu bi umro u 51.
godini. Nije bio vise u zivotu 1441., jer Dubrovcani salju Marina Gucetica 6. pro­
sinca 1441., da izjavi Todori zaljenje po Radosavljevoj smrti 86 ).
Prema godinama Petrovog rodenja mogli bismo odrediti i starost njihovog
oca Pavia, ako uzmemo, da mu se taj sin rodio, kad je Pavlu bilo oko 25 godina.
To bi znacilo, da se Pavle rodio oko 13508 7) i poginuo u 65. godini, dok mu je sin
Petar poginuo u 42.-45. godini. Radin Jablanic mogao se roditi pocetkom XIV.
vieka. Oko 1320.-1330. Umro je prije . 1397. (Mikl. 229.) To su sve sarno kom­
binacije kao i ova: Radoslav se ozenio Todorom, sestrom Hercega Stefana,
odnosno Sandaljevom sinovicom S8 ) . Izgleda, da mu je ona doniela u miraz
Ustikolinu krajeve oko nje, jer je inace nerazumljivo, da se taj otok
Pavlovica zemlj e odrzao u njihovoj vlasti i za vrieme najzescih borbi izmedu njih
i Kosaca. Todoru vidimo i kasnije, kad ju je muz vratio u rod, oko 1430., u Usti­
kolini. Dinic ima podatak, kako se kramar Dubravac obavezuje 6. svibnja 1441.,
da ce dotjerati Todori, zeni Radosavljevoj, u Ustikolinu tri tovara zejtina 89 ). Izgleda,
da je ovaj kramar Dubravac, s prezimenom Milicevic, bio u one vrieme neki poznati
odpremnik robe, je r se spominje i inace kao takav u godinama 1426. i 1428. (Vidi K.
Jirecek, Glasinac u srednjem vieku, Gl. Z. m. 1892., str. 99-101).
Zanimljiva su Za bosanske prilike licna imena Radinovica - Pavlovica: dok
bosansko plemstvo uzima narodna licna imena, dotle vidimo kod njih krscanska,
crkvena imena najvedh svetitelja: Petra, Pavia, Nikole i Ivana. Na njihovoj teri­
toriji vidimo i pravoslavnih stanovnika oko Dobrunske crkve, a nema sumnje da
je bilo i katolika narocito u sjevernom i zapadriom dielu zemlje. Ranije smo pred­
postavili, da bi im zupan Pribil mogao biti rod. Zakljucujuci po nadgrobnim spo­
menicima na borackoj nekropoli i po prisustvu svecenika b9sanske crkve stalno na
dvoru, gospodari Borca pripadali su nesumnjivo toj crkvi. Neki njihovi bratstvenici
prdli su po osvojenju Bosne od Turaka ubrzo na islam, kao Sinan-pasa BorovinieO)
iii onaj Jablanic, koga vidimo 1475. kao muslimana Ol ). Znacajno je u tom pogledu,
da se jedan lokalitet pod Boreom zove Begovina. I to bas onaj dio zemljista, koji
84) Petar se spominj e na jednoj Iis tini kr a lja Dabise od 1393. god. (Pucic : Spomen ici II.,
39-40). Po na sem, predpos tayljeno m da nu rodenja, bilo bi mu tada petnaes t godin a (sa cetr ·
nae s t g odin a dobiyalo se punoljetstvo), ali bi s e t a j datum mogao pomaknuti i unazad.
S') Pu cic: Srpski spomenici I., str. 134.

en) Iyi c L. Mat. S. 246, slr. 48; Coroyic Historija Bosne, s tr. 462.

87) Payle se inace s pominje kao syjedok na Iistinam a kralj a Tyrtka iz g od. 1380. i 1382.

(Radonjic, nay. djelo , L. Mat. S. 211 , s tr. 43) .

•S) CorOYic: nay. dj. str. 439, 465, 491; Truhelk a : Konayos ki rat, GL Z. m . 1917., s tr. 147.

"") Dinic: nay. djelo, s tr. 241.

. "") Truhelka: Turs ko-sloyjen s ki s pomenici dubr. arh ., GL Z. m. 1911., II., s tr. 444 .

91) Is to tamo, 1, s tr. 42-43.

48
r 18]

je sluzio u srednjem vieku i kao nekropola0 2 ). Na tom zemljistu nalazi se i danas

~'eci broj stecaka. Znamo, da se bosansko plemstvo kopaJo u svakom slucaju, ako
Je to bilo mogucno, na sv ojoj bastini, plemenstini, »na svojoj pleme nitoj zemlji ~< ,
kako su oni to nazivali. Ta »plemenita zemlja« ostala je u nasem slucaju i poslie
dolazka Turaka u rukama iste porodice, ali kako su to Dostali muslimani dobila
je naziv Begovina. I iz toga mozemo zakljuciti, da su n-eki PavloviCi iii' njihovi
rodovi presli na islam, jer je to bila njihova plemenstina, sarno oni nisu
vise stanovali na dvoru u Boreu, jer je on bio porusen, a niti u nepo­
s rednoj blizini jer na tom zemljistu nema nikakvih muslimanskih, nadgrobnih
spomenika (nisana). Izgleda, da su i Hvalovici, potomci Mihoje Hvala, odnosno
njegovog sin a Bogise, brata poznatog kneza Braila Tezalovica, za koje drzim, cia
su bili u rodbinskim odnosima s PavloviCima U3 ), presli na islam dosta rano iza
propasti Bosne, jer im se ne bi inace o~uvalo prezime u nazivu Akvalovic, kako se
zvao onaj kostajnieki barjaktar, spomenut u pismima XVII. vieka 94 ). Kao u tur­
skom jeziku rieci, koje pocinju sa dva suglasnika, dobijaju izpred sebe samoglasnik
\»i«, iii radi harmonije i neki drugi, to je bez sumn ie od Hvalovic postalo tursko
Ahvalovic i Akvalovic.
Dosad se obicno pi sa lo, da je sultan Mehmed izsjekao Pavlovice prilikom
zauzeca Bosne 1463., sto nije odgovaralo stvamosti. Corovic je ustanovio, da je
sultan posjekao sarno jednog9o). Pitanje je sa rno, kojega? Gospodar na Borcu bio
je tada stariji od obojice br~ce, Petar. Posto se jedan Petar Pavlovic javlja u
sluzbi Hercega Vlatka 1467°6), vrlo je vjerojatno, da je to nas Petar kao izbjeglica,
a iz toga bi se dalo zakljuciti, da je ubijeni Niko]a, koji se predao sultanu na
pocetku vojne, posta mu je brat pobjegao, iii ga je Petar poslao sultanu kao taoca,
pa kad je vidio sta se dogodilo, prebjegao je u Hercegove zemlje. Vlatko mu je bio i
inace u rodu. Ne smije se previdjeti ni prisustvo u Bosni onoga Alibega Pavlovica,
mozda s kraja XV. iii pocetka XVI. vieka koji zivi na velikoj nozi i ima Bosance glumce 97 ),
a isto tako ni tradiciju, koja se upomo odrzava u okolini Foce, da je crkvu u zaseoku
Popi Dodigao negdje u XVIII. vieku pasa iz roda Pavlovica0 8). Napokon vidjeli smo i iz
naziva Begovina za boracku nekropolu, da je neki od roda Pavlovica prdao na islam i
zadrZao svo ju »plemenitu zemlju «. Gore smo spomenuli i one bratstvenike Pavlovica u
turskoj sluzbi vec k ao muslimane. Moglo bi se predpostaviti prema onome pismu sul­
92) Begovinom se naziva i t ere n sjeverno od nekropol e za hvataju ci i lokalitet P av lovinu ,
gdje je bio, po svoj prilici, Ijetnikovac go spoda ra Borca, koji je podigao knez Pavle. Taj say teren
ogranicen je sa iztoka putem , s to vodi od V a rosi ~ta k sjeveru prema Vucijoi Clavi, skrecuci ispod
nj e k zapadu, gdje se sastaje s bezimenim potocicem, koji ogranicava Begovinu sa za padne strane.
If
93) Braila Tezalovica vidimo vrlo ra nD na dvoru Pavlovica. Vidimo ga sa svecenikom bosa nske
crkve Tumrlicem u Pavlovoj pratnji za vrieme njegove pogibije 1415. (Klaic, Poviest Bosne, str.
254) .Kasnije vidimo i njega i bracu mu Bogisu i Vukosava na Ra dosavljevom dvoru, !ito svakako
sv jedoci 0 nekim bli'tim odnosim a (Mikl. st r. 544).
04) Cerovic : Poklon Talocija Zem. m. u Sarajevu, CI. Z. m. 1905., str. 228-229. Konvertiti
ka snijih vremena nisu zadrzavali svoje krSCansko prezime, kao ranije .
0') (orovic: Nav. djelo, str. 556.
96) Dinic, nay. djelo, st r. 250, napom . 35. Inace se Petar k ao vojvod a, odnosno gospodar
Borca spo minje zadnji put jos 4. veljace 1463. (Truhelka: Dubrovacke viesti 0 godini 1463., C1.
Z. m. 1910., str. 10).
07) Mikl. Monum 557.
9B) To bi navodno bio M ehmedpa sa Kukavica rodom od Foce, koji je bio bosan skim vezirom
u 1752. god. (Skaric: Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo 1937. g., str. 124). Ovoga Kukavicu ·
spominje i Slijepcevic u svo m clanku »Staro groblje po Cacku«, CI. Z. m. 1928., str. 60.
 [19] 49

tana Mehmeda, sto ga je uputio Dubroveanima 8. srpnja 1474., da mu se izplati doho­

dak Pavlovica 99 ), da je 1463. bio u rukama Turaka sarno jedan Pavlovic (od glavnog
roda). U pismu se veli: "~ WAlcOI\E E ~MPbW n~BI\OBHI~ nOMNoro E WA
E:AHNN~AECETE rOAHN" iii "lc~lcO E ~MPE;\ n~BI\OBHI~", iz cega se jasno vidi,
da je govor 0 jednome, a to je onaj ubijeni . To bi bio ujedno i dokaz, da je sultan
posjekao sarno. jednog Pavlovica, kako je to i Corovic iznio po svojim podatcima.
Pavlovici nisu bili ni dobri politieari ni ratoborni Ijudi. U tome su ih Kosaee
daleko nadmasile. Stoga je razumljivo, da su Pavlovici gurnuti silom prilika na
krvavu politicku pozornicu tadanje Bosne, olako primili turski protektorat. Vrlo
je zanimljivo i nerazumljivo, zaMo oni nisu za vrieme neprijateljstava sa Kosacama
napali njihovu zemlju sa sjevera, kad su za to imali izvrstno uporiste na sedlu Jabuci
sa svojim dobro utvrdenim gradom Zveeajem, na uscu Praee, odakle su mogli u
jednom naletu zauzeti Gorazde i oslanjajuci se i na svoju bazu u Ustikolini i even­
tualno Bistrici, napredovati na Foeu. Je Ii tu igrala ulogu manja pokretljivost
Pavlovica, njihova neborbenost, neodluenost, srodnicki odnosi iii uticaji Turaka,
tdko je reci. izgleda, da je bilo svega po malo. PavloviCi su se dali lako zaplesti
u Sandaljeve mrde i tako je Pavle Radinovic izgubio glavu, a ubrzo za njim sin
mu Petar. Sandalj se . nosio mislju, eini se, da poubija sve Pavlovice, no Radoslav
mu je doskocio, uzevsi turski protektorat. Ustupivsi vjerovatno za to Turcima svoje
gradove Vrhbosnu j Hodidid ogradio se s te strane i od bosanskog, tj. svog vla­
stitog kralja, no to je kasnije skupo placeno. Iako neratoborni, znali su se PavloviCi
na drugi naein boriti protiv svojih neprijatelja. Radoslav je, pritjeran u skripac,
branio se kao divlja zvijer u zivotnoj opasnosti. Ni od eega nije prezao i izisao
je gotovo pobjednikom.
Cini se, da su g-ospodari Borea voljeli vise da se bave trgovinom i unapre­
... denjem zemlje nego politikom. Oni su znali, da u toku stoljeca oeuvaju svoju teri­
toriju od ratnih pustosenja. Zato u njoj i nalazimo mnogo oeuvanih uspomena na
srednji viek pa cak i u zivim Ijudima i imenima sela: Oprasici, BrankoviCi, KopjeviCi,
Dujmovici, Dragosevici, CeljadiniCi i dr. Nemamo podataka 0 ekonomskom radu
Pavlovica, ali iz jedne biljezke Jireeeka vidimo, da se Radoslav znao u kratko vrieme
naci u jednom i drugom kraju svoje zemlje, gdje su ga morali sliediti dubrovaeki
poslanici. Posto je to .bilo proljetno i ljetno vrieme, zakljucujem, da se radilo 0
nadzoru gospodarskih radova u prvom redulOO). Bile su poznate carinarnice Pavlo­
vica, pored vjerovatno i drugih, ona u Olovu, zatim glasinaeka, kraj cuvene crkvc,
te boraeka. One su zatvarale poznate i vrlo frekventirane trgovaeke puteve i sva­
kako donosile ogroman dohodak i onako bogatim gospodarima Borca.
PavloviCi su u svojoj zemlji spravljali i barut i bili u stanju da ga i izvoze, a
vjerovatno su pravili i topove 100a ). U Bosni je inaee taj posao bio vec polovinom XV.
vieka na velikoj visini, dok su Dubrovcani narueivali kod Bosanaca izradu topova
velikih kalibara 10 0b ). U vezi s barutom nije bez interesa da spomenemo ito, da sje­
00) Truhelka: Tursko- slovjen ski spom enici dubrovaeke arhive, GI. Z. m. 1911., str. 38-39.
100) Jireeek, na y. djelo str. 38, napom. 115, veli da su poslanici dubrovaeki 1423. bili u travnju
na Boreu , 11. svibnja u PraCi, 3. lipnja opet u Boreu, 16. Iipnja u Bistrici, u s rpnju opet na Boreu,
a koncem toga mjeseca hote Radoslav daputuje za Dobrun .
lOOn) Dinit : Prilozi za istoriju vatrenog oruzja u .Dubrovniku i susjednim zemljama (Glas S.
I<. A. CLXI (tir.), s tr. 81-82).
• lOOb) Isto tamp.

4
50 [201

verno od dobrunskog starog grada, pod Orlinom planinom, ima stara rudarska jama
(pecinski kraj!), gdje su nekad - po pri canju - Turci vadili salitru 100e ). DrZim iz
toga da su se i Pavlovici svojevremeno snabdjevali salitrom u vlastitoj zemlji.
Pavlovici su voljeli gospodski zivot i sjaj na dvoru, lov, konje, muziku, oruzje,
s to se vidi iz sastava njihovih povelja, brige Radoslavljeve oko adaptacije palace
u Dobrovniku, velicine rusevina Borca i po reljefima na steccima nekropole. Imali
su svoje svirace i glumce 101 ). Svoj dvor znali su nazivati i »slavni dvor gospodstva
u Borcu«. Od vremena Radoslava, koji ga je podigao do velikog sjaja, Borac se
cesto spominje, ali sarno kao mjesto, gdje se izdaju povelje1°2 ).
Pavlovici su bili i pobo zni Ijudi, 0 cemu nam svjedoce uvodi u njihove povelje,
akoprem su oni cesto pisani po izv jestnoj sabloni, zakletve u poveljama, stalno
prisutstvo svecenika na njihovom dvoru i rusevine dosta velike crkve na Borell.
Pored toga u njihovoj zemlji bilo je vise crkava od kojih su bile najpoznatije ona
u Dobrunu, zatim glasinacka, koja se cesto spominje u dubrovackim ispravama
(ecclesia in Glasinac iii de Glasinac) u vezi s carinarnicom, zatim pracanska i ona
u selu Brdu kod Pala. Mo zemo ovdje spomenuti i sarajevsku staru crkvu, za koju
sam dokazao na drugom mjestu, da datira jos iz srednjeg vieka 10 3 ). Od svih tih
crkava, ocuvana je sarno dobrunska i sarajevska. Dobrunska je sacuvala slikarija,
medu njima i portret vjerovatno kralja bosanskog Tvrtka 1.
o grbu Pavlovica govorio je Truhelka u dva navrata: u Wiss. Mitt. 1895., II
clanku Die bosnischen Grabdenkmii.ler des Mittelalters, str. 413, a zatim u istoj ediciji
od 1896. u clanku Slavische Inschriften in Bosnien str. 344.-345. Cini se, da po
dosada poznatim podatcima Pavlovici nisu imali porodicni grb u smislu zapadnih
obicaja i da je slika (oznaka, znamenje) na pecatu, koju su u ostalom mienjali od
vremena do vremena, bila sarno njihov znak razpoznavanja, odnosno vjerodostojnosti
pisama i akata. Truhelka veli u prvom clanku, kako je porodica Pavlovica jedina
ostavila nekoliko pecata sa otiskom, koji se nije mienjao, ali u clanku od 1896. veJi,
da je Radoslav Pavlovic imao 1421. n!'l pecatu otisnut portal s jednom kulom, 1432.
(u travnju) portal s tri kule, a iste godine u listopadu isti otisak s dodatkom pri­
slonjenih Ijestava 0 portal. Truhelka zatim dodaje jos grbu Pavlovica kacigu s
kotacem, koji on naziva Steuerrad. Drzim prema tome, da Pavlovici nisu imali poro­
dicni ple micki grb po primjeru zapadnog plemstva. Zanimljivo je po ovome pitanju,
da je Radoslav trosio na svoj grb, postavljen na palaci u Dubrovniku skupocjeni
ultramarin (Truhelka: Osvrt na sredovj. kulturne spomen. Bosne, GI. Z. m. 1914.,
str. 229.), a taj vidimo i u grbu Kosaca: »s ' zlamen'jem ' od' plemeniteh' od' zamorija «
(Lilek: Riznica porodice »Hranici«, GI. Z. m. 1889., II., str. 1.). ..
100 e )
Odveo me do nje s tart P avle Ves elinovic iz St anisevca, kog a sa m s pomenuo u mojoj
s tudiji 0Dobrunu . (Vidi u ovome Glasn iku) .
101) Truhelka, na y. djelo II. , str. 324--325 i GI. Z. m. 1910., s tr. 10; Jire ~ ek - Radonic:
istorija Srba (eir.), IV., str. 58.
102) Po slije 1244. s nominje se Bora /: istom 1405., kao mjesto zadrZ a vanja Dubrovcanina Nikole

2ore, protove stij a ra, zatim 1415. kao P avlov grad, 1421. spominj e se neki trgovac Subtus Boraz
(sve kod Jireceka, n ay. djelo, s tr 81). U vezi s trgovinom spominje se Bora/: 1425. godine.
(Dinie : Dubrovacka s rednjevjekovn o I<aravan ska tr g ovina - Jugo s!. istor. casopis Ill. (1937.),
s tr. 127.). Od godine 14 20.-1454. spominje se ~e s to Borac nJ povelj a ma (Mikl. Monum. s tr. 310,
312, 314, 325, 376, 399, 405, 472; Pucic 1., 106, II. 93, 111, 113). Vj e rov atno, da se pod na sim
•
Borcem dogodilo one r azbojstvo, sto g a je 1372. god. izvrs io bosan ski vlastelin S tiepkovic n ad
nekim Dubrovcaninom (Ji re cek-R adonic , lstorij a Srba II!. , str. 48) ,
103) Mazalic: Sv. Borde na s tar im ikonama, GI. Z. m. 1935. , str . 51-fi3.
[21] 51

Grad Borac je propao 1463. godiae zajedno s bosanskim kraljevstvom. Vee

iduce godine trazi Esa-beg od dubrovcana dohodak, sto su ga davali Pavlovicima,
a dvije godine kasnije, 1466., njegov sin Celebija naziva se gospodarem Pavlovi":a
zemlje '04 ). Sam grad Turci nisu drZali nego su ga popalili i srusili gotovo do temelja.
To zakljucujem po tome, sto se Borac poslie 1463. vise ne spominje kao grad iii
dvor, ali nam je za to jos sigurniji dokaz, sto na gradu iii pod njim, u neposrednoj
blizini nema starog muslimanskog groblja, kao sto se to obicno vidi .kod onih
gradova, koje su Turci poslie propasti bosanske samostalnosti drZali, a danas su u
rusevinama kao: Dobrun, Hodidid, Visegrad, Samobor, Dubravnik i dr. Danasnja
muslimanska novija groblja nalaze se jedno pola sata hoda udaljena od rusevina
Borca: jedno na lokalitetu, zvanom Kuleta, a drugo na lievoj strani rieke Prace,
nasuprot glavne stanice zicane zeljeznice rudnika Kukavica.
Boracko podgrade ~ Sub Boraz, Subtus Boraz, Sotto Boraz - jos je koju
godinu zivotarilo. Izgleda, da je u njemu bila dosta jaka dubrovacka kolonija s
vecim magazinima za istovar robe. Dubrovacka opCina nalaze svojim trgovcima
(1435.) da svu robu, namienjenu zaSrebrenicu i Zvornik, istovare u Borcu i cekaju,
dok se ne stisaju srbske carinske raspreO'). Zadnji put spominje se boracko podgracte
1470. U jednom dokumentu dubrovacke arhive imenuju se Radoje Radihnic i Radasin
Grbesic »ambo de Rogatiza de Sub Boraz«'06). Podgrade je vjerovatno jos kOJi
decenij vegetiralo.
Ime Borac sretamo i kasnije. Turd su po osvojenju Bosne zadrzali zemlje
Pavlovica (maticu) kao administrativnu jedinicu, nahiju, pod imenom Pavle. U njoj
se spominju i ranije, srednjeviekovne zupe: Borac, Dobrun, Visegrad, Hrtar, Brodar,
Vratar, Olovci, Studena i Osae0 7 ). U tim zupama bilo je spahijskih timara. I u
borackoj zupi ih sretamo u znatnom broju, no nijedan od tih nije u neposredn0j
blizini rusevina bivseg grada Borca '08 ). Nije Ii i to potvrda da su zemlje oko grada
ostale u rukama nekih rodova Pavl6vica, dabome islamizovanih?
Jos da spomenemo jednu stvar, koja ima veze s nasom studijom. U vrieme kad
je KuripeSic prolazio ovim krajem 1530., cuo ie od naroda iz okoline Ladevine da
Hrvati i Bosanci pjevaju j:macke pjesme 0 nekom vitezu, koji je bio svojevremeno
u sluzbi Radoslava Pavlovica 'OD ). Na njega cemo se jos kasnije osvrnuti.
Ako uzmemo u obzir porodicu gospodara Borca u vrieme Radoslava Pavlo­
vica i njegovih nasljednika te blizi i dalji rod, ciji su clanovi bili stalno na dvoru,
zatim dvorsko osoblje iz redova plemstva i njegovu eventualnu obitelj i gradsku
strazu s njezinim zapovjednicima i obitelji, poslugu i t. d., mozemo uzeti, da je
redovno boravilo na ovome velikom dv~ru najmanje dvjesta do trista osoba, a kad
4
10 )corovic: Historija Bosne, str. 556.
100)Jirecek, nay. delo, str. RI.
lOti) Dinic, nay. delo, str. 240, napom. 8.

107) Skaric: Pop is bosanskih spahija iz 1711. god., Gl. Z. m. 1930., str. 6.

108) Isto tamo, str. 22--34; najblizi timar gradu je selo Suri, odnosno po Skaricu danasnji

Surovi (str. 26), sjeverno od rusevina grada, 2 km. zra~ne linije. Moram napomenuti, da ima
lokalitet Surovi i sjevero-izto~no od rusevina Zvecaja (! km . udaljen), s desne strane usca Prate
(seoska obc. Brda). Jednako je udaljen kao Surovi i timar C rni- Vrh, sjevero-zapadno od ruse­
vina Borca.
100) Kuripesic, nay. djelo iii Jagic: Gracia za slovinsku narodnu 'Doeziju (Rad XXXVII., 114).

Kuripesic pod datumom od !f'. rU.ina, govoreci 0 n>lcigrohnom kamenu na .Lactevini i spomenuv~i
Radoslava Pavlovica i njeg-Qvog vjemog- slug-u, veli za potonjeg: "von welchs ritterlichen thaten,
die Bosner unci Crabater noch viI liecler singen«.
4*
52
[22J

vidimo kasnije sarno njegovo prostransrvo, nece nas taj broj ni malo zacuditi pa da
ga i uvecamo. Razumljivo je radi toga, ia je i Boracko podgrade sigurno bilo jako
naselje, s vecim brojem trgovaca, koji su grad i okolinu morali snabdievati.
Kad su Jablanici, odnosno gospodari Borca, dosli u njegov posjed, nista se lie
zna, ali kako se njihov posjed razvijao bez velikih trzavica u toku svoje i bosanske
poviesti, moglo bi se predpostaviti, da je Borac iz velike davnine bio u rukama iste
porodice. Nema opet ni sumnje, da su dosta mirnom razvitku zemlje i njenom
ocuvanju od ratnih pustosenja, pored elasticne politike, u mnogom pomogli dubol,i
klanci i teiko prohodno gorje, koje se bilo sa svih strana drzave Pavlovica savilo
oko centralnog diela zemlje. S koje god strane podemo u tu zemlju, bilo sa sjevera
bilo s juga, istoka iii zapada, udarit' cemo na teske puteve. Jos i danas! Kako je taj
put izgledao od iztoka, opisuje nam ga Zeno u svom putopisu, pri povratku iz Cari­
grada. U datumu od 19. studenog 1550. veli, kako su izbili na Drinu - siroku i vrlo
brzu - kako su je prdli barkom za tri sata (dosta velika pratnja s konjima) i kako
su se poceli penjati uz vrlo visoku stjenovitu planinu, teskog uzpona i silaza, te su
tako cio dan penjali se i silazili po brdima, stjenovitim i izpresiecanim, najvecim,
sto su ih do tada na putu imali: »et cominciamo montar una montagna molto alta,
de grande ascesa, rata et de faticosa discesa, acuta, et cosi tutto il giorno montamo
et dismontamo altissimi monti, fangosi et sassosi, piLI difficili, che in tutto il viaggio
trovati habbiamo«llO) . Trebalo je 24 sata puta na konjima, da stignu s Drine preko
Semeca do Rogatice (Celebi Bazar).

1I. ARHITEKTURA
J. Mjesto i obci polozaj grada

Za podizanje utvrdenih gradova i plemickih dvorova trazio se u srednjem vieku,

kako smo vec napried rekli, takav polozaj, gdje bi sarna priroda pruzala najveci
zaklon. To su bili u brdovitoj Bosni i uobce u planinskim krajevima obieno tezko
pristupaeni g rebeni i voda. Ako se to dvoje moglo zdruziti, bio bi ideal an polozaj,
zato se i trazilo u pi vom redu za podizanje grada iii dvora mjesto na sastavcima
dviju rieka, jer je tu redovno teren erozijom pretvoren u izpresiecanu kosu iii
greben, koji se cesto sunovrat spustao k vodi koja ga je plakala s tri strane (Stari
Grad na sastavcima obiju Miljacki, Dubravnik kod Koposica i dr.) i pored zapreke
u fortifikacionom smislu sluzila u mirno vrieme i za poslugu (pranje, pice itd .). Ako
nije bilo. takvog mjesta, trazila se zgodna okuka rieke, jer je i tu sarna priroda
pruzala slicnu korist (Vranduk, Dobrun, Borac i dr.). Ako su se dogodile dvije riecne
okuke jedna pored drug e, morale su se obe utvrditi , kao sto je slueaj kod Dobruna
i naseg grada. Ako nije bilo gore navedenih, prirodnih poJozaja, upotrebio se svaki
tezko pristupacan dio zemljista (Gradac kod Hadzica - Sarajevo, (Jrad na Vrelu
Miljacke itd.). U svakom slucaju mislilo se i na vodu za pice.
Kod Borea izkoriscena je dvostruka okuka. Isti slueaj je i kod dobrunskog
grada. To do danas nije bilo poznato. Oba grada, i onaj na Boreu i dobrunski
sastoje se pored dvora i od utvrda, koje su zahtievali interesi odbrane, a one se
nalaze u stjenovitom terenu obiju riecnih okuka tj. utvrde se nalaze i na desnoj i
110) Matkovic: Dva tali.i a nska putopisa, Starine X., ~tr. 243--244.
 [23] 53

lievoj strani rieke. Bilo bi svakako opasno i u srednjem vieku, prepustiti neprijatelju
da se u slucaju neprijateljstva ugnijezdi na drugoj okuci, pa bila ona i neznatnija
po svojoj fortifikacionoj vaznosti .
Uzvodno od zeljeznicke stanice Mesiei-Rogatica pa sve do Renovice prolazi
rieka Praca kroz dubok, uzan defile, stvarajuei veee i manje okuke. Ima ih vise, i
u svakoj se nalazi neki strm greben iii kosa, cije strane, ok enute rieci, cine verti­
. kalne zidove, visoke stotinama metara. Jednu od tih okuk , dvostruku, narocito
podesnu za podizanje grada radi isprekidanog, stjenovitog te ena, koji ona zatvara,
izabrali su djedovi Pavloviea, da podignu dvor. Izbor na to jesto pao je ne sarno
radi njegovog utvrdenog polozaja po prirodi, vee i radi njego og gotovocentralnog
polozaja, obzirom na maticu njihove drz avine, upotpunjeno za ono vrieme vrlo
jakom mreZom saobraeajnica.
Okuka i kosa, na kojoj se imao podiei dvor, odnosno rad, nalazi se od gore
spom e nute zeljeznicke stanice nesto preko hiljadu i po met ra zapadno, uzimajuci
tu udaljenost za najvisu kotu grada (kota 1735). Ta kota n lazi se u sredini kose,
koja polovi ostri kut, sto ga tu cini prva okuka. Od rieke p oteze se kosa u pravoj
liniji do spomenute kote, gdje se lomi i skreee jugo-istoku 0 kote 667, odakle se
opet okreee k sjeveru prema selu Varosistu i dalje . Juzna p dina kose prema rieci,
izmedu obe spomenute kote, pored velike strmenitosti sva je ispresiecana uzkim
i ostrim grebenima, koji se cesto u obliku zidova spustaju vodi. Sjeverna padina
ndto je pitomija u tom pogledu, ali su i na njoj dva vrlo lisoka i duga grebena,
odlicno izkoriSeena za odbranu grada. Vrh kose, gdje se do vataju obe padine nad
samim tunelom zeljeznicke pruge, gotovo je gola stiena, pone dje i okomitih zidova,
dizuCi se od vode do 200 metara u vis (kota 720). Tu i p cinju rusevine grada i
proteZu 'se spomenutom kosom na kotu 735, a od ove na k tu 667 (sl. 1). Prema
tome grad je zauzimao po duzini ogroman prostor od skoro tri cetvrtine kilometra.
Pa i vise. Kosa, po kojoj se grad protezao, prekinuta je pres dlinama na dva mjesta:
na polovini duzine od rieke do kote 735, na mjestu gdje p cinje Veliki Do (sl. 1),
i na polovini puta izmedu spomenute kote i kote 667 . Tak su te presedline bile
razlog, da se grad podieli u tri diela . Stavise, one nam pok zuju i razvoj grada u
tri etape. Cetvrti dio grada nalazio se sjeverno u susjedno okuki s desne strane
rieke na vratolomnom stjenjaku, koji se u vidu testere sa cetiri ogromna zuba
rusi u rieku. Za razliku od Varoske Gradine, kako okolno stanovnistvo naziva
rusevine grada na lievoj strani rieke po selu Varosistu, ovaj dio grada zove se
Dolovska Gradina po selu Dolovi, koje se nalazi na kosi povrh njega, zapadno
jedno dva kilo metra zracne linije.
Grad nije u pocetku bio zamisljen na ovolikom prostoru. On se razvijao poste ­
peno,a ta j razvoj mogao je trajati decenijama pa i vise nego jedno stoljeee .
Uzimajuei u obzir sve principe, po kojima su u srednjem vieku podizani manji i
veei gradovi i dvorovi, prije pojave vatrenog oruzja i prije razvijenog nacina zivota
vlasteie, mozemo uzeti kao sigurno, da je boracki grad zauzimao najprije onaj dio
kose, koji se proteZe od rieke do prve presedline (sl. 1 i 10) . Kas nije izgraden je
onaj dio, sto se pruza od te presedline do kote 735, a kad se ovaj u svom razvoju
poceo spustati niz svoju jugo-istocnu padinu, osjetiia se potreba da se izgradi radi
njegove zastite i treci dio, onaj po kosi u pravcu kote 667. Posto je bas na toj koti
u vrieme, kad je Borac konacno dosao do svog punog razvoja, bio giavni uiaz, mi
. eemo i radi boljeg pregleda poceti odatle opis grada.
 [25] 55

ga jos 1ma, majdan kamena, gdje seosko stanovnistvo uzima materijal za g radnju
zgrada. I kula i kapijski zid sa svih svojih sedamdeset metara duzine bas su radi

I ~ .~
I ­
I ­
I ­
I
I
I
/1 I

SI. 2. Grad Borac: tlocrt g radevina na Maloj Gradini.

toga i nestali gotovo iz vida. U zidu, kraj nekadanje kapije, odmah do kule nalazi
• se pri razciscavanju kamenja dosta kosti, rbina zemljanog posuda i prilicno troske
54 [24]

2. Mala Gradina ll1 )

Put, koji je dolazio od danasnjeg Varosista, sirine oko 3 m i koji se do danas
sacuvao, penjao se pred samim ulazom u grad lagano uz kotu 667. Ovaj komadic
puta pri uzponu ne razpoznaje se vise, pa .oi njegova trasa, jer je utonula u zemlju,
sve dok ne stigne do prvog jarka, koji je bio tuda izkopan i premoscen. Jarak je
bio sirok i dubok oko 3 m. Danas je obrusen. On je presiecao cielu sjeverno­
iztocnu stranu brezuljka i zavrsavao se na dnu gradskog zida, koji se od donzon­
kule spusta niz brezuJjak u pravcu sjevera Cst. 2). Desno, nize mjesta gdje je jaral<
bio premoscen, vidi se do pola utonuo stecak. Od spomenutog jarka u pravcu
gradske kapije vodio je put, usjecen u kamen, dugacak 30 m, a sirok oko 3 m. On
se ocuvao do danas, a zavrsavao je jarkom . Ovaj drugi jarak presiecao je bre­ t
zuljak cielom iztocnom stranom, bio je mjestimicno usjecen u stienu i spajao se na
svom sjevernom kraju s prvim jarkom. I preko njega morae je biti prebacen most.
LeZista za grede oba mosta ne poznaju se vise. Odavde do grads:Ze kapije put je
bio podzidan, a vjerovatno je po tom podzidu bio podignut i manji zid radi sigur­
nosti prolaznika. Od ulazne kapije nema viSe ni traga. Na njezinom mjestu je
ogromna gomila rusevina. Kapija se nalazila u zidu, sto je branio ulaz u grad,
odmah izpod kule, koja je opet stitila kapiju. Celni zid, koji smo gore spomenuli,
spustao se niz brduljak, prema sjeveru, u duzinu oko 70 m, zavrsavajuci na jednom
strmijem dielu terena povise lokaliteta, zvanog Ciza (sl. 2). Taj zid mogao je blti
visok 6- 8 m. Debeo je 1,10 m. Na samom vrsku breZuljka dizala se kula, ciji temeij
je bio vjerovatno nepravilan cetverokut, dielom prirodna tvorevina od stienja, dielom
podignut ljudskom rukom. U temelju te kule bila je prosto presvodena cisterna, koja
se donekle ocuvala kao i cilindrican otvor, promjera od 60 cm, kroz koji se zahva­
tala voda (sl. 3). Dalje od temelja, u vis, kula je vjerovatno bila okrugla. Imala
je obujam oko 30 metara, te prema tome mogla je imati i znatnu visinu. Do nedavno
bio je njen donji dio ocuvan, no »kopaci zlata« oborili su ga lagumom do temelja.
Njezin ostatak predstavlja danas kota 667, a hrpa rusevina i kapijski zid, u koliko
111) Sve terenskf' radovf' pri ovo.i sturli.ii izveo sam silm Il tokl! or\ 30 efektivnih oana rada.

Pri izradi osnove sluzio sam Sf' kompasom i metrom. Pregted okotine izradiosam na temetju
sekcije hf'ckp. Spec. kilrtf' 1 :7S.000 i K::Jtastraske karte za B. i H. 1 : 6.250. Ohf. kartf' m3njbvf. su,
jer godinama nisu reambutirane i imaju i ina~e g-re~llkil. T3ko Dolovska Gradina nije uohce
ozna~ena, staro grob1.ie na Policama, vi se nje, isto tllko. C rna Sti.ienll (+879) - mat.ica Do·
lovske Grlloinp. - np ZOVf. Sf' tako, vet'. erni Kamen, brdo Suvori (tri ;lng-ulllcion3 t.acka 818),
njemu na sup rot, na lievoj strani rieke zove se Suro"i, imena manjih lokatiteta, kao Varosiste,
Begovina, Radjevici, Ostrvica, nisu sas vim tacno tokalizi rana. Isto tako udaljenost kote 667
(Mala Gradina) od kote 735 (Velika Gradina) svakako je pogresno postavljena, jer ona ilOosi
oko ~SO m, il nf. .'i00, kako .ie to na ohf' karte be~kog vojno·geografskog zavoda uneseno, naime
nil kiltllstarskoj i na specijatnoj, koja je prema onoj izvedena. Vee prema vetitini osnove grada
na Maloj Gradini (st. I) i njezinog nastavka prema koti ns, kojp. Silm visekratno premjerio,
vidi Sf'. ria ta uoaljenost ne moze hiti vet'.a od 350 m. Vreto dobre vode izpod Varosista nije
uobce uneseno itd. Sluzio sam se i sekcijama karte Vojno·geografskog zavoda u Beogradu
I: 100.000 i I: 200.000 kojf' SI! rilOf'ne prf'ma beckim. I pored brizljivog rada nati re se mozda
u snimcima osnove po koja greska, koja nece imati bitnog znal'aj3. Terenske neravnine u slikama
osnove grada oznacene su samo od oka, radi lakseg pregteda. Kopanja nisam vrsio, jer su za
to potrebna druga materijatna sredstva, nego ona, kojima sam ja razpotagao, ati bi se kopanjem
osnova grada vjerovatno mogta upotpuniti, narocito odkrivanjem temelja manjih zgrada, koji su
meni mogli izbjeci iz vida radi toga, iS to su pokriveni ru sevinom ili zarasli u gusto grmlje.
Fotografiranja nisam vrsio, jer fotografije radi svoje perspektive cesto ne pokazu.iu ono sto zivo
oko vidi, a prirodne sienke ukazuju se na njima kao pukotine. Skice i crteii su moji.
56 [26]

u malteru. Raskopavajuei na tom mjestu zid nasao je u njemu teZak Danilo Obra­
dovie ozidanu skrivnicu, pokrivenu kamenitom plocom. Ona je imala oblik sanduceta,
dugog oko 50 cm, a sirokog oko 40. Bila je navodno prazna.
Od kapije, u pravcu zapada, pruzao se zid oko 90 m dug (sl. 2). On je imao
zadatak, da zastiti ovaj dio grada sa sjeverne strane. Zid se povlaci sjevernim rubom
uzkog platoa, nivelisanog najveeim dielom Ijudskom rukom i zavrsava vrlo jakom
kulom kvadratne osnove, 0 kojoj ee biti kasnije govora. Duz pomenutog zida, s
unutrasnje strane, produzavao se od kapije put. Ali, da se opet vratimo donzon kuli.
Odmah izpod nje, sa zapadne strane, primjeeuje se neko udubljenje, okrugle osnove,
za koje se danas ne moze reei cemu je sluzilo. Iza njega pruza se neravno dvoriste
ovoga diela grada. Ono je bilo svakako ravnije, a moglo je imati desetak me tara u
kvadrat. S juzne strane bilo je bez sumnje zatvoreno drvenim zgradama, ciji se

-
Sl. 3. Grad Borac: ostatak cisterne pod kapijskom kulom
na Maloj Gradini,

podrumi, uSJeceni u ZlvaC kamen, vide dobrim dielom i danas. U njih se silazilo
kamenitim stepenicama, koje su prilicno ocuvane. Zgrade su visjele nad ponorom,
koji je uobee stitio ovaj dio grada duz njegove ciele juzne strane (s1. 2). Iz dvorista
uzlazilo se kamenitim stepenicama, koje se jos malo primjeeuju, na nesto uzviseniji
dio terena. IduCi pored podruma veee od spomenutih zgrada, vidi se s lieva od ?"
zive 'stiene otesan zaStitni zid nad ponorom, a desno se silazilo do cetvrtastog
udubljenja, istesanog s tri strane u drobnom kamenu, u velicini 4:4 m, dubine do
1.50 m, za koje bi se moglo predpostaviti, da je sluzilo kao podrum manje zgrade
iii kao cisterna. Prvobitno je ova rupa sluzila kao krecana, a tek kasnije izkoriseena
je u druge svrhe. Krecane su morale biti u blizini mjesta, gdje se podizu zidovi.
Kako je teren izvan zidova vrlo strm, to su one morale biti izkopane unutar zidova,
gdje je teren ravniji i gdje je krec bio, tako reCi, na dohvat majstorima. Sa sjeverne
strane bila je spomenuta udubina zatvorena zidom, debljine do 50 cm. On je jos
 [27] 57

ocuvan. Cetiri metra udaljen od njega prema sjeveru nalazi se ostatak jaceg zida,
dugog 6 m. Inace u okolini spomenutog udubljenja zapaza se podzidavanje i nive­
lisanje terena te otesavanje stiena. Dvadeset koraka dalje prema zapadu vide se
opet slicne pojave na zemljiStu. Moglo bi se reCi, da su i tuda podizane drvene
zgrade. Put, koji je isao sve duz gradskog zida, na tom mjestu je podzidan s juzne
strane na duzini od desetak metara. IduCi dalje prema zapadu udariti cemo opet
na jedno udubljenje u zemlji, usjeceno u kamen, velicine 6:4 m, duboko danas oko
1.50 m. Ono svakako predstavlja ostatak nekadanje cisterne, posluzivsi prije toga
takoder kao jama za krecanu, jer se na nekoliko koraka iznad nje podizala na pri­
rodnom uzvisenju vrlo jaka cetvrtasta kula, ciji su se temeljni zidovi ocuvali. Kula
je iznutra mjerila 6:6 m, a imala je u temeljima debljinu lAO m. Njen zadatak je bio
da stiti presedlinu, koja je na tom mjestu dielila Veliku Gradinu od Male. Ima
tragova da je i pod ovom kulom bila cisterna. Namece nam se ovdje pitanje:
kuda je isao dalje put. koji nam se gubi kod one vanjske cisterne? Ostaju
dva riesenja: iii je kula pri dnu bila presvodena, pa je put vodio kroz nju, iii, sto
je vjerovatnije, put je prije cisterne skretao kroz gradski zid i prolazio sa sjeverne
strane kule, zaWcen nekim drugim zidom. Ako pogledamo sliku os nove Male
Gradine (sl. 2) vidjet' cemo tu sa sjeverne strane kule ostatke nekih zidova, a
danasnja seoska staza, koja tuda prolazi , prosjecena je na tom mjestu kroz kamenjar
i podzidana, docim na drugim mjestima duz cielog svog diela, pokraj Male Gradine
nije, akoprem vodi kroz vratolomno stienje. A to znaci da je nekadasnji gradski
put negdje tuda prolazio. Spustivsi se s temelJa kule niz zapadnu padinu, naiCi cemo
na cudnu prostoriju nepravilnog oblika oivicenu tu i tamo pritesanim prirodnim
stienama. Po vrhu toga prirodnoga zida imanekoliko usjecenih lezista s obe strane,
iztocne i zapadne, u kojima su lezale grede. Da se ne bi neprijatelj uzpuzao s juzne
strane jarkom, izlokanim od vode - rna da je to vrlo tezko, do te prostorije,
zazidan je otvor na toj strani zidom debelim 70 cm. Spomenuta leiista tako su
neobicnQ okrenuta jedna drugima, da se ne moze lako stvoriti slika polozaja greda.
Svakako je na ovome mjestu bila drvena strazara, koja je imala bolji pregled
terena izpod sebe niz zapadnu i juznu padinu prema rieci, nego kula iznad nje, s
kojom je komunicirala uzkim dvori~tem i nekim stepenicama, bilo drvenim, bilo
kamenitim. Pod stienama spomenute prostorije sa zapadne strane Jezi razbijen
stecak nad kamenitom ' grobnicom. Grobnica je razbijena eksplozivom radi pljacke .
Preko nje se izvalio dio stecka, jedna polovina, dok se drugi dio prilikom mini­
ranja survao niz provaliju oko 200 metara nize, sve do u rieku, gdje se i sada
nalazi.
Ako pogledamo s koje bilo kule, sa iztocne iii sa zapadne, na cio teren ovoga
diela grada, vidjet' cemo jasno viSe dielova zemljista, nivelisanog Ijudskom rukom,
koje se u vidu terasa dize jedno nad drugim i koje - je svakako nekad sluzilo za
podizanje drvenih zgrada iii za dvorista (sl. 4 i 7).
Ovim smo zavrsili opis iztocnog diela grada Borca. On nosi ug\avnom obran­
bene karakteristike i s\uzio je u vojne svrhe. Njegovo je bilo, da primi prvi udarac
neprijatelja. Poloiaj se mogao napadati sarno s cela, gdje se mogao izvrsiti i juris,
ali on je bio, kako smo vidjeli, dobro branjen. Napadaj na ovaj dio grada sa sjeverne
strane bio bi lisen svake osnove, jer bi napadac, pored vrlo strmog terena, upao u
klopku (s1. 2). Bio bi naime tucen i s desne strane i s led a sa Velike Gradine. Izgleda,
• da je pojacani ucinak vatrenog oruzja iii uobce njegov izum, bio razlogom, da se
58 [281

podigne iii pOJaca ovaj dio bora ckog grada. Mozemo s pravom predpostaviti da on
nije ni dospio do svoje konacne izgradnje, jer je gotovo sigurno, da je onaj dugi
zid, sto se spustao od kapijske kule k s jeveru, trebao da bude nas tavJjen dalje u
zapadnom pravcu, da se negdje veZe za Veliki Zid i tako zatvori s te strane svaki
priJaz gradu i stvori sa ostaJim zidovima jedan obor velike povrsine, prikladan
na zapadnoj s trani za izgradnju ljudskih i sto cnih prebivalista (prisojna strana).
PrelazeCi na opis glavnog grada s dvorem, valja nam najprije pogledati pre­
sedlinu, koja dieli ovaj dio grada od opisanog. Na slici 2 vidjet' cemo, da je ta
presedlina pregradena zido111, dugim oko 35 m. On je na svaki nacin vezao zapadnu

Sl. 4. Gr a d Bora e: p og led na ter ase Male Gradin e sa njezin e zapadn e kule.
Sprieda, de sno, vidi se os tatak za padne cis te rn e, a u pozadini cuvik
s ru sevinom ka pijske klli e.

kulu Male Gradine sa kulom na s uprotnoj strani presedline . Bio je vrlo jak, ali
njegovi ·ostatci pokazuju, da je na brzu ruku po di g nut. Kamen nije spojen malterom .
Otud i debJjina ove suhozidine iznosi 1,80 m. Mogao je biti vi sok do 8 m. Kula,
koja se na'Jazi na njegovom zapadnom kraju, vrlo je solidna gradevina, ka o i one
dvije sto smo ih opisali . Ova kula morala je stajati ovdje i prije podizanja opis atog
diela grada, uzevs i u obzir principe tadanjeg podizanja gradova u Bosni . Ona jc
bila izturena straZara. Ka snije je usia u obci obranbeni sistem grada Borca. Nije
bila velika: 5:5,50 111, s debljinom zidova 1,10 111. Danas je sasvim u rusevini. Izpred
nje, s iztocne strane, od sredine onoga suhozida, jedva se jos mogu naci tu i tam o •
 [291 59

tragovi nekog zida, koji je vodio prema sjeveru. Tragovi se mogu pratiti do 100
me tara udaljenosti. Mozda se taj zid penjao dalje do pocetka zastitnog zida na
Velikoj Gradini, sto bi bilo sasvim opravdano. Od spomenute kule, nairne, u praveu
sjevero-zapada, na jedno 100 metara daljine, ali dosta visoko, pocinje veliki gradski
zid, koji je bio glavna celna obrana ovoga diela grada. On se vec pruza po visini
same kote 735, ciji vrh ga tek za desetak metara nadvisuje. S toga vrha najbolje
cemo moti osmotriti ovaj dio grada.

3. Velika Gradina
Dok Mala Gradina, koju smo opisali, pokazuje obican oblik, kakav se cesto
vidi kod bosanskih gradova srednjeg vieka, naime uzko dvoriste iIi obor izmedu
dvije kule (sl. 2 i 5), i dok cemo slican oblik sresti i na zapadnom dielu borackog
grada, sto je podignut na tzv. Velikoj Stijeni (kota 720), dotle, kod ovoga glavnog
diela vidimo neobicnu osnovu, slicnu krugu, koji je tu i tamo ulubljen, narocito s
juzne strane, koja se protde u ravnoj Iiniji oko stotinu metara. Moramo uzeti,
promatar juci oblik osnove i onaj greben u obzir, sto sa sjevero-zapada zatvara
lokalitet Veliki Do (sl. 6). Periferiju ovoga diela grada cini spomenuti veliki zid
sa iztoka; sa sjevera greben, po kome je bio takoder manji zid, zatim zid, koji
veze ovaj greben sa susjednim; sa sjeveroiztoka onaj, vec spomenuti greben, sto
zatvara Veliki Do s te strane; sa zap ada zidovi velike cetverokutne kule i dielovi
. zida, sto se odatle vezao sa onim dugim zidom s juzne strane (sl. 6). Ta kruzna
osnova gotovo je razpolovljena grebe nom kose, po kojoj se protde najvazniji dio
grada: dvor. Strane toga grebena, odnosno kose, prikazuju se u vidu terasastih
obora, od kojih je onaj sa sjevero-istoka bio vjerovatno ostavljen za obradivanje
i druge svrhe.
Detaljniji opis cieloga ovoga dieia grada pocet' cemo od spomenutog velikog
zida. On pocinje, kako smo gore rekli, iznad presedline, i to na mjestu, gdje se
teren kose, po kojoj se on povlaci, stjenovito rusi prema putu, kojim smo dosli
do presedline i prosli dalje izmedu obje kule, sto je zasticuju (sl. 7). Na svom
pocetku, pa u duljinu od 48 m u praveu sjevera, ovaj zid debeo je 3,30 m. Ocuvan
je sarno njegov temeljni dio . Kako je on bio glavni stit ovoga diela grada, i Borca
uobce, morao je biti i znatne visine. KoJ 4~ m vidi se s njegove unutrasnje starne
neka ozidina - udubljenje s ostateima maltera - na cijim krajevima, sjevernom
i juznom nalaze se dvije eilindricne supljinc, ukopane u zemlju i izmalterisane.
Njihova dubina je danas oko pola metra, a promjer 25 em . Moguce je, da su u
njima ldali drveni stupei, na kojima su pocivale drvene stepeniee, preko kojih se
penjalo na zid; inace je tesko objasniti njihovo prisustvo na tom mjestu. Odavde
dalje zid je debeo oko 2 m, sve dok ne udari na poprecni zid, koji se od vrha
kote 735 proteze u praveu sjevera i ubrzo skrece prema sjevero-zapadu, dok ne
udari na povecu stienu (sl. 6). Taj zid djelimicno je izraden po manjim stienama.
koje su tu i tamo pritesavane. (zpod one vece stiene, na koju je udario, vidi se
drugi zid, koji lezi u praveu sjever-jug. On je blizu iste duzine (34 m) kao i ovaj
gornji i zatvara s njim malo dvoriste (sl. 6), koje se svojim sjevernim uglom osIanja
na spomenutu stienu. Ona je okrenuta u praveu zapada i prelazi u uzak stjenovit
cesalj, koji se protegao u istom praveu. Po stieni i po hrptu ceslja nastavlja se
• dio velikog zida, koji je ovde smanjio svoju debljinu na 1,10 m. Njegov kraj visi
60 [30)

nad ponorom, kojim se za jed no 20 m ispod probija Veliki D6 i Ljeskov D6

prema sjeveru (sl. 6), no taj prolaz bio je takoder dobro zatvoren visokim i jakim

..

•
zidom. Na onome zidu, sto ga maloprije spomenusmo, ciji kraj visi nad ponorom,
nalaze se temelji male osmatracnice, s koje je bio odlican izgled na rijeku i teren
 [31] 61

sa sjeverne strane grada, na most i gradinu iznad njega. Osmatracniea je imala

veJicinu 2: 3 m, sa debljinom zida od 70 em. U njoj je nadeno dosta kamenih
kugli velicine COy jecje sake, iz cega zakljucujemo, da je na njoj bio i baeac iii mali
top. Od osmatracniee vratimo se natrag, pa cemo sici u malo dvoriste, u kom su
nekad bile drvene zgrade za vojnike i koje ldi dosta nize od zida, na kom se nalazi
osmatracniea. Duz stiene, na kojoj je vrh kote 735, bio je usjecen sa sjeverne strane
prolaz za pjesake - u ovom slucaju gradsku strazu (sl. 6). Tom stazom moze se
i danas silaziti, akoprem je dosta ostecena. Kako se s nje silazilo u dvoriste, ne

•
Grad Borae !""t"
10 "
I
0

--
Sl. 6. Grad Bora~: t10crt gradevine na Velikoj Gradini.

moze se danas vidjeti. DvoriSte ne lezi u razini I. obora, nego je za oko 3 m vise,
tako da onaj zid, sto ga opasuje sa zapada, a djelimicno i onaj komadic s jugo~
zapada, sluze i kao podzidovi (sl. 6 i 9). Tako ovo malo dvoriste predstavlja jednu
od mnogih terasa na Borcu. Danas vidimo, da je ono sa iztocne strane bilo
zasticeno onim zidom, sto se nalazi izmedu kote 735 i velikog zida. Na mjestu,
gdje se taj zid hvata kote, ima velika hrpa rusevine - najvise maltera - stoga
moramo predpostaviti, da je na tom mjestu ranije bila manja kula iii strazara
(osmatracniea).
. Sam vrh stiene, koji. predstavlja kotu, nema danas na sebi nista,
• sto bi nas podsjecalo na proslost, ali je on mogao da odigra u nemirna vremena
62 [321

srednjeg vieka vaznu ulogu kao osmatracnica. Gledajuci i danas s njega, leze nam
kao na dlanu ne samo rusevine cielog grada, nego i velikog diela okoline. Nije ni
(udo, jer on svu okolinu s lieve strane rieke nadvi suje, a predstavlja i najvislI
stranu kose, po kojoj se nekad pruzao slavni dvor. lzpod njega, sa zapadne strane,
izgradio Se I. obor dvora, 30 metara dug, u pravcu kule, 0 kojoj ce biti govora;
on se na sjever protegao kao neki rukav i hvata se grebena. U nivou lezi izpod
malog dvoriSta, a za 3-4 m iznad terena Ljeskovog Dola (sl. 6 i 9). Na pravcu od
kote pa do okrugle kule, kojom zavrsava na zapadu, proteze se taj obor po hrptu
kose, dok se strane obaraju prema jugu i sjevero-zapadu, radi cega je morao biti
podzidan i nesto niveli san te i on cini tako jednu veliku terasu. Izgleda opet, da
je sam hrbat kose u toj terasi bio takoder podzidan i da je u pravcu od kote
do okrugle kule bio izgraden kao put, kome su s obe strane Idale zgrade za
stanovanje. Njegova trasa i danas se primjecuje, a oko nje Ide vel ike gomile
maltera. Sjeverno od te trase vide se dvije velike gomile lomljenog kamena , ciju
svrhu i podrietlo nisam mogao ustanoviti . Ovaj dio obora i njegov rukav mogli
su sluziti i kao vrt. jugo-iztocni ugao obora zatvara prirodna stiena i komad zida.
Kad se ude u taj ugao, primjetit' ce se, s lieva, u stieni iztesana dva dosta velika
lezista. Ne moze se ni za njih reCi , cemu su sluzil p , ali su na njima mogli biti
oslonci za direke, koji su leZali i na protivnom zidu. Na tom mjestu bila je preko
potrebna straiara i vrlo je vjerovatno, da je u visini spomenutih lezista bio njezin
pod .Kula, kojom se obor zavrsava na zapadnom uglu, bila je okrugla i znatnih
dimenzija, jer danas predstavlja ogromnu gomilu rusevine. Ona je sluzila za sta­
novanje i cinila je sa II. oborom i velikom cetverokutnom kulom, kojom on zavrsava
na jugo-zapadu (s1. 6, 7 i 9), srediste grada Borca, zapravo njegov dvor. Ovaj B.
obor, koji spomenusmo, proteze se od okrugle kule u pravcu jugo-zapada po gre­
benu kose i dok je dug 45 m, jedva je 8-10 m sirok, a nizi je za 2- 4 m od I.
obora. U njegovom srednjem dielu ima neka uvala sa ostatcima ru sevine, vjero­
vatno neke drvene zgrade, ciji su nam dielovi zidanog podruma i temelja zaostali
u vidu te uvale. Obor je zarastao u gusto, jedva prohodno grmlje i zavrsava vrlo
dobro ozidanom cisternom, Ciji je rezervoar za vodu bio okrugao, docim je gornji
dio bio cetvrtasta oblika, presvoden zidanim pokrovcem, kao sto se vidi i danas
na cisternama u Hercegovini112). Do prije cetrdeset godina drzao se po pricanju
okolnog stanovnistva taj svod i tada se naglo obrusio . Cisterna je danas gotovo
sva zatrpana rusevinom, a do Svjetskog rata bila je jos duboka 3-4 m i preko
cielog ljeta imala pijace vode. Sjevero-zapadno od oba opisata obora lezi obor III.,
koji sacinjavaju Ljeskov Do i Veliki Do. Taj obor izgleda kao ljevak, cije dno se
nalazi kod onoga zida na sjeveru, sto spaja oba grebena, sjeverni i sjevero-zapadni,
koji inace na tim stranama omedavaju ovaj obor. On je vrl0 s trmih strana i
posumljen najvi se divljom kruskom, radi cega se ovamo pod jesen navrati po koji
medvjed. Tako je predprosle godine, 1938., boravila ovdje duze vremena medvjedica
s dvoje mladih, nasavsi udobno leglo u onom rukavu I. obora. Ovaj veliki obor III.
sluzio je po svoj prilici preko godine za izpasu dvorskih konja, u koliko nije bio
112) Jirecek veli, da s u Dubrovcani za izradu t a kih cisterni, koje su nazivali »cist e rn a grec a
a volta«, poz a jmljiv ali svoje majstore (»magis ter a cisternis«) i kralju Tvrtku L i Pavlu Radino­
vieu (Jirecek-Ra donic : /s torija Srba III., s tr. 136). Moglo bi se stoga predpostaviti, da su i ovu
na Borcu gr adi!i l1u·. ,rovacki majstori, ali kako se u njezinoj ru sevini ne nalazi tes anog k a me na ,
a taj je nesumnjiv o bio potre ban za izvodenje svoda, to i ta predpostavka odpaoa, pogotovo
Ho se po p reostalim zidovima vidi bQsanska gradevinska t ehnika.
 [33] 63

izkoriscen za povrtarstvo i vocnjak. Jedan njegov dio odmah izpod cisterne, bio je
podzidan i cinio terasu, prekokoje je vodio put, koji je tu negdje imao i svoj ulaz
\I ovaj dio grada.
Juzno od I. i II. obora po strani kose pruzao se IV. obor, koji se sastojao od
tri terase: jedna, vrlo uzka, pruzala se duz I. i II. obora; druga, veca, lezala je izpod
teo Ouz njezinog podzida vodio je put, sto smo ga ranije ostavili u presedlini, koja
dijeli Veliku Gradinu od Male. Obe spomenute terase zaras!e su veCinom u siprag
i zasute tu i tamo rusevinom. Treca, odnosno najdonja terasa IV. obora je najveca

SI. 7. Grad Boral': pogled s kapijske kule na Maloj Gradini na I'itav polozaj grada. U sredini,
na ulazu u IV. obor, vidi se ostatak kapijske kule srednjeg die"] grada, a nize njega, lievo,
podoba kriza.

i najinteresantnija. Kroz nju je vodio glavni ulaz u grad, stoga cemo se vratiti
natrag na onaj put do Male Gradine pa cemo od presedline poci na zapad. Cim smo
ostavili za ledima one dvije kule i kamenitu grobnicu (sl. 2) naici cemo na temeljne
zidove neke vece zgrade, koja je stajala odmah nize puta, slijeve strane (sl. 2).
Zidovi su joj debeli 1 m, duga je 10, a siroka 7 m. Mozda je bila izgradena na I<atove.
Zasto je sluzila, tesko je reci. Mogla je biti odredena za glavnu strazu grada,
•
odnosn'o za posadu, iz koje se ona uzimala. Polozaj zgrade nas upucuje lla tn, jeT
64 [34J

lezi medu kulama, odakle je bilo jednako daleko podmirivati straze. Izpod te zgrade,
nesto vise jugo-iztocno na jedno 50 koraka udaljenosti ima nesto obrusenog zida. I
tu je morala biti manja strazara, jer je odatle dobar izgled na prosjelinu, kojom bi
se od rieke moglo prici gradu.
IduCi dalje k zapadu, docicemo nakon jedno 100 metara udaljenosti opet do
jednog mjesta, gdje je bila gradska kapija, koju je takoder branila kula (sl. 6 i 7).
ad kule su ostala dva zida, sjeverni i zapadni, koji su po 4 m visoki i siroki. Danas
je tezko ustanoviti bez kopanja kolika je bila ova kula u temeljima i koliko je bila
visoka. Pri vrhu preostalih zidova vide se leZiSta greda prve tavanice. Cudnovato je,
da ova kula nema izgradene veze s pocetkom Velikog Zida, radi cega se ne vidi,
na kakav je naCin bio zasticen ulaz u IV. obor, sto je ostao izmedu Velikog Zida
i kule, 0 kojoj je govor (sl. 6). Istina, nikakav napadac nebi se usudio uti u taj
.
cor-budzak, dok nebi zauzeo kapijsku kulu, ali vjestim zaposlenjem obrane Velikog
Zida i ove kapijske kule nakon zauzeca Male Gradine mogao bi se izvesti udar i
kroz spomenuti budzak. Tek bi se kopanjem moglo ustanoviti, da Ii je od kapijske
kule bio izgraden zid do one strmine na kojoj pocinje Veliki Zid, u sto nebi trebalo
j

sumnjati. ad kapijske kule isao je prema jugu celni zid IV. obora, savijajuci se u
sredini tako, da se mogao dohvatiti cesljastog grebena, sto se pruza u vidu zida niz
strminu i dobra je dosao na ovome mjestu. ad celnog zida ostali su jedva vidni
tragovi . Na njegovom juznom kraju, a to je i kraj onoga grebena, uzdize se kame­
niti kriz, (sl. 6) koji je nesto priroda, a nesto ljudska ruka formirala, tako da se
on sarno s iztoka i zapada prikazuje u toj slici, docim se sa
sjevera i juga vidi kao figura svecenika (sl. 8). Tako se vidi
na primjer od same kapijske kule iii sa zeljeznicke pruge.
Izpod te figure u oboru vidi se neka okrugla udubina, koja
bi jedino mogla da bude na ovome mjestu ostatak cisterne.
ana leZi u jednoj prostoriji, koja je jedva 3 m siroka, a oko
24 m duga, ciji se temeljni zidovi tu i tamo vide. Povelik dio
juznoga od tih zidova srusio se pred par godina nocu uz
strahovitu lomljavu i tutnjavu i sunovratio se niz strminu
u rielku, potresajuci citav kraj oko sebe tako da su stanovnici
sela Mesica na protivnom brdu pobjegJi od straha iz kuca,
misleCi da je potres. U blizini cisterne, iza onog sjevernog
zida, kraj nje, ima ostataka kamenog korita. Da Ii je one
ranije pripadalo cisterni iii nekom vrelu u blizini, koga danas
nema, a cijih tragova ima povise tog mjesta, nisam mogao
ustanoviti, ali ima viSe vjerovatnosti, da je pripadalo vrelu,
jer u toj visini duzinom ciele kose, na kojoj je podignut
grad, pa sve tame do Pavlovine pojavljuju se manji izvori
vode, cija glavna zila izbija pod selom Varosistem. Put.
kojim smo dosli do kapije IV. obora, bio je nekada sirok
2,50-3,00 m. To se vidi najbolje na onome mjestu, izpod
pocetka Velikog Zida, gdje je put morae biti prosjecen kroz
Sl. 8. Grad Borac : kame­ zivac-kamen u sirini od 2,50 m. Prosavsi kroz mjesto, gdje
nita podoba svecenika.
koja se ina~e vidi i u je bila kapija, vidimo s lieva dva podzida, koji su mogli
Dodobi kriza, gledanJ od biti i temeljni zidovi neke zgrade, koja je ovdje imala za­
iztoka k zap adu (sl. 7., u
sredini). datak, da s kulom stiti ulaz, u koliko nije bila ubikacija za
 [35] 65

posadu same kule. Na dielu puta, koji prolazi' izpred pomenutih podzidova, negdje u
blizini mjesta, gdje je bila kapija, odnosno, izpod rusevine kule, cuje se izpod zemlje
potmuo tutanj, kad se udari nogom iii debljim stapom po tlu. TeZak Aleksa Obra­
dovic s Varosista pricao mi je, kako mu je na ovom mjestu jedan poveci kamen,
koji je virio iz puta, odletio u dubinu, kad ga je htio izvuci dok je opravljao put,
razriven vodom, da moze provesti konja. Stoga moramo predpostaviti, da pod
ovim die 10m puta i izvan njega ima podrumskih hodnika. I na nekim drugim mje­
stima na ovome putu, a i na rusevinama grada osjeca se tu i tamo pod nogama
supljina u zemlji.

BNtlt,iea
NaIl) J,,'rii.le Nala r;,.,dina grolmita

SI. 9. Gra d Borae: pogled s a iztocnog di ela Vel ike Stij e ne na eitav polozaj grada.

Svi obori ovoga diela borackog grada sustizu se prema zapadu oko jednog
cuvika, koji je pun rusevina i. koji je bez sumnje bio centar zivota na Borcu. Iduci
onim nasim putem dalje od kapijske kule kroz IV. obor u pravcu zapada izbit' cemo
ubrzo na drugu presedlinu, koja ovdje razdvaja Veliku Gradinu od grada na Velikoj
Stijeni. Prije nego sto cemo sib u nju, vidimo s Iieva nad provalijom nesto zida,
koji je obuhvatao malu terasu, odakle je bio liep izgled u dolinu rieke. Svakako
• je i tu bila strazara, odakle se pazilo na prosjelinu, akoprem je ona bila izpod same
5
66 l36]

strazare, a i nesto vise zapadu, pregradena obranbenim zidom (sl. 6). (im se spustimo
u sedlo, opet cemo naiCi na zid, Ciji se tragovi jedva vide, a koji je zatvarao udolicu
na tom mjestu, slicno kako smo ranije vidjeli u onoj presedlini izmedu Male i Velike
Gradine. I ovaj zid vezao se s jedne strane kulom za utvrdenu strazaru s druge
strane. Vrlo je lako moguce da se po tom zidu moglo i prelaziti s jedne strane · na
drugu. Na onoj drugoj strani udolice, zapadnoj, vide se ostatci strazarske zgrade,
koja je drZala na oku Veliki Do i Ljeskov Do, komunicirala stazom s gradinom na
Velikoj Stijeni, a opticki s glavnim dielom Vel ike Gradine. Iz udolice vodi nas put
oko spomenutog cuvika na njegovu sjevernu stranu. U zidu, s to je zatvarao pre­
sedlinu, morala je biti neka kapija, da put prode kroz nju i uzpne se na ranije spo­
menutu terasu Ill. obora, s koje je, kako smo vee ranije rekli, bio negdje u blizini
cisterne ulaz u dvor, odnosno na cuvik. Izmedu cisterne i cuvika vidi se i danas neki •

jarak, koji je mogao ranije imati sirinu 3-4 m, a dielio je drugi obor od dvora
na cuviku. Kad predemo jarak, koji je nekad morao biti premoscen, i uzpnemo se
vise cisterne na cuvik, opazit' cemo s njegove jugo-istocne strane udolicu, u kojoj
se vide temeljni zidovi neke zgrade (dVOI ska kapela iIi gostinjska soba, odnosno
rucaona) dugacka osam, a siroke sarno cetiri metra. Debljina njihova je jedan metar.
lzpred sjevero-zapadnog zida zgrade bilo je dvori ste, koje je granicilo bedemom,
spomenutim jarkom i drugim jarkom sa jugo-zapadne strane, kojim je bila zasticena
s te strane velika cetverostrana kula na vrhu cuvika, koja je inace bila opasana s
ostalih strana i posebnim bedemom, odnosno zidom za svaku sigurnost (s1. 6). Vee ta
prevelika briga oko obrane ovog cuvika svjedoci, da je on bio glavni dio borackog grada
. - sam dvor. Zidovi spomenute zgrade debeli su 1.10 m, inace je njezina velicina
10 : 8 m. Oni su ostatci nekadanjeg dvora, koji je bio izgraden u vidu kule na vise
katova. Ulaz u ovu zgradu mogao je biti negdje kroz ono uzko dvoriste na sjevero­
zapadnom uglu. Kopanjem bi se to moglo lakse ustanoviti; sad je sve jedna ogromna
hrpa rusevine, cije su ma se doprinele vi sini cuvika i · govore za velicinu dvora (s1. 9).
Oyim smo zavrsili obilazenje Velike Gradine i mozemo se vratiti na put u sedlo, da
. predemo u treci dio grada, koji se odatle pruza po izpresiecanom, stjenovitom gre­
benu u pravcu jugo-zapada i zavrsava rusevinama nad samom riekom na lokalitetu,
zvanom Velika Stijena.

3. Velika Stijena
Put nas vodi pokraj tragova zida, kojim je bilo pregradeno sedlo, pa uz
greben. Cio put odavde pa do najviseg vrha bio je u vidu staze usjec cn u stienu,
negdje i prosiecan, a kod veCih strmina izraden na stepenice. Zato je i dosta uzak
- za natovarena konja jedva prolazan. Vee. pri prvom usponu odmah kod sedla
naici cemo pored jedva vidljivih i na jedne dobro ocuvane skaline, usjecene u kamen,
kojima cemo se uzpeti na malu terasu iznad ranije spomenute strazare (s1. 4 i 6).
Terasa je poravnata ljudskom rukom. ObilazeCi tu greben sa sjeverne strane izbit'
cemo ubrzo do nekog udubljenja, usjecenog ukamenjar s tri strane, dok je sa jugo­
iztocne pregradeno zidom. Udubljenje je dugo 7 m, a siroko 4. S njim je u vezi
manje i plice udubljenje, koje je izkopano sa sjevero-iztocne strane (s1. 10) u duzinu
2 m u sirinu 1.50 m, sa dubinom od jedva 0.50 m, dok je vece udubljenje, kako se
vidi po usjecenim stranama, danas duboko nesto preko 1 m. Tlo mu je sasvim izrav­
nato. I ova prostorija mogla je najprije sluziti za krecanu, a tek poslie u druge
 [37] 67

svrhe, mozda i za cisternu. Iduci dalje obiCi cemo tu prostoriju i prolazeb sjevernom
stranom susjednog grebena, spustit' cemo se niz nekoliko kamenih stepenica kroz
tjesnac izmedu stiena i za cas cemo izbiti do jednog malog platoa, na kome su u zivcu
kamenu istesana dva zida, ciji ugao danas sluzi cobanima kao ognjiste i zaklon od
vjetra._ Dva gr~bena, izmedu kojih smo dovde dosli, imaju povrsine u vidu malih
ravnina, uredenih Ijudskom rukom. Posto se izpod spomenutog zida, iztesanog u zivoj
stieni, nalazi jarak, preko koga je bio prebacen most, jasno je, da je onaj zid dio
neke strazare, koja je cuvala most iii se brinula za njega, a sluzio je kao placement
za neko artiljerijsko orude. Da je preko toga prirodnog jarka, koji je Ijudskom
rukom prosiren do na 8 m sirine, bio prebacen most, vidi se po · dvama

SAil/ille

GI]~i\l dl B@ll°(fl ~
r~£ dlkm Sfijelid
\''''1''''; I I I I
10 5 0 10 ~o \i) " to

SL 10. Grad Borac: polozaj tlocrt grada na Velikoj Stijeni.

ocuvanim lezistima, utesanim na ovoj sjevero - iztocnoj strani jarka, u stieni

(St. 10.). Kad predemo jarak, valja nam proci jedan omanji greben sa sjeverne
strane, pa da opet izbijemo na jednu prirodnu rasjelinu, koja je takoder Ijudskom
rukom prosirivana i preko koje je bio takoder prebacen manji most, no ne moze
mu se nab traga. Sarna rasjelina bila je sa jugo-iztocne strane dosta duboko od ovoga
mjesta pregradena visokim zidom, docim je sa sjevero-iztoka zasticena prirodnom
strminom. Ova rasjelina stitila je prilaz kuIi, gIavnom uporistu grada Borca na ovoj
strani. Kula se podizala na znatnoj visini iznad spomenute rasjeline (oko 10 m). Kako
se do nje dolazilo, nisam mogao utvrditi, jer se put gubi kod rasjeline, ali se svakako
u nj ulazilo iz obora, koji se pruZa iza nje (st. 10), a to znaci da je put vodio duz
• sjevero-zapadnog iii vjerovatnije duz jugo-iztocnog bedema kule i zida obora pa je
5*
68 [38]

zatim ulazio u jedan od onih manjih obora, a iz ovoga u glavni. Kula ima danas
trokutan temelj, ali je to samo stopa, na kojoj je ona mogla biti izgradena i na
okrugloj osnovi. Danas je i tu samo velika hrpa rusevine. Obor izakule nepravilan
je pravokutnik, dug sredinom 25 m, sirok kod kule oko 5 m, a na krajnjem jugo­
zapadu 8 m. Razumije se od zida do zida. Izgleda, da je bio po sredini pregraden,
sto predpostavljam po ostatku nekog zida, izpod koga se vidi neka mala udolica, ' za
koju bi se reklo da je ostatak cisterne. Bila je svakako potrebna, a tragova kakvoj
cisterni na drugom mjestu nema. Duz oborskog zida sa jugo-iztocne strane bio je
prizidan nizi obor, koji je mozda bio sasvim otvoren sa sjevero-iztocne strane,
ostavljajuci na tom mjestu ulaz u grad. On je u dnu , bio pregraden, tako da je na
njegovom 'jugo-zapadnom kraju ostajala prostorija 8 m dugacka i 4 siroka. Juzni
ugao te prostorije bio je zaokruzen. Cemu je ona sluzila i da Ii je bila izgradena
kao kula, tezko je reci. Ako je negdje tu bio ulaz u ovaj dio grada, kako smo predpo­
stavili, onda je ta zgrada zamjenjivala kapijsku kulu. Slieno obezbjedenje ovoga diela
Borca vidimo i sa sjevero-iztocne strane, gdje je takoder bila prizidana neka pro­
storija duga 10 m, a siroka samo 3. Njezinu sjevernu stranu stitila su dva omanja
zida, koji su se uhvatili po vrhu grebena, zatvarajuci tu svaki pristup. Ovaj dio
borackog grada na Velikoj Stljeni bio je prirodno najbolje zasticen. Izbor njegovog
polozaja odgovara sasvim onim principima, sto smo ih napried spomenuli za srednjo­
viekovnu fortifikaciju; stoga i drzim, da je on bio temeljac, na kom se dalje razvijao
veJiki boracki grad, jedinstven primjerak vel ike gospostije na Balkanu. Tu na Velikoj
Stijeni je bio njegov zacetak. On se skoro nadv jesio nad rieku, a nadvisuje ju za oko
200 m visinske razlike. Izpod njega je tunel br. 44, iztocne zeljeznicke pruge, ?ito
vezuje direktno Bosnu sa Iztokom.

4. Dolovska Gradina 1l3 )

Blizu petsto metara sjeverno od Velike Gradine spustio se, ranije spomenuti,
divlje romanticni, testerasti greben do rieke s njezine desne strane (s1. 11). Taj
greben sa svojom utvrdom i most preko Prace izpod njega, osiguran s obe strane sa
po jednom kulom, sacinjava1i su cetvrti dio borackog grada, koji se danas zove
Dolovska Gradina po selu Dolovi. Zadatak ovoga diela grada sastojao se u zaStiti
prelaza preko rieke i prilaza gradu s te strane te osiguranju ubiranja mostarine.
Izpod grebena naime prolazio je put, vazna saobracajnica, 0 kojoj smo ranije
govorili. Iz dvora prilazilo se mostu od podgrada sjeverno od Cize putem
preko Ostrovice (s1. I), ali se moglo sici i tajnim putem niz Veliki Do. Taj put
biran je u nuzdj iii za tajna poslanstva. PrilazeCi mostu udaralo se na kulu, koja je
bila sagradena u njegovoj blizini. Debljina zidova iznosi kod temelja, koji se jedino
i ocuvao oko 1.10 m. Mogla je imati visinu do 9 m te je prema tome bila dvo­
katna. Most je imao jake otpornike, sazidane uz stjenovitu obalu, opiruci se na
nju. Njihovi tragovi jos sezamjecuju na lievoj strani rieke. Izgradeni su bili od
nesto pritesanog kamena. Malter . za spajanje kamenja isti je kao i na. ostalim
dielovima Borca. Presavsi IT)ost dolazilo se do druge kule, ciji je oblik i velicina
bio isti kao kod predasnje. Ovaj most s kulama potsjecao je na mostarski stari most ..
113) Posto sam bio u moguenosti da same jednom posjetim Dolovsku Gradinu i njezinu

okolinu i to pred sam pocetak rata, to je ovaj dio s tudije ostao nedovoljno ispitan i r.tedovrsen,

kao i dalja okolica grada Bor~a, cije eu starine sarno ukratKo spomenuti.

[39] 69

s njegovim kuJama. Od kule na desnoj strani rieke vodio je put niz vodu pored
obaJe. Njegovi ostatci s podzidima dobro su ocuvani. Uskoro se penjao sitnim
serpentinama uz brdo. Na visini od jedno 50 metara odvajala se od njega staza,
kojom se prilazilo utvrdi sto se bila ugniezdila na grebenu izmedu prvog i drugog
zuba od iztoka. Njezini ostatci zarasli su u siprag i jedva se mogu pronaci. Debljina
njezinih zidova je oko 1 m, a izrada i materijal kao i na ostalim dielovima Borca.
Pogled na grad i okolinu sa ove utvrde bio je neobicno Jiep, romantican, dok je

Sl. 11. Grad Bora~: pogled sputa izpod k apijske kule, , na Maloj Gradini, na Dolovsku . Gradinu.
Plastovi siena leze na ru sevini crkve (Ciza).

sam njezin poloZaj bio upravo cudan medu onim golim, strsecim, opasnim gre­
benjem. Ova utvrda mogla se lako braniti od mnogo jaceg neprijatelja pa i u
vrieme pojacanog djelovanja vatrenog oruzja, jer su se branioci mogli Jako zaklo­
niti i izvan nje u samim stienama.
Radi boljeg osmatranja terena izlazio je danju iz . utvrde osmatrac-trubac.
Njegovo mjesto bilo je vise grebena na lokalitetu Borozan. Turci su dali tome
mjestu - vjerovatno i prije pada Bosne - ime Borozan, sto turski znaci trubac,
radi l akse oznake lokaliteta. Ono se i danas tako naziva.
70 [40]

ZAVRSNA RAZMATRANJA
a) Materijal i njegova upotreba
Materijal, koji je upotrebljen za podizanje zidanih dielova Borca, bio je u
prvom redu kamen vapnenac, uzimat s lica mjesta. Taj kamen nalazi se ovdje kao
sastavni dio citavog kraja, a ima ga rastrosenog , zatim u sitnim komadima i
ogromnim blokovima. Po sastavu je tvrdi i meksi. Dobar je za pecenje kreca i
kao takav veze se lako za pijesak. Upotrebljavan je pri zidanju redovno neotesan
u vecim i manjim komadima, a slagan je tako da mu ravnije plohe dodu na lice
zidova. Svi zidovi podizani su od kamene opIate, koja je izpunjena kasom lom­
Ijenog kamena i maltera. Kod opiate upotrebl~avan je malter u tolikoj mjeri, da
je on s lica zidova zaliepio sve fuge medu kamenjem i jos mog ao biti toliko preko
njih razgladen, da su platna zidova bila spolja gotovo sasvim gladka. Debljina
zidova kre ce se od 0,70 m do 3,30 m. Najcesca debljina je 1,10 i 1,40 m, a to je
normalna pojava kod svih gradova centralne Bosne srednjeg vieka. Iz toga se moze
zakljuciti da je mjera za duzinu bila nesto oko 70 cm. Od starih mjera iz toga
vremena poznat nam je lakat iii arsin, Cija mjera nije stalna i krece se od 0,68­
0,75 m 114 ).
Kao bosanski gradevinarski specijalitet mogao bi se nazvati onaj poluloptasti
svod na cisterni pod donzon-kulom na Maloj Gradini (sl. 3), jer je, zacudo, izveden
od lomljenog kamena, a ipak se do danas ocuvao. On je mogao biti izgraden sarno
na taj nacin, da je na hrpu pieska, poluloptastog oblika, sipata ista kasa (kamen
i malter), koja je upotrebljavana i za jezgro zidova. Prije toga na vrhu hrpe zidana
je od veceg kamenja, malo pritesanog, cilindricna rupa, kroz koju ce se zahvatati
voda (sl. 12). Posto se jedan dio svoda iZ 5usio, izgrabio bi se lako piesak, na kom
je on podig nut, i ostala bi tako supljina za vodu. Taku istu cisternu sa svodom od
lomljenog kamena nasao sam i pod don~on-kulom starog grada, cije se rusevine
nalaze nad Hercegovom crkvom kod Gorazda llG ). Ona je medutim gotovo do vrha
zasuta rusevinom. Ddim , da ce se i kod mnogih drugih bosanskih gradova sred­
njeg vieka naici na ovako zasvodene cisterne. Spomenuo sam napried vjerovatnost
da je i pod zapadnom kulom na Maloj Gradini bila taka cisterna .
Osim vapnenca, nailazi se u rusevinama Borca i na vr10 male kolicine sedre .
Na ivise kod ulazne kule na Maloj Gradini , iz cega zakljucujem da je kapija bila
polukruzno zasvodena. Svod je sacinjavala sedra, ko ja se lako rezala, a otkuda je
donosena, nisam mogao ustanoviti. Inace, liepom otesanom kamenu u cielom kom­
pleksu rusevina ovoga velikog grada i bogatog dvora nema ni traga, kao sto se
ne moze naci ni trunke plasticne dekoracije 116 ). Ista pojava ce se zapaziti na svim
Cisto bosanskim gradovima srednjeg vieka , sto je vrlo karakteristicna pojava i
moze se opravdati jedino upotrebom drveta ne sarno za dekoracije nego i za citave
dielove zgrada. Nema sumnje, da su u na jvise slucajeva i sami dovratnici kapi .ia i
vrata, a i cerCiva prozora bila od njega. Izgleda, da je upotreba drveta bila obicajna,
lH) Ta mjera sig-urn o je uzeta iz s ta re bizantske berne (~i)p.a;) = 0.77 m iIi iz rim skog gra­
du sa (gradu s) = 0,74 m.
116) Mazalic: Hercegova crkva kod Gorazda i okolne starine (Gl. Z. m. 1940., str. 27).
116) Truhelka konstatuje is to to u svom ~Ianku »Qsvrt na s redovje~ne kulturne spomenike
.
Bosne«. (Gl. Z. m. 1914., str. 229), isti~uci Bora~, »slavni grad Pavlovica«. Ne lOam, na koji je
on to Borae misJio, jer pravi Borae, ov aj koji opis ujemo, otkriven je tek 1922. godine, k ako
smo vee ranije spomenuli . •
 ..

[41] 71

a ne, da nije bilo kamenara - majstora. Vidjet' cemo kasnije, da su nadgrobni

kameniti spomenici bili i te kako otesavani i 11a samom Bor~u ·kao i drugdjc.
Moguce je, da je pomanjkanje plasticne dekoracije na spoljasnjoj strani zgrada bio
razlogom i uticaj bosanske crkve, koja, izgleda, nije voljela vanjskog sjaja, radi
cega se nisu podizale ni monumentalne crkvene gradevine. Vrlo je lako moguce
naci razlog tome i u zurbi, kojom su podizani ovi gradovi, tako da nije ostajalo
vremena za luksus. Taj je izpoljavan bogatstvom po unutrasnjosti zgrada iii skrivan
u njima iii u dubrovackim trezorima. Jedino umrli imali su, izgleda, pravo da im
vjecna kuCa bude i spoljasnoscu, ako je moguce, sto Ijepsa.

SI. 12. Grad Bora~: vertikalni presjek temelja kule s cisternom (sematicni prikaz); 1 pri­
rodna stiena, 2 piesak, odnosno supljina cisterne, 3 kasa lomljenog kamena i maltera,
4 oplata zidova, f) rupa kroz koju se uzimala voda, 6 podrumski prostor nad cisternom.

Pregledao sam svaki kutak, svaku gomilu rusevine na Borcu, starije i novije
seoske gradevine, no nigdje ni traga Ijepsoj izradi kamena, koji bi poticao od
porusenog grada, a svi njegovi bedemi, obranbeni zidovi, kule, dVOf, straZarnice,
bile su zidane kamenom. Od drveta su bile podignute sve os tale zgrade. Ono je bilo
upotrebljeno i za ravnomjerno slieganje zidova umetanjem vecih iii manjih dielova
u njih prigodom zidanja. Drvo je iztruhlo, a njegovi lezaji vide se tu i tamo, ali
u manjoj mjeri nego kod Dobruna iii drugih bosanskih gradova.
Malter, koji je upotrebljavan za spajanje kamena, nije svuda jednake kvalitete:
negdje je tvrd kao i sam kamen, a negdje se mrvi. Ni njegov sastav nije svukuda
isti. Ima ga izvedenog od 3 diela pieska prema jednom dielu kre~a, ima ga kao 2:1,
a ima ga i u omjeru 1 pieska prema 1 dielu kreca. Krec je pravljen od kamena iz
neposredne okoline - kako smo vee rekli - a piesak je donosen s lokaliteta,
72 [42]

zvanog Kuleta, udaljenog oko 3 km iztocno od grada, odakle ga i danas uzima

okolno stanovnistvo za gradnju kuca. To je tzv. jamski piesak (Grubensand),
nejednake kvalitete i zrna, ali inace vrlo dobar za izradu maltera radi svojih ostrih
bridova. Trebalo bi ga izpirati radi manjih primjesa humuso. Ako se to ne cini,
dobija se i razna kvaliteta maltera, sto se izpoljava i na zidovima Borca. Piesak
je, nairne, cas viSe, cas manje zaneciscen.
Krivo je misljenje - koje se inace cesto cuje - da danasnja neobicna tvrdoca
maltera po nasim starim gradovima potjece od neke naroCite primjese krecu, koju
mi ne poznamo. Svaki pravilno izveden malter od dobrog kreca postaee kroz stoljeca
tvrd kao kamen. Treba sarno vremena da iz gasenog kreca (kalcijevog hidroksida)
posve izhlapi voda i on se zasiti ugljenim dioksidom i tako vrati natrag u svoje
prvobitno stanje t. j. postane ugljeno kiseli kalcij . (krecni kamen). Taj proces ide
u pocetku dosta brzo, ook u krecu ima mnogo vode, ali kasnije sve sporije, tako
da u debelim zidovima traje decenijama. Bosansko gradevinarstvo srednjeg vieka
izvodeno je s najjeftinijim materijalom , sto se da zamisliti, te 0 kakvim jajima iii
mlijeku u tim masivnim zidovima ne moze biti ni govora. Druga su stvar malteri,
na kojima se slikalo, iii specijalni malteri za manje gradevine (mostovi), koje su
i nasi majstori vjerovatno poznavali, naucivsi ih od primoraca.

b) Zavr~etak

Ako razmotrimo cielokupan sistem izgradnje borackog grad a, vidjet' eemo,

da nije propusten ni najmanji dielie terena, a da nije izkoriSeen u svrhu dobijanja
prostora za gradnju, a ujedno i osiguranje od ev. neprijateJjskog napada (sl. 4, 7
i 9). Kicma ovoga grada bila je kicma kose, koja se od rieke pruza prema Varo­
sistu. Njoj je posveeena najveea briga i ona je najprije izgradivana. Svi ostali dielovi
sluze sarno njoj. Moramo zato uzeti kao sigurno da je stari Borac imao svoj zacetak,
kako smo vee rekli, na Velikoj Stijeni, zatim se gradio srednji dio Velika Gradina,
ali opet najprije po hrbtu kose, a tek kasnije po stranama; najkasnije je izgradena
Mala Gradina, mozda tek u vrieme Radoslava Pavlovica, kad je barut poceo vee
mienjati nacin ratovanja i kad se mogao kamenitim i metalnim projektilima ugro­
zavati neprijatelj na veeoj daljini iIi se ometati u nekada ·nepristupacnim vrletima.
Tada je vjerovatno pojacan i Veliki 2id na 3,30 m debljine kao glavni obranbeni
stit grada, a mozda je bas u to vrieme nastalo i utvrdenjc na Dolovskoj Gradini,
imajuci zadatak da sprijeci prilaz gradu spomenutim putem. Kule s obe strane mosta
pod Dolovskom Gradinom sigurno su bile tamo od njegovog postanka, prvo kao
zastita, mostobran, a zatim i kao uredi za naplatu mostarine, a to je moglo biti
iz vremena postanka samog Borca, posto je put na tom mj estu bio saobracajnica
od pradavnih vremena. Kakav je bio oblik borackih gradevina u njihovim gornjim ;.
dielovima, danas se ne moze utvrditi niti rekonstruirati po ostatcima, koje imamo
pred sobom, ali po slikama bosanskih gradova iz prve polovine XVI. vieka, koje
Je vidio i prikazuje nam ih u svom putopisu Kuripesic 1l7 ) , te iz onoga reljefa sa
poznatog zgoseanskog steeka mozemo zakljuciti , da su i vazniji obranbeni zidovi
Borca imaJi po vrhu male stitove u vidu zubaca s dovoljno prostora medu sobom
za vodenje borbe lukom iIi puskom . Pozadi niih bio je dovoljan prolaz po samom
zidu, ako je deblji, bilo po provizornim iii stalnim drvenim skelama. Kule su bile
117) Kurip esic: Itin e rarium. •
 [43] 73

na vise spratova, zavrsujuei terasom, koja je takoder bila okieena stitovima. Ona
je mogla biti i nadkrivena krovom, stozastim, ako je kula bila okrugla iii u vidu
cetverostrane pravilne piramide, ako je bila cetverokutna. Kule za odbranu imale su
male prozore, a one za stanovanje veee. Na zgoseanskom steeku vide se na kulama
prostorije s vrlo velikim otvorima, kraj kojih sjede ukueani kao u kakvim triemo­
virna. Krovovi su bili sigurno od drveta, jer se ni na Borcu ni na drugim meni
poznatim gradovima centralne Bosne ne nalazi ni trunka criepa ni opeke. Po formi
dasaka, kojima su pokrivene zgrade na zgoseanskom steeku iii prema pokrovcu
steeka zene kneza Batiea u Koposieu 118 ), izgleda, da je krov izvoden na klis, a to
je nacin rada koji nam se u ovim krajevima ocuvao. On je skuplji, ali i bolji od pokri­
vanja sindrom. I jedan i drugi od ovih krovova bio je lako zapa\jiv. Vanjsko lice
• kula i zidova, rekli smobilo je dosta gladko. Kakvi su bili zidovi prostorija s unu­
trasnje strane, ne moze se nista reei po zaostatcima, ali su sigurno bili posebice
zamalterisani, a mozda i daskom presvuceni do neke visine radi toplote .
Od gradskih ulica moze se danas pratiti sarno glavni put, kojim smo prosli
opisujuei grad, a to je ona saobraeajnica, sto ulazi u njega kod donzon-kule na
Maloj Gradini i vodi na zapad sve do one strazare u drugoj presedlini kod Velikog
Dola, odakle se kao staza provlaci izmedu grebena na Veliku Stijenu iii vraea k
iztoku i ulazi u sam dvor, zaobilazeei ga sa sjevera (sl. 1, 2, 6, 7). Odmah u pocetku
odvajao se od tog put a vee kod kapije na Maloj Gradni manji putie, skreeuci 1I
lievo do najblizih zgrada i, posta se spustio preko kamenitih stepenica, vodio je
na jedan nizi zaravanak. Prije ulazne kapije u Veliku Gradinu mora da se od glavnog
puta odvajao takoder jedan krak, koji je vodio na gornje terase IV. obora; to
zahtieva vee sam polozaj, no od takvog putica nema dallas ni traga. Tek kopanjem
mog'lo bi se utvrditi njeg-ovo postojanje. Isto tako morao se iza ulatne kapije u
Veliku Gradinu odvajati jedan put, koji je vodio na Iievo duz ceonog zida kod
»Krsta«. Taj put nastavljao se odatle u pravcu zapada sve pored bedema i izlazio
.ie neg-dje kod one strazare na glavni. Ni od njega nema danas ni traga. Dobro
je ocuvana staza po Velikoj Stijeni i onaj komadie puta, sto obilazi sam dvor sa
s.ievera, sto ga malocas spomenusmo. Zapravo njegova trasa je ocuvana, jer je sam
put zarastao u korov i grmlje.
Izpod onoga diela grada, sto se nalazi na Velikoj Stijeni, upravo nad riekom,
za jedno sto metara nize, vidi se po vertikalnom zidu Stiene usjecena staza, koja
se morala nadovezivati negdje na neki ta ini izlaz toga diela grada. On se morao
nalaziti na nekom, za neorijatelja nepristpoacnom mjestu gradskog- zida, odakle se
iz grada ipak moglo sici, bar pomoeu uzeta iii ljestava. Takvih mjesta iina na
Velikoj Stijeni. a i na ostalim dielovima borackog grada. Ona su veeinom okrenuta
u pravcu rieke, prema jug-u.
Posto .ie na gradu naden veCi broj kamenifih kugala do vetiCine COy je~ije
glave mora da su PavloviCi za njegovu obranu imali i prilican broj top ova na njemu.
Vidjeli smo sprijeda da su ih oni vjerovatno znali i sami proizvoditi. Svakako su oni
mnogi, manji, covjecijom rukom nivelisani dielovi zemljiSta na Maloj Gradini i Velikoj
Stijeni sluzili i za polozaj artiljerijskih oruda.
~to se tiCe obeeg- razporeda gradskih dielova Borca, tdko mu je naei slicnih
ne sarno u Bosni, vee na cielom Balkanu. To svakako i radi toga sto imamo do danas
vrlo malo poznatih opisa ove vrste gradevina kod nas. U samoj drzavini Pavloviea
•
, 118) Mazalic: Starine po okoline SaraJeva, GL Z. ID. 1939., 5tr. 30., 51. 6.
 74 [44]

imamo jos jedan grad nesto slicnog obceg razporeda. To je Dobrun 11 9 ). I on je dosta
razuden i zahvatio dvije okuke rieke. I on leli na obe njezine obale i v jerovatno je
graden po ugledu na Borai': iii prema nekom zajednickom planu. Svakako je karak­
teristicna stvar za oba ta grada, kao i za ostale u eentralnoj Bosni, koje su sami
Bosanei gradili i stalno drzali, da su oni gradeni od netesanog kamena, docim svi
gradovi u susjedstvu i oni bosanski, koje su povremeno drZali i stranci (Jajee, Sre­
brnik i dr.), imaju u platnima svojih zidova i tesanog kamena. Prema tome, posto
su rusevine bosanskih gradova ujedno i jedini svjedoci gradevne djelatnosti uobce,
mozemo zakljuciti, da je zidarska tehnika - u koliko se tice obrade kamena ­
bila na dosta nizkom stupnju kao i sarna kamenorezacka vjeSfina. Ne mozemo i
pored hiljada bosanskih nadgrobnih kamenova cesto i plasticki dekorisanih reci, da
je kamenarska umjetnost bila veca od zidarske, jer uporedenjem sa kamenarstvom
obliznje Dalmacije istog vremena naci cemo odmah potvrdu za to. Podpuno opet
odsustvo svake kamene dekoraeije pa i obicnog tesanika l1a Borcu, tome nasem i
balkanskom najvecem gospodskom dvoru, cija povrsina, obuhvacena zidinama,
iznosi preko dvadeset i pet hiljada cetvornih metara, daje nam potpuno pravo na
tu tvrdnju. Nju u veliko potvrduje neobicna promjena: u isto vrieme kada je pre­
stajala ta bosanska gradevinska epoha, glomazna, surova i tezka, nice na njezinom
tlu, lagana, elasticna i ziva. Za razliku od one ova se sluzi uveliko tesanim kamenom .
. Taj su obradivali i nasi Ijudi iz Debra i dalje okoline, koje su Turci zatekli tamo,
zauzevsi one krajeve, gdje je zidarska i kamenarska tehnika u XV. vieku bila vec
vrlo razvijena i sacuvala se do danas. Ti isti majstori, koji su pod vodstvom svojih
i turskih neimara izvodili velike gradevine po Sarajevu, unosili su gradevinarske
elemente koje su poprimili od Turaka i u kdcanske vjerske gradevine XVI. vieka, •
o cemu smo govorili na drugom mjestu 120 ) .
Prema svemu gore izlozenom mogli bismo rezimirati kao glavne pojave u

graditeljstvu srednjeg vieka eentralne Bosne sliedece: Gradnje su mogle biti izvo­

dene uz veliku smionost na svakom zemljistu i mjestu; tloerti su povlaceni planski

prema zadatku gradevine; zidanje masivno i cvrsto, ali nezgrapno, te nemarno s

estetskog gledista (narocito mjere); materijal jeftin - u glavnom onaj sto se zate­

kao na lieu mjesta; obrada kamena gotovo nikakva; svodovi izvodeni od pritesane

sedre iii izliveni od kase lomljenog kamena i maltera; potpuno pomanjkanje pia­

sticnih dekoraeija u kamenu; obca upotreba drveta za stambene gradevine u gradu

i izvan njegovih zidina.

Nije telko naCi razloge pomanjkanju viseg stupnja gradevinarske i likovne

umjetnosti uobce u Bosni premda njezino pucanstvo srednjeg vieka nije oskudie­

vain na velikim talentima, koji su se mogli razviti sarno u tudini. Dosavsi u Bosnu

sa svojom nizkom, stocarskom kulturom, nije taj nas sviet u svojoj novoj domovini

nasao niti urodenika niti kulturnih spomenika, koji bi bili na nekom vecem uljud­

benom stupnju od njihovog i mogao vrsi ti neki preobracaj na bolje. Vec je Serge­

jevski zapazio da rimska kultura, koja je ovdje predhodila slovenskoj nije mogl;')

- .sto je i razumljivo, jer je bila izkljucivo vojnicka i povlacila se sarno pitomim

dolinama - da utice mnogo na kulturni niveau domaceg elementa, koji se opet

uglavnom drzao divljih, neprohodnih planina 120a ). sta vise taj elemenat je mogao da

u kasno anticko doba u Bosni pocne i rimskim naseljenieima naturati obiljelja svoje

119) Mazalic: Starine u Dobrunu, GI. Z. m. 1941.

120) Mazalic : Kratak izvjes taj 0 ispitivanju starlna itd., Gl. Z. m. 1938., str. 109.
t'.
120a) Sergejevski: Spatantike Denkmaler aus Zenica, GI. Z. m. 1932. str. 54.
[45] 75

umjetnosti, da u petom i sestom vieku posve preovlada (ornamentika crkava u Zenici,

Dabravini, Suici itd.). prenoseci svakako svoju drvorezbarsku umjetnost na lapor.
Taku su donieli i Sloveni sobom u Bosu i zadrzali ju, ne nasavsi nista bolje,
za razliku od svojih sretnijih sunarodnjaka, koji naselise susjedna podrucja - naro­
cito Dalmaciju. Usavsi potom odmah u borbe, koje su trajale stoljeCima da se utvrde
u useljenom kraju, Bosanci nisu imali nikada ni prilike da pomisle na duhovna
usavrsavanja, dok su ih sa svih strana napadaJi kao gladni vukovi njihovi najblizi
susjedi.

v. OKOLINA BORCA
A) Neposredna okolina: podg'rade, carinarnica, nekropole.
Boracko podgrade - u dokumentima obicno Sub Boraz - nije bilo na mjestu
gdje se danas nalazi selo Varosiste, jer se tuda prostiralo groblje, a osim toga bilo
bi dosta daleko od grada, radi cega bi se stanovniStvo za slucaj neprijateljskog
iznenadnog napada teSko moglo skloniti u njega. Mjesto podgradu moramo traziti
blize gradu, i prema nasem situacionom planu (sl. 1) ono je moglo biti na terenu
oko lokaliteta Mramor i Radjevici iztocno od puta, sto vodi od 10kaIiteta Carine za
grad. Seljaci danasnjeg sela Varosista Obradovici naselili su se tu prie jedno 120
godina i nisu nasli na tom mjestu nikakvog ranijeg naselja ni ostataka gradevina .
Seosko naselje prije njihovog bilo je nesto nize, iztocno od danasnjeg, udaljeno oko
300 m (sl. 1). Tragovi temelja kuca toga naselja jos se dobro razaznaju pod ledinom.
Osim naziva Varosiste za samo selo ima i naziv Varosiste za lokalitet kulturnog
zemljista, juzno od sela. Svakako je danasnje selo dobilo svoje ime po ovom lokalitetu,
a po njegovom imenu moze se zakljuciti, da je tu negdje u blizini. ali jos blize gradu,
bilo boracko podgrade, upravo na onom mjestu gdje smo rekli: oko Radjevica i
Mramora. Jos nesto upucuje na to. Carinarnica morala je svakako leZati na mjestu,
gdje se prolaznici mogu lako kontroIisati, a to mjesto moralo je biti izpred pod­
grada, a nikako u njemu. Carinarnica nije mogla biti na onom mjestu, koje se danas
naziva Carinom. To je vrlo mali lokalitet na samom putu, jugo-zapadno od sela
(sl. 1). Seljaci pokazuju na tom mjestu hrpu toboznje rusevine, jedno dvadeset
koraka duge i siroke, i vele da je tu bila carinarnica, no kad se bolje pregleda ta
hrpa, lako se uvidi, da to nije rusevina vec prirodna neravnina rusevne stiene koju
put prosieca od davnina i v jerovanto je Ijudskom rukom obijana. Jedno 150 m izpod
toga mjesta iduci k jugo-zapadu ima razkrstnica, gdje se sustize i krila vise puteva:
onaj sto ide kosom od sela Varosista prema gradu; onaj, sto dolazi od mosta na
Praci sa iztoka; onaj, sto dolazi od mosta na Praci sa zap ada preko Ostroviee; te
onaj, sto dolazi s rieke od stanice zicane zeljezniee (u situaeionom planu zapadno
od zeljeznicke staniee, (sl. 1). Svi ti putevi ukrStavali su se i u srednjem vieku na
tom mjestu, i sasvim je razumljivo, da je earinarnica mogla biti sarno tu, mislim
ondje, gdje je u planu oznacena seoska kuca (Nezira Kujovica), zapravo njoj
nasuprot, na maloj uzvisici u uglu, sto ga cini put od grada i onaj sto dolazi s
rieke izmedu lokaliteta Ljestve i Mramor. Kad smo tako utvrdili mjesto earinarnice,
doci cemo lako na to, da je podgrade leZalo izmedu nje i Male Gradine, a to je
onaj prostor, sto smo ga ranije oznaCili. To Je cvrst oejedit teren, okrenut suneu.
Neplodan je i ne obraduje se, osim nizih dielova. Zarastao je u sitniju hrastovu
sumu i sip rag. Pored njega vodio je glavni put u grad, a u blizini Male Gradine vidi
se trasa nestalog puta, koji je dolazio iz podgrada i vezao se tu za taj glavni. Na
76 [46]

danasnjem prostoru nekadasnjeg podgrada nema vidljivih tragova zgrada, koje su

jamacno bile drvene, ali bi se nesumnjivo kopanjem moglo naici na tragove temelja,
narocito po posumljenom dielu duz danasnjeg puta.
U boracko podgrade spadao je i lokalitet Ciza - u katastarskoj karti krivo
oznacen Cisa (s1. 1, 5, 11). Da Ii je na njemu duz puta bilo kakvih zgrada ne moze
se reCi, ali vidni i dosta obimni tragovi temelja jedne velike gradevine govore za to
(s1. 11). Ta gradevina bila je crkva. Sarno ime Ciza kako ga izgovaraju doseljenici
Crnogorci ObradoviCi, a pravo je Ciza, oznacava crkvu u jednom dijalektu talijan­
skog jezika. Bourcier veli da se u Veneciji, Milanu i po Pijemontu cuje usljed pala­
talizacije za kjave (chi ave = kljuc) cave, za gjanda (ghianda =
sljunak) danda
itd 121 ). U Dalmaciji, koja je bila pod upravom Venecije kroz srednji viek, cuje se
takoder isto, pa i od kjeza (chiesa = crkva) cuje se ceza sa iskretanjem onoga e
na i. Cuje se kod ikavaca i »ciza«. U Dubroniku se kaze »ajdemo u spizu« mjesto
u spezu (od la spes a = trosak) Vidjeli smo ranije, da su dubrovacki trgovci imali
na Borcu jako sjediste i to u podgradu, koje je bilo preko puta spomenute grade­
vine, koju su oni nazivali svojim dijalektom Ciza, po cemu je i lokalitet dobio svoje
ime. Mogli bismo zakljuciti, da je to ime za lokalitet nastalo, odnosno ucvrstilo se
poslie zapustenja grada i crkve, jer je podgrade, kako smo vidjeli i dalje zivotarilo122).
Pitanje je sarno: cija je crkva bila: patarenska, grcko-iztocna iii katolicka? Bosanci
su gradili svoje crkve iii u samom gradu iii us red nekropola. Katolici i grcko-iztoc­
njaci na vidnom, istaknutom mjestu iii u zaklonjenom gdje ima dovoljno sume i
vode, a ovo mjesto ne odgovara ni jednom uslovu. Ostaje jedno dosta mogucno
rjesenje: da su vjerovatno dubrovacki kolonisti sagradili sebi ukraj kolonije crkvu 128 ).
Iz poloZaja danasnjih ostataka, koji cine vrlo veliku gomilu zaraslu u ledinu, tdko
se moze sa sigurnoscu reci, kako je zgrada bila orijentirana, ali je njezina velicina
bila po prilici 10-12 m. Potezkocu istrazivanju temelja zgrade povecava cinjenica
da je na njoj bila nekada podignuta seoska kuca - po kazivanju seljaka s Varo­
sista - koja je vec davno srusena. Seljaci uobce· znaju sarno za nju, a 0 crkvi
nista, ali velicina i masivnost tragova, a narocito veliki nasip zemlje, da se dobije
nivelisan teren, sam po sebi govori da to nije djelo nasih seljaka, koji na svaki
nacin izbjegavaju za gradnju kuca zemljiste, koje bi morali mnogo kopati iii pod­
zidavati. Osim toga odkriveni dielovi temeljnog zida jasno govore, da gradevina
pripada srednjem vieku. Sarno bi se kopanjem mogli odkriti temelji ove crkve, a
kako imamo vrlo malo lokaliteta ove vrste u Bosni, bilo bi neobhodno, da se to
odkopavanje izvrsi. Nije nemoguce da dozivimo iznenadenje: jer ako je crkva bila
patarenska mogla bi na ovom mjestu da bude grobna crkva gospodara Borca s
kriptom u podzemlju. .
Izpod ovog lokaliteta ima izvor mlake, bljutave vode, koju bi trebalo kemijski
izpitati. Iznad samog izvora jedan komadic zemlje u proljece cas utone i stvara
udubljenje, a cas se izpupci u vidu brezuljcica.
121) Eduard Bureier: Elements fie Lingui stique romane, Paris 1930.
122) Posto se Tu rei nisu zadrZavali na Borcu poslije osvojenja Bosne, to se ne moze uzeti,
da bi ime eiza moglo nastati od njihove rijeci cizmek = ertati, eiza = linija, a nema ni pod­
loge za to.
123) Da su Dubroveani i drugi katoli cki kolonisti u Srbiji imali obicno i crkvu u svojim
kolonijama, imamo za to dosta podataka kod Jireeeka. Prema tim podatcima Vasic spominje
katolicke erkve u Brskovu, Trepci, Prizrenu , PI ani, Ostraci, Koporicu, Rogoznu, Janjevu i Novom
Brdu (Vasic: 2ica i Lazarica, str. 110).
Nisu nam dovoljno poznati podatci 0 dubrovackim i saskim kolonijama po Bosni, ali je
ne sumnjivo da se i te kolonije imale prema potrebi svoje erkve.
[47] 77

Groblje stanovnika Borca bilo je kao obicno izvan grada i podgrada. Ono se
nalazilo u produzenju kose, na kojoj je bio podignut grad za oko 1 km udaljenosti
prema sjevero-iztoku. Ono zahvaea lokalitet, zvani Begovina (sl. 1), cije granice
se poklapaju sa granicama nekropole, koja se protezala oko 200 m u duzinu. Bego­
vina je dalje zahvatala i lokalitet Pavlovinu sve do pod Vuciju Glavu (+ 733). Ranije
je bilo mnogo vi~e kamenova (steeaka) i premda okolno stanovnistvo tvrdi, da ih
ono ne izkoriSeuje u novogradnje, ne moze se u to vjerovati. Ako nista drugo, a
ono je sigurno, da ih krce radi dobijanja korisne zemlje. Mozemo ih podieliti u
tri hrpe. Jedna je povise same kote 702 na sjevernom kraju nekropole, na tzv.
»Solilima«'24), kod lokaliteta, zvanog Veliki Hrastovi. Druga je oko stale i sjenare
teZaka Ostoje Obradoviea, nekako usred nekropole, a treea je na njezinom zapadnom
kraju. Spomenuta. sjenara podignuta je na mjestu gdje je u srednjem vieku bio
majdan, iz koga su vadeni i tesani nadgrobni spomenici. Kraj nje se nalazi jos jedan
steeak nedovrsen. Spomenuti Ostoja pricao mi je da su se u majdanu vidjele jame,
Qdakle su neki monoliti bili izvaljeni. Majdan nije bio nad zemljom vee u njoj. Ovo
odkriee majdana u samom groblju nuka nas na pomisao, da je nesto slicno -bilo i
.na ostalim mnogim nekropolama po Bosni pa bi prema tome odpala predpostavka,
da se kamenje dovlaCilo iz velike daljine. Mnoge nekropole srednjeg vieka u Bosni,
koje ja poznam, imale su svoje majdane za nadgrobno kamenje u neposrednoj
blizini.
Od nadgrobnih spomenika na Soli lima vidi se danas na samom putu jedna ploca
.utonula do vrha u zemlju, dvadesetak ploca ima rasijanih po pa~njaku i osam sar­
kofaga bez natpisa. Bilo ih je ranije viSe. Do ovoga diela nekropole je i grcko­
iztocno groblje. Izgleda, da je na koti 702 bila grobljanska crkvica, no bez kopanja
ne moze se sa sigurnoseu tvrditi.
Iduei od tog diela nekropole k srednjem, opazit' eemo, prije nego sto do njega
dodemo, s desne strane u njivi jedan izvaljen steeak osrednje veliCine, forme sanduka.
Uskoro eemo stiei do spomenute sjenare, iza koje se nalazi na maloj uzvisici vrlo
zanimljiva hrpa spomenika. UzviSica je tek kojih par metara niza od kote 702. Na
njoj ima sedam steeaka, od kojih cetiri Ide u jednom redu, jedan je razbijen na tri
komada, jedan, blizi sjenari, i nije na niCijem grobu, vee je tu ostao nedovrsen,
kako smo gore rekE, a sedmi ldi dvadesetak koraka od ove hrpe. On nije na
starom mjestu vee nesto nize i iz prvobitne orijentacije I-Z poremeeen je na JI-SZ.
To moramo pripisati pljac~asima, koji ni3u ostavili na miru ni ostale grobove.
Hrpa ovih steeaka manjih je i osrednjih dimenzija. NajveCi je prvi (sa sjevera)
od ona cetiri, sto Ide jedan pored drugoga. Njegovo sljeme dugo je 2.10 m, a
visoko od podnozne ploce 0.84 m, Najmanji je cetvrti po redu i izgleda, da je na
djetinjem grobu. Najzanimljiviji je treCi po redu po svom zapisu i po svojoj luk­
suznoj, plasticnoj dekoraciji. On jedini na borackoj nekropoli ima j nadpis. Grob­
nica pod njim je prekopana i opljackana u vrieme gradnje zeljeznicke pruge, zato
kamen i Idi. u udolici te se ni ne vidi, dok mu se sasvim ne pride. S juzne strane
te udolice vide se dva komada temeljnih kamenova, na kojima je steeak lezao.
Seljaci iz Varo~ista ne znaju kazati, sta se u tom grobu naslo, posta su pljackasi
bili»neka gospoda« - kako ona kazu - te se njihovom »poslovanju« nisu smjeli
priblizavati. Sreea je, da je sam steeak u glavnom sacuvan, jer on spada po svojoj
izradi i plasticnoj dekoraciji u onaj mali broj najljepsih nadgrobnih spomenika
srednjeviekovne Bosne, a to su ona dva-tri u Koposieu s nekropole kneza Batiea­
12') Solila su mjesto gdje se vecerom daje so sitnoj stoci.
78 [48]

Mirkovica, sto smo ih opisali na drugom mjestu l2G ) te onaJ IZ Zgosce, sad u zbirci
Zemaljskog muze ja u Sarajevu 126). Vrlo je zanimljivo, da ovaj stecak s Borca nije
dosada publikovan, ma da je tako zanimljiv. Po formi Iinija nema one otmenosti
kao oni u Kopo sic u, ali je interesantniji po sv ojoj dekorativnosti i bogatiji po izradi.
Monolit je izraden u vidu kuCice s dvoslivnim krovom, cije sljeme je dugo 2,02
m s visinom od 0,78, od podnozne ploce, koja za 0,12 opasuje naokolo sarkofag.
Uze, krovne strane siroke su 0,50 m. Debljina podnozne ploce nije se mogla izmjeriti,
jer je ukopana. Svi bridovi sarkofaga, osim podnoznih, izradeni su u vidu poruba,

SI. 13. Grad Borae: nadgrobni spome nik nepoznatog junaka Radoslava Pavlovica na Begovin i.

CIJI Je pres jek polukruzan (sl. 13) . Tim je naglase n oblik kuce, nadgrobne, koju
inace cesto predstavljaju bosanski nadgrobni spomenici. Pored te dekoracije sve
cetiri duze strane ovoga stecka ukrasene su po rubu plasticnim ornamentom lozice
(sl. 13). Ova je siroka 10 cm, a sastoji se od manjih dieJova oblika latinskog slova S,
dugackih 20 cm, ciji su krajevi dobro savijeni i zatvaraju u sebi po jednu rozetu
s pet latica. Te kuke, da ih tako nazovem, dodiruju se i cine lozicu. I uze strane
120) Maza1ic: St"lrine po okolini Sarajeva, Gl. Z. m. 1939., str. 29-31.
120) Ako uzm emo da je Zgoscanski stecak rad nekog Dalmatinca, kako je to dobro dokazao
Stratimirovic (Gl. Z. m. 1891., str. 189, ~lanak Sredovjekovno groblje kod Zgosce) onda bi ovaj
nas spomenik bio najtipicniji i najljepsi primjerak svo je vrste.
[49]
79

stecka, iztocna i zapadna, djelomicno su dekorisane istim ornamentom, u koliko se

mogao smjestiti u odredeni prostor, iii njegovim dielovima. Ovaj je ornamenat
bizantskog podrietla . Zapravo antickog, ali je u Bizantu gajen najdulje vremena u
raznim varijantama. Otud smo ga i mi prim iii. Onaj plasticki porub i ova lozica
glavno su dekorativno obiljezje ovoga bosanskog nadgrobnog spomenika. On inace,
pored toga ima na svima uzpravnim stranama jos posebne dodatke, koji njegovu
dekorativnost povecavaju do potpunosti. Na zapadnoj strani imamo plasticnu pred­
stavu posude, iz koje su nikla tri uspravna stabla. Posuda ima uha savijena u
spiralu. Srednje stablo je deblje od krajnjih. Iz ovih se u prostoru zabata odvojila
po jedna grana u vidu ruke. Svaka od njih drzi kao jabuku. Ruke su vrlo primitivno
izradene (sl. 13). Na toj s trani stecka pocinje zapis no on je na zalost toliko ostecen,
da ga nisam mogao proCitati osim nekoliko slogova. Gore pod rukom, gledaocu s
lieve strane, ima odulja riec od koje se mogu proCitati sarno prva dva slova O<:l
i zadnje E (sl. 13). Dolje, na samoj posudi s lieva, mozda stoji "l.j~I\" (1430?), pa
zatim: ,,<:leE I\E*-I O"1PHC<:lI.. OOEO ... OnHE .... CO .... on .. " Iz ovoga krnjavog
Citanja moglo bi se dovijanjem zakljuciti da pocetak glasi: =
Ivanis siece - - ase lezi
Ozrisav voevoda Kopjevic, ali je onda nerazumljiv nastavak zapisa na juznoj strani
stecka, koji izgleda da pocinje opet nekim prezimenom, no na njega cemo se kasnije
osvrnuti. Inace ime Ozrisav, Ozrko, Ozrin nije bilo riedko u zemlji Pavlovica 127 ).
Iztocna strana ovoga spomenika pokaZl1je nam slicnu predstavu kao i zapadna,
sarno one dvije grane sto se odvajaju od krajnjih stabala, nemaju oblik ruku.
Da Ii ove predstave na iztocnoj i zapadnoj strani imaju i neko· simoblicno
znacenje pored svoje dekorativne zadace, vrlo je vjerovatno. Ono ce imati
neke veze sa zagrobnim zivotom (Uzkrsnuce). Na · dugackoj sjevernoj strani
stecka prikazana je plasticki scena lova: konjanik s izmahnutim kopljem, na kom se
leprsa zastavica, progoni bjezeceg jelena. Ciela juzna strana zauzeta je nadpisom,
koji je, kako smo gore rekli, nastavak nadpisa sa zapadne strane, a sastoji se od
pet redaka. Peti redak ima sam.o dvije rieci. Ostala cetiri reda cine pravokutnik dug
1,70 m, visok 0, 25 m; slova su kao i na zapadnoj strani urezana, a visoka su oko
0,05 m. Nadpis glasi:

SI . 14. Grad Bora1: : zapis na ju znoj stra ni n adgrobnog spomenika nepoznatog junaka na Begovini;
e rtd, izveden prema g ipsovom otisku , snimljenom sa originala po dru M. Mandicu i D. Mazalicu .
O tisak se nalazi u srednjovjekovnoj zbirci Zem . muzeja u Sarajevu.

Cita se: .. . . roe (viC?) smrti ne (p)oiskah ja vidjen kralevsva (= kraljevstva) bosan­
skoga i gospockoga srbskoga za moga g( ospodi)na sluzbu bodose me i sikose me
i oderase (?) i tuj smrtine (= smrtne) dopadoh i umrih(n)a rostvo (= rozdstvo)
Hrist(o)vo i g(ospodi)n me vojvoda okrili i ukopa i pobil(i)Zi.
127) U Rogatiei uzidan je u grcko -iztocnu erkvu k a men Bogdana Ozrinovica, Domsinog sina
(s rednjevjekovna zbirka Zemal jskog muz eja u Sarajevu, otisak br. 39 i 40). U Zaseoku kod Zvor­
nik a ima kam en Braje Tvrdo jevic a, na kom se spominje sin mu Ozrko (ista zbirka br. 27). Jednog
Oz risali ca, s Borca, kasnije cemo spomenuti.
80 [501

Upadljivo je kod ovoga nadpisa fonetsko pisanje rieci gospoeki i rostvo mjesto
gospodski i rozdstvo (rozastvo, rozdastvo) kako se to obicno vidi u pisanim bosan­
skim dokumentima XIV. i XV. vieka. Zanimljiva je skraceniea iN za gospodin, zatim
obliei pismena LJ, 5, 1 i A koji su blizi oblieima sto se vide u kasnijim spomeni­
eima ove vrste (granicno podrucje). Jedinstven je oblik slova 15 (lllJ) sa cetiri haste
Ikavica se narocito istice. Za to i Citam, prema rieci »~MPHXb«, sikose i pobilizi.
Po slovu m s tri uzpravne haste zakljui':ujem da zapis pada u poodmaklu prvu
polovinu XV. vieka.
Od dvorskih pisara, koji su radili na Borcu, jedini knez Curie piSe rostvo
(powmOo) i gospoeki i ddi se toga stalno, a posto mozemo predpostaviti, da je i
on imao svoj udio pri sastavljanju nadpisa, koji su izlazili iz dvora, a ovdje imamo
takav slucaj, onda moramo zakljuciti, da i Cl\Yaj nadpis potjei':e iz njegovog vremena 128 ).
Po ostalim pak karakteristikama slova spada on i inai':e u XV. viek 129 ).
Moramo se osvrnuti u ovom zapisu i na ono spominjanje susjedne srbske
drzave, jer smo i tim u mogucnosti da zapis dati ramo u izv jestan period. Posto
Bosanei nisu sa Srbima sve do saradnje kralja Tvrtka i kneza Lazara imali blizeg
dodira, to je i nas junak mogao svoj glas steCi sarno od tog vremena pa dalje, dakle
pod kraj XIV. vieka. Najvi§e dodira imao je taj kraj sa susjednom srbskom zemljom
u vrieme s jedne strane Radoslava Pav\Ovica, a s druge Durda Brankovica, narocito
od borbi za Srebrenieu koja je 1426. iii 1425. 129a ) pala u ruke despotu, a zatim za
vrieme Konavoskog nita 1430.-1432., za koji je bio zainteresovan i despot (Corovic:
Despot D. Brankovic prema Konavoskom ratu, Gl. S. K. A. CX.). Na despotovoj strani
biIi su plemiCi Ziatonosovici, prvi susjedi Pavlovica. - Cini mi se da je u ovo vrieme
mogao nas junak iziCi na glas i u srbske strane, a to bi se poklapalo i sa ranije nave­
denim (azlozima, po kojima se ovaj spomenik moze datirati negdje u vrieme iza
Konavoskog rata. Je Ii Ozrisav stekao svoju slavu u borbi s Turcima iii Srbima iii
mozda Madarima, koji su 1410. upali u Usoru i Soli ne moze se ni§ta reCi. Svakako
znamo da su Bosanei 1425. vodili s despotom borbe za Srebrenieu no bez uspjeha i
da je kasnije kralj Toma ulagao sve napore da dOde do nje. Tako su se stalno oko
tog grada pored politickih vodile povremeno kroz tri deeenija i oruzane borbe.
Premda je izgledalo da je 1445. konacno ostala Srebreniea u despotovim rukama
vidimo vee 1448. Bosanee gdje je poku§avaju oteti te i pored neuspjeha, koji ih je
pratio poku§avaju isto 1455., dok je ne zauzde definitivno Turci.
Iz saddaja nadpisa vidimo, da se radi 0 nekom junaku, koji je stradao u sluzbi
svog gospodara. Po samoj Ijepoti nadgrobnog spomenika jasno je, da se radi 0
glasovitom junaku, vriednom neobicnog po§tovanja, jer takog spomenika nema na
daleko. Ni sami gospodari Borca, u koIiko su tu ukopani, nemaju takih spomenika
na svojim grobovima. Iz Kuripesicevog putopisa vidimo, da je narod u okolini Roga­
tiee oko 1530. godine, znao Z(a jednog junaka, koji je bio u sluzbi Radoslava
Pavlovica, 0 kome su tada pjevane i junacke pjesme. Narod iz te okoline nesum­
njivo je znao, da postoji i spomenik tome junaku na Borcu, a to je ovaj nas, no
s vremenom je prenio svoje znanje 0 tome na one spomenike Vlatka VladeviCa 1 30 )
12
8) Izgleda d a je Miotos bio od ranije na dvoru Pavlovica, prie nego je postao dvorski
pisar, jer ga vidimo 1445. kao izaslanika u Dubrovniku (Mikl. 432).
129) Truhelka: Bosancica, Gl. Z. m. 1889., 4, str. 65.
120a) Dinic : Srebrnik kraj Srebrenice, Gl as S. K. A. CLXI (ci r. ), str. 190-196.
130) Selo Ladevici u Stomorini, s. obc. Srednje, kraj Sarajeva, vjerovatno cuva uspomenu na
Vlatkov rod iii posjed, osobitb radi t02'a, sto je to prezime neobicno u nasim luajevima u srednjoj
Bosni.
[51 J
81

i njegovog sluge Miotosa na Ladevini, koja je Idala pored glavnog i to vrlo frek­
ventiranog puta i cesto posjeCivana, a tek cetiri kilometra udaljena od Borca. Tome
je mnogo doprinielo i podpuno zapustenje Borca i njegove neposredne okoline pa
tako i nekropole, na kojoj se ovaj spomenik nalazio. Kad tako uzmemo stvar onda
moramo predpostaviti, da je ovaj nas spomenik nadgrobni kamen onoga poznatog
junaka Radoslavljevog, a to bi bio po mom, ali ne sigurnom, citanju Ozrisav Kopjevic,
mozda otac onoga Radoja Ozrisalica, kneza, sto je s Miotosom Curicem knezom i
kasnijim dvorskim pisarem, isao kao izaslanik vojvode Ivanisa i brace mu' u Dubr~v­
nik.l3l) Po sadrzini nadpisa on je umro prie Radoslava, ali to ne znaCi, da mu je nad­
grobni kamen odmah podignut. Mogao je biti izraden i postavljen i poslije smrti
samog Radoslava l31a ). Moramo opravdati i KuripeSica radi onoga njegovog krivog
izvjestaja 0 »grobovima Radoslava Pavlovica i njegovog viernog sluge«, jer je tu
zabunu unio narod iz okoline, a ne Kuripesic. To nam potvrduje i drugi putopisac,
onaj iz Nagarolovog poslanstva, koje je d~ije godine kasnije proslo ovim krajem. I :J
njemu se spominje blizu Rogatice »grob Radoslava PavJovica«, dabogme onaj Vlatkov
s Ladevi ne 1S2). Vjerovatno je junak, koji je ukopan pod ovim nasim spomenikom, bio
u rodu s Pavlovicima, dok ldi na njihovoj »plemenitoj zemlji«. Njegovi opet, naj­
blizi rodovi, leze pored njega.
Stecak je nekom srecom do danas dobro ocuvan. Par manjih prepuklih mjesta
i supljina, izazvatih vremenom iii mozda i lagumanjem, pokusao je bivsi kustos
Zemaljskog muzeja u Sarajevu g. Vejsil Cu\1:ic po pricanju seljaka s Varosista da
zaliepi cement om i gipsom no bez velikog uspjeha. Oba sredstva nisu materijal za
restauraciju kamenitih spomenika. Kako oni izgledaju, kad se za to upotrebi cement
najbolje se vidi po onim nakaradama u lapidariju sarajevskog Zemaljskog muzeja,
koje su prie tri-cetiri decenija izvodene . Gips uobce nije za taj posao. G. Curcic
ucinio je nesumnjivo dobru stvar, sto se brinuo za ovu nekropolu, a za koju sam
i ja sam pokusao da zainteresiram vlastnike nekropole seljake s Varosista Obrado­
vice. Mozda s uspjehom. Ali ako uskoro ne izide toliko ocekivani muzejski zakon,
po kome ce starine ove vrsti biti zasticene kao nacionalni spomenici, nestat' ce i
ova nekropola kao prikladan majdan kamena, a time bi se nanijela ogromna steta,
jer stecak, koji opisasmo, predstavlja pored svoje umjetnicke i veliku materijalntJ
vriednost 133 ). Vec sam napried spomenuo, da malo ima spomenika ove vrsti srednjeg
vieka u Bosni, koji bi se po svojim plastickim, dekorativnim i umjetnickim vriedno­
stima isticali kao ovaj, na kome narocito pada u oei konsekventno provodenje
131) Mikl. 432. izgleda, da su Ozrisalici bili i u nekom srodstvu sa Brailom Tezalovicem,

kako se vidi iz one listine iz 1475. koju je Truhelka objavio u svom djelu Tursko-slovj. sporn.
dubr. arhive (GI. Z. m. 1911., str. 41). Radii: Ozrisalic, sto se tu spominje, bice identi~an s Ra­
dojem Ozrisalicem kod Miklosica (Mikl. 432).
131a) Ako predpostavimo da je diak Miotos sastavljac nadpisa, a to je gotovo sigurno, onda
bi izgledalo da je ovaj spomenil< podignut poslije smrti Radoslava Pavloviea, jer je Miotos postao
dvorskim pisarem iza njegove smrti. To ipak ne umanjuje vjerojatnost, da pod njim lezi onaj po­
znati Radoslavljev junak, jer kamen nije morao biti odmah ni postavljen. Ali kako se dvorski pisar
ne rada, vee godinama u~i kod starijeg pisara, u nasem slu~aju Miotos kod Ivana, mogao je
Miotos biti ipak sastavljac nadpisa za Radoslavljeva zivota, odnosno spomenik je mogao tada da
bude i podignut.
130) Matkovic: Putovanja po Balkanskom poluotoku, Rad 56, str. 200.
133) U meduvremenu, dok sam radio na ovoj studiji, izisla je naredba Ministarstva bogo­

stovlja i nastave br. LXXVlIL-135. Z. p. 1941., 0 ~uvanju starina. Nju bi trebalo ~es(:e obnarodovati
po na~im selima.
6
 l52]
82

pravilnosti ornamenta loziee po velikim stranama stecka. Prvi put vidimo . ovdje
jednog bosanskog klesara s preeiznijom mjerom u ruei, a to je unikum medu
bosanskim majstorima nadgrobnih i gradevnih spomenika,koji u tom pogledu kroz
sva vremena pokazuju stanovitu aljkavost.
Nize ove hrpe stecaka, jedno pedeset koraka prema zapadu, nalazi se treCi dio
boracke nekropole. Tu se nalazi pet sarkofaga i jedna ploca (s1. 15). Posto je ova
drugcije orijentirana nego ostali kamenovi, a u njezinoj blizini se vidi dosta velika
udoliea, izgleda, da ona potjece od nekog stecka, koji je nestao s toga mjesta.

SI. 15. Grad Borac : nekropola Paviovica (?) na Begovini. U poza dinj
impozantna silhueta poloZaja grada.

Ostalih pet stecaka velikih su dimenzija, monoliti su, izradeni od · dobrog kamena
krecnjaka. Od ona tri , koji stoje uporedo, istice se srednji i velicinom i plasticnom
dekoraeijom. Sljeme mu je dugo 2.35 m,a visoko od postamenta 1.20. Po dnu
. zabata sirok je 1.00 m, dok mu je postolje sire od sarkofaga za 18- 21 em, naokolo.
Na juznoj strani prikazan je u reljefu sluga (paz), koji desnom rukom drZi koplje
sa zastavieom u cetiri boje, a lievom konja, na kom je konjanik prikazan u neobicnoj
pozi, jasuci naopako! (s1. 16). Konj i konjanik visoki su pedeset eentimetara, koplje
u paza devedeset. Drzim, da 'majstor ni je umio da izradi jahaca, jer se i inace vidi,
da nije bio vje§t svome poslu.
[53]. 83

Par koraka iztocno od ova tri stecka lezi jos jedan s plasticnom dekoracijom.
Taj je u sljemenu dug 2.00 m, a visok 0.80 m, od podnozne ploce do vrha zabata.
Njegova iztocna strana ukrasena je nekom zivotinjom, cije konture su urezane u
kamen, a nalici na jelena. Iznad njega prikazan je u reljefu cudan neki ornamenat
u vidu oblaka, koji tesko da ima ikakve veze s jelenom, kojega je neko kasnije
urezao, i to vrlo slabo. Vidi se vee po tome, sto su konture urezane, da nema veze
s ostalim dekoracijama, jer su one sve plasticne. 0 kakvoj predstavi konja s krilima
(vilinski konj) u vezi s ovom slikom, kako su seljaci s Varosista cuti od· nekog
muzejca, nema ni govora. Na sjevernoj, krovnoj strani stecka, izklesana je ruka s
macem, a na protivnoj strani, krizasta, rozeta.
Kako bismo raztumaCili pojavu od tri hrpe grobova na borackoj nekropoli?
Moze Ii se predpostaviti, da su na jednom mjestu zakopani gospodari grada s naj-

SI. 16, Grad Bora~: plasti~na dekoracija sa stecka

Radoslava Pavlovica (?) sa nekropole na Begovini.

blizom rodbinom, dok su druga dva odredena za srodnike, kojih je nesumnjivo uvijek
bilo na gradu, a koji su po krvi mogli da se kopaju na ovoj bastini .
Znamo, da je Pavle Radinovic mrtav odnesen u Vrhbosnu i mozda pokopan na
Pavlovcu kod Sarajeva. Petar, njegov prvi sin, negdje je poginuo i mi mu neznamo
za grob, ali je mogao biti doneSen na ovu nekropolu. Radoslav je vjerovatno umro
na Borcu, a po onoj prici 0 njegovom grobu blizu Rogatice svakako se moze zaklju­
citi, da je i zakopan na ovoj nekropoli, odnosno u ovome kraju. Od njegovih sinova
umro je Ivanis sigurno na Boreu, Nikola je, vjerovatno posjecen 1463., ne zna se gdje,
ni gdje mu je grob, a Petar je nestao. Spomenuli smo ga u sluzbi Hercega Vlatka,
Cudno je, da :.gospodin vojvoda« podize svome sluzi onakav nadgrobni spomenik na
borackoj nekropoIi, a ni jednom od Pavloviea ne vidimo na njoj slicnog iii boljeg,
velicanstvenijeg kamena! Jesu Ii oni uobee ovdje pokopani? Mozda spomenici uni­
steni? Ili nasljednici nisu pokojnicima ni dizali neke narocite spomenike? Mozda ni
6*
84 [54]

vjerski razlozi nisu dozvoljavali neki luksuz u tom pogledu? Sve su to pitanja, na
koja se za sada ne moze odgovoriti, ali, ako su PavloviCi pokopani na ovoj nekropoli,
u ~to vjerujem, onda ce ova potonja hrpa biti njihovo zadnje prebivali~te. Tri upo­
redna stecka su grobovi: u sredini Radoslavljev, lievo od njega Petrov (sin Pavlov),
desno Todore, zene Radoslavljeve. Onaj izpred njih, iztocno, IvaniSev, ploca i peti
mozda zenski grobovi.
Pored grobova na borackoj nekropoli ima ih razasutih pojedinacno i po nepo­
srednoj okolini. OpisujuCi grad naisli smo uz put na neke, koje smo spomenuli. Na­
vodno jos je jedan bio na iztocnoj padini brda, izpod Velikog Zida, no nisam ga
nasao . Od tih osamljenih stecaka najzanimljiviji je mali mauzolej u blizini Male
Gradine.
Od kapijske kule na Maloj Gradini odvojila ·se od maticne kose jedna manja
kamenita kosa u praveu iztoka. Na udaljenosti od jedno 150-200 m od spomenute
kule uzdize se ona u kamenitu glavicu, na kojoj sam pronasao grobnieu usjecenu
u zivae kamen, dugu 2,50 m, siroku 1,00 m, a duboku danas 1,20 m. Grobniea je
prazna, po dnu zasuta kamenjem : opljackana je za vrijeme gradnje zeljeznicke pruge.
Kosti mrtvaea navodno je neki seljak s Varosista kasnije pokupio i zakopao na
drugom mjestu. Preko grobnice izvaljen je stecak, izraden u obliku sarkofaga, sa
.sljemenom dugim 1,60 m, visokim 0,70 m od podnozne ploce, koja je sira od njega
za 22-32 em, naokolo. Monolit je. Prigodom razbijanja grobniee dinamitom, pao je
prilicno ostecen up..0preko po njoj na svoju juznu stranu i pokrio tako staku,
plasticki na njoj isklesanu; ona se vidi, kad se COy jek zavuce u grobnieu. Iz ovoga
zakljucujem, da je ona pripadala nekom vjerskom poglavaru bosanske erkve, koji
je bio stalno na BorCu. Na ovom cuviku grobnica je imala izgled malog mauzoleja
i svakako je pripadala nekoj poznatijoj licnosti, jer je do nje izracten naroCiti put
u kamenjaru, cija se trasa i danas raspoznaje. Pogled sa ovoga mjesta na grad,
podgrade i okolinu bio je jedinstven, a i danasje, te nema sumnje, da je ovo mjesto
bilo drago boraviste iii eilj svakodnevne se tnje pokojnika, koji ga je i izabrao za
posmrtno pocivaliste . Od posljednjih poznatih erkvenih licnosti, koje su boravile na
borackom dvoru, poznat nam je gost bosanske erkve Radoslav BradjeviC'S4) . Na
zadnjoj povelji s Borca, vee pred samu ' propast Bosne, spominje se on 1454. uz kneza
Curica, dvorskog pisara, i Radica Kopjevica, dvorskog kneza. S njima je i starac
Radosav, vjerojatno unuk gosta Radosaval8fi). (:ini ffii se, da je ovo grob bas ovoga,
gosta Radosava Bradjevica, a temeljim to na tome, sto se lokalitet, koji se spusta
izpod grobniee pa prema sjeveru, zove danas RadjeviCi, odnosno Radeviei, kako ga
zovu ernogorski doseljeniei na Varosistu, a to je vrJo lako posta\o od Bradjevici
tj. od BradjeviC'36). Sam lokalitet je mrsavo zemljiste, po polozaju nezgodno za
naselje. Na njemu se ne nalazi ni trag ova ikakvom naselju, po kOf]1e bi eventualno
134) Miklosic : Monum . 472. .
135) Mikl. Monum. 472. U povelji se veli :ostiHac Radosav unuk«, ali se moze po imenu za­
kljutiti, da je to unuk gosta Radosava. Nije ni§ta neobitno da je on kao u~uk ovog u dosta visokom
cinu patarenske crkve.
106) Traze ci nesto analogno ne trebamo daleko ici. Odmah · u susjedstvu Borta je nekropola
s rednjeg vijeka s grobom Vlatka Vladevica. Po njegovom ogromnom nadgrobnom kamenu dobio
.ie lokalitet kasnije naziv Lad e v ina mjesto Vladevina, a bio je ina~e baWna vojvode Miotosa.
U zupi Vrhbosni srednjeg vijeka spominje se u onoj poznatoj pavelji Bele IV. iz 1244. god.
(Fermend zin, Acta, str. 12.-13.) selo Vrutke (Vrudchy) koje u XVI. vieku nosi naziv R u ·t k e
(Skaric: Sarajevo i njegova ok olin a - Sarajevo 1937., str. 75). Na Sarajevskoj pijaci ~uo sam od
jednog seljaka sa prezimenom Grahovac da se sam nazivII Raovac i Ravllc!
[55] 85

dobilosvoje danasnje ime. Ono je izvedeno svakako ad nekog dogadaja, licnosti iii
spomenika, a taj imamo ovdje u obliku ovog malog mauzoleja, koji je nesumnjivo
davao razlog da se lokalitet po njemu prozove. Danas Bradjevica nema u rogatiekom
srezu, nekadanjoj boraekoj zupi, ali ima Radjevici - selo u seoskoj obcini Godo­
milje - za koje drzim, da je mozda postalo od Bradjevica 1 87 ). Zanimljivo je, da kraj
toga sela iztoeno . imaju dva lokaliteta, zvana Crkvina. · RadijeviCima inaee nema
spomena u poveljama srednjeg vieka, koje se odnose na ovaj kraj. Jos ima jedno
selo Radijevici i to u blizini Gorazda - sest kilometara zraene linije u praveu jugo­
iztoka i nekoliko razstrkanih kuca sela Radijevica u s. opc. Hodidid kod Sarajeva.
Na Borcu ima jos dva usamljena groba: jedan na lokalitetu, zvanom Mramor
sa izvrnutim steckom, a drugi iztocno odatle na mjestu, zvanom Ljestve. Pokriveni
su. manjim kamenovima oblika deblje ploce.
Cemu su ovi pojedini grobovi; razasutipo gradu i okolini kod onako velike
nekropole? Jesu li to grobovi poginulih, koji su ukopani na mjestu pogibije iii
stranaea, koji su bez bastine, iii daleko od nje, ukopavani u blizini stalnog bora­
vista? Odgovor je tesko . dati. Za Bradjevica lako se domisliti, da . je ondje napravljen
po njegovoj zelji, ali za druge se to ne moze reCi, Jos jedno zanimljivo pitanje moze
se ovdje posta viti: kako su se igdje kopali dubrovaekigradani u Bosni? Izgleda,
da njihovi pokojniei, . ako nisu preneseni u domovinu, .sto je tezko vjerovati, nisu
ni imali osim drvene, privremene krstaee kakav drugi znak na grobovima, jer su im,
vjerovatno, naknadno prenosene sarno kosti u rodrii k~aj. · .
U vezi s grobnieama napomenut' CU i slijedece: na Boreu, odnosno u okolini
grada, uporno se odrzava \! jerovanje, da jedan stariji tezak, sa Varosista, zna za
kamenitu grobnieu u obliku pecine iIi sobe,u koju semoze uniCi, a ukojoj navodno
lezi kostur s maeem pored sebe, ali dotieni nece nikome da kaze za to mjesto ; Sta
vise, stvar se krije. Nisam dolazio u priliku da togaeov jeka pitam ista 0 tome; a
njegovi bliznji odbijaju svaku mogucnost, da tako sta postoji. Meni se Cini, da ipak
ima nesto na stvari, jer kad bi ta glasina bila sarno izmisijena, svakako bi prosti sviet
oko rusevina grad a stvorio legendu 0 kralju, · kraljiei iii bar 0 nekom vitezu, koji
lezi u skupoeienom · odielu i nakitu, sa zlatnom s~bljom i sl. Ovako se govori sarno
o kosturu i macu, obienom rezultatu prekopavanja bosanskih grobnrea srednjeg
vieka. Nije Ii sve ostalo opljackano od samog pronalazaea grobniee, pa se sad krije?
Spomenuo sam ranije one supljine pod putem na gradu. lma inaee mjesta u rusevi­
nama, gdje bi se kopanjem moglo doCi do podruma · iii drugih , podzemnih prosto­
rija. Ima i manjih pecina pod Velikom Stijenom, a sarna stiena kote 735 bila je vrlo
podesna da 'se u njoj stvore k~kve bilo podzemne prostorije.
Svi nadgrobni kamenovi po Boreu - ' osim onih sto su oboreni iIi inaee
pomjereni - orientirani su praveu · iztok-Zapad, . prema lokalnom odredivanju
straria svieta. Po busoli pomjerena im je 'osovina nestb na pravae 8--1 - J-Z.
Grobovi su u velikoj veCini prekopani i opljaekani. Sta je unjima nadeno, ne zna se.

137) Zase lak Bradevina irna u seoskoj opcini Ratkovic, kotara Srebreni~kog, no ne znarn, je
Ii davnas njeg podrijetla. Skaric vidi· u · njernu basiinu porodice Bradevica, ali kako je to sa rno
zaselak od dvije tri kuce, teSko da ·ce to . biti(Skaric: Stara bosa nska vlastela u danas njoj
toponorna stici, GI geogr. dr. 1922., s tr. 134). lspitivanjern podrijetla stanovnistva toga kraja iIi
starosti rnogl0 EJ.i se doci blize istini. Irne toga naselja · radi rietkosti svoga irnen a doista .je pri·
vla~ivo za nas slu~aj .
86 [56]

B) Dalja okolina: Pavlovina, Kuleta, Ladevina, Borozan. Police, Dolovi, Selo Bora~. Brflgovo
i Otrjfevo.

Pavlov,ina. Posto je dvor podignut u stjenovitom terenu. koji bi se Ijeti usjao od

zege sagradio je vjerovatno Pavle Radinovic Ijetnikovac nedaleko odatle na pitomom
zemljistu, punom zelenila i sume, s dobrom vodom. Danas se taj kraj zove Pavlovina,
a nalazi se u produzenju kose, na kojoj je bio sagraden dvor, jedno podrug kilo­
metar udaljenosti prema sjeveru, a to je nekih petsto koraka od sela Varosista
(kota 702), pored puta sto vodi prema Vucijoj Clavi (kota 733), koja ga sa sjevera i
zasticuje. Od Ijetnikovca nema dan as ni traga, jer je bio sigurno drven. ali je njegovo
mjesto moralo Idati negdje kraj spomenutog puta. Svakako je lokalitet dobio ime
po Pavlovom boravistu na tom mjestu, a ono je inace moglo biti bastinaPavlovica
jer se nadovezuje na »Begovinu«. Oboje su sa sjevera ograniceni bezimenim poto­
cicem, na kom se od starina nalazi upravo pod Pavlovinom vodenica. Na Pavlovini
se u dva maha naslo zlatnog novca, iz cega sam i zakljuCio, da je na tom mjestu
Ijetovao bogati sviet.
Desetak minuta dalje od Pavlovine iztocno nalazi se lokalitet Kuleta, na kome
se od pradavnih vremena vadi pi.esak za gradevine po okolini. Nisam mogao doznati,
zasto se to mjesto lOve Kuleta, ali mi je pricao tezak Aleksa Obradovic, da je slusao
od starijih, da je tu u blizini na jednoj uzvisici bilo tragova zidanoj gradevini. Vje·
rovatno je tu bila kula za zastitu Ijetnikovca iii prolaza. Inace se na Kuletima nalazi
muslimansko groblje novijeg vremena, koje j danas sluzi.
Ladevina. 0 srednjoviekovnim spomenicima na Ladevini, koja je nepun sat hoda
udaljena od rusevina Borca, bilo je viSe puta govora 1S8 ). Sam g. (iro Truhelka cetiri
puta se na njih osvrnuo, korigirajuCi se svaki pup:t9), ali ni zadn ji ni predzadnji
priepis i citanje nadpisa s njih nije bilo kako treba, makar je imao za sobom, kako
sam veli, dvadesetgodisnje izkustvo u citanju bosanskog lapidarnog pisma HO ).
Narod lOve mjesto Ladevina, tako je upisano na kartama i tako ga treba pisati,
a ne Vladevina, kako to cini Truhelka. Ladevina je svakako dobila svoje ime po
Vladevicevom spomeniku, a do pada Bosne pod Turke bila je plemicka bastina voj­
vode Miotosa j njegovih, kako se to vidi iz samog nadpisa. Vlatko Vladevic, taj,
toliko uvazeni cov.iek svoga vremena u Bosni, ukopan je prema tome na tudoj
zemlji. Prezime Vladevic dolazi od Vlada, Vlaja, Vlad, a ne od Vlac iii Vlackako
je to Truhelka tumacio u Wiss. Mitt. B. m., str. 437.1 danas imaimena Vlaja i
Vlada, a Bosanci, kako nisu imali slova »d« sluzili su se slovom »c« i za njega. Ovaj
nas Vladevic bio je u rodu s kraljem Tvrtkom L. jer onaj nepoznati prevodilac
Dukine Bizantske poviesti (Historija Byzantina), koji je, izgleda, bio dobro upoznat
:, dogadajima u Bosni - bolje, kako veli Solovjev, nego i sam pisac 1U), naziva
Vladevica sestricem Tvrtkovim, kakav podatak za Vlatka Vukovica, poznatog vojvodu

138) Slovinac, Dubrovnik, VII. 1884; Vijestnik h. ark. d., XI., 1889; Asb6t u djelu: Bosnien
und die Hercegovina, Reisebilder und Studien, Wen 1889., Stojanovic: Zapisi, br. 4773 i 4774.
139) Gl. Z. muzeja 1889., Wiss. Mitt. 1895., Gl. Z. m. 1908., i 1914.

1<0) Nije mi poznato da Ii je Truhelka kasnije joS pisao 0 ovim spomenicima ili ko drugi,
isp ravlj ajuci netaenosti.
141) Solov jev: Sudbina jedne vlastcoske porodice iz srednjevjekovne Srbije (Starin a r 1933.134.,
str. 66.-67. (tir.).
[57J 87

Tvrtkova, nemamo. On jeinace bio iz roda Kosaea. Dalje veli, da je on (Vladevic) vodio
na Kosovu bosansku vojsku, sto bi bilo i razumljivo, akoprem je tamo mogao biti
i vojvoda Vukovic kao podredeni. Oba su bila poznata, a prezimena su tako raz­
liena, da ih Dukin prevodilac nije mogao zamieniti. Onolika vojska imala je vise
vojvoda, ali je vrhovni bio po tadanjem obicaju iii vladar, kao Lazar kod svoje
vOjske, iii zamjenik, kao u Tvrtkovoj njegov sestric, Vladevic. Otuda i onoliko
postovanje kod vojvode Miotosa prema Vlatku, ciji je on bio cuvar, jer izgleda, da
je Vlatko za vrieme prvog i drugog kraljevanja Dabisina sklonio se bio kod PavIa
Radinovica, s kojim je vjerovatno i odrastao na dvoru Tvrtkovu H2). Vlatko je morao
u gradanskim borbama 0 priesto ponovnim uzpinjanjem Dabisinim izgubiti sve pa
nije ni nosio nikakvu titulu, a mogli bismo borbe 0 priesto 1408./9. uzeti kao vrieme
i razlog njegove smrti od ubojicine ruke. Ta tragedija je sigurno i povecala njegovu
popularnost kod okoInog stanovnistva. Mog-li bismo, is to tako, danas, s dosta v je­
rojatnosti zakIjuciti da je i put VI atka Vladevica u Valonu 1399. bio u vezi s obee
prietecom opasnoscu od Turaka, s kojima su tada Mlecani ratovali u Albaniji, gdje
.ie u jednom dielu (Kroja) bio turski eksponent neki Konstantin, Ciju vojsku je vodio
Dragoslav Probistitovic HS ), s kojim se nas Vlatko jamacno poznavao iz kosovskog
boja. Vlatko je bio u sluzbi kneza Pavia, a Turci su bili vee na granicama njegove
drzave. Mozemo predpostaviti, da je i Tvrtko Vladevic, koga je krali Tvrtko 1. slao
1379. kao poslanika u Dubrovnik, doisfa Vlatkov braPH). (Kao Tvrtkov sestric dobio
je ime svog slavnog ujaka). VladeviCi po svoj prilici potjeeu od onog Vlaja (Vlada)
Dobrovojevica, Tvrtkovog vlastelina, koji mu .Ie sacuvao vjernost i u najkritiCnijim
momentima14~), a za koga je mozda bila udata sestra iii neka rodaka kraJja Tvrka 1.

Tako bi bilo i razumljivo sto je Vlatko ukopan na tudoj bastini, a nije prenesen
na svoju, jer su Dobrovojeviei bili iz srednje Bosne gdje im .ie, svakako daleko od
Borca, bila bastina. To je moglo biti u Stomorini kod Srednjeg, gdje se nalazi seIo
Ladevici, koje smo ranije spomenuli.
Truhelka je 1908. 146 ) i 1914.147) revidirao oba nadoisa, koji i nas ovdje zani­
maju, no bez vel ike sreee, jer pored sitnih gresaka kao sto je previdanje poluglasa
b na kraiu rieci i pisanja slova »0« mjesto »W«, onnegdje previda i znak skra­
eivanja pojedinih rieb. Da je respektirao tai znak, ne bi ucinio greSku, da sve
cetiri puta cita u nadpisu na Vlatkovom kamenu .,leOH NE MO/\4WE NH EANort>
V /\oBle4 T41e MorN4", sto on tumaci, kao da to znaci da Vlatko nije ni pred kim
sagibao kicmu, pa rna kako taj bio mocan. Medutim u zadnjoj rieci ima nad onim
rN4 znak skracenja i vidi se rN4, sto je kratica od rieci gospodina . Ako ostatak rieci
dodamo onome »T4Ic« dobit eemo staroslovensku riec T41eMO koja znaci sarno, nego

<42) Pucic: Spom. srp. I. str. 33 i 60. Dubrov~ani u svojim pismima Pavlu govore 0 tom, kako
je on zivio od malena na dvoru kralja Tvrtka i kako je bio njegov dobar dak.
103) Solovjev. nay. ~1. str. 68. Turski naziv za Tetovo je Kalkandelen, !ito zna~i probistit, te
bismo mogli zakIju~iti da je to bila nekadanja , ocevina ProbiStitovica.
<4') Corovic: Historija Bosne, str. 309.; vidi i Mikl. 189.
<45) Corovic, nay. dj. 290; Mikl. Mon . 176.
Hi) Truhelka: Crtice iz srednjeg vijeka, I. Vlatko Vladevic, GI. Z. m. 1908. str. 419-420.
147) Truhelka: Osvrt na sredovje~ne kulturne spomenike Bosne, GI. Z. m, 1914., str. 221.
 [58]
88

osim. HS ) A to znaci da se Vlatko OIje sagibao ni pred kakvim covjekom osim pred
svojim gospodinom, a taj je bio knez Pavie Radinovic, cijom milo S c u je Vlatko
i ukopan.149)
Taean priepis nadpisa sa raztavljenim rieeima, kako ih treba po originalu
Cit ati , glasi:
+ (3b HME wLlc:1 H CHN<1 H COETro AXc:1 c:1CE /\E>I<H [3/\HICO (3/\<10H;!ib ICOI-!
NE MO/\c:1UJE NH EANorc:1 V /\OOICc:1 Tc:1lcMO rN<1 <1 w5HAE MNoro "1EM/\E <1
AOM<1 norH5E c:1 "1c:1 NHMb NE OCT<1 NH CNb NH 5PHb <1 N<1 Nb ~CHVE Ic<1MH
NErOOb OOEOOA<1 MHwTOUJb C /\~>I<HLlc:1 50>l<HwMb nOMO;!iro H ICNE"1c:1 n<1o/\<1
MH/\OCTOf-O ICOH ~lcon<1 O/\<1Tlc<1 nOMEN~ 5r<1

Say je nadpis jasan i eitljiv, te prema tome treba eitati s Luzica, a nikako s
Luzina iii s Luzca, sto takoder dozvoljava Truhelka u svom predzadnjem elanku lGO ).
Lokalitet Luzice moran je biti poznat stanovnicima onoga kraja, a to znaei da nije
bio daleko. Danas toga lokaliteta nema, ali ima u blizini Ladevine, sjeverno, na tri
kilometra udaljenosti potok Luznica, koji teee kroz selo Kovanj , a salieva se u
Rakitnicu, blizu Rogatice. Pored njega je vodio stari put za Glasinac. U rajonu toga
potoka moran je biti dvor 1 G1 ) iii selo istog imena, odnosno s imenom Luzice, odkuda
je bio i vojvoda Miotos. Vee po tome sto mu je Ladevina bila »plemenito« moramo
zakljueiti, da mu dvor, odnosno Luzice, nisu bile daleko 1 51a ). U rogatiekom kraju iU
nekadanjoj Pavlovoj zemlji ima dosta iokaliteta, kciji su tokom stoijeca promjenili
donekle svoje ime m ) iii nestail. Seio Graeanica, kra j koga je par put a prosao Kuri­
1(8) U tom zna~enju naCi cemo je i u Assemanovom glagoljskom evangelijaru. N. pro u evan­
del ju Ivanovom 1., 18 iIi III., 13 itd., sarno je taro pisana jos s poluglasovima: TblcMO i TblcbMO
(Ra~ki, Assemanov iii Vatikanski evangeli j ar, Zagreb 1865.).
149) Moram ovdje napomenuti, da Skarit misli, da je Vlatko Vlad evit bio »veliki vlastelin«
zato sto mu je nadgrobni kamen bio velik . Ne bih se mogao sloziti s tim mi~ljenjem, jer bas
ova nekropola na Ladevini je o~igledan prim.ier, koji tome protuslovi. Iz samog nadpisa na Mio­
tosevom kamenu vidi se, da je Vlatku podigao spomenik njegov sluga, vojvoda Mioto~, na svojoj
bastini, a milo~cu kneza Pavia. Nikakav vel iki vlastelin ne bi treba0 niti t e milosti niti usluga
od s trane svog sluge. [ kam en vojvode Mioto~a, koji je bio mali vlas telin po svom podredenom
polozaju, mnogo je veci nego kamen j e poznatije vlastele kao na. pro nadgrobno kamenje kn ezova
Mirkovica (Batie) u Kopo sicu iii Radoje, »velikog kneza bosanskog« u Zabrdu kod Toplika. Prema
tome ne bi se s mjelo po veli~ini nadgrobnog kamena eieniti dostojan stvo nekog bosanskog ple­
mica s re'dnjeg vieka . (Uporedi Skaric, s tara bosanska vlastela u dana~njoj toponomastici, Glas nik
g eogr. · dr. 1922., str. 126). Veli~ina kamenja ovisila je u prvom redu 0 vrsti kamena i mjestu
majdan a. - U toku tiskanja ove s tudije dosla mi je do ruku i razprava g. Drag. Kostita: Pes ma 0
vc rnom slu zi (cir.), tiskana u Glasu S. K A. CLXVll1. (1935.), u ko joj se g. Ko stic takoder osvrce
na spomenike s Ladevine, no kako njegovi nadpisi ni s u doneSeni po originalima nego po starijim
transkribeijama to ih nisam mogao uzimati ovdje U obzir. Napominjem da i g . Kostic pravilno ~ita
»nekmo gospodina «. Ni ostalu s adrzinu njegove ra zprave nisam mogao izkoristiti, jer se ona gotovo
ova temelji na domi~lj a njima. Gosp. Ko sticu nije bilo ni poznato gdj e. se nalazi Bora~ Pavlovica i
zamjenjuje ga Bir~em kod Vlasenice!
1"") GI. Z. m. J908., naved. ~1. str. 420 i 423. Nadpis je ispisan tajnim nacinom pisanja,
naopako. Zasto ne moze se reci . Svakako nije pod utieajem turskog pisma, n;Js to se ranije
pomisljalo.
t6t) Nedaleko Kovanja, a juzno od potoka im a lokalitet Grad.

1Gia) (Posto je Gruba~a, zena vojvode Miotosa, zakopana u Seljanima , sat hoda sjevero-izto~no
od Rogatice, drzim. da j e ona umrla kao razpu s teniea u svom rodu, !ito ne bi bilo nista neobi~no
iii kao udoviea iza vojvod e te zakop ana na rodbinskoj bas tini).
H") Prije Galee, sad Gao~ici, Orahovica Orahovci, Lasee sad Lahei, Suri sad Surovi itd.
(Skarit: Popis bosanskih s pahija, str. 22 i dalje).
159) 89

pesic i zanocio u njemu, nestalo je, kako smo ranije vidjeli, ali je to ime zadrzao
potok, na kom je selo ldalo. Inace u cielom rogatickom kotaru ne postoji danas
lokalitet Luzice, a ni slicno sto, osim jednog malog pasnjaka, nedaleko Han-Sjemeca,
juzno, s nazivom Lucice.
U nadpisu s Miotosevog kamena, koji je takoder posve jasan cit a Truhelka
(1908 .) zadnje rieci »NE 5H MPTBcl NH IcPH[]O ~5HT « iii (1914.) »a ja ni ot
(me)ne nikor' ne bi mr'tv' nedah ga ubit(?) «, docim se tame vidi NE 5H MPb TBb
NEXrcl ~5HT« , Sta znaci predzadnja riee, nisam mogao iznaci, ali je \',ierovatno
neka greska. Citav nadpis glas i ovako (s rastavljenim rieCima , kako ih trebaeitati):
+ []b HME WYcl H CNcl H C[]ETO(r~) AX~ CE AE*H []OE[]OA~ MHWTOWb
C[]OHMb (C)HNOMb CT'bniCOMb C []OM~ r AN~ []AclTlc~ []A~i'iE[]Hi'i~ IcONb NOr~
ICOHM~ nOCA~*H *H[]~ ~ MPb T[]~ n05HAH*H 50*HMb (n)oMoi'iK> H ICNEs~
n~[]i\~ MHAOCTHK> <1 H CE ICOn~HTE (eitaj IconclT HE) N<1 nAEMETOMb H
npcl[]H []OE[]OA<1 MHWTOWb H MNoro W MOE P~ICE N~ sEMAH 5H <1 'b NH
WTENHE NHICOPb NE 5H MPb T[]b NEXr<1'59) ~5HT
Sta je htio sastavljae zapis a reCi zadnjom reeenicom jasno nam je svima. Ja bih
predlozio ovako eitanje: i mnogo od moje ruke na zemlji bi, a i ni (h)otenie(m) niko
ne bi mrtav - nekriv ubit. To je najblize originalnom tekst u, cemu ni Truhelka nij ~!
bio daleko u svom citanju od 1908. god.
Vojvoda Miotos umro je iza VI atka (za koga ima Truhelka viesti jos 1404.)1"4).
Za Vlatka smo rekli, da je mogao poginuti negdje 1408.11409. Svakako su ooa umrli
ubrzo jedan za drugim, jer je isti majstor ,uklesao oba nadpisa, sto se vidi iz oblika
slova, koja su istovjetna 1G5 ).
Skaric je na jednom mjestu sasvim pravilno ocienio, da bi dvorski pisar na
Boreu, koga smo rani.ie spomenuli, knez Miotos Curie, mogao biti unuk ovogq
vojvode Miotosa 1 56 ) . To je Skaric zakljuCio po narodnom obicaju, da se unuku daje
djedovo ime, a i po riedkosti imena. Po sto i razmak v.remena odgovara toj predpo·
stavci, a i knezevska titula, sto ju je nosio dvorski pisar Curic, nema 0 tome, ni sum­
nje ma ). Stoga mozemo zakljueiti da je i on zakopan na Ladevini. Sigurno u onoj
hrpi od pet kamenova, gdje je bio i kamen vojvode Miotosa, koje su Lamberg, Kuri­
pesic i ostali posmatrali kao nadgrobne spomenike porodice Pavlovica.
Borozan. Taj lokalitet smo ranije spomenuli u vezi s Dolovskom Gradinom,
kojoj je sluzio kao osmatraenica. Trebalo bi ga pomnije pregledati kao injegovu
okolinu, jer je morao imati neke veze sa sliedeCim lokalitetom.
Police. Nas uprot gradu Boreu (zapadno) s desne strane rieke na stienama, sto
se uzdizu vertikalno iz riecne doline, ima manja gusta suma, puna stecaka zanislih
,. ,) Ako se uzme u obzir oblik slov a P i slova r , kako ga je izvodio klesar ov ih spo ll1 e ­
nika mogla b i se odnosna r ie~ ci t a ti i :.NEXPA « (nek riv?).
1M) Truhelka, nRV. 1'1. u GI. Z. m. 1914., s tr. 252.
100) Razumljivo je, da jeda n t e is ti majstor moze d ecenijama u jednom kraju vr~iti klesarski
zimat, ali oblik njegovih slika, u ovom slu~aju s lova, prili~no se izmieni kroz s tanovit p e riod
god ina. Kako to ovdje nije s lu~ a j , jasno je,da s u nadpi si izvedeni uskoro jedan za drugim . Na­
rocito upada u o~i is tovjetn os t slova po formi i debljini u sje~en ih linija, zatim po visini i ilirini
te je jasno da j e nadpise izklesao u kratkom razm lku vremena jedan te is h ma.istor.
106) Skaric: Stara bosanska vlastela, str. 32; Lupa i grad Borae u Bosni, Prilozi Beograd 1922.
1.0a) Zadnja vie s t 0 diaku Miotosu datira - il to smo ranije spo menuli - iz 1459. Tada ga
vid imo kao poklisara brace Pavlovica \,I Dubrovniku (Corovic, Hi s t. Bosne, st r. 534.) . .
90 [601

vecirtom u korov i potonulih dobrim dielom u zemlju. Ova, dosada sasvim nepo­
znata nekropola, s velikim brojem grobova, s kamenim spomenicima dekoriranim
raznim sarama, na tako je neobienom mjestu, da se ne moze lako predpostaviti,
gdje su boravili stanovnici - svakako neko plemstvo - koji su se ovdje ukopavali,
vjerojatno vise stoljeca. Sjeverno od sela Ivlja (vidi spec. kartu), koje se nalazi inaee
juzno od te nekropole, ima bezimena kota (udaljena jedno 500 koraka od sela), na
kojoj je mali zaravanak. Izgleda, kao da je na tom mjestu mogao biti neki dvor.
Razumije se drveni, jer mu nema danas tragova. Svakako bi trebalo nekropoli na
Policama posvetiti narocitu paznju , jer predpostavljam, da ce se medu brojnim spo­
menicima naCi i neki s nadpisom.
Dolovi. Iduci od mosta pod Dolovskom Gradinom k zapadu uzbrdo jedno 50
minuta, izbit' cemo prieecem kroz pitomu dolinu na selo Dolove, koje takoder ima
svoju srednjovjekovnu nekropolu, od koje je ostalo tek nekolika kamena, dok su
ostali upotrebljeni za seoske gradevine. Dolovi su vezani dobrim putem za stari
bosanski drum. Stoga bi trebalo i ovo mjesto bolje izpitati, jer izgleda, da je u
blizini bilo srednjovjekovno naselje s gradom ,odnosno dvorem (kota 861) .
Seto Boral':. IduCi od mosta na Praei izpod zeljeznieke stanice novim putem
za Rogaticu, doci cemo za desetak minuta do usca Rakitnice, koju cemo preCi, i za
jedan sat boda izbit' cemo u sel0, iz kojega vjerojatno potjeeu RadinoviCi-Pavlovici,
i koje je dato ime gradu Boreu. U blizini je manja nekropola, iza koje se (oko 500 m
prema jugu) uzdize 10kalitet Gradina (kota 807) na ko jo j se ne vidi tragova rusevina,
jer je dvor na tom lokalitetu bio od drveta, doeim se po malom broju nadgrobnih
kamenova moze zakljueiti, da dvor nije bio na tom mjestu dugovjek, iako je imao
,i kamena i sume, i vode. Dobar izvor ima odmah izpod kote, nesto sjeverno. I
iztoeno od sela Borea na nekih pol a kilometra ima 10kalitet Gradina, na kome nisam
bio, a nedaleko izpod njega je zaselak Podgrade, koji danas oripada u granice sela
B rei g 0 v a. Nema ni sumnje, da lokalitet Podgrade datira iz srednjeg vieka i
potvrduje predpostavku 0 nekad3snjem dvoru u selu Borcu izpod koga je bila, po
svoj prilici, u prvo vrieme, dok nije podignut veliki Borae i dubrovaeka kolonija.
I samo ime sela Brcigova zvuci strano i moglo bi nastati od Bracja-gola (bracia
gola iii bracia di gola), sto bi znacilo rukavac doline. Ovaj kraj nije uobce arhe­
oloski izpitan.
Nasuprot Gradini (kota 807) sela Borca, na desnoj strani rieke u selu 0 t ric e v u,
na lokalitetu Plane ima znatnih rusevina nekog zdanja. Ni one nisu izpitane kao ni
say taj kraj, ko ji je gravitirao srednjovjekovnom gradu Zvecaju, udaljenom tek
nekoliko kilometara iztocno odatle : Zvecaj zvuci kao Nebocaj, Dragocaj -- imena
ranijih slovenskih viekova u Bosni - te mozemo iz toga zakljueiti da grad potjeee
iz ranog srednjeg vieka.

SLUCAJNI NALAZI
Na Boreu i pripadajucoj okolini nadeno je srazmjerno malo predmeta, za koje
se zna, ko ih je nasao i kako su izgledali, a vise ih je ukriveno od okolnog stanov­
nistva. Najmanje se zna, sta su nasli mnogi »kopaci zlata«, sto su ovuda vrsljali do
Svjetskog rata.
Duka Obradovic nasla je na Velikoj Stijeni 1912. zlatni privjesak za ogrlicu,
velicine veceg dukata . Privjesak je imao s obe strane neku plastienu dekoraciju.
[61]
91

Prodan je u Mesice zeljeznickom cinovniku Loncaricu. Malo prie toga vremena

na~ao je na Pavlovini Milovan Koprivnjak, tezak iz okoline, mali lo ncic sa zlatnim
novcem.Navodno cetvrtastog oblika, sto bi nas upucivalo na Bizant. Sta je od
novca bilo, ne zna se. Nekako pred sam Svjetski rat, nasli su na Pavlovini musli­
mani Elezi sa Surova mali cup zlatnog nov ca. Sta su od njega uradili, ne zna se no i
spomenuti Koprivnjak i Elezi postali s u iza nalaza, po pricanju tezaka s Varosista,
bogati seljani. Prosle godine (1939.) nasla je na Maloj Gradini djevojcica Zorka
Danila Obradovica zlatan muski prsten s draguljima. Prsten je prodan zlataru Milo su
Tesovicu u Rogatici za 300 kuna . Djevojcica iz porodice Kujovica nasla je na Maloj
Gradini bakreni novcic sa slikom i slovima. Detaljniji opis nisammogao dobiti, a
novcic je negdje u kllci zagubljen. Neizv jestan je nalaz jednog grumena istopijenog
zlata.
Na Cizi je nadeno velikih kame nih kugli, a malih na vise mjesta narocito na
osmatracnici Velike Gradine. Jedna velika lezi i kraj rieke u blizini tragova srednjo­
vjekovnog mosta. Gvozdenih gradevnih cavala i drugih gvozdenih predmeta nailazi
se po pricanju cesce. Ja nisam od svega ni~ta vidio osim mnogo rbina grncarije izpod
Velike Gradine gdje ona granici s Cizom .

Zusammenfassung
Die mittelalterlichen, rein bosnischen Burgen als Bauten fanden bisher wenig
Erwahnung in der Fachliteratur obwohl ihre Ruinen fa sst auf jedem Schritt in de n
Bergen zu finden sind. Jedenfalls befinden sie sich auf steilen Anhbhen, gewbhnlich
<:eitwarts von Verkehrslinien auf felsigem , zerkliiftet.p.m und wasserarmem Boden,
regelmassig mit dichtem Gestrtipp verwachsen und nur im Hochsommer zuganglich,
da im Herbst und Frtihjahr regnerische s lind nebeliges Wetter in den bosnischen
rauhen Bergen jede archaologische Arbeit, zu welcher mehrere Tage notwendig sind,
erschwert. Wie in keinem anderen Nachbarland hat der bosnische Adelige, arm an
technischen Mitteln und noch armer an Zahl der guten Verteidigungswaffen seine
ganze Sorge dem Suchen nach einem passendem Orte gewidmet, wo ihm und seinem
Schlosse oder seiner Burg die Natur selbst die grbsste Sicherheit bieten konnte . Dazu
eigneten sich am besten die feJ sigenBergnasen, deren steile Abhange auf drei Seiten
yom Wasser einer Flusskrtimmung besplihlt wurden, dann spitzige einsame Felsen,
Bergspitzen, oder doppelte Flusskrlimmungen. Bei letzteren ging eine Burganlage
auch auf da s andere Ufer hintiber, da es gefahrlich war, dem Feinde einen Sttitzpunkt
auf der and e ren Seite zu gewahren. Es geht daraus klar hervor, dass es bei .einem
solchen Verfahren in der Auswahl der Baustelle fUr so eine Burg kein System gab,
weshalb sich auch die Grundrisse der bosnischen Schlbsser und Burgen verschiedenst­
artig gestalteten. Der ausgewahlte Ort beherrschte die Leute, nicht diese jenen: die
Verteidungsmauern zog en deshalb bergauf bergab tiber Kltifte und Wasserri sse hin,
so dass der Grundriss einmal rund he rum ging , das andere Mal sich in die Lange
zog, und wieder einmal das Bild eines Spinnennestes zeigte. Das Hauptaugehmerk
wurde dem Eingang stor gewidmet, liber welchem sich gewbhnlich ein mehrstbckiger
Turm erhob. Dieser und die Ringmauern sind aus unbehauenen, be i der Hand lie­
genden Steinen gebaut, so dass zuerst die Aussenflachen der Mauer aus grbsseren
92 [62J

Steinen verfertigt wurden und dann das lnnere SteinbrUhe ausftillte. Die Innengebaude
sind fast ausnahmslos aus Holz gebaut, ebenso die TUr- und Fensterstocke, weil von
gut behauenen Steinen in Ruinen der rein bosnischen Burgen und Schlosser keine
Spur zu finden ist. Es ist selbstverstandlich, dass man sich aus Mangel an besserem
Trinkwasser fast ausschliesslich mit Zisternen begnUgte.
Eine der grossten mittelalterlichen Bu'rgen, nicht nur in Bosnien sondern auch
auf der Balkanhalbinsel Uberhaupt, war die Hbhen-burg Boral': (Boratsch), deren
Massenruinen unweit der Eisenbahnstation Mesici-Rogatica weit ausgebreitet liegen.
Die Burg war Sitz der bekannten bosnischen Adelsfamilie RadinoviCi-PavloviCi, welche
iiber die ganze Gegend von Sarajevo bis zum Drinafluss herrschte, ausserdem in der
Herzegovina grosse Grundstiicke besass. Hauptvertreter der Familie wahren FUrst
Paul (Sohn des Radin) und sein jUngerer Nachfolger Radoslav, welche damals in das
Staatsleben Bosniens beide schicksalsweise eingegriffen haben. Der letite hat die
Burg 20 einer Hofburg, und die Familienwiirde 20m Erzherzogtum (Grosswojwoden­
schaft) erhoben. Die Familie war sehr reich, hatte einen Palast in Ragusa und Ehren­
biirgertum. Ihren Reichtum verdankten sie den erzreichen Bleiwerken von Olovo und
einigen damals bekannten Zollstatten. Durch ihr Land zog namlich die grosse bosnische
und ragusaner Landstrasse. Die Burg selbst lag fast inmitten dieser Kreuzungspunkte
und vieler anderer Landes- und Lokalverkehrslinien .
Die aussere Ansicht und die Geschichte der Burg ist uns leider unbekannt
geblieben . lhr Name und sogar ihre Lage ist wahrend der verflossenen Jahrhunderte
in Vergessenheit geraten. Erst vor ein par Jahrzehnten gelang es dem gewesenem
Musealdirektor H. Skaric die Ruinen bei der obgenannten Eisenbahnstation als die
von Borac 20 identifizieren. Aber einiges wissen wir Uber die Burg doch, weil viele
schriftliche Dokumente bestehen, welche hier ausgefertigt worden sind. So sind uns
aus denselben die Namen einiger Wojwoden (Heerftihrer), Knezen (Gaufiirsten), Hof­
marschalen (Dvorski), Hofschreiber und geistlichen Wiirdentrager bekannt. Einer der
Hofschreiber bedient sich sogar des Titels eines Kanzlers! (Logothet).
Die letzten Herrscher der Burg Borac, die jiingeren Sbhne des Radoslav, Peter
und Nikolaus, verschwanden samt ihrem Hab und Gut in den stiirmischen Tagen
des Jahres 1463. Die TUrken verbrannten die Burg bis auf die Grundmauern. Die
aussere Ansiedlung (Vorstadt, Sotto-Boraz) mit stakrer ragusaner Handelskolonie
hielt sich noch ein par Jahrzehnte hindurch und Ubersiedelte hbchstwahrscheinlich
nach dem unweit von den TUrken errichteten grosseren Marktplatz Celebi-Pazar (das
heutige Rogatica).
FUr die Anlage der Burg wurde die Nase eines BergrUckens erwahlt und aus­
genUtzt, die sich anderthalb Kilometer westlich von der obgenannten Eisertbahnstation
mit ih.ren zerkli.ifteten steilen Abhangen langs einer FlusskrUmmung des Pracaflusses
gegen das im Norden gelegene Dorf Varosiste hinzieht (Abb. 1). Zwei kleinere Sattel
durchschneiden so den Kamm des Bergriickens, dass die Kote 720 von der Kote 735
abgesondert blieb und diese wieder von der Kote 667. Dieser Zufall gab eben den
Anlass, dass die Burg in drei Etappen erbaut wurde: Zuerst der Bergfried mit kleinerem
Burghof auf der erstgenannten Kote (Velika Stijena), darnach die Burg auf der nach­
sten Kote (Velika Gradina) und zuletzt die Mala Gradina, von dem zweiten Sattel
angefangen bis zur Kote 667. Zu gleicher Zeit wurde wahrscheinlich der vierte Teil
der Burg Borac auf dem anderen Ufer, cca 500 M nordwarts auf einem steilen, wild­
gezackten Felsen, der sogenannten Dolovska Gradina, erbaut (Abb. 1 u. 11). Der 'Aus­
[631
93

bau dauerte Jahrzehnte und wahrscheinlich das garize Jahrhundert hindurch, beiWufig
von der Mitte des XIV Jahrhundert bis zum Jahre 1463.
Der Haupteingang in die Burg war bei der Kote 667, zu welcher ein iiber zwei
Graben bis heute erhaltener im Felsen gehauener Weg fiihrt. Das Eingangstor wurde
durch einen starken Turm bewacht, in dessen Grundmauern eine teilweise nocll
erhaltene Zisterne zu sehen ist (Abb. 3). Der weitere Ausbau dieses Teiles der Burg
ist aus dem Grundriss (Abb. 2) ersichtlich. Vom Tore gegen Norden zu zieht sich
eine 70 M lange Schildmauer, gegen Westen zu eine solche von 90 M Lange. Die
SUdseite der Anlage ist durch steile Felsen geschiitzf 1m Inneren sind einige planierten
PliHze sowie im s teinigen Boden ausgehauene rechteckige Gruben zu beobachten .
Die nachste Anlage der Burg, - die Velika Gradina - zeigt im Gesamten
einen kreisformigen Grundriss (Abb. 6) . Sie ist mit voriger durch einen Sattel, welcher
querUbermauert ist, verbunden . Oberhalb der Mauer liegt jenseits auch ein starker
viereckiger .Turm. Beide Tiirme, dieser und jener im westlichen Teile der Mala Gradina,
haben hier den Zutritt zur Velika Gradina Uberwacht. Zwi schen beiden ftihrt uns der
Weg neben einem auf der linken Seite liegendem Gebaude zum Eingangstor der Velika
Gradina iiber welchem auch ein Turm die Wache hielt (Abb. 6). Von hier gelangt man
durch den grossen Burghof Ng IV (Abb . 6) zum zweiten Sattel, oberhalb dessen diesseits .
am HUgel der eigentliche Hof, - ein Wohnturm - hoch emporragte. Dieser war
durch einen Zwinger, durch die Ringmauern und einen doppelten Graben stark
geschiHzt. Neben ihm lag ein kleineres Gebaude, wahrscheinlich eine Hofkapelle,
wahrend die anderen WQbn- und Wirtschaftsgebaude aus Holz gebaut waren . In der
Nahe sehen wir eine ziemlich erhaltene Zisterne, die Uberwolbt war, dann etwas weiter
im Osten noch die Grundmauern eines Wachtturmes. Unter der Kote 735 von ostlicher
Seite finden wir die Uberreste der grossen Schiidmauer (Veliki Zid), deren Dicke
3·30 M erreichte. Auf einer steilen Felsenwand, welche yom Norden her die Burg
beschiitzte, war ein kleiner Beobachtungsposten errichtet. Er war sicher mit einer
Wurfmaschine oder einer kleinen Kanone ausgestattet, da man im Inneren der Grund­
mauern eine grosse Anzahl von steinerner Kugeln fand. Die BurghOfe, die an den sUd­
lichen und nb rdlichen Bergabhangen terassenweise lagen, wurden fUr Garten, Stallunge n
und Baupl3tze ausgeniitzt.
Der Sattel zwischen dieser und der nachsten Burganlage auf der Velika Stijena
wurde auch durch eine Quermauer und eine starke Wache befestigt. Uber einige
s teinerne Treppen gelangen wir auf den felsigen Bergkamm und stossen bald auf
eine grbssere rechteckige Vertiefung (Abb. 10), welche anfangs eine Kalkgrube war
und erst spater als Zisterne oder Keller diente . Ein steinerner Pfad zieht von hier urn
kleinere Felsen herum zu einem bis auf 8 M durch menschliche Arbeit verbreiteten
Graben, Uber we lchen eine bewegliche Briicke fUhrte .A uf einer Seite des Grabens sind
ihre in den Felsen gemeiselte Lager noch zu finden. Oberhalb dieser Stelle ragte der
hohe Bergfried, dessen Basis ein Dreick war.
Die vierte Anlage der Burg bestand aus einem in den Felsen der Dolovska Gra­
dina errichteten Wachtturm und einer steinernen BrUcke darunter, welche als BrUcken­
k bp fe je einen kleinen Turm auf beiden Flussufern hatte.
1m allgemeinen genommen sehen wir, dass die Burg Borac nach allen technischen
Prinzipien des Mittelalters gebaut war und nur Anderungen zeigte, welche die Neuerun­
gen im Kriegswesen hervorriefen. Was das Baumaterial und seine Verwendung anbe­
langt, verfuhr man bei dieser grosse n und reichen HQfburg genau so wie bei anderen
94 l64J
rein bosnischen Bauten des Mittelalters: Die ausseren und inneren Verteidigungs­
mauern sowie die Mauern der Tilrme wurden so gebaut, dass ihre Aussenflachen aus
unbehauenen Steinen bestanden, welche reich mit gutem Kalkmortl gebunden waren,
wahrend ihr Inneres mit Steinbrtihe (Mortel und gebrochener Stein) ausgefUlIt war.
Gemeisselte Steine, ausser einigen Stticken von Tropfstein, konnte man in der ganzen
Anlage dieser grossen Burgruine nirgends finden. Zum Binden der Bausteine fUr die
ausseren Mauerflachen hat man soviel Mortel genommen, damit man mit ihm nicht
nur die Fugen zwischen den Steinen ausfUllen, sondern die ganzen AussenfWchen glatt
machen konnte. Die Wohn- und Wirtschaftsgebaude, Treppen im Inneren und Dacher
sind aus Holz gewesen.
In der nachsten Umgebung der Burg ist die Lokalitat Cisa zu erwahnen (Abb. 1),
da der Name vom italienischen Worte Chiesa (Kirche), im Dialekte Cesa und Cisa (I.
Tschisa) gesprochen, abstammt. Tatsachlich befindet sich auf derselben Lokalitat ein
grosserer mit Erdboden bedeckter Schutthaufen, worunter auch alte Mauerreste zu
beobachten sind, was auf eine Kirchenruine deutet. Stidlich von hier, auf einer kleinen
steinigen Anhohe, oberhalb der Lokalitet Radjevici, steht eine im steinigen Boden
ausgehauene Gruft mit dem Grabstein des Hofgeistlichen Radoslav Bradjevic, welcher
laut schriftlichen Dokumenten im Jahre 1454 am Hofe lebte. Von da gegen Norden
lag die Unterstadt. Weiter nordlich stiessen wir auf die Lokalitat Carina, was auf
ein Zollamt hindeutet. Von dieser Lokalitiit gegen Norden anschliessend liegt die
grosse Nekropole von Borac mit einem der interessantesten bosnischen mittelalter­
lichen Grabmonumenten, was dessen Inschrift und plastische Dekoration betrifft
(Abb. 13) . .
 Srednjevjekovna grobJja ·u Stuparima 1· Rastiku

Napisao
Dimitrije Serg'ejevskij

Mittelalterliche Friedhofe in Stupari und Rastik

von Demetrius SeFgejevski ,

Pisac ovih redaka imao je priliku posjetiti 1938. g. kladanjski kraj. Iako je
proucavanje srednjev jekovnih nadgrobn ih spomenika dosta daleko od njegove
struke, ipak, dospjevsi u pitomo seoce Stupari, nije se mogao oteti ljepoti jedne

Slika 1.

male srednjevjekovne nekropole i zelje da ponese nekoliko fotografija i skica kao

uspomenu na te lijepe spomenike. Groblje lezi veoma slikovito na nizkoj kosi,
koja dominira dolinom rijecice Gostilje i cestom iz Kladnja u Tuzlu. Zemljiste
pripada Hamidu Hodzicu, cija kuca lezi uz samu nekropolu . Svega je sacl;\'3no
96 [2\

sest velikih kamenih »stecaka« u Bosni obicnog oblika - sarkofaga. Svi su pri·
blizno jednog te istog tipa: sarkofag »na dvije vode«, kako se kaze u Bosni, to
jest krov sa sljemenom. Sa svojim postoljem, koje ima oblik debele cetverouglaste
ploce, spomenik cini jednu cjelinu, to jest napravljen je od jednog komada, sto
se moze dosta cesto naCi po Bosni. Orijentacija grobova je sjeveroistok - jugo­
zapad.
Br. 1. NajveCi i najljepsi spomenik nalazi se na najistaknutijem mjestu na
zapadnoj strani groblja i najvise pada u ocI. On ima oblik sarkofaga i stoji,
kako smo rekli, na postolju, prema kojemu se malo suzava. Materijal je kreenjak.
Visina sarkofaga je 1.45 mt, sirina gore 1.35, sirina dolje 1.12, duzina gore 2.58,
sirina kose strane krova cca 0.70. Postolje nije napravljeno u obliku jednostavne
ploce, kao kod veCine ovakvih spomenika, nego ima jednu malu stepenicu (vidi
se na slici). Dosta je dobro saeuvan, sarno je odbijen sjevero- istocni ugao i otu­
can je po rubovima. Ima i pukotina. TeSko je kazati, da Ii je ornament urezan iii

Slika 2.

izpupcen: jedno prelazi u drugo. Po rubovima su bile, sada veCim dijelom otucane,
»lajstne«. Najbolje je ocuvana sjevero-istocna strana (Tab. I., sl. 7). Jedna vertikalna
lajstna dijeli je po sredini, a jedna druga horizontalna dijeli u »r.amenima« (na najsirem
mjestu). U gornjem dijelu prikazane su dvije male spirale, u donjem dvije velike
i dvije rozete. Od donjeg kraja vertikalne lajstne idu dvije kose lajstne, od kojih
se odvaja po jedan grozd (u reljefu). Pcotivna kratka strana - jugozapadna ­
ima jednu slienu vodoravnu lajstnu, od koje se u sredini pruza druga vertikalno
do postolja. Gore - u zabatu - jedna primitivno izradena ljudska glava, en face,
izmedu dvije rozete (Tab. I., sl. 8) . Dolje su dva para velikih spirala, koje izpunjavaju
citav slobodan prostor. Na jugoistocnoj dugoj strani idu u sredini tri vertikalne
crte, od kojih one vanjske savijaju se u spirale. Po dvije kose crte idu od sredine
donjeg ruba; iznad Iijeve urezana je ptica. Sjeverozapadna duga strana ukrasena
je na sliean nacin, sarno mjesto, gdje bi trebala da bude ptica, odbijeno je (slika
1). Krov je pokriven sa cetiri cik-cak Iinije, tai{o da oponasa, kako izgleda, krov
pokriven drvenom »sindrom« u · cetjri reoa (»savova« - rekli bi bosanci) .
[3J 97

Br. 2. Drugi spomenik isto ima oblik s2l.rkofaga, sa:mo se ne suzava prema
dolje. Visok je u sljemenu 1.17 m, sirok 0.97; duzina iznosi 2.05, sirina kose strane
krova 0.565. Po rubovima (i dole) ima okruglu lajstnu. Ornament ima sarno sa
kratke jugozapadne strane. Odbijen je sjeverni rub i poneSto su otucani ostali rubovi.
Na kratkoj jugozapadnoj strani prikazan je jedan stab. Rad je dobar. Uzprkos
svoje jednostavnosti, a mozda bas radi nje, taj stecak pravi jedan vrlo ugodan
utisak (slike 2 i 8).
Br. 3, koji stoji pored broja 2, obicnoga je tipa, sarno sljeme nije raYno, nego
u sredini je vise (vidi se na slici 2) .
. Br. 4, je jedan stecak manjih dimenzija, malo je nag nut na stranu, tako da
se dobro vidi, da je napravljen u jednom komadu sa postoljem. Odbijena mu je sje·
vero-istocna strana i nesto juzpi cosak. Ornamenta ima na jugo-istocnoj dugoj

Slika 3.

strani: tri vertikalne crte u sredini, od kojih se obje vanjske savlJaJu U velike spi­
rale. Jugozapadna (kratka) strana ukrasena je u sredini vertikalno postavljenim sta­
porn, od kojega se odvijaju dvije velike spirale. Gore su dvije rozete (slika 3).
Br. 5. Stecak istog oblika. Jedini mu je ukras slika sjekire.
Br. 6 je steeak bez ukrasa, stoji nesto dalje prema iztoku.
Ne ulazi u piseeve namjere da datira ove spomenike, premda bi ovo biloza
nas od velikog interesa. Ali prema sadasnjem stanju naseg poznavanja srednjev je­
kovnih spomenika u Bosni, bilo bi to s nase strane sarno nagadanje. Tezko je
uobce razpravJjati 0 tim spomenicima, dok nemamo njihovog sistematskog opisa.
Jedan takav korpus, makar i nepotpun, bezuvjetno je potreban. Sada nismo eak ni
sigurni za porijeklo samog oblika, iako ga zovemo ))sarkofagom« po slicnosti sa
kasno-antiekim sarkofazima. Rod spomenika iz Stupara pada u oei obrada krova na
spomeniku br. 1: ona, kako izgleda, oporiasa drveni krov. To vidimo i na drugim
7
 (41
98

spomenicima kako u iztocnoj, tako i u zapadnoj Bosni. Ali · nesto sJicno vidimo i na
antickim sarkofazima.
Ni 0 ornamentu, koji krasi nase spomenike sa strana, ne mozemo puno da
reknemo. Razumije se, pada · u oci upotreba spirala, takoder. rozeta i grozdova.
Mozda su oni nasljedstvo iz antickog doba, a spirale cak i iz prehistorijskog. Ali
sve su to samo predpostavke, koje zahtijevaju dokaze. Ostaje nam. dakle, jedini
sigurni put, da prikupimo cim vise materijala.
ZavrsavajuCi opis ovog malog groblja u Stuparima, treba jos spomenuti, da
pored ovih stecaka nema spomenika novijeg datuma. Stanovnistvo Stupara su mu­
slimani.

f~ )i ~r\{,
-l~2-'_l.l--!""~~;.:o:~~~~!IIIl(~Li/h ~

c:=; C~\lr ~llu(\~\

Slika 4.

Groblje u Rastiku

Nekoliko kilometara juznije od Stupara prema Kladnju, u mjestu zvanom

»Rastik«, nalazi Se maleno srednjevjekovno groblje. Ono lezi na kosi iznad ceste
u hrastovoj sumi i, kako izgleda, mladeg je porijekla nego groblje u Stuparirna.
To nisu »sarkofazi«, nego okomito postavljene ploce, sa sljemenom gore, dolje
uze. Svega ima njih deset komada. Od njih sest stoje po tri u dva reda, ostali su
postavljeni tu i tamo. Vecina spomenika je bez ukrasa. Ipak na jednom je prika­
zan mali kriz, na drugom jc polumjesec (izpupcen), na trecem poveci izpupceni
I<riz, a pored njega izpupceni kolut, koji pravi vise utisak jedne zdjelice, nalik
na anticku pateru (kako su nju prikazivali na spomenicima), nego Ii na jedan
[5f 99

vijenac (stika 6). Napokon jedan spomenik ukrasen je izpupcenim ornamentom sa

sve cetiri strane. Ornament se malo u cemu razlikuje na protivnim stranama, zato
i donosimo ovdje crteze sarno jedne siroke i jedne uzke strane (slike 4 i 5). Spo­
menik viri iz zemlje na 1.55 m, sirok je gore 0.95, a debeo 0.45. Na sirokim stra­
nama izpupceni ornamenat prikazuje figuru nalik na drvo: dosta debelo truplo racva
se u pet tankih grana, koje se pri kraju savijaju; srednja grana zavrsava se pri
kraju kolutom. Protivna strana ima slican ornament, sarno ima ne pet nego tri

Slika 5.

grane, a srednja se zavrsava necim nalik na lisce. Na uzkim stranama prikazana

su po dva kratka stapica, koji se savijaju pri kraju.
UzporedujuCi oblike ovih spomenika s onima iz Stupara vidimo, da su ti oblici
veoma daleko jedan od drugog, iako i postoji manja slicnost u nekim detaijima.
Isto mozemo reCi i za ornament. Tezko je naCi geneticku vezu izmedu ove dvije
vrsti spomenika. OgraniCit cemo se na ovu konstataciju, dok cemo od daijih za- .
ktjocaka i u ovom slucaju odustati.
Na ovom groblju niko se sada ne l<opa, a i ovaj oblik nadgrobnih spomenika
nije sada u upotrebi.
7'
100 [6]

Zusammenfassung
. 1m vorliegenden Artikel sind zwei kleine mittelalterliche Friedh6fe in Stupari .
und Rastik bei Kladanj (Ostbosnien) beschrieben. Die Abbildungen 1-3; 7, 8 stellen die
Grabsteine von Stupari dar. Die Form der Denkm~iler ist die bekannte der mittel­
alterlichen Grabdenkmaler Bosniens, - die eines Sarkophags. Was aber uns auf­
fallt, ist das Ornament, welches die Denkmi:iler ziert. Den wichtigsten Platz nehmen
grosse Spiralen ein. Von sich selbst wendet sich unser Gedanke an die Spiralen,
die in vorgeschichtlichen Zeiten auf dem Balkan, wie auch in anderen Teilen Euro-

Slika 6.

pas, an Schmucksachen und anderen Objekten angebracht waren. Wenn wir aber
unsere Aufmerksamkeit den R6merzeiten in dieser Gegend schenken, werden wir
Spiralen auch auf einigen Grabdenkmalern in Ostbosnien finden. Auch die Rosetten
und Trauben, die die - Gr..tbdenkmaler von Stupari schmticken, k6nnten eine Erb­
schaft aus der antiken Zeit sein. Es ist das Einzige, was uns berechtigt dieses tiber
die Form und das Ornament dieser Denkmaler zu sagen. Urn weitgreifendere Aus­
serungen zu machen oder die beschriebenen Denkmaler genau zu datieren, dazu
haben wir zu wenig Material.
Auch von den Denkmalern vom Friedhofe Rastik (Abb. 4-6) k6nnen wir nur
vermuten, dass sie jtingeren Datums sind, als jene aus Stupari. Die Formen der
Denkmaler von diesen beiden Gruppen haben nichts, oder fast nichts gemeinsames.
Man kann keinen genetischen Zusammenhang zwischen den Ornamenten beider
Gruppen finden. Es ware auch zu gewagt, ihn zu suchen. Das n6tige Material zu­
sammenzubringen ist unsere erste und wichtigste Aufgabe.
 Starine u Dobrunu
Napisao D. Mazalic

Dobrun je cdee spominjat zadnjih decenija. radi svojih starina koje su dije­
10m i opisivane, ali je ostalo jos mnogo toga neproucenog, pa i dosad nepoznatog,
cijim otkricem nastupaju i novi momenti koji pruzaju jasniju sliku i onih st,arina
koje su dosada vec proucavane. U slijedecim retcima iznijet cu rezultate mog pro­
ucavanja dobrunskih starina koje sam vrsio u toku Ijeta 1940. s namjerom, da do­
punim dosadanji rad u tom pogledu.

* * *
Kad je govor 0 Dobrunu, uvijek se misli na Gornji Dobrun, jer veci dio starina
lezi u njemu i jer je to zapravo historijsko mjesto pod cijim je gradom lezala i crkva,
rna da je ona danas, u koliko se to odnosi na duzinu puta, bas na sredini izmedu oba
sela: Gornjeg i Donjeg Dobruna. Donji Dobrun nastao je kasnije, u tursko vrijeme,
kada je poznato trgoviste srednjeg vijeka i ranijeg turskog vremena, razvijanjem
Visegrada, propalo. Svakako je i zemljiste danasnjeg Donjeg Dobruna bilo nase­
Ijeno i u srednjem vijeku, jer to jasno svjedoci i par nadgrobnih kamenova male
bosanske vlastele koji Ide usred sela.
Najvaznije starine u Gornjem Dobrunu su crkva i stari grad, zatim njihova
neposredna okolina.
A} Grad. Dobrunski grad je cesto sp ominjat u literaturi no nije opisivan. lato
je i ostala nepoznata cinjenica da se on sastoji iz dva dijela od kojih se jedan
nalazi na desnoj, a cirugi na lijevoj obali Rzava. Razlog je taj, sto se to ne primje­
euje ni iz najblize okoline, ako se grad posmatra iz doline (sl. 2). Tek kada se
ispnemo do stanovite visine koga bilo okolnog brda iii na sam grad, primjeti se da
Rzav rastavlja sistem utvrda na dva· dijela (sl. 1).
Udaljen oko tri sata hoda od Visegrada, Dobrun spada u niz vlastelinskih
dvorova koji su se nanizali duz prastarog trgovackog i vojnickog puta, koji je od
stare Vrhbosne vodio prema Drini i dalje na istok. latvarao je na mjestu, gdje je
podignut, potpuno usku dolinu rijeke, gospodario njom i pod strogom kontrolom
driao say promet koji se tuda odvijao. Sam pak, utvrden vecim dijelom prirodnim,
ali i vjdtackim zastitnim sredstvima, bi 0 je neosvojiv za svoje vrijeme. NajveCi
broj .ovakvih gradova podignut je u Bosni u drugoj polovini· XIV . vijeka, kada
se plemstvo umnozilo. la ovaj grad moze se reci da je izgraden takoder u XIV.
102 (21

vijeku, jer je i danasnja crkva pod njim tada podignutCl, sto znamo nCl temelju
zapisa. Ko je grad podigao, ne lOa se. S vrcmcnom je i dogradivan. Svakako se
moze uzeti da mu je zupan Pribil bio gospodarem u drugoj polovini XIV. vijeka,
jer je on osnivac danasnje dobrunske crkve. Godine 1383. spominje se Pribil u

Ca;"

a. ..
.f#,\ DobplAn Cor. DOBRUN
, COR.
S oJ(oling11l =
RA'IMJEI\NIK" :
I, 01 I
So 0
"'00 l!.OO

S. J. - Pregledna karta Gornjeg Dobruna sa okolinom.

zapisu nad crkvenim vratima 1 ). Pribil se zamonasio, a znamo to i za njegovog

sina Petra 2 ). Kako je ovaj teritorij u to vrijeme pripadao bosansko.i kraljevini, vrIo
je lako moguce da je nekako odmah iza te godine, posto su dotad2nji vlasnici otisli
1) Stojanovic : Stari s. zapisi i natpisi, br. 154.
2) Kasanin: Manastir Dobrun, Starinar 1926.-27., str. 68; St. Novakovic: Srpski pomenici,
Gl. s. [Jr. dr. 4~, str. 18.
[3] 103

u iTIonahe, iii radi nekog drugog razloga presao grad sa imanjima u ruke poro­
dice Radinovica-Pavlovica. Svakako ' se on spominje kao njihovo vl'astelinsko dobra
u pocetku XV. vijeka. Kao granicni grad svoje drzavine oni su ga i utvrdili, iako
je to ranije bio sarno dvorac. Velikog vojvodu, Radosava Pavloviea, najjaceg pred­
stavnika svoje porodict', vidimo u godinama 1423. i 1433. u DObrunu 8 ). Inace
o gradu nemamo vise historijskih poda taka iz vremena samostalnosti bosanske
drzave. Turci su ga uzeli mozda i prije 1463., jer se Visegrad spominje kao njihov
kadiluk vee 1462 4 ).

SI. 2. - Pogl ed na Dobrunski stari grad s a zapada.

Pod g-raciom je bilo podgrade,poznato trgoviste srednjeg vijeka, u kome je

bilo i dubrovackih trgovaca 5 ) . Ono je pod Turcima rano opustjel0 6 ), jer su oni
favorizirali Visegrad, ali sam grad i utvrdenja odrhvali su i cuvali radi njegovog
dobrog polozaja. Po usmenom saopstenju g. Kresevljakoviea, pilo je dizdara koji
su grad cuvali sve do u XIX. vijek.
3) .lirece k: Die Handelss tra ss en u. Bergwerke, str. 86, naporn. 300.
') Kresevljakovic: Turalibegov vakuf u Tuzli, Sarajevo 1941., posebni otisak iz GI. I. v. z.,
s tr. 15, napom. 31.
0) .lirecek : I1 <lV. dj. s tr. 86. U napomeni 300 ve1i p isac kako je dubrov ac ki kurir s reo u
Dobrunu nekog trgovca iz Olova 9. veljace 1442.
") Katarin Zeno prolazeci ovuda 1550 ne sporninje vise varo ii icu, vee sarno tvrdavu i crkvu
(Matkovic: Ova putopi sa XVI. vijeka, Starine X., str. 243).
104 [4]

lz situacinog (sl. 1) vidi se jasno raspored gradskih dijelova i njihov

U dvije okuke rijeke lezi eitav grad. Istocni dio, sastojeei se od dvije iii
mozda tri kule, podignut je na stjenovitom izdanku brda Rogova kojim je prolazio
put za Vardiste i dalje k istoku. To je na Iijevoj -obali dok se na na vrlo
strmom Orline, podizao dvorae koji je sa donjom kapijom i zidom,
Sto se od sjevernog dijela dvorea spustao do cinio istokracan trokut
vrh se nalazio kapl]L Posavsi od dobrunske erkve
stize se za 15 minuta do kapije. Kod drve­
nog mosta na Rzavu treba preei zel]. prugu i oznaeenom stazom na planu (s1. 1)
krenuti uz brdo.
su susjedni donzon-kulu, zatvarala je jedini
mali kojim se s juzne strane prici dvoreu. Nalazila se u jakom eeonom
zidu, duljine 14 m. sa 2.10 m. debljine. kapija bila stroka i visoka po 2
Svod se porusio, ali od sedrenih kva­
se vidi. Cvrstinu kapijskih vra ta, koja su sigurno bila od debele, oko­
vane hrastovine, direk ili poluga koji su se iza njih
postavljali. Njihovo leziSte i danas se vidi u materijalu je nesumnjivo zaostao
iz turskog vremena, ali se moze smatrati da je takav bio i u srednjem vijeku. Ma
da je bila s strane zasticena provalijom, ipak i s te strane
bio podignut jak zid. Zidovi u kojima je lezala kapija oeuvali su se u visinu 4-8
m. Od kapije, prema gradu, vodio je oduvijek put po kamenjaru, jer odmah iza
nje pocinje uspon s tri u kamen. Idud uz brdo i dalje se opa­
zaju tragovi stepeniea koje je vrijeme survalo, a na vise vidi se da
kroz zivac kamen, u sirini 1.50 do 2 m. se do pod sam
se iznenadi kad naide na hiljade i hiljade cvjetova podivlja\e perunike
prekrila teren s jugo-zapadne st rane grada, a jos lZ davnih vre­
mena, mozda i iz vijeka, nekoc u vrtovima na iii
njega. Ulaz u nisam mogao sigurno utvrditi, ali prilazna staza gubi se negdje
oko cisterne. Govorio mi je inaee starac Pavle Veselinovic iz StaniSevea i drugi
starae iz Gor. Dobruna koji su kao cuvali ovuda koze i ovee,
da je ulaz bio doista kraj cisterne (sl. 3). Desno od ulaza naiazilo se veee
riste se ulazi 10 sa sjevero-istocnog ugla u dio
gdje su, iza bile drvene za
stanovanje. Tu se u zidu i sad nalazi koja je nekad sluzilau kuhinji
iii podrumu za ostavu. Mozda je prednje dvoriste, koje smo spomenuli, sluzilo
kao vrt iii za onih koji su upotrebljavani iii na kojima su
i drugi posjetioci dolazili. I sjeverni dio u se ulazilo ii
dijela, takoder sa sjevero- istocnog ug\a, sluzio je za stanovanje. Odavle
je bio najljepsi izgled na okolinu crkve i onog dijela sto se nalazio na
strani su bile podignute duz zapadnog zida do s kojih se
uiazilo u kulu koja predstavlja i dio 549 m morem, a skoro
150 m nad crkvom, odnosno dolinom Kula je neSto oblika. Sluzila
vjerojatno kao osmatracnica i eventualno a po svoj prilici i kao
tamnica. Upozorio me g. Sokolovic, paroh dobrunski, zainteresovan i sam starinama,
na jedan ugao podruma te se pojavljuju na povrsini kosti i
dijelovL Prije par on nasao ns tom gotovo na povrsini, dva­
celicnih vrhova - uostalom arheoloski vrlo zanimljivih - od
[5J 105

se dva komada nalaze danas u zbirei Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Razgreuci na tom
mjestu zemlju i osuti malter naisao sam, vee s povrsine, na plocicu brigantine-oklopa
(15. vijek), dijelove ljudskog kostura i oko 30 em debelu naslagu humusa, nastalog

I
I
DO BRUN
/ STARI GRAD
ZA PADNI 010
i
/ --­
/--' MJERILO:
//
/ ,..
,. ,. ;,
-.0 '0

til
'/
/
(,

\,
....
- ... -- _ ~ ~~~ ~-- -- ~' ----­

SL 3, - - Dobrunski stari grad: tlocrt dvorca na desnoj strani Rzava.

od Ijudskih ljeseva. Otkud oni u tom ugiu kuJe, nije se tesk<? domisliti: iIi su zivi
zatvoreniei bjezali radi vode u podrumu u taj .ugao i tu umirali, iii su ubijeni baeani
kroz otvor podruma kuJe koji se nalazio nad tim mjestom. Ceste tragedije srednjeg
106 [6}

vijeka nasle s u eto i u ovom zamku svoje mjesto. Od ove kule sp ustao se pravo k
istoku jak zid do jedne stijene iznad sa mog Rzava, da se tako onemoguci svaki, iole
sumnjiv prilaz g radu.
Zidovi su podignuti, kao obicno u Bosni srednjeg vijeka, od obostrane opiate,
koja se sastojala od neotesanog kamenja iz neposredne okoline, povezanog dobrim
malterom u tolikoj kolicini , da je oplata mogla biti njim s obje strane posve za­
gladena. Izm ed u oplata nasuta je ka sa maltera i lomljenog kam e na . Malter se sa­
stojao od kre ca i rijecnog pijeska (sa Rzava) u omjeru 1: 2 iii 1: 3 pijeska. Malter
nije postigao poznatu tvrdocu srednjo-vjekovnih maltera, je r pijesa k nije dovoljno
bio cist. Isti je slucaj sa svim ostalim g radevinama srednjeg vijeka i kasni jih vre­
mena u ovoj oko lini.
Debljina zidova kreee se od 1.10 m do 2 m, a ima ih ocuvanih i do osam me­
tara visine, naro cito sa spoljne strane. Sjevero-zapadni dio kule bio je oJacan sa
unutrasnje strane zidom ciju svrhu nisa m mogao otkriti, osim, ako na tom mjestu
nisu pocival e step e nice koje su vodile u go rnje dijelove. To ojacanje nalazi se
naime na sa mom ulazu (sl. 3.).
U ovom dijelu grada, odnosno u ru sevi nama ovoga dvorca, na slo se dosada
dosta velikih gradevnih ca vala, jedan dugacki noz, ogromne makaz e, konjskih pot­
kova , ljudskih cjevanica i drugih kost i. Cisterna je bila ranije do sta dubok-a, i u njoj
se nailazilo na sitnu gvozdariju. Sve su te razne stvari rasturene, i ja nisam ni jednu
vidio. Prica se uporno po selu da su neki njihovi ljudi, kopajuei na gradu, nasli
noyce, no ovi to od sebe odbijaju. Svakako je razbijen lagumom dio poprecnog
zida, juzno od cisterne, u blizini pretpostavljenog ulaza . Ispod dvorca, sa istocne
strane, ima na dva-tri mjesta nivelisanog terena na kome su ranije mogle biti
drvene zgrade. i jedna peCina nalazi se u tom dijelu brda .
Da se dode do is tocn0g dijela dob r un skog grada, valja iei do dzamije drzav­
nim putem (sl. 1.), odatle do oba tunela, pa prijeei ieljeznicku prugu i kozjom sta­
zorn us peti se do velike peeine (sl. 2.), a od nje treba uziei na stari trgovacki put
(sad vee sasv im zapusten) i iCi njim do vrha, odnosno do t. zv. Prosjeke'), odakle
se moze dobar turista, i onaj ko ne dobiva lako vrtoglavicu, uspuzati do rusev ine one
kule sto ~e vidi sa svih strana (sl. 2. i 4.). Kakav je ranije bio uzlaz do nje, danas
se ne vidi, a sva kako je bio s te strane usjecen u kamen i snabdjeven drvenim ste­
penicama iii ljestvama. Kule na ovoj strani rijeke sluzile su vjerojatno sarno u voj­
nicke svrhe, a podignute su pojavom vatrenog oruzja i Turaka. Ova, 0 kojoj smo
malocas govorili, dizala se iznad samog prolaza starog puta, usjece nog kroz stijenu
u duzini od 12 metara. Mali broj strazara na tom mje stu mogao je sva kom za­
prijeciti prolaz. Zato se dobrunski g rad odrzao po svoj prilici sve do pred pad Bosne,
premda je bio Turcima na udarcu, i oni su vee odavno sjedili u Vrhbosni i Hodi­
didu. ist ina, njegovi vlasnici, PavloviCi, bili s u pod tutskim protektoratom.
Od spomenute kule ocuvao se osim teme ljnog zida jos sa rno dio zapadnog, oko
4 m u visinu i s irinu. Kula je bila nepravilnog oblika u svojoj osnovi, ali je prema
gore vjerojatno prelazila u kruznu osnovu sa 4 m prijecnika , iznutra; mogla je imati

7) ' Koga ne zan ima velika pec ina, lak;e ce doci do Prosjeke, ako prode kroz tunel ddav­
nog puta i uspne se s njegove istocne str ane se rpentinama s tarog puta ilto se viju nad s amim
tunelom (s!. 1).
[7j
107

v~sin~v~~ ~. m. ~bljina zidova iznosi 1.10 m. Ostatak zapadnog zida do nedavno je

blo VISI I In:.ao Jed~n prozor, no kako je pretprosle godine (1938.) udariounjega
grom, poruslO ga Je.
. .S~lavzeci grebenom prema sjeveru nakon pedesetak koraka dolazi se do druge,
vece I Jace kule (sl. 5. i 6.). Njezin obujam je 23 metra. Zidovi su joj debeli pri dnu
1:4? ~'. a gore l.1Om. Preostali dio visok je do 8 m. I ulaz joj je bio negdje na toj
VISIllI, Jer ga na ovome preosta\om dijelu nigdje nema. Uzlazilo se do njega sigurno
drvenim Ijestvama koje su se mogle za slucaj opasnosti podici . Po izv jesnim znacima

~
\\ .{

SI. 4. - Dobrunski sta ri grad: pogled na podor glavne kule istocnog diela grada i na
rusevine dvorca ·u pozadini.

sudeci, mozda su na kulu vodile i stepenice koje su sa spoljasnje strane lezale na

direcima usadenim u zid. Ova kula imala je zadatak, da motri na one dijelove defilea
rijeke sto se ' s drugih utvrdenja nisu mogli posmatrati, a to je dio rijecne doline sto
se zove Jasle (sl. 1.) i istocna padina brda, ispod dvorca. Ispod glavne kule, za jedno
pedeset metara nize, nalazi se vec spomenuta ogromna pecina koja se proteze u
pravcu one druge kule. Da Ii je ta kula s peCinom imala direktne veze trebalo bi
pomnije istraiitLMogucnost postoji.· Pecina ' se sastoji od. trosnog kreenjaka i po­
kazuje tragove Ijudskog -prebivalista.U njoj iive sad a jata divljih golubova u pred­
njem dijelu, a u unutarnjim, mracnim prostorijama, ogroman broj slijepih miSeva
koji vise po danu u velikim grozdovima po tavanicama.
 [8J
108

Jos jedna, treca kula, morala je postojati i to na izbresku koji se od dviju

opisanih kula produzuje u jugozapadnom pravcu. To sam mjesto oznaCio u . sl. 1.
upitnikom . Na njemu sam nasao ostataka zida, no najvise maltera. Pa i dalje uz gre -

DOBRUN
STARI GRAD
'I~T01NI 010'

MJEI\lLO:
~ _,~------~~~
\.'\ .110 ~ 1,0 ~ ~o
/ 1~
/­

,-1 ?gf
s

S1. 5. - Dobrunski stari grad: tlocrt utvrda na lievoj strani Rzava.

ben. Kak~ je mj,esto strmo, spira ga lako voda i unistava mu trag. Sa onom kulom
na drug{)J stram Rzava bile bi cetiri, a toliko ih spominje i Katarin Zeno na svom
prolazu ovuda, 1550. 8 ) . .' .

8) Matkovic: Dva talijanska putopisa, ;Sta rine X., str,243.

[9] 109

Opisane kule ovoga, istocnog dijela dobrunskog grada, podignute su na brzu

ruku. Tose vidi po njihovoj izgradnji. Sigurno je da su svake noei, a u nemirnijn
vremena i danju, silazile iz njih straze, da cuvaju prolaz, zvani Prosjeka, koji smo
ranije spomenuli (sl. 5.). Ne govori uzalud Zeno 0 jakim straZama i dobrom cuvanju
grada. 9 ).
B) Neposredna okolina. Naselje koje je bilo pod samim gradom takoder se
c.eSeespominje u napisima 0 Dobrunu. Narocito se isticu u tim napisima tragovi
gradevina po polju·. Medutim danas u selu slabo ko 0 tom ista zna, iii ako vee, onda
posve nejasno, tako da je covjek upucen da sam prede say teren i naisavsi na po­
jedine tragove moze tek o~da i od obliznjeg stanovniStva da cuje u pojedinostima
stogod, sto pripomaze upotpunjavanju cjeiine.

S1. 6. - Dobrunski stari grad: podor jedne kule

izto~nog diela grada.

Jugozapadno od grada, a nasuprot useu potoka Jablanice (sl. 1.), na desnoj

obali Rzav~, tik uz sarno brdo, bilo je neko naselje. Stari put koji je vodio iz Vise­
grada pokraj crkve, udarao je ravno na njega. Temelji jedne, ogromne zgrade, Cija
je duzina iznosila 36 m, a sirina 18, dobro su se ocuvaWO). Do nedavno bilo je tu
zidova visokih i preko 2 metra flo upotrijebljeni su za razne novije gradnje: zeljez­
nicku prugu, cestu, kuee itd., posta su bili izgradeni od veeeg kamenja. SudeCi po
jednom detalju uglovi su bili izvedeni od tesanika. Debljina zidova iznosila je pri
"J: Isto tamo.
10) Kod T.rifkovica (Nase/ja II.) veli~ina je 'ozna~ena sa 30: 15 m. Isto kod Defterdarevica
koji se bez sumnje za njim poveo (Defterdarevt~: Grad Vi~egqld i okolina , Sarajevo, 1924.).
tiD [10J ,

temelju 1.10 m. To je inace obicna mjerll za Jace zidove srednjevjekovnih gradevina

u Bosni. Moglo bi se izte mjere zakljuCiti da ova zgradanije imala vise ad jedno&,
najvise dva kata. Ulaz joj je .b io sa jugozapadne strane, ali nije nemoguee da su i
na uzim stranama zgrade bilisporedni ulazi, odnosno izlazi. SudeCi po veliCini naga­
milane rusevine, glavna kapija bila je izgradena na izgled trijema koji je iskakao
izvan zgrade za oko pet metara, kao !ito se vidi nesto slicno na ulazima starog sara­
jevskog bezistana (sl. 7.). Desno i tijevo od kapije bili su uzduz zidova dueani,
odnosn.o manje prostorije, cije tragove je upamtio stari Dedo Rasidovie, ali se jos
i sad primjeeuju. Dvoriste zgrade bilo je solidno poplocano. Taj plocnik veeim se
dijelom odrzao do danas. Po sredini dvorista, a u pravcu duze osovine, bili su pra­
vilno rasporedeni pet kamenih kvadera, do jednog metra visine, nekadanjih postolja,
na kojima su pocivali drveni stupci kojl su, mozda, drZali natkriveni dio dvorista.
Ta postolja na kojima je bilo usjeceno cetvrtasto leziste za stupce upotrebljena su
zadnjih godina u seoske novogradnje~ lz koga je vremena ova velika zgrada ne
moze se zakljuciti po ostatcima, no po materijalu i njegovoj upotr~bil1) spada u

RlAVA
SI. 7. - Dobrun s ki stari grad: tlocrt velike zgrade u podgradu
(Sotto Dobrun) i njezine okoline.

bosanski srednji vijek, ali je, sudeei po uglovima koji su, izgleda, bili izvedeni, kako
je gore receno, u tesaniku, gradena od boljih majstora (primoraca). Nismo daleko
od istine, ako ustvrdimo, da je to bila trgovacka zgrada j centar podgrada, odnosno
dubrovacke kolonije, koja se ovdje spominje u XV. vijeku. Kasnije je zgrada, u
tursko vrijeme, vjerojatno vee u rusevnom stanju, sluzila kao han, po cemu joj je
i zaostao danasnji naziv »Hanina«. Na nekoliko metara ispred nje ocuvao se dosta
dug komad puta, dobro kaldrmisanog, zaraslog u korov i ledinu, sirokog do 1.50 m.
On se gubi u necijem kukuruzistu (sl. 7.) . Jedna trasa puta penje se od jugoistocnog -
dijela rusevine prema zeljeznickoj pruzi, izmedu tragova temelja drugih zgrada koje
su u sl. 1 i sl. 7 oznacene 2 ); odatle je vodio put dalje, danasnjom zeljeznickom pru­
") Nema T1i trag a crijepu i opeci sto je karakteri sticno za bosan s ke gradevine s'red­
njeg vijeka. . .
12) Za tragove zgrada koje prets tavlja na rocito nivelisan teren, a koje mi ne izgledaju iz ~,
s tarijih vremena, uzeo sam u sl. 1 i sl. 7 oznaku t ackicama. Narocito mi je sumnjiv onaj dio,
juzno od velike zgrade u velicim 16:4 m, koji moze dOl potice i od barake iz vremena gradnje
zelj. pruge iii nove ceste. Sarno bi se kopanjem mo~lo ustanoviti iz koga vremena potiClj
tj tragovi.
]1 I) II I

gom, po jed nom zaravanku, iznad stijena i silazio nekadasnjem mostu , kome sam
nasao neznatne tragove, a za koji dan as u selu gotovo nitko vise ni ne zna. U planu
(st. 1.) oznacen je tackicama. Stajao je nasuprot dzamiji. Posto Katarin Zeno pise da
se tik mosta uzdize brdo s gradom, trazio sam tragove na odgovarajueem mjestu i
nasao u blizini, ispred same dzamije na stijeni, nadvjeSenoj nad vodom usjeceno
Jeziste za balvan, okrenuto upravno na pravac toka vode. Drugog lezista nema,
jer je iIi unisteno iIi ga je Rzav - sto j e vjerojatnije - odnio zajedno s podlo·
gom, kad je neke godine sve na tom dijelu obale podrovao i oborio, nadosavsi
preko mjere. Toga puta raznio je i na drugoj strani rijeke temeljne dijelove zidanog
stupa mosta od koga sam nasao jos tri, cetiri pravilno tesana kvadra, ubacena
danas u ogradu obJiznje njive, koja se nalazi nekih dvadesetak koracaja daleko.
Iz koga vremena je bio most, tesko je reei. SudeCi po velicini kvadera mogao je
imati temelje jos iz rimskog doba . Drzim da je na mjestu danasnje dzamije bila
u srednjem vijeku mala kula-stra.zarnica, koja je sluzila kao mostobran. Slican slucaj
imamo kod grada Borca, sjedista Pavloviea, gdje sam na mjestu nekadanjeg mosta
nasao tragove kula s obe strane rijeke Prace. Cini se da je nesto slicno bilo i
na rijeci Zepi kod sela Zepe ispod rusevina grada Vratara, koji je takoder pri­
padao drzavini Pavloviea. Sam Katarin Zeno, na svom prolazu preko dobrunskog
mosta, spominje jaku strazu na njemu. ' 3 ) Svakako uz sam most, u posebnoj stra­
zarnici, jer je na mjestu ranije strazarnice bila vee podignuta dzamija s novim
naseljem.
Tragova srednjovjekovnom naselju nalazi se i iza dzamije, po cijeJom terenu
zvanom Pod-Rogovi . To su veeinom temeljni zidovi kuea i dijelovi kaldrme. Danas
su veCinom povadeni iz zemlje, jer smetaju poljoprivrednim radovima, i obicno se
vide kao hrpe kamenja iii pogranicni zidovi imanja. Stari put, prebacivsi se preko
mosta, vodio je kraj vrela Goduna i prosavsi ispod dzamije cinio je veliku okuku,
te iduei dalje stranom Pod-Rogova, prema sjeveru, penjao se kratkim serpenti­
nama do vee spomenute Prosjeke, i provlaceei se kroz nju vodio dalje dolinom
Rzava. Prosjeka je pri dnu jedva siroka 1.20 m, gore je nesto sira, tako da se
je natovaren konj ipak mogao nekako provuei. Ostatci toga starog puta, joil su
tu i tamo ocuvani, jer se njim narod sluzio do prije nekoliko decenija. Drugi, za
promet vazniji, krak puta odvajao se kod mosta i vodio za Uvac, Prijepolje i t. d.
Drugih, srednjovjekovnih, kulturnih ostataka nema vise po selu. Mozemo spome ­
nuti jos sarno Godun, vrelo odlicne vode cije prastaro korito propade za vrijeme
gradnje novog dr.zavnog puta sto tuda prolazi. Poznata je u ovom kraju jadikovka
»Proklete Jerine«, koja, pred a juei grad Turcima, ' rece:
»Nije rni zao grada Dob runa,
Vee rni je zao vode Goduna,
Spasovika, divna teferica ,
Sa Zutice"), bjeJice ps enice. «

lz rimskog vremena os tala je trasa puta koju sam oznaclO u sl. 1, pedesetak
metara juzno od potoka Jablanice. Veee kamene ploce kaldrme koje su se na tom
dijelu trase nalazile jos do prije kratkog vremena, upotrebljene su za gradnju
novih zgrada na useu toga potoka.
13) Matkovic, nay. djelo str. 234; rij~ka se prelazi "pe r un ponte, dove Ie e una guarda
grossa «.
H) Lutica je plodan kraj u Donjern Dob runu.
112 [12J

Iz ranog turskog vremena zaostalo jeminare dzamije koje vjerovatno datira

iz XV. vijeka, dok je sarna zgrada sasvim prepravljena 10 ). Za ovu dZamiju inace
narod vjeruje da je najstarija u Bosni, no pismenih dokaza za to nema. Sudeei po
obliku minareta, koje je potpuno okrugle os nove, vrlo vjesto izvedeno od sedre,
kratko i zdepnasto, moglo bi biti iz XV. vijeka, a i stari nisani u groblju, odmah
do dzamije, zapadno, govore svojim ob likom za to. Postolje minareta je cetvrtasto,
izvedeno od sedre, visoko 2.50 m, siroko sa ceone i straznje strane takoder po 2.50 m,
a 2 m sa uzih strana. Ulazna vrata, sa zapada, vi soka s u 1.40 m, a siroka sarno 0.50 m.
Okruglo minare u vanjskom promjeru iznosi 1.60 m. Ono zavrsava ispod serefa
vijencem p01ukruznog pro fila. Vanjska linija posve okruglog serefa koje se dolje
suzuje, pravilno je izvedena. Gornji dio minareta, onaj iznad serefa, mnogo je uzi
od donjeg i zavrsava pod . krovom jednostavnim vijencem uglatog profila, koji nosi
sasvim nizak, cunjast krov.
Jos jedno staro muslimansko groblje, osim spomenutog, nalazi se kraj tra­
gova naselja koje smo ranije opisali . . Ono je sasvim siromasno, bez nisana, i vee
iscezava u terenu. Vjerovatno su tu ukopavani vojnici koji su cuvlili grad.
Iznad dzamije i starog; puta ima mala peCina uz koju je naden grob s istru­
hlim kostima (isposnik ?).
Juzno i jugozapadno od gradske kapije sve do zelj. pruge pruzale su se Oiz­
dareve njive. I danas ih poneko tako zove, a i danas se obraduju (sl. 2). Ispod njih,
na zaravanku (u sl. 2 lijevo, dolje, iznad dviju stijena) bile su dvije dizdarske
zgrade, ciji su se tragovi do nedavno poznavali: Oobrunski dizdari, prica se u narodu,
imali su odlicne konje i, da ih ocuvaju od sakagije, drzali bi u sta 1ama medu njima
krmad. Poznat je ina~e i danas, medu odgajivacima dobrih konja u tom kraju takav
postupak kao predobrana protiv konjskih . bolesti.
Ostatak iz turskog yremena je i komad starog »sultanskog« puta, sjeverno od
potoka Jablanice, koji se iza Spasovika vde na put iz vremena austro-ugarskog
rezima. Ovaj je inace prolazio izmedu Spasovika i Vinogradina (sl. 1). Turski put
premoseavao je Jablanicu nekoliko koraka iznad danasnjeg mosta i isao u pravcu
lokaliteta Karaula, gdje je nekada bila, turska karaula i u blizini, navodno, medresa.
Jedna medresa, po pricanju, ranije iii kasnije, bila je i kraj dzamije. Izgleda da su
Turci naseljavali u prvo vrijeme teren oko Karaule, jer se na tom terenu nailazi
na temelje obicnijih zgrada. I kuea spomenutog Oedage Rasidoviea podignuta je
na starinskom temelju. Vee sarna uspomena na medresu na tom mjestu znacajna
je za gornju pretpostavku kao i naziv »Carska euprija« iii »Careva cuprija« za mo­
stic sto tu, u blizini premoscuje potok Budimliju. Ranije je taj mostic bio izgraden
na cemer. Sam pak kraj oko Karaule zove se Varosiste. Cudnovato je da Katarin
Zeno, a ni Kuripesic ne spominju nista od dobrunskognaselja. Svakako je Oobrun
kao trgoviste ranG zapustio, jer se od dolaska Turaka ni ne spominje kao takvl),
a istice se Visegrad 16 ).
Sto se tice zauzimanja g rada od Turaka, ima ona pnca 0 Jovanu Kalauzu 17 ).
Kako je kalauz turski naziv 'za putovodu, bice da je neki Bosanac sluZio ranG tur­
'") i~i Katarin Zeno, ni Kuripdic, proldLeci ovuda u XVI. vijei<u, ne spominju dzamiju,
ali kako oni na ovom mje s tu ne spominju niSt a od naseobine, a ni u drugim mjestima kao
Pra~i, Rogatici, Vi segradu itd., os im opCih !Japo men a, ne IlJoz e se to uzimati u obzir kao podatak
la postojanje iIi ne pos tojanje jednog graclevin s ko g uh.iekta u njihov o vrijeme.
18) Ovu pre tpo s tavku potvrduje raniji na vod KrcsevIjakoviea prema kome je Vi§egran
bio kadiluk vee 1462. god .
" ) islocnik 1887., st r. 30.
 [ 13J 113

skim cetama kao provodic kroz ove krajeve i kao takav dobio taj nadimak, ali
ne moguei vise zivjeti medu svojima kao turski plaeenik, presao je na islam. Da
Ii su njegovi potomci danasnjiMujiei, ne moze se dokazati i to je tek prica. Oni
sami to odlucno odbijaju. Grad je vjerovatno dobrovoljno ustupljen Turcima, pro­
dan iii pao izdajom, jer ga je bez velike vojske bilo u ono vrijeme tesko zauzeti.
Novi gospodari nijesu na gradu nista mijenjali, niti su ga opravljali, pa je ranD
oronuo, a dizdari su ga cuvali sarno kao vojno-erarski objekt dobrog polozaja. U
vrijeme pojacanog vatrenog oruzja nije bio upotrebljiv kao utvrda, ali po svom polo­
zaju i dan as bi bio kao uporisna tocka od ne male vaznosti.

C) Crkva S okolinom. 0 dobrunskoj crkvi napisao je posebnu studiju g. dr .

Kasanin 18 ), ali kako je on proboravio u Dobrunu srazmjerno kratko vrijeme, i prije
nego je sa slika skinuta prasina i cad sto se nagomilala stoljeeima, previdio je
kojesta, pa nije mogao da vidi tacno boje, negdje ni crtez figura, a negdje uopee
nista, ja eu da upotpunim tu studiju novim podatcima. U prvom redu treba u njoj
ispraviti jednu grjesku, ito, sto je Kasanin oznaCio debljinu obimnih zidova crkve
sa 0.57 m, a sarno zapadni zid narteksa sa 0.95 m, iz cega je izveo zakljucak da je
mozda vee 1383. bio mali zvonik iznad toga zida. Medutim svi obimni zidovi crkve
debeli su od 0.95-0.98 m, osim zida apside koji iznosi 0.70 m. Grjeska je nastala
tako, sto je mjera debljine zidova uzeta na prozoru iznutra, do stakla, koja doista
iznosi 0.57, a zaboravljeno je, da iza stakla, prema vani, ima jos 0.40 m, i vise, po
koji centimetar iii manje. Prema tome otpada i ona pretpostavka 0 zvoniku, a
osnova crkve u sl. 4, spomenute studije, ima se ispraviti. Jos mi je napomenutida
apsida crkve nije pokrivena poluloptom kako je to Kasanin napisao, vee cetvrt-Iop­
tom, odnosno, tacnije oznaceno, polukalotom. Cudnovato je, da dosada nije bila
. skrenuta dovoljna paznja na poluoblicasto zasvodeni trijem, podignut iznad ulaz­
nih vrata, a inace vrlo karakteristican arhitektonski detalj ove crkve. On je, izgleda,
jedinstven primjerak u srpskoj crkvenoj 8rhitekturi srednjeg vijeka, i kao osam­
ljen naroCito se istice u onom velikom broju nasih jednobrodnih, zasvedenih ba­
zilika rasutih po krajevima srpske srednjev jekovne drzave koji su gravitirali nasem
Primorju. Podsjeea nas izdaleka na crkvu sv. Tripuna u Kotoru i na njen trijem
(galileju) na ulazu, izmedu zvonika. Kotor je u vrijeme gradenja priprate dobrun­
ske crkve bio u zivoj vezi s Bosnom.
Crkva je izradena sva od sedre, uzele iz neposredne okoline. Otud i onolika
debljina zidova. Samo su temelji i sokl od kamena. Na crkvi je bio nedavno obijen
say malter i tako se to moglo tacno ustanoviti . Ciseenjem prasine i cadi pojavile
su se pored ostalog i nove slike, odnosno neke su postale Jasnije. Dokje Kasanin
mogao nabrojati blizu 40, danas ih ima 49 i to 24 medaljona i 25 velikih slika.
Svakako u dosta losem stanju, ali sam zapazio da bi se strucnim radom dalo jos
dosta prljavstine skin uti, tako da bi figure bile mnogo jasnije, kao sto su sad neke,
koje su ranije bile jedva vidne. Mogao sam uopee utvrditi da je veCina slika pri­
godom neke ranije crkvene opravke bila uprskana .malterom, i kako je on jos
svjez ciseen, ostala je po slikama bijela, prozirna masa, koja se danas vrlo tesko
skida. Izgleda, da je u malteru bilo i cementa.

'") M. Kasanin: Manastir Dobrun, Starinar 1926. -27.

8
114 [ 14]

Kod prepravke erkve 1884. proslrena su s unutrasnjestrane ulazna vrata i tim

su odsjecene go tovo do polovine, po visini, figure, koje su bile naslikane uz do·
vratnike. Sa sjeverne str ane, jedan pu stinjak, sa juzne jedna sveta zena 19 ).
Danas se jasno vidi koje boje je slikar upotrebljavao: bijelu (krec), svijetlo­
zuti oker, tamno-zuti oker, ervenkasto-smedi oker, zelenu i emu. Sarno na gornjoj
usni Bogorodiee, kojoj pri st upaju ktitori, upotrebio je slikar tanku i kratku liniju
purpurne boj e, sto je iznimka u eijelom nase m slikarstvu s rednj eg vijeka. Slikar
se, kako vidimo, sluzio jeftinim bojama i otud nema medu njima , osim onog ko­
madiea purpura, ni izrazito ervene, ni izrazito plave boje, stoga dosadanji podaei
o skerletu, 0 odijelima ervene i plave boje otpadaju. Isto tako nema zlatnih polja
ni nimbova 20 ). Oni s u izvedeni sarno zutom bojom (oker). Mjesto cisto ervene boje,
kao sto je einober iii grimiz (kremizi), upotr ebljen je oker ervenkasto-smede boje;
mjesto plave, s iva boja, dobijena mijdanjem erne i bijele. Tamno-visnjevu boju
mogao je slikar dobiti mijesanjem erne i onog ervenkasto-smedeg okera, mozda
i nesto bijele.
Sve slike nisu iz 1383. godine, kako to uzima Kasanin, jer je ona Bogorodiea u
timpanonu kasniji rad . To se vidi vee po samoj izradi i boji. Dok se nas slikar
izrazava dosta plasticno, ruke i lice te Bogorodiee radene su sasvi m plosno i u tonu
koji se razlikuje od ostalih liea. Nimbovi Isusa i Bogorodiee drukCije su zute boje
od ostalih. Maforij je cistije tamnovis njeve boje, nego u ostalih dviju Bogorodiea.
Zrakasta zvij ezda na ramenima ove Bogorodiee, u timpanonu, karakte risti cna j e za
ikone, nastale od XV!. vijeka pa ovamo, dok obje ostale slike Bogorodiee imaju,
mjesto zvijezde, po cetiri krstiea, povezana u cetverokut. Nabori maforija, oko liea
spomenute Bogorodiee, izvedeni su u devet preloma, dok su kod obje ostale izvedeni
u sest, a nad celom u ovih maforij se uopee ne lomi, nego cini ravnu liniju. Grcka
kapa kod obje Bogorodiee iz 1383. godine ima porub, iskieen sitnim bi se rom, a kod
one u timpanonu nema. Kod nje je maforij obrubljen s tri reda linija i resieama
nize ramena, sto je sve karakteristicno za kasnije vrijeme, dok obje ostale Bogo­
rodiee imaju porub s dvije linije, koje se pri dnu spajaju u jednu, a ne maju resiea.
Pozadina u Bogorodiee u timpanonu je posve erna, dok je kod drug ih Figura
prljavo-zelena do blizu erna. (Nije playa, kako je to do sad uzimato) . Bogorodiea u
timpanonu izradena je na temelju koji se sastoji sarno od kreca (iIi druge posve
bijele materije), sto se vidi i u naosu erkve manasti ra Ozrena, koju je slikao pop
Strahinja 1609. dok su sve ostale slike radene na temelju, sastavljenom od Iu eca i
sjeekane slame. Napokon, natpis na ovoj Bogorodici u timpanonu je grcki. Iako
o steeen, on se jos uvijek moze lako procitati: "MP ef H I1EPHBAEnTO~·'.

'") Uopce res t aur acija ove c rkve bila .ie nesretna. Arhitekta Vanc as, koliko go d je kao
takav b io do bar, nije imao sret ne idej e za rest auracije starin skih gradevina. Bila je gre~ka oba­
ranje eksonarteksa, podignutog i sl ikanog u XV!. vijeku, a prava nesreca ru se nj e zidnih sli ka
u naos u, kOje su bile isto toliko otuvane k ao i one u narteksu. Prema Vancasevom planu k oji se
tuva u parohiji dobrunske crkve, trebalo je izbiti i u narteksu prozore i uni stiti jedan dio sl ika
u njemu, no za hv alj ujuci interve nciji tadanj eg paroha odu s talo se od toga . Na svu srecu .
'0) Uporedi Kasa nin, nay. djelo str. 74-78 i Radojtic: Portreti srpsk ih vl adara u Srednjem
vij ek u, st r. 65-66, zatim Stratimirovie, Arheol oski prilo~ci u GI. Zem. m. 1891., str. 293., koji tak
tvrdi da su se u dobrunskoj crkvi otuvale »osob it o li jepe fre ske na zlatnom ozadku'«, dotim je
pozna to da se fre sk e uopce ne mogu slikati n a pozlacenom polju niti kod nas ima i jedna crkva
iz srednjeg vij eka u kojoj su zidne slike radene na zlat noj pozadini. Iz tak og pisanja moze sc
zakljutiti da pisac nije ni ul az io u crkvu, vee je po tl etijem pritanju iznio svoju tvrdn j u.
 [ 15] 115

Jos nesto da ovdje napomenem. Ne mora covjek biti strucnjak, a da ne pri­

mjeti, da sve slike istocnog zida narteksa i sv. Jovan Krstitelj sa juznog zida (to
je mjesto, gdje se taj dodiruje istocnog) cine drugi utisak na gledaoca od ostalih:
jer, dok su ostale slike prozirnije u boji s pozadinom prljavo-zelenkaste do prljavo­
sivo-crne boje i u modelovanju diskretnije, dotle su slike na istocnom zidu u vecini
teske, sirove boje, s gotovo crnom pozadinom i vrlo plasticnim modelovanjem IiciL
Sve mi se cini da je ove slike u vecoj mjeri popravljao slikar Strahinja prigodom
sv-og boravka ovdje radi slikanja eksonarteksa 1606., 0 ('emu ce biti J~s govora..
Pored novo iskrslih figura u medaljonima, koje bi trebalo joscistiti, a sve
predstavljaju neke patrijarhe (sv. Dionizije Veliki, sv. Juvenal i dr.), vise nas intere­
., suju velike figure u prvoj zoni medu kojima se pojavila kao nova, sv. Nedjelja.
Ova, u nasoj ikonografiji srednjeg vijeka rijeda slika, nalazi se odmah do protovesti­
jara, desno. Odjevena je kao kraljica u tamnu haljinu neodredene boje, sirokih ru­
kava, ispod koje se vidi druga, crvenkasto-smeda. Oko vrata ima sirok manijak
(ovratnik). Sve je iskiceno biserom. Na glavi nosi otvorenu krunu, ispod koje visi,
s obje strane lica, bijel rubac, jedva primjetno kariran biijedim linijama. Rubac po­
kriva vecim dijelom ovratnik. Duguljasto lice ne vidi se dobro, jer je zamazano
malterom i inace osteceno. Svetica drzi u desnoj ruci kratak krst, a lijevu je po·
digla do u visinu grudi, okrenutu gledaocu dlanom Od natpisa vidi se sarno "GTA - ­
- - 1l'bt'li1". Do nje je druga sveta zena, no od nje je otkinuta
polovina tijeJa, po visini, i inace je zamazana. Od natpisa
ostalo je sarno "GTA".. Vjerovatno je to bila sv. Petka.
Haljina u protovestijara i zupana Stefana je zelenkasta.
Nijedna Bogorodica nema plav iii Ijubicast maforij,
kako je to Kasanin ranije vidio. Oni su crno-visnjeve boje,
koja je dobijena mijesanjem crne, mozda malo bijele i crveno­
smedeg okera, kako smo ranije spomenuli.
Na onom nepoznatom pustinjaku do sv. Pahomija 21 )
. moze se proCitati natpis "GTbl 1€<I>. OGHHb". Dakle, pored
igumana Jefrosina imamo i sliku poznatog, mladog pusti­
njaka. Drzi u lijevoj ruci grancicu. Odjeven je u siv- plast
i prljavo-zutu tuniku (kod Kasanina plavo i mrko-crven0 22 ).
On, sv. Pahomije, iguman Jefrosin i ona dva pustinjaka na
zapadnom zidu narteka, do kraljevske porodice, svi odjeveni
u pustinjacka odijela, kako se to u nasoj ikonografiji obi('no
slika, nose oko sebe podviznicke lance, sto dosada nije bilo
zapazeno. Sigurno ih je nosio i onaj pustinjak cija se polo­
vina vidi kraj desnog dovratnika. Njima imamo dodati jos
dvojicu najvecih pustinjaka: sv. Pavia Tivejskog, koji se
pozna po svojoj haljini i kapi sto ih je sam ispleo od rogo­
zine iii Iika palmovih listova (nas slikar odlicno je prikazao
to pletivo u tri boje) i sv. Onufrija koji je prikazan njemu
nasuprot, na sjevernom pilastru. Danas se vidi da je sv. Onu­
SI. 8. - Dobrunska
frije cio gol, obrastao dugom dlakom (sl. 8.) i bradom do crkva: sv. Onufrije.

21) Uporedi Ka~anin, nay. djelo str. 76.

..) Uporedi Ka~anin nay. dj. str. 76.

8*
116 l16]

zemlje. Po tome ga i poznamo, jer ga i grcki Sinaksar, a i ' nas Ohridski ' prolog
tako prnkazuju, a propisuje ga i Erminija 23 ). Da jeu ovoj maloj priprati od onog
malog btoja s1ika prikazano toliko anahoreta, mora se pripisati utjecajusamog
igurriana, koji je, kako se vidi i po njegovom pustinjackom odijelu i podviznickim
lancima, zivio i sam nekim, svega se odricueim zivotom. Do njegove slike stavljena
je kao simbol i slika sv. Jefrosina, pustinjaka. Sv. Pahomije, Pavle Tivejski i jedan
od onih pustinjaka na zapadnom zidu nose u ' ruci po svitak na kome se danas ne
moze nista vise procitati, jer su slova unistena. Jedino se na Pavlovom svitku vidi
pocetak: "TPflEiO I1IGAHOV Tl'flEiOXOAH .. " Pavle ddi desnu ruku podignutu u vis.
Arhijerej koji se nalazi na istocnoj strani sjevernog pilastra say je u bijeloj
odjeei sa omoforom na kome su prikazana tri crna krsta. Starac je, duge, sijede
brade, brkova i kose s tonzurom, a onaj do njega, na sjevernom zidu, isto je tako
obucen i nema tonzure'). Sarno su ona dvojica, do ovoga u polistavriju, sa slicnim
omoforom. Krstovi polistavrija izvuceni su ravnalom, uparanom linijom u malter,
sto se inace cesto vidi na nasim slikama srednjeg vijeka.
Od natpisa igumana Jefrosina, za koga je Kasanin mislio da je sv. Jefrem
Sirski (!r"), danas se moze manje procitati nego prije dvije godine, a iskrsla su
nova slova : " .. iHtb . GTro · iH€GTfI .. 0 .. <PI' .. " Ono f, u prvoj rijeci moze da
bude i popravljen poluglas b tako, da bi nekom greskom tu bila dva poluglasa,
moze da bude i precrtano Ei~ a moze da bude i K. Onda bi trebalo rijec, mjesto
HrOyi1l€Hbb citati HIlGTOHHHKb sa pogresnim H na kraju. Ali je najvjerovatnije da
je slikar napisao bio na kraju · dva poluglasa pa prednji precrtao i rijec bi se cita la
iguman iii igumen, kako sam je ja djelomicno mogao citati prije par godina, kad
sam i od imena mogao procitati slova ,,1€<PP. :"
Ostaje nam jos slika kraljevske porodice, s kojom se, osim Kasanina poza·
bavio i S. Radojcie u svom poznatom djelu 26 ). Dok je Kasanin ostavljao i mogue­
nost da slika pretstavlja kralja Tvrtka I. s porodicom, dotle Radojcie iskljucuje tu
moguenost, jer je Tvrtko bio katolik, smatrajucJ osim toga da ruka Bozja, koja iz
segmenta blagosiva kraljicu, pokazuje njezino vise porijeklo od kraljevog, sto je
Sllmo moglo biti u odnosu izmedu kneza Lazara i Milice. Navodi jos i' grimiznu
haljinu u kraljice: »g ranaca joj je skerletna«21).
Danas se i ova slika nesto bolje vidi nego ranije. Zato i dosadanje fotografije,
koje se odnose na nju, ne vrijede mnogo, jer 's u na njima snimljene i mrlje prasine
o

i cadi, sto je otada dobrim dijelom otstranjeno, a na fotografijama se ocitovalo kao

slikarev rad 28 ). To je lako zavodi lo na krive zakljucke, ko se sarno na te fotografije
oslanjao.
23) Uporedi opis obojice isto tamo, st r. 76.
N) Uporedi opis oyih, isto tamo, str. 76.
'") Kasa nin: nay. djelo, st r. 76. (Vee po tome gto oyaj Ji.k riema nimbusa yidi se da nlje
syeta c).
'8) Radojcic: Portreti srp skih yladara, str. 6S---B6.
21) Radoj~ic: nay . dj. str. 65.
28) QYako ostec ene, a i uopce, mnogo je bolje snimati stare slike po nasim manastirima
sa dutim eks poniranjem fotografske ploce, nego na momenat, a osim toga dobro je ye ce rupe
na njima, u koliko kyare opci utisak slike, popuniti plastilinom II boji lokalnog ton a iii ih preli­
jepiti papirom s li~nog tona . Obe materije dadu se iza fotografisanja lako odstraniti. Papir se
Illoze prilijepiti i sa mom yodom kojom se nam oci rub rupe. Tako prilijepljen papir drzi po
ci tay sat.
[l7] 117

Iz danasnjeg stanja slike vidi se jasno da su sve tri osobe pJave rnasti, naro­
cito,kraljica, dok su kraJj i djecak vise ridi. Osobito ovaj potonji. Kralj rnoze da
buM u cetrdesetirn godinarna, uglatog je lica (iskljucujuei bradu), vrlo svijetlih
ociju, jako naglasenog kukastog, kratkog nos a i dosta kratke dvostruke brade, (a ne
sarno pri dnu razdvojene). Kosa, brkovi i brada su rnu ride boje. Kraljica irna dugu­
Ijasto, nesto koseato lice, norrnalnog je nosa i usta, vrlo je svijetlih, zutih ociju (sl. 9).
Djecak ostaje prerna dosadanjern opisu, sarno je svijetlih ociju i tarnno-ride kose.
Odjevehi su svi u odijela crvenkasto-smede boje, a 0 grirnizu nerna ni govora.
Kraljica ne drZi nista u desnoj ruci, a ono sto izgleda kao krst, sarno su biserni
ukrasi s haljine. Lica su radena naturalisticki i. uz one portrete ktitora spadajll i
kao fragrnenti u mali broj nasih najboljih portreta srednjeg vijeka. Ali sarno po
izradi lica, jer ostalo radeno je po vee naucenoj sabloni kao i drugdje. Jos da

SI. 9. - Dobrunska crkya: zidna slika yladar· sktl porodice, detalj.

dodarno ovorne opisu segment, u vrhu slike, iz koga vir! s jedne strane ruka koja
blagostva· kralja, as druge ruka koja blagosiva kraljicu. Dakle nije jedna ruka, kako
se to dosada pisalo, vee dvije 20 ).
Knez Lazar na svojirn portretima u Ravanici i Ljubostinji, koji se, jedini, i
rnogu uzeti u obzir, nerna po fizionorniji slicnosti s kraljern na dobrunskoj freski,
kraljica jos rnanje sazenskorn figurorn l1a ol1irn slikarna. Lazar se slika sa oba
sina i tesko je pretpostaviti da bi se bas u Dobrunu pravila iznirnka . Lazaieva kruna
nije ona, poznata sa slika, srpska kraljevska iii carska kruna, kao sto je nosi vladar
na s.lici na Dobrunu, vee nekaniZa i drugog . oblika. Po . velicini nirnba na ' rava­
nickorn portretu, rna da se kruna dobro ne vidi, dade se zakljuciti da je n1za.
Kralj Tvrtko bio je u vrijerne slikanja dobrunskc crkve odavno gospodar kraja
u korne se ona nalazila, i najsilniji vladar na Balkanu, poznat u srednjoj Evropi.
Bio je rnladi od kneza Lazara za desetak godina. Vjera rnu nije srnetala, da se
krunise u Milesevu, u najsvetijern rnjestu pravoslavlja, starorn, srpskorn kraljevskorn

20) Uporedi opis slike kraljeyske 'porodice kod Kasanina, nay . dj. str. 75 i Radojbc. nay.
dj. str. 6,5-66. '
118 ll81

krunom kao pravni, po rodu, nasljednik srpskih vladara. Granice njegovih zemalja
dopirale su do iza Mileseva. Njegovom krunisanju nije se protivio ni Lazar, ni
Vuk Brankovie, ni madarski kralj. Zena mu je bila kei vidinskog cara Sracimira
i imao je jednog sina.
Knez Lazar bio je u to vrijeme obvezan madarskom kralju, dijelio je ostatak
srpskih zemalja sa silnim Vukom, kraljem Markom, Balsom i drugima. Postao je
poznat i slav an u srpskom narodu tek poslije Kosova, a nesreea sto je iza toga
.pala na njegov narod, mnogo je toj popularnosti doprinosila. Vazno je da je 1383.
godine, kad su slikani dobrunski portreti imao oko 54 godine.
Kad se uzmu u obzir gornje cinjenice, ne moze se nikako reei da je u
dobrunskoj crkvi naslikan knez Lazar. Tim prije moze to da bude kralj Tvrtko 1.
sa zenom i malim Tvrtkom. Ko bi se u ostalom i usudio u ono, na suverenitet
osjetJjivo vrijeme, da u njegovoj zemlji, medu pripadnicima bosanske crkve slika
kneza Lazara koji nije bio ni krunisani vladar!? A da su ovdje zivjeli i od ranije
pripadnici bosanske crkve, vidi se po tome, sto su okocrkve zaostali grobovi srednjeg
vijeka oznaceni steecima, a druge vrste nadgroboih kamenova nema. Ovo je inace
vazan detalj za rjesavanje pitanja bosanske' crkve. Ma da nepotrebno, .Iako je
razjasniti zasto je kraljica na desnoj kraljevoj strani: kako god ktitori na juznom
zidu prilaze Bogorodici i prvi je naprijed starjesina, veliki zupan Pribil, tako se na
sjevernom zidu utjece vladarska porodica lsusu. Razumljivo je da je vladar preci
i prvi po redu.
U toku ovih razmatranja posjetio sam ponovno Dobrun. Vee od ranije zapazao
sam uz kraljicinu glavu, s lijeva, neke tamne mrlje u vidu slova, na. mjestu, gdje
bi se najprije ocekivao natpis. Medu tim mrljama narocito se isticala jedna u obliku
slova e. Orlao sam uvijek da te mrlje ne mogu biti slova, jer su svi natpisi na sli­
kama u donjoj zoni izvedeni svijetlim slovima na tamnoj podlozi, pa sam se zanimao
vise svijetlim sarama sto su se vidjele izmedu onih tamnih mrlja. Dobogme bez
ikakva rezultata. Pokusao sam najzad da to mjesto ocistim po Dernerovoj metodi'O)
i imao sam uspjeha. Slika je na tom mjestu bila prigodom neke opravke zamazana
malterom kao i po ostalim dijelovima. Neko je obrisao malter dok je bio jos svjel,
ali je njegov trag ostao u vidu tanke nas,lage, $vijetle boje, 0 cemu sme} vee ranije
govoriJi. Posto su slova natpisa bila izvisenija (deblja), to je naslaga maltera poslije
onog brisanja ostala na njima. mnogo tanja i ja sam je mogao dosta lako ocistiti,
dok je medu slovima zaostala. OWl su vee ad ranije bila pocadila, sto se vidi i kod
drugih natpisa, i sad su se u jos tamnijoj konturi ocrtavala na svijetloj pozadini
maltera. Otud njihov drugaciji izgled u boji od ostalih natpisa. Natpis je u dva
reda. Gornji je jos zamazan i od njega se cita sarno zadnje slovo "A" U donjem
jasno se <:ita "HEII€. Au, dakle Jelena. Karakter slova je isH kao i kod ostalih natpisa,
znaci, prvobitni suo
lz imena Jelena zakljucujemo da knez ' Lazar definitivno otpada iz kombinacije,
rna da krusevski pomenik zove i mater despota Stefana t. j. zenu Lazarevu pogreSno
Jelenom mjesto Milicom 81 ). Ako je kralj Tvrtko uzeo pri krunisanju ime Stefan"
30) M. Doerner: Malmaterial, str. 264-265.
31) Iz toga bi se dalo zaklju1:iti da je i pisac krusevskog pomenika ddao vladara na ovoj
freski Lazarem, a da ga nije smetalo ime Jelena (koje je i uzeo s te slike i zadrzao u pomeniku).
Iz toga se opet vidi da u natpisu kraj kraljeve glave osim dosada poznatih rijeci "XII Ell IillrO­
&1iI'HH GT6<t>lIHb" nije drugo nista ni bilo, jer se ni ciscenjem nije dalo ?ito otkriti i da se taj
Stefan mocao s dosta slobode smatrati i Laza rem. I<ako se u XV. vijeku jako dobro znalo
[19J 119

1110gla je njegova zena Doroteja dobitl ime Jelena i onda bi :,;lvar bila jasna,
pogotovo Mo izgled djecaka s knezevskim prstenol11 oko g,lave, a ne krunom, odgo­
vara stvarnom stanju i godinama u kojima je mali Tvrtko mogao biti 1~83. godine.
Inace nam ostaje da u ovoj slici vidimo cara Du~ana s Jelenom i Urosem, sarno s
tim ogranicelljem !ito Uros na svojim poznatim slikama (Decani) i kao djecak nosl
vee kraljevsku krunu, car Dusan ima kratku, jedva vidno razdvojenu iii zaokruzenu
bradu, malo kovrdZavu. Okruglasta je lica kao i carica i dugacka, uska nosa, a to
se sve protivi izgledu licnosti na nasoj slici. Kralj Tvrtko inace ne bi imao nista
protiv slike svog slavnog pretka u ovoj crkvi, ali bi se to ocito protivilo uobica­
j-enom pravu da se uz ktitora koji podize crkvu, ako on nije vladar, ne naslika i
tadanja vladarska porodica. Stoga pretpostavljam da slika ipak pretstavlja bosanskog
kralja s porodicom.
Kako je doslo do toga da se u krusevskom pomeniku spominje i despot Stefan
kao drugi ktitor s materom 32 ) nije tesko razjasniti, jer je on, kao turski vazal, s
pomoenim cetama zajedno s turskom vojskom provalio u Bosnu 1398. godine. Tada
su Turci upali duboko u zemlju i najveea je vjerojatnost da je tom prilikom, mozda
pri povratku nai~ao Stefan na Dobrun i obdario
crkvu. Inace je njegova dr.zava bila u to vri­
jeme, kao i ranije Lazareva, dosta daleko, a da
bi on imao kakvih veza sa ovim krajem.
SJikar priprate dobrunske crkve bio je bez
sumnje talentovan umjetnik. Sva njegova lica,
a i mnogi drugi dijelovi figura nemaju veze sa
uobicajenom sablonom, i pokazuje se u novim,
cisto slikarskim vrijednostima (sl. 10). No to je
iSlo sarno dot Ie, a sve ostalo, kao i kod drugih
nasih slikara toga vremena, radilo se po naucenom
receptu, narocito prsti i sake kod ruku, noge,
draperije i drugo. Karakteristicno je za. ovoga
naseg slikara sto na rukama svojih figura ima
redovno kratke prste, za razliku od veCine ostalih
slikara svoga vremena koji ih slikaju duge, i
Sl. 10. - Dobrunska crkva: glava
preduge. malog Isusa; detalj zidne slike Bo­
Kasanin se dobro domisljao da je dolazak gorodica s andelima.
slikara Strahinje u Dobrun 1606., bio mozda u
38
vezi s podizanjem eksonarteksa koji je bio tada podignut, a oboren 1884 ).
Nasao sam covjeka (Pavle Veselinovic iz Stanisevca) koji je te godine bio
zaposlen pri opravljanju crkve. On veli da je i naos bio pun slika, no da su tada
obijene, a da je i eksonarteks bio say slikan sa upotrebom mnogog zlata. (Neee
biti zlato, vee vjesto izvedene dekoracije i nimbovi zutom bojom). Eksonarteks
je porusen, ali je ostao onaj dio slika u trijemu nad danasnjim ulaznim vratima i
kraj njih . Te je zlocesta ruka premazala zajedno s natpisom iz godine 1383. uljenom
bojom, 1921. godine. No sudbina htjede da propadne to bijedno djelo nekog Alek­
za ime zene Lazareve, odnosno despotove mate re Milice, drzim da je krusevski pomenik pisan
mnogo kasnije, dok pisac pomenika nije znao njezino ime i dao se zavesti imenpm sa nase freske.
32) Kasanin: nay. cJj. str. 68.
33) Kasanin: nay. dj. str. 71 tekst i 29 napom. pod tekstom.
120 [20]

sijeva, koji se usudio da se na njemu i potpise. Sunce je sagol'jelo uljenu boju, ona
se Ijuska i otpada, a pojavljuju se stare slike XVI. vijeka, tragovi onih ranijih, pa
i sam natpis iz XlV. vijeka. Da je Strahinja radio i na ovome trijemu, vidi se po
nacinu njegovog rada koji sam imao prilike da studiram u naosu crkve manastira
Ozrena. Crtez sviju slika u tom naosu do u detalje izveden je paranjem u grund,
linijama, oko 2 mlm dubine i Sirine. lsto to vidimo i na nekima od ovih slika sto
se ukazuju ispod uljene boje. Strahinja se u Ozrenu zapisao, a i ovdje u Dobrunu
(pomenik). Tamo su slike radene na posve bijelom temelju, bez primjesa, ali u dru­
gim prostorijama ozrenske crkve takoder i na temelju, sastavljenom od kreca i
slame. Rekli smo naprijed da je Bogorodica u timpanonu, u narteksu dobrunske
crkve, radena na sasvim bijelom temelju. Nije Ii i nju izveo za vrijeme svog bav­
Ijenja ovdje Strahinja, a kasnije ju neko premaljao? Vidi se naime ispod gornje
naslage boje i donja. Da spomenem jos da sam ispod sloja Strahinjinih slika u tri­
jemu naisao i na stariji sloj, svakako onaj iz 1383.
Zavrsujuei poglavlje 0 slikama dobrunske crkve moram se dotaei i slijedeeeg:
Kad je prije nekoliko godina dolazio u Dobrun radi studija crkve g. Millet,
poznati francuski ucenjak, premazivao je - po pricanju dobrunskog paroha g.
Sokoloviea - slike mlijekom, svakako da ih osvjeti radi lakseg fotografiranja. U
ovolini Decana, zna se, da je g. Millet isto i tamo radio. Drzim da se to nije smjelo
ciniti, ni dozvoliti. G. Millet sigurno je dobro znao da sva draz i Ijepota freske
potice od njezine posne boje i da ee ona sve to izgubiti, ako je mazemo mlijekom
kOje uvijek ima u sebi masnih sastojaka. Narocito, ako mazemo stare, porozne
:o;\ike, jer one dobivaju dublji ton, u mnogom nalik na onaj uljenih slika. Freske
su gotovo prestale da budu ono sto su bile.
Zidne sIike po nasim starim manastirima srednjeg vijeka i kasnijih vremena
nisu sarno umjetnicka tekovina nasega naroda vee uopee civilizovanog svijeta i 0
njima treba - kao uostalom 0 svim umjetninama - voditi strogog racuna. U
pI yom redu duzne su to da Cine crkvene vlasti, a ako su one nesposobne, onda
svjetovne, jer je interes mnogih stranih ucenjaka, koji su »proucavali« te nase
umjetnine u toku XVIII., XIX. i XX. vijeka, bio cesto na njihovu stetu. Cast
iznimkama.
Crkvena porta bila je puna steeaka - bosanskih nadgrobnih spomenika
srednjeg vijeka. Sad su sarno tri, uz crkvu. Ostali su upotrebljeni u novogradnje,
osobito za izgradnju osnovne skole:H). Plemstvo koje je ddalo grad, ukopavalo se
ovdje. Posto u okolini grada nema nigdje drugog groblja, nema 0 tom ni sumnje.
To isto plemstvo podiglo je i crkvu. Pribil (ne Pribac, kako je to oznaceno kod
Kasanina u naved. djelu, tabla XIV.) je obicajno bosansko ime srednjeg vijeka koje
se ceSee pojavljuje: u Kosarieima kod Bogutova sela (kotar Bjeljina), upisan je
na steeku jedan PribiI B5 ) ; isto tako u selu Seenici u Popovom Polju 8B ). Pod Pavia
Radenoviea vidimo medu ljudima i Osto ju Pribiloviea S7 ). Dobrilo Pribilovie ukopan
je u Starom Slanom 3 f;). Kod Radoslava Pavloviea, gospodara Dobruna, vidimo voj­
..) eitavo prizemlje ove skole izgradeno je vecim dijelom od velikih kvadera, lijepo
otesanih, :'ito s u ih dali stecci iz crkvene porte. Jedan je upotrebljen kao prag susjedne kafane.
Podnozne ploce dig'nutih s tecaka vire jo~ i clana s tu i tamo iz trave.
36) Gl. Zem. muzo 1895., str. 349.
30) Vijestnik 1889., str. 47.
37) Dinic: Z'emlje Hercega Sv. Save, Gla s S. K. A. CLXXXI!., str. 164, napom. 45.
38) Truhelka: Osvrt n:l sredovjecne kulturne spomenike Bosne - GI. Zem. m. 1914., str. 232.
[21] 121

vodu Vukasa Pribiloviea, a sto godina ranije Ivana Pribiloviea kao zupana bosan­
skog bana (Mikl. 102, 349, 350). Sliean slueaj, kao ovdje u Dobrunu, da se bosansko
plemstvo ukopava oko jedne crkve, imamo i u Gorazdu, kod Hercegove crkve 3 0 ).
Groblja sjeveroistocno i sjeverozapadno od crkve nisu stara. Prvo je iz vre­
mena Sv jetskog rata, a drugo iz proslog vijeka. U njega se i sad ukopava. Ona
dva steeka (jedan i nije to) za koja Trifkovie veli da su se survala sa ovog groblja
u dolinu, te jedan upao u rijeku 40 ), nisu u njemu ni leZala, vee stotinjak koraka
zapadno od crkve, iznad danasnje ze\j. pruge. Graditelji pruge su ih sami dali obo­
riti, jer su im lezista pri gradnji pruge dosla na sam njezin rub. Onoga sto je upao
u vodu nisam mogao pronaCi, ali ga je jos prije 6 godina vidao spomenuti Dedo
Rasidovie, 10veCi ribu. Sarno se on ne sjeea da je na njemu bio kakav zapis (Trif­
kovie) vee sarno isklesana ruka u reljefu. Drugi, pod nazivom »~areni kamen «,

Sl. 11. - Dobrunska crkva (zelj. s tan.) : »Sa reni kamen «,

n ekadanji paganski Zrtvenik.

leii i danas kraj ceste, oko sto metara udaljen od crkve, u zapadnom pravcu. To
nije ni bio nadgrobni kamen vee po svoj prilici paganski Zrtvenik koji na gornjoj
strani ima izravnato udubljenje oko koga ide kanaleie koji ima odljev u jednom
uglu (sl. 11). Na tome kamenu utesano je udubljenje u koje lako staje eovjecije
stopalo, zatim ima na njemu okruglih udubljenja i ispupeenja te reljefnih krugova,
pretstava sunca, mjeseca i zvijezda. Nasi monasi, kasnijih vremena, urezali su u
krugove natpise IC - XC i jos neku rijee koja se ne da odgonetati. Sve ovo, slicno,
nab eemo i pod stijenom, vise crkve, na mjestu koje zovu eelije. Prave monaske
eelije bile su inaee uz zapadni dvorisni zid, koji je opasivao crkvu od pradavnih
vremena.
Polozaj male do line, gotovo nekog kanjona, na cijem ishodistuprema Rzavu
stoji crkva, obilje vode, sume, jedrog kamena, sedre i peCina za usamljenicki zivot ,
39) Mazalic: Hercegova crkva kod Gorazda i okolne s tarine, Gl. Z. m. 1940., s tr. 40 .
'U) Trifkovic: Naselja II.
122 [22J

davalo je svakako bogobojaznim ljudima i u predkrscanska vtemena pobuda da

ovdje osnivaju svetilista (»Sareni kamen«), a u krscansko vrijeme pobuda za ispo­
snistvo. Zato nije cudno · otkud u priprati crkve onoliko pustinjaka, a na samom
igumanu Jefrosinu podviznicki lanci. Namece se pomisao da je na mjestu danasnje
crkve morala vec rano postojati krscanska bogomolja. Pojava zidanog ikonostasa
s troja vrata koji je uklonjen 1884. ali, se vidi na starom planu sto ga priopcuje
Kasanin u svojoj studiji, daje povoda misljenju da je i danasnja crkva mnogo starija
od 1383. godine. Srpske crkve toga vremena imale su ikonostase obicno s dvoja
vrata 41 ).
Poznata je nedaleko od crkve, u guduri Jezero-potoka, isposnicka pecina iznad
jezerca, a gotovo nepoznata, jedna, mnogo veca isposnicka pecina na kat u Orlini
(reon Tursko Tabaciste, sl. 1). Priroda je sarna razdijelila tu peCinu vodoravnim
kamenitim podom na dva kata. Tavan prizemlja prosjecen je ljudskom rukom u
obliku cetverokutne rupe kroz koju se moglo, pomocu dosta vi sokih ljestava uzla­
ziti na kat. I u samu pecinu uzlazilo se ljes tvama, inace je nepristupacna. Obje pro­
s torije velike su kao ovece sobe. Kanalcic, usjecen iznad njih u okomitoj stijeni
i razni drugi radovi u kamenu pokazuju da je ova pecina od pradavnih vremena slu­
zila kao ljudsko obitavaliSte. Ima i vlastitu vodu u donjoj prostoriji koja se od
kapanja vode iz stijene skuplja u zdjelastu, prirodnu rupu.
rme »TopJici«, jugoistocno od crkve (sI. 1) potice od mnogih vrela koja izbi­
jaju tu, ispod puta, uz samu rijeku. Hladna su, ali zimi nikad ne mrznu: moze sva
rijeka da bude zaledena, oko njih je cista od leda.
«Vinogradine« su nesumnjivo pripadale nekada kao vinograd manastiru, a i
»Spasovik« ce imati neke veze sa crkvom .
D) Da1ja okolioa. U Donjem ' Dobrunu spom1l1Je Trifkovic (Naselja II.) dva
stecka. To su manji kamenovi. Od trecega viri komad iz zemlje.
Uz danasnju fabriku terpentina postoji staro muslimansko groblje, koje i danas
sluzi. Zakljucujuci po formi nisana moglo bi biti s ' kraja XVI. vijeka. Mlade od
njega turbe, sagradeno je od cetiri masivna, osmerokutna stupa, kvadraticnih baza i
glavica. Stupovi nose nisko, cetverokutno postolje koje je pomocu pravilno izve­
denih pandantiva, svedeno u prsten na kome pociva mala kupola (polulopta). Sve
je izvedeno od sedre i bilo malterisano, no kako je malter spao do sitnica, sedra
je potpuno ogoljela, tako da se n. pro kroz njezine sastavke u kupoli vidi nebo .
Nitko ne zna cije je ovo turbe. Trifkovicev navod da je nekog Asan-bega (Naselja
II.) nije se dao prov jeriti, jer se na to ime danas vi se niko ne sjeca 42 ).
Ime lokaliteta Kalauzovina potsjeca nas na neke kalauze, a Dizdarevina na
gradske dizdare.
Zanimljivo je da odavde potjece poznati Bosanac, turski pjes nik s kraja XVI.
vijeka, Ahmed Vahdeti, zvani Mulhid (»raskolnik «), a po rodnom mjestu Dobrunija.
Sadrzaj njegovih pjesama kosio se cesto s muslimanskim, vjerskim propisima. Umro
je J598./99 43 ).
41) Z. Simiceva: !konostas Bele Crkve u selu Karanu, Starinar 1932., str. 21-23, (Cir.).
'2) Nize turbeta pokazuju na Rzavu mje sto gdje je nekada bio most, no u to se moglo
teSko vjerovati, jer nije bilo vise nikakvih trag ova gradevini iii putu, ali kako su ljetos (1940.)
velike ki~e u blizini toga mjesta sprale meku zemlju, ukazao se dio kaldrmisanog puta koji
je vodio k rijeei-. Prema tome je bio doista most na tome mjestu, a muslimansko groblje s
turbetom po red puta.
43) Handzic: Rad bos. here. muslim ana na knjizevnom polju (G!. Mu s!. vj. zajedniee, broj
11, 1933.).
[23] 123

U Stanisevcu, planinskom selu, udaljenom sat i po hod a od crkve, bili su,

po pricanju ljetni stanovi (otud ime selu) gdje su se kaluderi bavili mljekarstvom
i otkuda je mlijeko, toboze cunkovima, svodeno u manastir.
Povise lokaliteta Karaula, zapadno, jedno 15 minuta hoda, na brdu Visu, loka·
litet Djevojcica, nalazi se oveei steeak. Da Ii ime ovoga lokaliteta ima veze s po­
kojnikom pod steekom, nisam mogao doznati, no moguenost postoji.
Tri sata hoda daleko od crkve, u selu Bijelom Brdu stoje temelji neke zgrade,
vise kuee Zdravka Popoviea, tezaka. U istom selu, na lokalitetu Sandalj-Kosa, ima
takoder nesto rusevine. Na Crvenoj Glavici ima vise steeaka uz sadanje pravoslavno
groblje, a na Spasojevoj Zemlji takoder nekoliko, sa sarama.
Poznato je inace (Trifkovie, Naselja II.) srednjovjekovno groblje u selu Bu­
dimliji, zaraslo u korov i grmlje, na kome ima steeaka, ukrasenih Ijudskim i zivo­
tinjskim plasticnim figurama. Do toga groblja je i sadanje pravoslavno groblje u
koje se kopaju Vidakovid, Andiei i Mariei.

LITERATURA

Od upotrebljene literature navodim vazmja djela rasprave:

J ire c e k: Die Handelsstrassen und Bergwerke;
J ire c e k-R ado n i e: Istorija Srba (dr.);
Cor 0 vie: Historija Bosne, S. K. A. poseb. izd. CXXIX. (eir.);
K I a i e: Poviest Bosne;
Kia i e: Opis zemalja;
Vas i e: Arhitektura i Skulptura u Dalmaciji (eir.);
Vas i e: Zica i Lazarica (dr.);
D. S. R ado j c i e: Izbor patrijarha Danila III. i kanonizacija kneza Lazara, Gl. Sk .
n. dr. XX!., 1940. (dr.);
S tan 0 j e vie: Enciklopedija;
Mat k 0 vie: Putovanja po balk. poluotoku, Rad LVI.;
Mat k 0 vie: Dva talijanska putopisa po balk. po.luotoku iz XVI. vij-eka (Starine X.);
S to jan 0 vie : Zapisi i natpisi (dr.);
Doe r n e r : Malmaterial und seine Verwendung im Bilde, Mtinchen 1922.;
K 0 va c e vie: Manastir Dobrun, Starinar 1885. (eir.);
°
Novak vie : Srpski pomenici, GI. Srp. uc. dr. 42 (eir.);
K a san i n: Manastir Dobrun, Starinar 1926--27. (dr.);
°
Cor vie: Kralj Tvrtko I., S. K. A. pos. izd . 50 (dr.);
R u v a r a c: 0 knezu Lazaru, N. Sad 1888. (eir.);
S. R ado j c i e: Portreti srpskih vladara u sr. vijeku, Skoplje 1934. (dr.);

K uri pes i e: itinerarium, prvo izdanje iz 1531. god .

Gil fer din g: Bosnija (dr.);

S t rat i m i r 0 vie: Arheoloski prilosci, IV. Dobrun, GI. Z. muzo 1891.;

T r i f k 0 vie: ViSegradski Stari Vlah, Naselja II. (Zbornik V.) (Cir.);

D u r 0 vie: Prvozapustenje manastira Dobruna, Istocnik 1887 . (eir.);

 Spomenici kulturnoga rada bosanskih franjevaca

tOr. fra Julijan Jelenic

1835.-1878.

Prvi dio (1835.-1 854.)

Predgovor
Dne 5. kolovoza 1941. navrsilo se deset godina od smrti poznatoga crkvenoga
povjesnicara, uglednog i neumornoga saradnika Glasnika Zemaljskoga Muzeja u
Sarajevu dr. fra Julijana Jeleniea. Potrebno je da mu se Glasnik 0 deset godisnjici
njegove smrti oduzi barem na neki nacin .
Osim publikacija Ijetopisa starodrevnih samostana Bosne Srebrnicke u Gla­
sniku Zemaljskoga Muzeja, te Izvora za kulturnu povijest bos. franjevaca, pokojnik
je objavio u Mostaru I. svezak »Spomenika kulturnoga rada franjevaca Bosne Sre­
brnicke« 1927. god. To su glavne publikacije Jelenicevih kulturnih izvora Bosne
Srebrnicke. No vee god. 1916. dr. Jelenie poceo je objavljivati u Starinama Hrvat­
ske Aka-demije u Zagrebu pod urednistvom dr. F. Sisiea »Spomenike kulturnoga rada
bos. franjevaca od god. 1437. do 1788. Kao nastavak tih spomenika iz Starina u
Jelenicevim Spomenicima izdanim 1927. od str. 303-337 imademo Izvore iz XIX.
vijeka od god. 1800.-1834. Pokojnik je pred smrt redigirao i kanio izdati u Gla­
sniku Zemaljskog .Muzeja nastavak »Spomenika kulturnoga rada bosanskih franje­
vaca od god. 1835. do 1878. Sto pokojnik nij e ucinio radi nagle smrti, to cinimo
mi prigodom 10-godisnjice njegove smrti. Dr. Jelenic je neke od tih izvora poje­
dinacno objavljivao u nekim franjevackim i drugim. naucnim publikacijama, no ovdje
izlaze kao cjelina. Objavljivanje ovih Spomenika imade svoju vaznost u tome sto
osvjetljuju mnoge znacajnije dogadaje i pokrete u Herceg-Bosni kroz XIX. vijek, a
koji su bili od velikoga znacenja za Hrvate, a to su ilirski po!uet, okupacija Bosne
i Hercegovine, razvoj skolstva kod Hrvata katolika do okupacije, dokumenti 0
socijalnom stanju krseana pod osmanlijskom vlaseu i t. d. Neka pisma daju sliku
razvoja hrvatskog pravopisa u to doba. lzvora imade 144. Razpored i oznaka izvora
ocuvana je potpuno prema pokojnikovoj zamisli, a popis izvora i abecedno kazalo,
imena licnos ti naknadno su dodan i.
o vrijednosti izvora mozemo ponoviti rijeci dr. Jelenjca, kojima je zavrslO
svoj predgovor g od. 1916., kada je poceo da objavljuje iste :'spomenike u Stari­
126 [2]

nama Hrvatske Akademije: »1 ako su spomenici ove zbirke svojim saddajem sitni,
kao sto je cit avo djelovanje Hrvatskog Naroda obzirom na djelovanja velikih naroda
sitno, oni ce ipak istrazivaocima hrvatske proslosti uopce, a s ovu stranu Save i
Dinare napose, u svakom pogledu dobro doci«.
Vis 0 k 0, 20. kolovoza 194 I . Dr. fra Rastislav DrIJic, profesor

1.
22. rujna 1835.
Fra Ili,ia Starcevic pise iz Tolise biskupu Barisicu uime nekih racuna; javlja mu, da je
biskup Kukovic otisao u Po~un na sabor, od !toga ne ocekuje dobro, jer se Madari Ijute,
Sio se .ie car Ferdinand poceo potpisivati I., mjesto V. Erdel.iski .ie sahor iz straha pren po­
bunom raspusten. Javlja mu, ~to .ie cuo od dva Domaljevcanina, ko.ii su se povratili iz Beograda
o dolasku novoga vezi ra.
Illustrissime, ac Reudissime Due Praesul!

Due, ac Pue COlme Veneratissime!

Tol. nie 22. Ihris 835.

U parvoj righi brigah sveger mi e bila ova za poslat vam ono hashheka .iosh koe se
kod Fra Ive, alii u mo.i ong-ovOT nalazilo, indi sada po ovoj p rigodi i vashoj vogli shaljem, i
p remda menni Fra Iva dade sve u Dukatima i to velikiem po od 2. i 3. Dukata jedan, nishata­
nemogne ja ovo uzdarxo polla kod sehbe, ne bili opet ovamo utarpo, a Vama shtoodkud
namiri, ossim 10. Dukata koi ciune pleta 140. insuper pleta lfi4. a 6. pleta dohichiete od P.
excustoda Fra Andrie komu pishem da yam dade, i tako 300. pleta izvodi. Pa<;em Dukatah 8.
jer 2. dado Gashparu kako ste zapovidili.
Izpriko velike vodde 1 ) nishta velike vridnosti, ossim novinah o<;itie in Ephemeridibus?)
Biskup Kukovich otisho .ie u Poxun. Kezan kapetan ovie danah zafalio je ovoj svitini na <;asti,
i otisho na vikovicnost. Govori se istinito, da Poxunski skup nechie dobre imat svarhe, buduchi
se Macxari inter cetera uvrdiili shto se Ferdinand po<;eo pisat P rim usa ne 5 tus . A jurvc
Comitia Transilvaniae dispulsa ob periculum rebellion is. Denique Eppi et bona Ecclesiastica na
putu jer sve oko toga zakopavaju, kadli tadli, da Bog da, da je ne takne sors Galliae, Portu­
galliae, et mise rae Hispaniae, quac recentissima Orbis carnificina audit.
Puti se kar<;e na sve strane za novoga Vezira; dva karstianina iz Domaljevza pria 5. danah
dogioshe iz Biograda, i dokazuju ondi razgovor, da isti Vezir ne zna od pohoda dneva, nego
<;eka od Stambola upravu, suorumibi numerat ad 1000 viros, ako sa strane ne bude tkogod;
elle ju<;er gnegovie stvarii jedna doshla iagicza na Bar<;ki, i Begh-Eff. odma digo u Grad. Vechie
ne znam shto chie bit. Subacha istoga Bega Mulla- Aliich u proshasti petak odvede jednu do·
korshnju karstianku Pavliu lIjazevu imenom divoiku iz Domaljeveza i Vien<;a za se, govorechi,
neka ju otme shoka<;ki Biskup, koi kaxe da ima 40. nahija josh chiu odvest 5. ex revera imadu
josh 2. Divoike koe je odveo zimus pro interimali servitio iz Domaljevcza u Grad, pak vechie
ne da mi kuchi, ja bi se opro tomu poslu meis viis, alii da shtogod stanem tarpit ne bi mi se
belchim pripisalo to, nego drugo, ter bi kodob onda Dugognich mogo in re istinu govorit, etsi
ni causa false, ko shto e i dosada. Ja mo gu s' Begh-Rff. liepo xivit samo nek pristanem ab
ara declamare contra similia, et in specie ne ejus tangam pagos ko shto sam dosada, a eto
effectus per annum silentii quam impune grassatur ubi nemo timetur.
Pria 7. danah ovdi prige Shoko mladi misnik nash, i Fra Gargo Lozcih iz Fojnisze, bash
sutra i oni uzimaju put Manastira.
Ovda kod nas kishe ko i tamo, gliudi josh travah sabrali nisu a josh mogne varli shenicze,
a Beghluczi svaki dan istargoshe i.
Amo josh nie stighla Vasha circulara, alii ad quos perveniebat, gratulaju mi se, da se ex­
Provincial Kljaich nakadio iz gne, alii da je josh ostalo u gnoj tamgnana ' dosta za menne, i
Ambroxu, ne znam shto e, ossim ako budde Garghichiu, i Dugognickhiu shto za rukom poshlo,

I) Velika voda = Sava.

') »Posonienscs ephemerides«, koje je Starcivic redovito primao .

[3] 127

jer -su prietili menni, i Ambroxi, a shto misle Fra Ivi ne znam. Zar .vidishiemo kad circulare
dogiu, jedda ne bude dotle bash kako se prikazuje, ako pak, i texe budde fala Bogul Dni · est
terra, et plenitudo ejus, Volucres coeli pascit Pater coelestis.
Pria 15. danach ovdi na skellu compari Ge~ek, i Eshegh, hotiuchi na ove strane prichi
za opet prosti, ter Bogh dade ne imadoche Passusha, a genne i ja odvud ne bi kail, pak davshi
im 15. pleta odoshe psujuchi ko mue brez glave, ~ak iz Sabarie udarilo amo brez hizuna svoi
staris hinah. Od ostaloga zasada u vartgni opremagna momaka ne bilixi, nego priklonito, gliubechi
s. Parsten navizam se Vash nedostojni Fra Ilia Star~ecich m. p.
Dostoite se pozdravit Vashega chiatiba.

Izvornik u arhivu franjev. samostana u Kr. Sutjesci. Na ledima: ;o\llustrissimo, ac Ren­

dissimo Duo Duo Raphaeli Barishich. Episcopo Azotensi, et Apostolico Vi rario Bosnensi, Duo ac
Puo Grassimo Colendissimo . Suttiskam.«

2.
8. lis topada 1835.
Knez Adam Revicky redodrz.avniku Bosne Srebrene javlja, da je Nj. Velitanstvu mio iskaz
s tovanja prema Nj. roditelju Franji I. i Njemu. Nj. Velitanstvo prema prirodenoj dobroti nastojact'
i dalje stititi katolitku vjeru, kao sto s e to moli.

13765

985

Reverende in Christo Pater!

Sua Maiestas Ssma clem enter declara re dignata est, testimonium pllSlmae erga Divum Geni­
torem suum, Imperatorem Regem Aplicum Franciscum I. u m et Se, devotion is, quod Admodum
Reverende Paternitas Vestra, Literis suis sub dato 28. Maij 835 exhibuit, pergratum sibi fuisse,
seque fiduciae pro continuando, quod Eadem Paternitas Vestra petiit, sacrae Religionis patrocinio,
pro renata responsurum.
De qua Benignissima Resolutione Regia, Admodum Reverendam Paternitatem V.oam erga
Literas alterius ordinis perasque sub dato 28 Maij a. c. ad me exaratas hisce edocendam habeo. Qui
de caetero maneD Paternitatis Vestrae.
Viennae, die 8. a Octobris 835.
benevole addictus
Comes Adamus Reviczky.

Pri dnu: ~ Rerendo Duo Patri Provinciali Bosnae Argentinae«. Izvornik u arhivu Bosne
Srebrene u Sarajevu.

3.

1838. 8. svibnja.

Redodr'lavnik mpo. fra Stjepan Marjanovic delegira predstavnike na teJu s fra Ambrofom
Maticem koji imadu u ime redodrzave da ostvare izmirenje s biskupom fra R. Barisicem, a prem~
intencijam a Sv. stolice.
Cum nuperrime a S. Congregatione de Propaganda Fide, quaepiam ordinationes ad compo­
nendas controversias in hac Provincia vigentas sub dato dici 10 Februarii huius anni ad Ministrum
Provincialem missae sint, ideo ad harum pleniorem sensum, et intentionem tam Sac rae Congre­
gationis, quam \l1ustrissimii et Reverendissimi Domini Vicarii Apostolici habendum, omniaque
dubia dilucidanda, et imposterum rem oven do nomine totius Capituli Provincialis, hic Kreshevii
congregati Vos RevE:fendos Patres Ambrosium Matich, Petrum Vukadin, et Antonium Knezovich
Ex Definitores, eo fine ablegamus, ut eadem gratiosa Rescripta Illustrissimo Domino humiJiter
exhibeatis Eumdem perdemisse rogando, quatenus suum sensum, suam intentionem, suam volun­
tatem super singula puncta gratiose deponnere velit, atque in id maxi me incumbantis, ut salvo
honore personae Episcopalis, privilegiis Ordinis, et Provinciae, nonnihil turbatam concordiam, et
pacem reducere tentetis. Quapropter perdemisse rogamus Eumdem <lIlustrissimum, et Reverendissi­
128 [4 J

mum Dominum Vicarium Apostolicum , ut Vos tamquam legitim os, et veros Ablegatus Nostros
suscipere; Vestrique ve·rbis fidem adhibere, et vobiscum communi consilio ea omnia, quae inter Nos
controvertuntur, gratiose ita componere dignetur, ut omnibus apparere possit, Nos nihil aliud quae­
rere, quam majorem gloriam Dei, Sanctae Matris Ecclessiae incrementum, s alutem tam propriarum,
quam emolumentum ordinis seraphici, et harum sacrarum Missionum. Quod dum a Deo, et lllustri ssimo
Domino ardentibus precibus eHlagitamus, has fiducialas litteras propriis manibus signamus, et sigilla
Provincae munimus, mandates vobis, ut omnia authographa S, Congregation is Vest rae fidelitati
commissa inviolabilia conservetis, sicque conservata nobi s restituatis .Valete. Datum Kreshevii die
8a Maji 1838.
F r. Michael Slisckovich. Fr. Andrea s Kujuncxich mpa
Fr. Marianus Shunjich Ex Custos. Petat Bosnae lmmediatus provincialis.
Ita est F. Matth. Nikolich cu st. Srebrene. Fr. Stephanus Marianovich mpa
provo mpr. Mini star provinciaiis.
Fr. M. Ostoich ex Provo Fr. Stephanus Markovich Comisarius
et Praeses Capituli mpa .1)

4.
21. studenog 1840.

Fra Ilija Startevic moli cara i kraIja Ferdinanda za podporu, ~to mu je nuzna koliko za

uzddav anje toliko za lijetenje, te mu pripovijeda svoj zivot i sta je sve u~inio za austrijsku mo­
na rhiju.

Sacratissima caesareo-regia, et apostolica majestas, domne, domne naturaliter clementissime!

Per demisse infrascriptus homagiali cum devotione humillime de genu supplicat, sibi, multis
variisque aerumnis vaietudinis detrimentum passo, et extra omnem occasionem, et modum semet
intertenendi posito, gratiale quaddam vitae sustendandae, et valetudinis curandae causa sub­
sidium e largissimo Paternae misericordiae s inu clementissime re solvi, et assignari e sequentibus
momentis, in benignissimam reflexionem sumendis:
I. Humillimus supplicans est quidem inscrutabili Dei judicio subditus infensissimi christinae
fidei hostis, portae quippe ottomanicae, in Bosnia anna 1794 natus, sed immensa divinae miseri­
cordiae providentia a tenera aetate ad statum religiosi Ordinis S. Francosci vocatu s, et ad Pro­
vinciam Bosnae Argentinae cooptatus, litterarum rudimentis, et grammaticalibus classibu s in Con­
ventibus praefatae Provinciae terminitatis, studia humaniora Quinque-Ecclesiis, philosophica vero
Bajae aput PP. Franciscanos, et theologica Sabariae in Hungaria absolvendi fortunam habuit, e
benignissima resolutione, et profusa iiberalitate, Augustissimae Aulae Austriacae, cujus gloriosi
principes coronati qua Reg-es Hungariae Apostolici, quemadmodum avito jure titulum Regni Ramae,
seu Bosnae tenent , vexillumque in solemni Inauguratione sua praeferunt, et quibus unice Religio
Catholica, eique addicti fideIes, suo durissimo formidabilium tyrannorum jugo gementes, suam
adhuc existentiam , praesidium et protectionem in acceptis referunt: sic Apostolico ejusdem fidei
Catholicae in illis infidelium partibus conservandae, et propagandae zelo ardentes, idoneos pro
ilIa Dominici gregis portione certo numero pastores quotannis in suis Ditionibus, largisque sui
Aerarii sumptibus aeducare, ac praeparare clemmentissime dignantur.
2. Supplex infrascriptus an no 1816, Quinque Ecclesiis sacro presbyteratus ordine insignitus,
et ad patriam Bosnam reversus, mox animarum curam in locali Capellania Focsa dicta. et pestis
con\agione adhuc laborante, suorum Superiorum mandato suscepit; cum anna 1818. munere concio­
natoris in Conventu Sutinska functus, et inde anna 1819 parochiae Tolisanae, 6000 animas nume­
rante, per sylva s, durosque anfractus dispersae, ad Iimites Savi e regione Centuriae Xupanjensis
Regiminis Brodensis, admotus fuit; sed anna statim insequente Sutinskam pro reaedificando
Conventu in quaiitate Praefecti Fabricae dispositus, et opere hoc, inter millenas licet molestias,
felicit e r tamen per biennium consumato, ad eandem parochiam Tolisensem remissus, (lucrato ibi­
dem, suo vivendi, agendique modo, animo secus nimium severi, et crudelis despotae Hussein-Beghi
Gradacsevich) domum parochialem 8. cubiculorum, ecclesiam item 1500. animarum, et scholam
120 puerorum capacem, partim collectis a parochiana plebe subsidiis, partim vero sibi subtractis
oblatis, raro in jis partibus exemplo erexit.
') Izvomik u franj\!vackom samostanu u Fojnici.
[5J 129

3. Anno 1823. humillimus instans fuit prima vice provocatus per Capitaneum Kraguljacl
Compagniae Xupanjensis Commendantem, quatenus in iUa Bosnae peripheria indagare vallet in
res quaspiam, inter quas duo etiam equi censebantur. ab Austriacis sub ditis furte ablatas, et ad
Turciam transpositas; et quihus feliciter adrespertis, et suae competentaie restitutis, fidelitas, et
sinceritas humillime infraserti erga provincias, et populum Domus Austriacae apud Jurisdictiones
ejusdem augustissimae Aulae adeo stabilita fuit: ut ab eo tempore saepius in diversissimis negotiis,
- quorum genuina notitia sive respectu sanitatis, seu Status Politici, seu publicae securitatis,
e Bosnia desiderabatur, partim per antefatulTI Centurionem Kraguljac, partim per Colonellum
Richler, tunc Regiminis Brodensis Praefectum, aliosque Centuriones, et Savani Cordon Commen­
dantes, uti: Miklich, Glavicsich, Tkalcsevich, Grammont, Gerlitz, et praesertim Kezan, ac Domin­
kovich, qui successive in Compagnia Xupanjensi, et Savano Trajectu Commendantes, aut Commis­
sionatu fuerunt, - velut occultus agens requisitus; ad plenu\m semper, contentum votis et
postulatis provocantium morem gessit. - Ita saepe in casibu s falsi rumoris de periculoso in
Bosnia statu sanitatis jam hominum , jam peco rum per malevolos questus speculantes in ditio­
nibus austriacis sparsi, prout in specia maxime strepitose accidit mense Majo anni 1837. alias
vero reipsa vigentes morbi occultati, - per infrasertum, missis ad diversas partes, in quibus
periculoSi morbi grassari perhibebantur, fidis exploratorbius, habitaque certa informatione, ac
desuper facta competentibus Jurisdictionibus austria cis genuina de statu rerum relatione, aut
terror vicinis provinciis maiitiose, et. infundate incussu, et dissipatus; aut de periculo reipsa
vigente subditi confiniacii attenti, cautique redditi fuerunt: - Non secus machinationes, et
conspirationes malo rum, et vindicativorum hominum, forum et latronum, quorum certus Confi­
niacuus e Gradishte Mikinacl, ob crimina domi patrata, ad illas partes profugus, per 10. fere
annos primipilu s fuit, et nunc in Servia esse dicitur, quive expilationes, et incendia in vicinis
austriacis pagis moliebantur, ac vitae quorumdam Officiaiium, in Savano Cordon excubantium,
insidiabantur, - per demissum supplicantem de sectae, et Regimini Brodensi, vel militaribus, ad
Savum vigilias agentibus, tempestive denunciatae, et sic latrones in suis pessimi s plan is turbati,
ac repulsi, sudbiti vero austriaci a maximi s damn is praeservati sunt.
Omnem pariter vel minimum eventum Politicum cujuscumque motus, aut sed itior.;s in Bosna
ortae, ejus originem, auctores, indolem et progressum infrasertus numquam neglexi~ Praedecturae
Regiminis Brodensis, aut respectivo Savam Trajectus Co mmendanti de tempore in tempus absque
mora genuine, fideliterque referre.
4. Jam Sup remus armorum Praefectus Baro Siegenthal de fidelibus pro bono Austriacorum
infrascripti oratoris servitiis, et promptitudine in iis preastandis edoctus, eidem supplicanti,
anna 1824. mense Augusto ad Skelam, seu Trajectum Xupanjen se m in sui prae se ntiam evocato,
non tantum in signem complacentiae super exhibitis hactenus fidelibus servitiis aureum horologium
donavit, verum pro futuro etiam fidelitatem, atque adhaessionem erga AugustissimulTI Austriae
Principem regnantem, ejusque provincias impen sius commendavit. - In obsequium hujus a tam
excelsa, sublimique dignitatis Commendante acceptae provocationis, demississimus suplicans cum
t ota Religi osa sun Provincia, et universa Bosniae Christianitate arctissimo tenerimae gratitudinis,
et fidelis smae adhaesionis vinculo Sereni ssi mae Domui Austriacae caeteroquin obstrictus, ab hoc
tempore usque ad annum 1838. tanto alacriori animo, nulli s vitae periculis deterritus, nullis
fatigiis fractu s, n:lllis expensis parcens, diu noctuque omni occasione et sponte sua, et prae sertim
a Regiminis, vel Savani Cordon Commendantibu s requisitu s, aut per se, aut per conductos fideles
homines, e diversis regionibus, uti Sarajevo, Zvornik, Travnik, Vishegrad, Bajna Luka, viis
occultissimis notitias capiendo, postulatis Committentium plene semper, et fideliter satisfacere
conabatur. In quorum comp robationem sustinet quidem humillimus supplicnns semet provoca re
ad testim onium omnium Supremae Armorum Praefecturae Slavonicae, et Regimini s Brodensis
Commendantium, qui ab anno J823. usque ad annum 1838. in illius fungebantur, nec non Offi­
~iales, sub NQ 3. praenuncupatos, medi o quorum idem supplicans quaesitas e Bosnia notitias
praestabat; quia tamen eorum alii jam vita sunt defuncti, quidam vero illorum, alibi interea
accommadati degunt, non dubitat humillimus orator, vestigia suorum se rvitiorum in Archivis
pra~laudatarum Praefecturarum militarium extare tanto certius.
5. Quod clarum de iis testimonium perhibeant sub A, B, C et D, submisissime advoluta
documenta, et cumprimis ilia duo priom sub A, et B. de fabricatoribus Bank-Notarum Austri­
acarum, in Bo snia auditis, quorum detectio sicut Altissimo Status Austriaci Aerario utilissima
funt: ita vaietudinem. perdemisse supplicnntis maxime ruinaasse, viresque attrivisse videtur. -
Fuit namque Gradacsensis Capitaneus Hussein hos Banknotarum falsificatores onno 1829, et 1830.
9
 130 [61

diu in suo districtu artem suam occulte exercere permiserit; et sub capitis poena illorum pro­
ditionem ubique inhibuerit: infraserto nihilominus post diligentes inquisitiones successit eorum
ubicationem resci re, et Commendantibus Austriacis extemplo in notitiam perferre; sic accidit:
quod, sapientissimi s dispo s itionibus factis, idem Capitaneus per Vezirium Namik Pasham convictu s
de his fabricatoribus, in ejus districtu latentibus, et laborantibus, veritus, ne ipsi culpa imputetur,
illos una cum Knezio, apud quem Banknotas conficiebant, in carceribu s enecari curavit.
Aegerrime interea ferens, occasionem tanti lucri sibi praeclus am, non de stitit in sui de­
nunciatorem indagare, sed incassum diu parcontabatur; anno tamen 1833. illius patruelis,
Effendi-Begh Gradacsevich a quopiam mercatore, confiniario Shamacensi Magjarscich, ante annum
defuncto" certam summam pecuniae quaerendo, et in discursu, desiderium suum de libenter
habendis Banknotarum confectoribus, manifestando, quum ab eodem mercatore illi dictum fuisset,
quod ante tri e nnium tales habuerint, et de medio sustulerint, reposuerit, s c. per aliquem proditos,
et sua capita pro eorum Capitibus petita fuisse, idcirco illos interimi debuisse, seque cupere scire
hunc suum inimicum, promittendo, neminem deinceps per eum denunciatum iri; et ubi ei ante­
nominatus mercator respondis set, Eliam parochum Tolissensem plurima ad istas partes referre
solere, possibileque esse, id etiam per hunc delatum fuisse, eundem Gradacsevich fremendo, et
per s uum Alcoranum jurando protuliss e, Eliam aut non victurum, aut e vicini a Ditionis Austriacae
remotius amovendum.
Et heu! miser infrascriptus Elias die 29 a Martii 1833. per Effendi-Begh Gradacsevich ca­
pitur, et post 3. die rum teterrimos carceres in comitiva 2. siccariorum ad Vezirum Sarajevensem
Hamdi Pasham expeditur, quin vel verbum illi de hacce barbara cum eo procedendi ratione
diceretur, ibique novis Carceribus mancipatur, ac nonflisi octavo die s uae captivitatis Vezirio
praesentatus, mitius aliquantum s ui tractamentum exp e riri ' coepit, et facultatem ambulandi obtinuit,
vigili tamen oculo a barbaris custodibus ad omnem pas sum observatus.
Triste hoc infraserti, in captivitatem abducti , fatum res ciens P. Joannes Vuiesich, emeritus
Capellanus CastrensiS, e t modo administrator Faroehiae 111 Retkovec, non intermisit celerrimo
Cursore idip s um perseribere Comiti Reviszk y, tunc temporis Cancellario, euju s instantanea, et
provida intermediatione, uti adnexae illius sub E litera e praesidiales eondocent, procul dubio
effeetuatum fuit : quod captivus hie supplicans, suae prius decapitation is, quam dimissionis mo­
mentum expeetans, die tandem 19a suae eaptivitatis eJ Vezirium benigniorem obs ervaverit, el
sp e m eJibertationis eonceperit; as t plenam Jibertatem, et abeundi lieentiam adhue per 10. alios '
dies obtinere haud potuerit, quam oeculte medio Acxi-Chiaja-Bej Personalis Vezirii petitos 50.
aureos, sed his non habitis, s altem 40. numerasset, et ni s upplementum residuorum, eharum sibi
horologium, a Baron e Siegenthal dono aeceptum, in sui redemtionem consign a sset. Omnia hae ita
cum demisse subs cripto s unt acta, g estaque, ut nex is ausu s fuerit interrogare de causa huju,
secum interventae procedurae, nee ab ullo crirren ei quodpiam vel eminus oggestum sit, nisi
quod in valedictione Vezirio cum gratiarum actione facta, et osculo fimbriis clamidis ejus appresso,
haec unice ex ore ejusdem audire meruerit: Vade, et noli amplius communicare cum infidelibu,
Austriacis, illi enim manent infideles, et hostes salvificae religionis Mahomedanae . - Hinc.
6. Ille terror, et metus a crudeli Carnificul11 morte, 29. diebus famis, sitis, fatigiorum, multa­
rumque curarum , et angustiarum animi e t corporis, amaritudine plenus, et totidem insomnibu s
noetibus, usque ad division em animae a corpore, p e rpessus, unica esse potest, aut saltem praecipua
causa, quod ad genua coram Throno sac rat is s i I1l a e m a j e s t a ti s v est rae provolutus
supplicans, a natura debiliori corporis complexi one ctonatus, ab ilia tempore vire$ ouas physic as
notabiliter deficere, et moerore, multisque angoribu s conf ectas, contabescere senserit, atque in
horum con sequentia ant e biennium non t a ntum adrnini strationi , verum aliis quoque fatigiosis
muniis sui Ordinis nuncium mittere coactu s fucrit, ut tanto m~!·. us ~ anitati recuperandae vacare
possit. Ast quoniam mi sera Bosna regio nec p e ritos medicos, nee ullas pharmacopaeas m,:n ,;.~
Aprili a. 1. uti sub F. a suo Provinciali facultate ad Caesareo-Regias sac rat iss i ma e m a j e­
s tat i s v est rae fellcies provincias transeundi, is thie semet curae probatorum medicorum sub­
jicere, et cum Dei actjutorio aut valetudinis re ;taurationem procurae, aut felicem vitae exitum
in b e nedicta Monarchia opperiri. Et reipsa, spes confisa D e 0 nuquam confusa reeedit, supplex
infra seriptus, ab usu partim thermarum, et partim a cura medieorum, ex Regimine Brodensi, s ed
in primis Diacovarino, ubi ex liberalitate Dioeesani Episcopi Jo sephi Vukovich, et s ub continua
cura, et observatione illius medici, de praesenti sustentatur, et moratur, non exiguam spem recu­
perandarum . aliquando priorum virium con cepit. Verum e sententia medieorum, testantibus
documentis sub G. et H. pertinacia inveterati morbi, quo supplicans humillimus laborat.
[7J 131

longum tempus, et continuam medici observationem, conveniens item se rvitium, et inten­

tentionem, et per consequens expensas ad haec requisita s deposcit, quibus idem supplex adeo
destituitur, ut non solum quotidian is necessitatibus tegendi s impar si t, verum etiam alienum aes,
quo se in a rduis circumstantiis gravavit, restituere nequeat. Dotatio enim Miss ionariorum in
Bosnia prout non est fixa in certis annuis proventibus, sed in pura eleemosyna, ex spontaneis
fidelium oblatis consistit, ita humillimus suplicans, quidquid ei a sua, et duo rum in parochia Coope­
ratorum intertentione, et ab annua summa, quae in sustentationem Claustrorum, et Literariorum
lnstitutorum ex s tricta obligatione pendenda erat, et in causam se nectutis, vel diuturnae jnfirmi­
tatis re se rvari potuisset, impensum est partim in extinctionem, uti sup ra attactum est, Ecc\esiae,
domus parochialis, et sc holae; partim vero manus pauperum, a barbaris expoliatorum, illud depor­
taverunt, et non ra ro in redemptionem Christiano rum, et O'r dini s Confratrum, per despotas,
pecuniae extorquendae g ratia, captivitati mancipatorum sacrificandum fuit. Huc,
7. Accedit, quod humillimus suplicans fortJnam habuerit biI)a fun gendi ablegatione: prima
quidem anno 1830. nomin e Provinciae, et Catholico rum Bosnae in homagiale devotissimae fideli­
tati s tes timonium ad gloriosam sac rat iss i mae rna j est at i s ve s t rae Coronationem,
qua occasione meruit etiam ab Aug u s ti s s i III a e m a j est a ti s v est rae Genitore, in
trin a clementissima audientia Paternarn Chri stianis Bosnensibus erga Augustissimam Aulam
Austriacam fidel is adhaesionis recommendationem, et Regale viaticum accipere; - altera vero
Romana , anna 1834, in Religionariis Provincae negotiis, et inde redux, qua denominatus Commis­
sarius visitator Generalis, an na eodem, et subsequo in tot a Provincia ex parte Curiae Romanae
visitand a, et informatione de super eidem praestanda. E quidem idem infimu s suplex sicut intima
afficitur so latio, se non tan tum suorum popularium , et Ordinis Seraphici Confratrum, sed Sacrae
etiam Curiae Romanae fiduciam habuisse; et sua tenuitate, Divino adjutum auxilio, quidpiam boni
pro Religione, et S e renissima Domo Austriaca in afflict.issimo Bosniae populo agere potuisse:
ita sanctae spon det, se, s i priori valetudini restitutus fuerit, deinceps quoque vitam suam totam
pro Dei gloria in emolumentum Fidei Catholicae, et Augustimm ae Aulae Aust riacae consecratu­
rum. Demum.
8. Idem perdemissus supplicans hoc etiam anna in Regimine Brodensi eonstitutus, et ab ejus
Colonello Fr61ieh requi si tu s de ultimis e Bosnia mense Julio hie spa rsis inquietudinum rumoribus,
illas proeuravit notitias, quibus Praefeetuano praelibati Regiminis qui e tavit, et propterea a mo­
derno Supremo a nnorum Praefeeto Slavonieo Barone Csollieh e benign a altissimi Aerarii Austriaei
Resolutione in praemium s uorum fatigionum, ae servitoiorum 80 fI M. C. aeeepit, quibus salu­
tarem praeterita aes tat e thermarum Daruvarien sium effeetum expertus, uniee in immortale pro­
fundi ss ima e gravitudinis sig num referre tenetur.
E praededuetis igitur motivis dum demis si3sime infra ser tu s pro fidelibus, utilibusque erga
Augustissimam Domum Austriacam, ejusque prov;neias, praestitis servi tii s, gratiale quodpiam vita­
litium sibi clementissime r eso lvi homagiale in s ubjeetione exo r at, firmis sime simul s perat, suis
demissimis preeibus benignissime delatum iri, et ideo profundiss im a in submissione ante altissimum
saera ti ssimae majestatis vestrae thronum genutenus provolutus emoritur.

SACRATISSIMAE MAJESTATIS VESTRAE

Devotissimus, perpetuoque fidel is subditus Elias
Sta resevich Ord. S. Francisei Provineiae Bosnensis
p resbyte r.
Diaeovarini die 21. Novembris 1840.

Izvornik u franjevaekom arhivu u Kraljevskoj Sutjesci.

5.
3. pros inca 1840.
Ivan Franjo Jukic salje prijatelju (fra Boni Perisicu) poziv u »Kolo Bosansko« i moli ga da
mu ga vrati sk upa sa svojim opaskama. Javlja mu, da glede knjizevnoga drustva, kako je vikar
otisao, nije nista poduzimao, nada se, dok se vikar vrati, da ce Iasno stvar svrsiti. Moli ga,
da mu Skoplje i Ramu historijski i geografski eim prije opise i opis spremi.
D ragi i mili PriateIju!
Eto Vam hljem »Poziv u kolo Bosansko« procitajte ga i ako mozete pripisite, i pervom
prig9dom nat rag k 'meni DQsa Ijite ga, druge bo ovdi Copie (snimka) nejrnamo; posli neg je vikar
9'"
 l8]

otiso nis ta nismo kod s tari ~ ine, uime nj ega op ravljali, dok ne dodje vikar i ne mislimo! budue
da je vikar, u velikom priateJjstvu kod DUiea, kod kog ee to on lasno opremiti; molim Vas
kad procitate: depromat Suum iudicium desuper: utrum aliquid sit immutandum, necne? aut
addendum? corrigendum? ne opus unius capisolii! - ~ -
Drugo je sto eete ucinit : kad se namirite na kakva covika koji je vise u nahii S k 0­
pI jan s k 0 j ispitajte za sve podore (rudera) u toj nahii opisite jih, na.priliku : njiova imena,
dolicenu od bliznje ka sabe, mesto, 01 su kod reke 01 kod planine, vide Ii se zidovi od n e? gdi
su jezera, i .iesu Ii kolika? koliko su d aleko od bliznje ka sabe? kakve se nalaze i gdi, rude?
jezera 01 su kor! rekp, 01 rl~lpko od nje? po isti nacin izpitajte u Rami imal ikakvo jezero?
koliko .ie or! Prozora r!flleko? i .ie Ii hlizu vode Rame ... ne odmicite od dana do dana : messis ",,'
ampla est, Messores pauci sunt! Ova dok Vam priporucujem ostajem pozdravljajuci Vas i ostale
suclane, ja i ovdasnji suclani 10000 putah.
U Fojnici p rosinca 30. god. 1840.
Vas pri atelj
Frano [Vfln .Iuki c. v. r.

[zvornik u arhivu franjev . samos tana u FO.inici. Faksimil vidi u dra. Jelenica Kult. I

bos. franjev. [I., str. 475.

I.
PrvP) Jukicev poziv i pravila za osnutak knjizevnoga drustva u Bosni
Poziv u »Kolo Bosansko« Tako nazvano »Drustvo knjizevno« ko je MladeZ lIirsko-Bosan­
ska za Godinu 1842 zavesti ze li .
Non quia defficilia sunt, non audem us,
Sed quia non audemus difficilia sunt.
S. Augustinus.
Ljubav, sloga, sveto s lovo
Pak ee sinut sunce novo.
A. Nemcie.

Bo~ njaci slavna bratja lIirska! dojde vee vr~me, da se i mi probudimo : za lzobra ze nje
(cultura) i prosvitljenje Naroda nasega brizljivii posta ne mo. [stina da mi cetverostoletnim jarmom
nesnosnog tudjeg vladanja, ugnjeteni, nemozemo u ovoj s truki ostalu bratju Slavjansku naslidovat,
kakobi hotili; ipak kolikoje mozno, i obstojateJjstva n as eg vrimena dopustiti budnu , necemo
propustiti naseg truda. Razmis ljajuci umov e i pred oei stavljajuei podobnost Bosnj aka h, nesu­
m njivo dacemo u ovom zav eden j u privareni biti; ta zar i u najnovia vr e mena negledamo Ijude
u svakom nauku izvrstne, ne sarno u Bosni, dali jos podilje radi svojhi naukah hvaljene; al ovo
izobrazenje pojedinih Ijudih staje u prostome narodu proi zve lo? doista malo; sma trajuci sjedi­
njenje silah umni da deseterostruko veei plod proi zvo di u kralj es tvu prirodnome, uzes mo za
dobro sile umovah nasi h na korist otacbine nase u jedno sjediniti.
Pohv a li smo mi umove koji se radjaj u u Bosni, al od nekoliko vremena umovi taki nam
pristadose, koji bi prostom puku na korist bio, i svojim knjizevnim trudom neumi snoga naucio;
pravo kaze lIirska poslovica »Gdi nije napridak, Tudeje nazadak«. Zato nam neu s taju vee odavna
Ocevci, Rame, Jajc an i, niti Divkovici, Pos ilovici, Matijevici i t. d. koj i bi narodnim jezikom
pi sa li , i svo m rodu koristni bili. Bratjo draga! Sreenismo mi na seg vremena, buduc da od kad
Danica od Zapada svitliti poce, mnogi se njezini zraci pustise na planine Bosanske, davnol e tni
sneg rastopi se , zime nes tade, ter n am le to nastad e, ug riasese persa nas a, uzgasese se rdca Iju­
bavJju prama Otacbini na so j; za neizgubiti vrucinu i neozebsti u serdcu mnogi, lek mislimo i
za najbolji nadjesmo »Kolo Bosansko« kadse igra kolo naokolo, sve ostaje zdravo i veselo,
e to daklen bratjo dobra leka ! po primimo ga; koi zeli uzga n ostati i yearn svomu rodu, nek
koraci , sta zab ranjuj e? neka stupi u ovo »DruHvo knjizevno «. Posvetimo one vremena n ase g
casove, koji nam suv si i budnu, i koji nam pritee i mognu od drugih nasih zvanjah, i poslovah,
metnimo ji u kosni'cu (Ulisee) obee vase potribe, prinesimo ji na rasirenje ovog na ~eg druZtva, i
a
I(o.i e premd a daje u svom jos poce tku ipak mnoga obeeaje sarno ako u njega stupimo; a kad

1) Drugi sa m poziv i pravil, objeloda nio u »Izvorima za kulturnu povjest bos. franje­
vaca « (Sa rajevo, 191 3.), str. 158.-160. "
[9J 133

stupimo da od pcelice male zanat ucimo treba: malo pcela ponese, al cesto i berzo noseci,
drugarice imajuci punu ternku sladkog meda nanese; tako i mi Mladd Bosanska nastojmo i
napridujmo, nit nas pocetak mucan, kako ostalih, tako i ove stvari od pocetog moze uplasiti,
pristrasene od ko~nice odtirati, dobro znajuci stvar dobro poceta da je na pola ucinjena, a
kad vee na poli budemo da nam uteci sverha neee ufamose.
»Kolo Bosansko«.
C i I j (scopos) ovog knjizevnog druHva jest: razprostranjenje Narodnog Knjizevstva,
upoznanje ucenih Ijudih snami, a nas S Iljimi umno jednom ricju zabavljenje, koje nikom na
putu nestoji, ni politici, ni Verozakonu.
Sus t a v') (s y s tern a).
1°) U ovo DruHvo stupajuci poloziti treba pet Forinti Srebra = 15 pleta, u svakom Ma­
nastiru bitice jedan biljdnik na koga se novci iz zupah na oni Manastir spadajucih slasti mo­
raju. Verhovni pako, kojice zajedno upravitelj DruZtva biti, obicno stajace u onom Manastiru
u komu Provicial; na ovogace se svi novci slati, za koje on kupovace po tri lztiska (Exemplara)
Ilirski Narodni Novina, Pestanskih Cep6cKH N. N. i jos drugi koji kakvi po vrimenah (periodicos)
ucnih Delah, po razmiru dohodka u kesi Druzvta naodecegse, po jedan iztisakslatieese u svaki
Manastir, iz koga slace se na one lupe gdi suclani naseg druZtva pribivaju, koja kad procitana
budnu nat rag saljuse u svoj Manastir, i na sverhi go dine svezane nek u Biblioteke unesu.
2°) Ovo DruZtvo izdavace po vremenu Delo pod imenom »Bosanska pcela« kojacese ure­
djivat od jednog suclana kojise je vee poduzeo i za Godinu 18432) 'pervi put iziti ce knjiga,
izplativatcese troskom DruZtva, njezini dohodak pripadatce kes i Drustva.
3°) 'Suclani i ostali rod svoj IjubeCi Bo~njaci: umoljavaJuse da svoje sastavke salju k
Ucredniku receile knjige, a to svake godine do sverhe miseca Sarpnja, da tako Delo snovom
godinom uvik izlazit mogne.
4°) Predmeti (Materia) za ovu knjigu slaticese od GG. suclana: Narodne Pisme iz usta
Naroda brez i kakve svojevoljne promine prepisane, s izjasnjenjem od kog su i kakva su stalisa
ti ljudi od koisu prepisane, i s izjasnjenjem rici manje poznatih. Narodne po isti nacin Pripo­
vikde, poslovice i Zagonetke l ). Pisme od sebe sastavljene. Pripovidke i ostala po obicaju drugi
Ucnih jednog DruZtva suclana, k tomu jos i ako bi sto na politiku spadalo 01 se
koji drugi dogadaj slucio') u njegovom okolisu, buduc da on najbolje moze opisat. Mnoge u
Bosni Rike kojim nit izvora, a jos manje utok:l poznajemo; mnoga Jezera kojim ni mista, ni
svojstva (proprietas) neznamo; mnogi gradovi, Varosi od kojih sarno imena poznajemo jedva;
mnogo vecim brojem nahodese podori (Rudera) starih Gradovah i Varosah od kojih nit imena
poznajemo; Mnogi stari obicaju, razlicna nosnja, koju valja opisat, i isto ime svakoj hodici na­
znacit; na mnogo mistah nahodese razlicite stvar\·I), koje da i u sam om se okolisu taje u komse
nalaze; mnoge se iz ustah prostog Naroda cuju stare Ilirske rici; koje sve gorri imanovana valja
podpuno opisati i Ucredniku Bosanske Pcele sigurnom prigodom poslati; cesto se dogadja da
se mnogi novci stari nalaze 6 ) i druga na s tarinstvo nas opominjajuca, koja valja zakupit na
ime Druztva: stvari poslavsi DruZtva staresini a njinh opisanje, kakvesu i gdisu nasaste G.
Ucredniku.
5°) Tko u DruZtvo kakvo ulazi, duzanje sluzit se naredbom i upravami ovog DruZlva
zato svakom se na znanje daje: da ce se reeena Pcela Jezikom Ilirskim sto moze bitti razumljiviim
izdavat, a pravopisom Gajevim.
Buduc da jos svega DruZtva u kolu nejmamo, zato nit mozemo staresinstva izabrati;
niti odrediti kojim putom: Novine, i ostala medju nami priobcivat, mozemo, zato za ovu struku
nit mozemo zakona ikakva postavit; medjutim dok to nebude po posebnim knjigalll valja da
se dogovorimo, kako ce nam biti najzgodnije, i dastenam zdravi Bratjol U Fojnici 10tog Pro­
sinca 1840,).

') U ispravku stavljeno: »Sustav«, a prije: "Uredba«.

2) Prviput stavljeno: 1840.
') Zadnje dvije rijeei prigodom pregleda nadodane.
') Mjes to ove rijeci prije stajalo »dogodio«.
0) Mjesto ove rijeci prije stajalo: "Rude« .
") Prije stajalo: »izkopavaju iz zemlje«.
7) Izvornik u zupnickom arhivu u Fojnici. Na trecoj strani stoji sarno naslov: »lmena GG.
Suclanovah«. Harakteri rukopisa odaju, da ga je pisao fra l. Franjo Jukic.
134 [ 10J

II.
Tri Jukiceva knjifevna pisma fra Boni Perisicu
I.
Priatelju dragi!
Imajuei prigodu, nisam mogo propustiti nejavivsi se marne znaneu priatelju, kome pored
dalecine od toliko vrimena ni s ta nepisa h. -
Krizaneu fra Petru biosam priporucio, da vam 5. knjige Vic i e a pie sam a h posalje,
da ih ako mognete uputite po evancigu; ako ste dakle primili, mozete i Lozieu jednu na Kupris
poslati, a Cuji, ja sa m poslo; skoro razumih, da je (uie svo je dilo za stampu poslo u Zagreb,
ako je poslo na Gaja, doisto morate mu javiti, da ee mucno biti stampano, jer Gaj ritko da
je kod kuee, a i kad je kod kuee on neotv ara takih knjigah, vee njegov Factor u tipografii,
a ovi za to malo mari, vee se ima Babukieu priporuciti, ako se hoee sto god stampati u Za­
grebu? Ja sam pria nikoliko danah, odpravio na stampu u Zagreb moje diJo »Pladnovanja (sic!)
Zabavna«, pervi sve zak, ciena mu je cvanciga, biee prenumeracia, i vase eu ime metn uti? Na
skoro eu i na Narodne pisme dati proglas, perva knjiga ko stace dvie cvancige? Ovih danah
jedan sek ular moliome je da pristampam fra Marjana Lekusiea »Bogoljubna Razmisljanja Ml. 1730.«
buduc da je on vas trosak svoj evoljno obeco, zato sa m ja na se to t esko i dragovoljno doceko,
i ako me ne privari knjiga ee jos ov e godine biti pristampana u Splitu novim pravop.
Uime na rodnih piesamah, toliko sam vam vee putah priporucivo, a na vas nie kakav
letarg naskocio, pa za nista nemarite!? ta ako nas je dugotrajna smutnja niekoliko smela, opet
nejmamo se do s ta spustiti. Koliko okolnosti dopuseaju toliko i trudimo; n e u gas u j mod u h a,
i to ee biti, i proei: post nubila phoebu s nastojte dakle pripisiva ti Narodne piesm e, i ako koju
imate posaljite mi odma, jer eu odmah i drugu knjigu iliti dio slati na s tampu, glavni uzrok
dosad sto nisu bile ostampane, taj je s to sam zeli a da izajdu pod imenom »ili rske «, sad ee
pako pod imenom B 0 san s k e izaei ... - - -- ­

U Sutisei 844. lipnja 24. Vas priatelj.

Izvornik u knjizniei franjev. samostana u Fojnici. Na hrbtu: »Postovanom e Otcu: fra Boni
Perisieu. kapelanu i Priatelju u Skoplje.« Usto Perisif zabiljez io: »1844. 24. 6. Iz Sutinske u
Skoplje. I. Frano Jukie.«

2.
Mili moj prijatelju Fra Bono!
Kad sam vam posli dnji put piso, nadosam se bolesti, a li ne tako berzo? Fala Bogu! men c
je bolest st rasna biJa poklopila, ja sam istina na noge se pridigo, ali ufanja nejmam od pod­
punog ozdravljanja; nek se Bozja volja versi; svaki dan zeliobi odavle poei, al slabost ne pripusta.
Vasu sam knjigu promio; Provincial mi je prido 42. plete ujme Novin. za kojesam ja
vee pi so i novce opremio. u Zagrebu se nemogu naruciti, vee na poslidnjoj posti; kazaee vam
Provincial : Novine ee dolaziti ko i do sad one iste. - Ovo 60. grosah za vascuo i jos 22. grosa
sto mi je fra Martin Nedie poslo po gvardianu Sutiskom, kad tude dojde us tavite kod vas u
racun sto sam vam duzan, ta ko isto i od fra Mate Mikiea sto primite biljezite u racun. Ako
to 82. gro sa Sutin sk i g vardian nij e poslo, pisite mu od moje strane, nek vam posalje.
I ml. post. Provin. a i vi ste mi naru civ al i za Banovu priliku. ko.ia .i e eto skoro mi s tigla,
al se je okvira zlatna pokvarila pon es to, s Provine. sa m se razgovaro , i on mi rece, da vam
je posaljem, ali da je kriete od npOwHKapa, H o,n; eJJH4Hbi HaTpa)!(H>IKa. Kosta 5 for. = 15 pleta h
brojtei ovo u spo menuti dug moj; pa eete mi sv rimenom sve javiti. Pozdravite mi fra N. Kri­
Iiea; zao mi je, 'lto mi se nije navratio, jabi se iz daljega svratio i zdrava obaso, a on mene
ni bolestna, nehtide, nek mi s togod pise : porad mojih kod njegah na prodaju stojeeih knjigal1.
Zupnik VakeL pervi tom cia je, u drugom bit ee eontinnatio; al ni drugi ni treei jo'l nije
izaso ispod tiska. Da knjige dobavljate iz Zagreba, kojim putom? ja vam sam neznam kazati?
ja sam svaki na ci n evo deset godinah, kuso i trazio, par kako znate po po godine prodje, dok
mi iz Zagreba stignu! do Broda mogobi vam isti knjizar Lavoslav Zupan slati, al od Broda
 fllJ 135

do vas to je muka, tim ve ca iSto nikog nepo zn aj e te, a dok upoznate, dos t a ce va s truda i vri­
men a s t ati; meni su ovdasnji tergovci, Ri s tj, kers tjani , a kadkad i turci dobavljali, i valj alo
ji je osim ki ri e opet mititi,
O s taj em Ijubeci va s i g e rl eeil
u Travniku 28. svibnj a 1849. Prijat elj I. F. Jukie r. v,

Zacudo mi je, da ona dva ne prodan a Koledara n evrati mil? tim vi~e ~to bi m eni jedan
tribo ,')

3.

Dragl moj fr a Bono!

J a sa m tvoju posliednju primio: Kolendar sam ti j a zais to spremio, al ga je njeko s ped no

iz tvoj e sobe na to pa zil Miesto cit a nk e mogosam se pre variti, t e ti spremiti dva s to1. Eto ti
sad : 10. B 0 s, p r i j a te I j , p e t si pl a tio, eto I. Kolend. 1. Cita nka. Dobro nij e jos ist a mpan,
Ja sad nejmam kad ra~unat. To opremi u Sutis ku. Po zdravi Kara ulu, ne k mi oprosti, da Bu­
kvar a h ne~aljem, zato ~to jih sad nemogu ponieti. Novog bi ti imo mlogo kojdta pi sati, al
pu s tog vriemena n ejm a m, da se na spavam. Om e rpasi pokloniosam B 0 s. p r i j ate 1 j a to mu
se dopalo, da rovo me s 500, gr. On je moj e ~lanke od 10, god. cito u Dani ci, on je Domo­
rodac etc. etc, Nalozio mi je da zavedem obee dopisivanje po s voj Bosni, s to se god dogod i
vazna, da mu javljam et c etc. trud veliki , Om e rpa sa ci e ni me i moje svite rado slusa, zato kod
njeg a za kri stjan s tvo nad a m se, da eu mnogo izraditi mo ci e tc. Ti od ovog nekazuj ni s ta
nikomu . O s taj s Bogom i Ijubi Ijubeceg teb e.
Etoti Kastriota k: 30,
Varcar 17. rujna 1850. Tvoj JukW) .

6.
27. travnja 1841.
Ivan Franjo Jukic tuzi se prijatelju (fra Boni Perisieu) kako je podhvat za knji zevno dru stvo
jenj a o - Kri zanac, kada mu se 0 tome s pomene samo suti - a taki su s vi Bos njaci,

Drag i prijatelju!
Kamo sriea ! da bi ya m mogo zeljno odgovoriti! »Sloga « nasa vidi se da natra g popuzaj e,
pri as nji nje Ijubitelji vide se oledeni (sic!)?! Kri za nac , vidi se da najmanje za nju mari , on bi
mog o kod st a ri sinah, stvar dokon cati, a l' kad nece usilovat ga ne mogu; toliko s am mu putah
govorio, dapac e i molio ga, al' bi zaludu, izpo cetka sve obeeavas e, a sad sarno suti : kad mu
od tog s ta spomenem; mozebit da ga je od tog tkogod o dvratio?! ."." ­
I to je sloge sta lis!?
T a ki s u ti obi cno Bosnjaci, dok jos malo kaurs ke pameti imadu, ad omnia utilia sunt
promptissimi, ai' se proh! dolor kvasom Bosan s l~im pokva re, i pravi Bosnjaci postanu; sad zasad
eto vid ite da ne mo ze ni s ta biti a odsele dogov a racemo se.
Od pisamah ,ni us poillen e ? ele ne sa lite s e. Druga ni s ta vee os ta je m zdravo j ves elo, sto
tebi i Tvom drugu Pavi zelim.
travnja 27. u Fojnici l R41. Priatelj Jukic,
Izvornik u arhivu franje v:Jc kog samost a na u Fojnici.

7.
25. travnja 1842.
Grof Nugent iz Zagreba saopeava se kret a ru rcdodrz a ve Dok kojim usiovillla poldanja svoj
dvorac Dubovac Bosni - Srebrenoj.

Reve rende Pate r Secre ta ri e !

Petito Paternitatis Ve s trae Dto die 24 . Aprilis a. c. mihi in eo proposito ut Arc e m mearn
Dubovac Lib et Re g . Civitati CaroJos tadienoitt ingremiatam Patribus Franciscanis Miss ionariac:

') Izvorn ik u a rhivu franjev. saillostana u Fojnici. N a hrptu: »Pos t. Otcu Fra Boni Perisicu
ucit elju i priatelju u Fojnici. « Povrh Peri sica opaska: »Primih na 24 kolov. 849, {(
2) Izvornik u arhivu franjev. s am ostana u Fojnici,
136 [12]

Provinciae Bosnae Argentinae, firie st udio sae suae Inventutis inibi erudiendae, ellocare velim,
lub ent issi mo animo deferrendo, id unire adjicicndum habeo - quod ego ex ard e nti ss imo sa lvi­
ficae nostrae Romano-Catholicae fidei amore et zelo, ac intima erga Venerabiles Almae Pr()­
vinciae Bosn e nsi s patres commiseratione, sup ramentionatam Arcem m ea m Dubovac, - in eadem
nonniosi unum cubile pro me meisque reservando, praelaudatis Patribus, inque praepositos fines
ita et eo modo resp ec tive excensuem, quod mentionati Venerabiles patres titulo recognitionis
annui census tantummodo unum Aureum Cremnicensem ad Festum Sancti Georgii deponendum,
quotannis persolve rc teneantur.
Zagrabiae die 25. Aprilis 1842.

P. S. Ellocationis supram e ntionat ae reciprocae Conditiones, sicut it ipsum tempus, in con­

tractu eaten us celebrando determinabitur.

Pecat Laval Comes Nugent.

Izvornik u fra Jeronima Vladica.

8.
7. kolovoza 1842
Neki od bos. franjevaca (PasaliO), traz cc i u Beog radu iii C a ri gra du mje s to za kolegij
bosanskih klerika, pod pseudonimom se javlja iz Beograda Starcevicu fra Ili.ii i n a pucuje ga kako
da se s njim on i redodrzava dopi s uju.

Mili, i Ijubezni Priate lju Ilia!

Prikju~er otiskoje jedno Psimo moj drug Go s. Ivan Nen ad ich suhom preko Ra~~ e, Biljin e ,
i Bar~ko ga na Vas u Tollisu za izku s hat moxemo Ii tim putom opchenstvo knjixno megiu n a n.i
utvarditi. la ovo otiskujem priko Zemuna Posh tom da ako ovi sigurnii bude moxete ga sliditi.
Ovim, illi onim putom shtogod budete na me pisati Vi, illi drughi Priatelji iz Bo sne imate ovi
at res s liditi: »Ovi List neka se pridade Gospod. Antonii Olovcichu Targovezu pribivajuchem u
Czarigradu kod lenji Cesme. Priko Vinkovacza Zemun a , u Biogradu priporu~ena Gospodinu llii
Garashaninu Upravitelju Popel,:iteljstva nutarnjih dielah slavnoga sovieta serbskoga I,:lanu.« lUi
n aj bolje bude, da sv e knjighe odotuda zamotava te u jednu coopertu, s' adressom pri a re~enim
na lIiu Garashanina ... U njegove ruk e kad dogiu, kolik da ss u i u nashe do shle, biti che brez
brighe. Za ovu sv arhu potribito je da sh to pria ovi isti Lis t n a Vas pisani poshaljete M.P. Pro­
vincialu neka znade na Vas sv a pisma vaxna na Va s uprav ljati; nemoj s minjim u~initi. Mi ovdc
zadarx as mose 4. d ana, dok od ovi Priatelja raz ab ra smo dobro klancze poghibljive puta, i uzroka
putovanja, ter za uklonit se od obedviuh varsta rizik a s' opaznim priporukom n a sve priatelje
od mista do mi s ta tija do Czarigrada, d a n as suhom polazimo do Demir kapie koju vodom mo­
guche nie prichi, i onde istom ubrodichemo se u Parobrod na 17. odechega i stranom ovoga
Czarstva suhi, i mokri put put darxechi. U zdr3vlju jednako obo icza dobro tishtimo, a u dobru
uffanju ponajbolje. Xeljnismo sh to pria ~utti jes u Ii ikakve novine s tigle iz Svetigrada"); kadbiste
odmah pisali putom go r imenovanim moglo bi nas stignuti na Demir kapii, i mlogobi nam valjala
za s rechne postupaje nashe targovine ; Daklen ne kasnite javitnam sva ka koja se tamo ~ine i r a de.
Ovo bili xe chi sar~am po zdrav shaljem sv ima ortaczim na s he opchene Targovine. Z Bogom! C
B eog radu 7. kollovoza 1842.
Majstor Antonio Olov~ich,
Targov acz.

Na led ima : »Ovi List neka se pridadne Mlogo ~astnom Gospodinu Fra llii Star~evichu pre­
vrednom xupniku, iUiti P a roku . Preko Vinkovcza u Tollisu Tursk u preko Save.« titav li st odaje,
da ga je pisao bosanski franjevac - agenat u afe ri Barisic a i redodriavnil<a Bosne Srebrene.
lzvornik u arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu.

") Rim?
[13] 137

9.
. 26. listopada 842.
Ivan Franjo Jukie javljri prljatelju Pensicu:kako je bio jako slab; kako je bio 6 dana u Za­
grebu i svaki dan isao Gaju; kako ' mu je Gaj preporueivao sabiranje narodnih pjesama; te kako
je s njim llgovorio stampanje prve knjige spomenutih pjesama. Bodri ga da ga i sam u sabiranju
narodnih pjesama pomogne. Opisuje mu, kako ga se Zagreb dojmio i posta mu je kupio neke
slvari.
Dragi Priatelju!
Kad sam skoro vasu knjigu primio, mislio sam da yam na nju vise nikad neeu moei odgo­
yorili. Bolest privelika za sedam danah · poklopi sa mnom na postelju zato vrime nit sam mogo
zalogaja izisti ni zaspati. Sarna Bozia dobrota i priateljah molitve evo me opet digose te pomalo
pocimljem hodati.
Premda ruka trepi ipak ne mogo se ustegnuti da yam Mogod ovom prilikom ne javim. u
Zagrebu bivsi za 6. danah, svaki sam dan s Ga.iem bio, koji mi najvise priporucivase uime na­
rodnih pisamah, i s njim sam se pogodio za stampanje perve knjige sto sam sakupio pesamah.
a tu eu jos ove godine poslati u Zagreb. Brate dragi nastojte zajedno s Pavom te mi pisamah
sakupijajte, .to nam je jedino blago koga nam turci dosad ne mogose uzeti? ako ste koju prj·
pisali posaljite mi sto pria - od Zagreba bolje je da yam nista ne pisem budue da u malo ricih
ne da se izraziti ovo napridovanje ilirstval? tamo .ie sve po ilirski! Knjige sve udami u nove za
novim, lipse za lipsim izlaze, al pustih novacah kod zalostnog Bosnjaka nejma da jih kupuje;
akobogda te one druZlvo sto s mo naumili zavedemo, nastojaeemo jih pokupovat-{(
Kartih za igranje magyarskih nejma u ilirskoj za prodavanje vee ima ilirskih, . koje nisam
mogo kupiti jer ni samu njih ne znadoh nista a i. vi bi toliko znali? - stvari donesene ovako
kostaju = peris (penicillum) 2 plete. Karte obadvoje pleta 1. i po, jedna kefica 5. kr. sr. jezika
cistilo 5. kr. sr. biva usve 4. plete. a vi ste meni dali 6, daklen daklen dobieete jos 2. od fra Gerge
iz Kuprisa komu ja uime te stvari vee sam piso. - Numismaticu rekose mi u Zaglebu, da se
samo u Pesti moze kupiti - Primitias quas habere infirmitas prepedivit habiturus Deo protegente
festo omnium Sandorum hic loci - i da ste mi zdravo, pozdravite mi Pavu.
U Fojnici 26. listopada 842. Vas priatelj Jukie.

Izvornik u arhivu franjevackoga samostana u Fojnici. Na hrptu: »Reverendo in Christo Patri

Bonaventurae Persic Cooperatori vigilantissimo d ~ Skoplje«.

10.
9. veljace 1844.
Fra lIija Stari'evie moli iz Tolise preko aposto!. nuncija u Beeu, da ga Vjeroplodnica nJeSl
zupnicke sluzbe koju je vr sio skoro 30 godina, te da se posveti ueiteljskoj sluzbi a na eemu je i
prije toga mnogo radio.

Devotissimus Orator Fr: Elias Star\:evich Presbijter Ord. S. Franci sci in Missione BosnenSl
Parochus Tollisanus, Sequentes G ratias, medio Excellentissimus Nuntiaturae Apostolicae Viennensis,
a S. Congr. de Propgda Fide humiliter postulat:
10 Ut absolvatur ab onere, et obligatione, quoad Curam Animarum, Missionibus Serviend i, quo­
rum Servitio jam prope 30. annos vitae consecravit, et hoc propter tam aetatem provectam, quam
valetudinem, a multis Annis, praesertim pertinacissima abduratione Splienali, affectam; Vulnusqul:
incurabile quod in tibia pedis a pluvibus Annis patitur.
2. Postulat Gratiam, ut reliquum, quod br e ve adhuc restat Vitae Curriculum, usque mortem,
abdicata, et alteri. resignata Parochia, humilis Orator Consecrare possit instructioni parvulorum
inlitteris, et doctrina Christiana, quos Semper Cordi habuit, et Circa se Colligebat, et pro quibus
binas Scholas, primo in hac infidelium Provincia, Studio, et expensisSuis, aedificat; Singulam 100
parvulorum Capacem, jamque Unam parvulis pknam catu cernit; penes quam in ipsa area paro­
chiali etiam Comodam domunculam pro habitatione erexit. Et hoc Unice Sub obdientia S. Congr.
et Viearii Apostolrei , quin ex frivolis forsitan, praesertim hoc turbulento perieulosae faetioni s
tempo i~, . rationibus, a Superioribus Regulatori ::; in tali officio tu rba ri, et alia Usque Vieinam ja.m
mortem transferri possit: tanto magis quod hUlllilis Orator, ob aetatem proveetam nee pro l:lliquo
 138 [14]

officio, aut Servitio aptus existat, nec ob enormem affectionem Valetudi ad Conventum 5. dierum
Asperrimi per Anfracta Montium itineris, ob hac Parochia in ripo Savi ad Australem pl agam sita,
distantem, transferri possit. Et vel maxime ideo, quod devotus Orator ardenter cupiat sepeliri in
E cclesia a Se funditus, etiam primo exemplo inter tot Vitae periculo, aedificata, cupiat. Hoc in
honorem Dei, et B. V. Mariae Ecclesia Commode bis mille Animas capit. Multo plura humilis Ora­
tor, Salutaria pro populo ultra P . Mille animarum Numeroso, Sibi addictissimo, instituta; et pr·)
totius Patriae Salute, praesertim binis lega tionibus ad pie denatum Imperatorem Austriae Fran­
ciscum 1m impen sos labores, optimosque inde redundan tes, Successus, ad fulciendo s devotas postu­
latio nes adducere posset, nisi et de Sufficientia expositorum Convictus existeret, et reliqua Optimo
remuneratori Deo relict a cuperet.
Pro majori Securitate Mediorum Vitae, pius Benefactor, et Amicus Oratoris Certus Cohortis
Austriae Colonellus hic Vicinus, Usque mortem Oratoris lega t Annue 50. Scudata pro Vitalitio, sub
Conditione Si S. Congr. precibus anuerit, et oratorem in officis instruction is parvulorum hic usq ue
mortem confirmaverit.
Dum humiles preces Devotus Orator exaudiendas sperat. Ardentissime divinam exorando

Clementiam pro Necessitatibus. S. Matris Ecclesiae manet.

Tollisae in Bosna Othomana die 9. Febr. 1844.

Devotissimus. Orator
qui Supra.

11.
30. rujna 1847.
Juki c pise Martieu u Krdevo 0 narudzbi nekih knjiga »bos nien sia«, trazi od njega pjes me
za tisak, te 0 potrebi otvorenja osnovne skol e u Kresevu . Martie mu na to ukratko odgovara.

Dragi moj Ljubomire!

Primio sa m l. pletu. 3. placa i pesme po VI adieu. Kazivo ml Je Karaula vase dogovaranje,
on ee nastojati s nama zajedno raditi i u knjiievstvu, i u duhu vremena! Dok nesklopimo
•
druHvo, mi censure uvesti nemoremo, huduc' d a smo u k njizevnilim jos oskudni! Politike, da se
projdemo, tog' sam i ja mnenja.
Libe ricah starih na prodaju vise nejmam nijedne im am pako malih Biskupovacah jos ne­
koliko, koje sam prodavo po I. pletu, a odsad prodavateu po 3. grosa, dakle akoti uztreba javi
se. Ja sam davno u Zagreb poslo na stampu Abecedar latinski i cirilski, i deriim da je vee
poceo se stampati u 2,000 iztisakah.
Bos. Basne nisu mi jos stigle, a Skladanja Lucica 12. kom. ima i dva meseca da su mi
dosia, i blizu sva rasprodo - eto ti saljem I. kom . okviren i kosta 50. kr. srebra. Stome
moliS, da ti clanke opremim do Vraza mojom prigodom; u mene druge prigode nejma vee
post a, koju valja platiti? dragi priatelju! ja scinim, da ti nesumnjis 0 mojoj dobrohotnosti prema
tebi? i doi sto, kad bi mogo to nebi uzkratoi te pomoCi! al verujmi se, da sam se vise od
50. for. sr. zaduzio, i neznam, odalde cu platiti? medjuto opet, akoje ?ita na malu i na tankoj
artiji, te imas gotovo, posalji do danasnjeg dana, jaeu opremiti; ja scinim, da se Vraz nebi
neeko platiti postarinu iz Broda do u Zagreb, a do Broda posalji Saraj. pos tom.
Kolo knj. V. jos mi nije doslo, a pisosam, da mi vise od l. kom. nesalju, buduc da i ove
na mom vratu ostalesu neprodane, i komu sam bio pos lo, vratio mije nat rag ukaljanu.
Posal ji mi to pesa mah, sto imas prepisanih; is tina da jos nisam poceo porizovati, al
znas da ji valja najpred po vremenu i s licnost i urediti.
Karaula, dok je odvas doso sutra u jutro odmaje otiso u Travnik, odazvao ga je g. Mu­
suneo (?), da bude deputat i reprezentant svih Parok§h Jatinskog obreda u vezirovu palacu na
dojduc emo (sic!) obcenitom saboru. Kad je poso: priporuci meni, Kutlesi, i Frani Terzic, da brez
odmicanja otvorimo ucoinicu! u utorak dogovarali s mo se, u sredu ljude obavestili, a danas
fala Bogu na njegovom daru! otvorili ucionicu i dete 36. dosad u ucionicu doslo mije! Ja sam
vas trud na me dragovoljno' pnmlO: za ljubav BoZiu, mog iskernjeg, a korist naseg naroda,
koli k6 vr eme nitu toliko jos vecma, da Bog blagoslovi!
Cuo sam, da je i Varna Karaula preporucio, da to isto ucinit e, pa vas castni Discretorium
zabranio?t) dosta ruzno cuti! deder brate, nastoj ti koliko god mozes oko ljudih tih tude, da •
[ 15] 139

sto pria prodrete i otvorite! ja sa m sve poslove sad nastr a nu metnuo, dok neuredim, tako valja,
da i ti uradi ~, jer doisto to je dele jedno najslavnie i najkoristnie za buduce na se bitje.
Drugo nis ta vee sercano te pozdravljajuci jesam
u Fojnici 30. rujna 847. Tvoj Jukic v. r!)
Mar tic eve 0 pas k e:

') Poslije m a lo godina bila je skola uredjena i obstojala s' malom podporom ucitelja od

c. kr. Generalnog Consulata do okupacije, i poslije okupacije osam godina p od mojim n adzi­
ranjem. Iza toga postala komunalna pod nadziranjem c. kr. Vlade.
F. G. M_
") Durbin (dalekozor) koi je kod mene ostao pokojnog Jukica kada je on, nakon pol­
godisnjeg st rogog tavnovanja iz Sa rajeva u Carigrad na dozivotno izagnanje odpracen' d.
16. Lipnja godine 1852. darujem prijatelju Dru L. Laus u za .ui"uvanja blag-p. uspomene Slavnoga
Jukica! d. 14. Siee. 1896.
F. G. M.
') Izvornik u dra. Jelenica. Na ledima: »Ljubomiru Marticu u KreSevo . S knjigami. «
Vidi Prosvje tu 1902. str. III.

12_
23. pros inca 1847.

Fazli-pa~a Serikovi( 1) cestita bos. franjevcima, da su Barisic a predobili i dobili novoga bi­

skupa, koji ee buduc je Bosnj ak , dobro poznavati duh naroda i obicaje te ee s njima u Ijubavi
raditi za na rod.

Mnogopostovani starzi.
Dra go mi je bilo c;uti iz Vashega pisma, d a je dava sretno okoncan a, i da je presvjetla portn,.
Vas Milostivo pogledalla, i Vami Novoga Bisk upa preko Rima poslall a koje Vami na radost, vech
megiu Vami.
Ja Vam se raduem, da ubuduchie hochiek poc;inuti u Vashim stanovima od toliko trudova
shtoste pravetno od Nekoliko godina podnosilli. Vasha pak Blagodarnosti prama mene, sh to sam
pravetno, Vas Branio; to sam se oslonjao, na Vashu Viernost i podloxnost, Presv jetloj portio
I to chiete i unapred ak vazda kod mene nalazitti, I'ladajuchi se po Vashiem duxnostima. Drago mi
.it pak da no vo izab.rani Biskup jestt rodom Bo shnjak; koj chie dobro poznavati duh naroda i
njihove obic;aje, ' znatichie svami zajedno narod na dobro nastavljatti; u Ijubavi uzderxavati, i
viernostt p rama Preuzvishenoj Porti, i njegovim c;inovnizima, Priporuc;ivati.
U ostalom Vas Ljubimo. Pozdravljam i Novoiz abrano ga Bi skupa.

U Sarajevu 23,/12. 1847. F: P as ha.

lzvornik u arhivu Bosne Srebrene u Sarnjevu.

13.
10. ozujl(a 1848.
Juki c »vje rojatno« pise fr. B. Perisieu 0 potrebi rada na narodnom prosvjecivanju i ()
reformi pravopisa (usvajanju gajice).

Dragi rodoljube!
Posli Ijubavi Bozje, druga je zapovid u Kerstjanskomu zakonu: ljubav svoga iskernjeg. Ova
pako Ijubav najbolje se dilom ukazuje, kad se brines iskernjeg svog podpomoei u potriebah du­
hovnih i tile snih. Neima pako veee potribe na ovome svitu od nauka: stiti i pisati znati; iz
knjigah bo eovik najla~nje moze znati: sta je duzan I3ogu, se bi i svome bliZnjemu. - Nestedi
dakle truda, Ucitelju Bogoljubni! jer, ako na ovomu svitu tvoj trud i znoj nije naplatjen, tvo.ia
je platja mnogo vee a gori na nebe s ih ...

') Ddimo, da sm o dobro odgonetnuli, jer Fazli-pasa jos 1843. is tice se u aferi biskupa Ba­
risiea i bos. fran.ievaca. Dr. Jelenic, Kult.ur a i bos. franjevci, sv. II. , stc,. 58.
140 ll61
U ovome izdanju uzet je novi pravopis, od starog sarno u slideeih prominah razlican:
Novo: c, e, c, dj, g, Ij, nj, S, Z.

Sta ro: CZ, ch, ~, gj, gh, gl, gn, sh, x

e, pise se u onih ri~ih , koje se razlieno izgovaraju, na priliku : pesma, izgovaraj pisma, oi
pesma, 01 pjes ma, kako hoees.
Gj, meee se sarno u tudih rieih, na priliku: angjeo ; dz, izgovara se malo o~arie, a meee se
sa rno u tudjih ricih ka 0 pervo , na priliku: dzin; tj, meee se mi s to e u ricih (sic!), koje u korinu
imaju t, na priliku: brat- bratj a. Dobro pamti i da si zdravo l
U Fojnici 10. ozujka 1848. l. F. Jukic«.t)

14.
24. listopada 1848.
Redodrzavnik fra Marijan Sunjie moli Svetu stolicu, da bi honorirala kakovom ~a sc u za­
sluznog lijecnika u Bosni Franju Franca rodom iz Furlanije.

Sanctissime Pater! - inFrasc riptus humillimus Orator ad pedes Suae Sanctitatis provolutu s
filiali cum fiducia exponit quod certus Franciscus Franz nation e !talus oriundus ex Districtu FurIa­
nensi Religione Catholicus, proFess ione Medicu s, ab octo annis cum sua hones tissima, et exe mplari
familia domicilium fixum haben s in Metropoli penes gubernatorem Civitem hujus Provinciae tam
praes t anter et fideliter munere Medici militaris fungatur, ut speciale Imperatoris insigne cum
perpetuo stipendio meruerit; tanta item prudentia, et dexteritate erga Magnates, aliosque se gerat,
ut om nium amicitiam et confidenti am sit lucratus; tanto demum , pro ea, qua apud Gubernatorem
floret gratia, studio, energia, ac promtitudine oppressorum Catholicorum omnium causas tueatur,
ac genera tim Religionis Nostrae negotia curat, ut nullis mun e ribus corumpi, nullo partium studio
se a recto tramite seduci pati atur.
Cum itaque vir hie rectus et probus prae omnibus, qui nostra memoria in Bosni extiternit
optime si t meritus de nostra sacra Religione, et misera plebe cumque pro tan tis suis meritis,
prae ter grati animi testification em nihil aliud a quoquam ex pectet ac desideret, nisi ut aliquo
sig no Religionis decoretur, justitia a me postulat, ut tam aequa vota in spiritu humilitatis suae
Sanctitati substeruam humillime suplicans nomine etiam totiu s Provinciae, ac aFflictae plebis qua·
tenus Sanctitas Sua virum hun c aliquo insigni Altissimae Suae benevolentiae condecora re dign e­
tur. Quam grati8_m dum iterulll iterumque enixe expeto, in devotissimo sacr.orulll pedum osculi
persevero.
Fojnicae die 24. Octobris 1848. HumillilllUS, devotissimus et obedientissimu s
Filius Fr. Marianus Shunjie
Min. Provcis in Bosnia.

izvornik u arhivu knjizevnogil drustva »Jukie« u Sarajevu. Na ledima mu: »Sanctissimo

Domino vostro Papae Pio IX. Feliciter re gnan ti, Romam«.

15.
14. prosinca 1849.
Ivan Franjo Jukic zahvaljuje se prijatelju Perisieu na poslanim mu starim novcima , te ga
bodri, da mu ih i dalje sabire. Sraeunava se s njim glede nekih knjiga.

Mili moj Prijate1ju Fra Bono!

Knjigu Vasu od 30. stud. primio sam i u njoj 7. kom. st. nov., na kojim liepo zafaljujem i
zajedno preporueujem, da mi sve i koje ste vratili i Bosa nske i Dubrovacke kupite i posaljete
sto pria, a ko1iko zasiei bude poslat eu yam odma pare: to nek yam je dobro preporu ceno. -­
Ujme knjigah, koje sam piso, da mi vratite, osim sto ste po Krilicu poslali: nista nisam
vise primio a po Krilicu fra N. ove su bile:

') Pocetak pi smen stva, st r. 3.- 4.

 [17J 141

1. Dog. Sveta. 1. Talianke. 2. Iskrice. 1. Elizabeta. 1. 2upnik Vak. i 1. Kol. vel. ove rekoh,
i druge nikakve! najviile sam zelio, da mi »Piesmarice« posaljete, za koje opet preporucujem,
da mi sve povratite Piesm. ilto nisu prodane, a ima ih kod vas 6. is tisakah po dvie svezke od
kojih pisali ste mi, da ste dvi prodali, jedne, recimo, da s te u Biblioteku metnuli, ostaju dakle
3. neprodane, ako ste jih prodali to je i bolje.
U knjigi spominjete, da ste pria poslali, al ja ne lOam po komu? da ne razumite po fra
Nikoli Krilicu, 01 jos po komu? - Ujme 1. kol. ja nisam nijedne knjige mogo Va se zasad na~i,
sto ste mi u Travnik pis ali, vee sarno sam biljezio, s to kad sam yam slao, i sta ste mi placali
i sta jos kod vas ostaje. dakle, mogo sam se prevariti jal ja jal vi. Zato sad nek stoji, ako 5e
ne .izbistri, nije velike ni stete. Ostale pak ovamo mi poslate knjige Vase cuvam, a i vi moje
cuvajte. Za knjige koje preporucujete ja sam evo po drugiput piso, zato kad stignu, nastojat
cu sto pria posiati. M a le Pucke kalendare sto su neprodani vratite mi. tako isto od Zabavne
citaonice, Sveta Dogod. i Seljanke, ako je koja pritekla od prodaje, i suvisa od Biblioteke,
vratite. - Pozdravite Pos. Gardiana, Vikara, Mestre, fra Nikolu i ostale priatelje. Cestitam yam
Bozicne blagdane, i novu godinu, Bog vas pozivio Rodu i Redu koris tni da budete mnogo
godinah!
U Varcaru 14. Prosinca 1849. Tvoj Jukic v. r.

Izvornik u arhivu franjev. samostana u FOjnici. Na hrptu: »Postovanom Otcu Fra Boni
Peri§itu, Ucitelju i Prijatelju u Fojnici«. Na drugoj strani pisma Perisica opaska : »Primio sam
od Jukica u dva tri putah - knjige kako siMi: I. Gunduliceva Osmana 1. knj. 2. Gundulieeva
druga del\a 1. knj. 3. Zupnik Valkfieldski 3. (knj.)!) 4. Elizabeta 3. (knj.). 5. Pesmice Narod.
svez. I. 3. (knj.). 6. Pesmice Na rodne s vez. II. 3. (knj.). 7. Dogodovstina Sveta 3. (knj.). 8. Gesne­
rove seljanke 2. (knj.). 9. Talia'n ke Ors -Poeica J. (knj.). 10. Abecedarah Ng 20. (knj.) . 11. Pesme
Duhovne zakova MID. (knj.). 12. Plae Gospin NQ 10. (knj.). 13. Iskrice Tomasea NQ 4. (knj.).
14. sostars ki kalendar NQ 5. (knj.). 15. Mali Kalend. za Puk. .N2 10. Povratio sam njemu I. 2upnik
Valkfields ki I. knj. 2. Eli zabeta 1. (kn.). 3. Dogodovs tina S veta 1. (knj .). 4. Talianke l. (knj.). 5.
Isk rice 2. (knj.) .

16.
14. p rosinca 1849 ..
Fra Franjo Jukic saopcuje redodriavnis tvu bos. franjev aca jed a n podhvat bos. k a tolik a
i pravoslavnih te moli savjet i odobrenje .

Mnogo postovani Otee i dobrocinitelju moj!

Vi se vriemena proslo je, da Vam ni s ta piso nisam, s to slabo zd ravlje, s to mnogi POSIOVl
to prepriecise. Znam, da i Vi mnogo posla im a juc, volite, da Vam se cesto glava ne razbija
s eestim mojim knjigama. Medjuto oprostite, s to sam Vam i s ovom dosadan! Iz prilozenog ovdi
pisma opazicete njekog Domorodnog DruZtva namiertl, kako zele u s vim nahijama njekoliko
podpisa uciniti, dva coviekapouzdana .- jednog Ri s t j anina a jednog kerstianina - poslati s
ovim podpis ima n a jprije u Zagreb k. g. 8. 2 ) zatim u Bee, Biograd, ovde uzevs i preporuke u
Carigrad - i s pomocju Internuncia Ru s kog i Austrijanskog nas tojati, da Porta zadovolji na­
rodnoj zelji').
U tako vaznoj stvari nisam mogo propustiti, da Vam ovu stvar ne javim, zeleci mafi s ta
Vi 0 tome mislite? ako mi Franciskani po "bicaju dosada s njem s tanemo na se od narodnih
interesa ciepati, i sarno sto je na se cieniti, to unapred znam, s ta cete mi odgovoriti! »Nije tomu
vrieme? Na nas to ne spada«. Ali ja se od Va s nadam, da cete mi utiesiteljnije odgovoriti i
spomenuto pismo u eemu vidite da je nepodpuno ispraviti dostojat se. Ucinite tu Ijubav, te mi
odpisite preko fra lIie Katavica.

") Kratice su u zagradama na se.

2) Banu Jelaeicu.
3) Bice govor 0 »Zeljama i molbama kri s tjana u Bosni i Hercegovini, koje ponizno prika·
.. zuju Njegovom carskom Velicanstvu sretnovladajucem Abdul Medzidu«, s to ih je Jukic objelo­
danio u svome »Zemljopisu i poviestnici Bosne~, str. 156- 159.
142 [18J

Sreene Vam Boziene blagdane i pocetak Nove Godine cestitam, Bog Vas poziv io Rodu
Redu na semu na mnogaja Lieta!
Fra Anto pozdravlja zajedno sa mnom Vas i sv u castnu obitelj Redovnicku.
U Varcaru 14. Prosi nca 1849.
Poni zni Brat fra Frano Jukic.

Izvornik u a rhivu [ranjev. samos tan a u Gucoj Gori. Na ledima: »M nogo postovanome OtC11
Fra Mari an u Sunjieu Pridosto jno m Provinci a lu u Fojnicu «.

17.
27. sijecnja 1850.

Ivan Franjo Jukie pi se prijatelju Peri sieu glede nekih knjiga, upucuje ga kako ee odgajati

mladez, jali svrh u »kase«, u koju je sam polozio dva talira; moli imena drugih darovatelja i
javlja , kako i kada ee dati pod ti sak I. sv. »Bos. Prija t elja«.

Mili Prijanel
Na vasu poslidnju od 2. s ic. odgovaram: Knjige, koje ste jedanput na konat knjiznice uzeli,
nemojte mi jih v r aca t, vee sa mo one, koje se nisu mogle razprodati; a ni ove sve: »Placah«
»Abecedarah« i »Vicica Pis.« nemojte mi vraeati, neka stoje kod vas, ako jos tko htidne kupo­
vati : Placi: gr. 3. Vici. Pi s. 1. pl. a Abecd . po Y; plete. - U Zagreb poslo sam pria 6. mies. 150.
pl. naru cio sve nove knjige, pa evo jos do danas ni odgovora ni knjigah ! Zato jos eu malo
pocek a ti pak ako ne stignu poslaeu, s to jos tvoga kod mene ima; a ja sam sve sracunio, i jos
ja moram tebi aka: dvadeset i dvi plete dati? medjuto piso sam u Travnik na Katavie a, da njdto
mog a duga onde naplati, te d a t ipos alje 8-10 pletah. koje kad yam - i ako yam - dodju, ..

javite mi. Ujme ono 100. pl. stud. 1848. poslanih na me, ovako se ima razumiti: Provincial meni
je piso da uzmem od fra Ive Kriliea na njegovo ime 100. pletah, a on da ce poloziti gard. a
piso mi je da eete Vi javi ti: na koju sve rhu i tako je bilo. - Sto mi napominjes, 0 staroj
merznji, 0 izg ubljenoj nadi i t. d. Fratri osobito sta ri, kanoti Ijudi Brezposljenaci, boljeg sta
i ne znaju ('initi? oni s u nas, istina jednoc privarili : obeeali n am zlatne pl an ine, dok na s u svoje
mreze upletose! al ovo nam za nauk neka sluzi : nek se in ade, neka nas merze, nek cine partite,
ali osim nas mladjari e. Mi radimo, pisimo, ucimo nas i druge ne samo, da budu Fratri Bosanski
vee i Domorodci Siavenski. Vi imate lipu zadacu, da M\ adez, kojoj ste ucitelj, osim theoretickog
sc holasticizma, naucite jih prakticku s kolu: da budu istin a pravi Redovnici, al d a se Redovnictvo
ne uzdrZaje u onim pogreskama, koje su nasu Provin ci u okuzile? a te pogriske znate koje suo
Svaki ra dimo vise za mladez nego za nas iste, pak nas nada prevariti nece; kolikogod n as nepri­
atelji smeta\i, ako mi stazom kriposti u zhodimo, prodert eemo. Fractus s i labitur orbis Imp .
5 to se tice »kase« njezina je sverha dob ra, samo kad bi se s njom onako postupa lo; e to
i ja sam dao dva talira: dr ag-o bi ma bilo, kad bi mi mog-li : sviuh »Darovnikah« imen a i koliko
je koji dao, prepisati i pos\ a t i. Pozdravite mi Baltica: drago mi je, da je, srieno vidio opet svoju
otacbinu! Fala mu na poslatomu daru! Pozdrav i L azicu, njegovu sa m knjigu primio: Lagah,
jos ni sam primio, ako primim poslat eu mu.
Ja sam svakako, namislio, sad u pramalietje poslati na stamp u knjige: »Prijatelj Bosanski .«
Do 20. danah mislim ga sgotoviti i Provincialu na preg\edanj e poslati. Ovo ce die\o, ako im adne
Prenumerantah, izl az iti svake godine. Cianci s u za ovu godinu slideci: I. Zemljo- i ddavopisni
(sic!) pregled Tur. Car. u Europi. II. Starine Bos. Ill. iivotopis (sic !) fr. Mate Benlica Biskupa
Biogr. IV. Knjizestvo Bosansko. V. Narodne: Pisme. VI. N. Pripovidke. VII. N. Poslovice. VllI.
Nar. Zagonetke. Vi 0 ovome nikomu nista ne kazujte, a svoje mi mnenje priobeite. Pozdravi ml
sve Znance i Prijatelje. Tebe osobito \jubeei ostajem.
U Varcaru 27. sienja \850. Tvoj Jukic v. r.

lzvornik u [ranjevackome samostanu u Fojnici . •

 [ 19) 143

18.
7. sljecnja 1851.
Fra Marij an Jak ovlj evic g eneralov komis ar dopu sta fra Marijanu Sunjicu, da ode u cesarske
zemlje i tu poradi za dobro redodrhve, a osobito za odgoj bosanske redovnicke mladezi.

Lecturis salutem a Domino!

Pro ratione commissi Nobis a Rmo P . Ministro Generali Officii Vigore praesentium facul ­
t atem tribuimus Adm. R. P . Mariano Sunjic actuali Ministro Provincia Ii, de cujus optimis pro
bono Religiones, et Provinciae studiis pl ene convicti s umus, ut ad partes Caesare a -Aust.riacas se
conferre possit, acturus de iis cum viris optimis, quae utilitati, necessit a ti, et bono eju sdem Pro­
vincia e maxime expedire in Domino judicave rit, pro meliori nostrae religios a e Juventutis aeduca­
tione, ac necessariis ad id subsidiis conquirendis. Quem proinde generosae charitati omnium, ad
quos concilii, vel auxilii gratia accesserit, enixe commendamu s, auctori omnium bonorum supplicantes
ut coelesti sua benedictione conatus ejus ad majorem sui gloriam dirigere ,dignetur.
In quorum majus etc.
Datum in Conventu nostro Fojnicae die 7. J8n . 1851.
Paratiss. in Domino servu s Fr. Marianus Jakov­
Ijevic mpa . Comrius Visit. Genlis.

Izvornik u arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu.

19.
7. rujna 1851.

Re dodrZavnik Bosne Srebrene fra Anprija !<ujundzic po nalogu osmanlij ske vlade svoj braci

zabranjuje uplicati se u politiku, dizati bune, te primati zagrebacke novine tr scanski

»Siid-Slawische«.

Fr. Andreas Kujundzich Ord. Min. S. Franc. de observantia Lector Theologu s, jam Secre­
tariu s, Ex Def., ac in hac alma Provincia Bosn a Argentina iterato Min. Provialis, et humilis in
Duo servus.
Dilectis plurimum in xto Jesu Adm. et Rendis, Multum ac Venerandis Patribu s, et Fratri­
bus salutem in Duo sempiternam.
Quadrigenti prope anni sunt amantissimi fratres! a quo haec Provincia nostra Turcico 00­
minio subj ecta reperitur, et licet per tot annorum decursum varia fata, vicissitudin cs, molestias et
persecutiones no stri majores tollerare debuerint, pro gloria tamen eorum et nostra s imul nun­
quam se gubernationi externae, e t politicis negotiis implicare volueruntj atque hinc factum est,
et ut fideles suo dominio semper permanserint, et subditorum gratiam, ac affectum conservare
noverint, nobisque earn, qua hucusque gaudeb a mus, bonam aestimationem reliquerint. Verum infer­
nalis hosti s, qui primos parentes nos tros beata ilia felicitate qua in Paradiso fruebantur, sua calli­
di date privavit, et nos etiam hac practiosissima, quam a Pat rib us accepimus haereditate spoliare
nititur. Summo enim cum dolore cordis nostri significare vobis cogimur, quod intra paucos die s tam
ab Exxillentissimuo Vezirio Airadin Pasa, quam etiam ab Excelletissimo Imperialium copiarum

..
duce mandata severissim a accepimus, nobis injungitur, ut admone a mus nonullos Religiosos nostrae
curae commissos, qui sui status obliti negotiis s aeccularibus semet implicant, et quodamodo turbas
si non excitant ea s autem fovere videntur. Et ne Vana terriculamenta vobis ob oculos ponere vide­
amur, ipsam epistolam Excelentissimi Orner Pasae in patrium idioma versum vobis hic communi­
camus, prout sequitur:

»<;: as tni Dostum!

Neki Fratri namis to zabavljnt se sarno s' poslovim na Ve rozakon spadajucim Raje Carske
poxude neugodne, i koje ce njiovoj laxi nauditi, da probudjuju nac;ulismo : A oni sarno duxnost
Redovnic;l<u po svom zvanju imaju izvarsivat; niti, osim samog kupljenja Harac;a ikad je njima
p rosto iukakve up raviteljsk e stvari stavljat se. Potribito je posve, da se p rilic;nih potakivanja
proju. I buduci da svarhu ovakih stvarih podpuna pozornos t od Vas iziskuje se: 2ato naredjujem,
144 l2QJ
da ovima pri<;varsto to is to zapovidite: ali najpri nitro objavljenje i zapovid posaljite onim, koji
se u sandzaku Banjalu<;komu nahode; zatim pako i ostaiim, koji se na drugim mis timnalaze
potribito je isto obznaniti, i ovu moju naredbu izvarSi ti. I ako bi unapridak od spomenutih Fra­
tarah koji se naso, dasetakih potic~jah ne prorazi, te r nepo,Yoljno u<;ini s togod, nek yam je na
znanje, da ce zasluxena ' pedipsa podpunb ni del<ika ' ne priptis tiv si svarhu' njega izvars it se. Etto
yam tako stvar kaxem za obceno vladanje, da vise nitko ne more reci : znao sam ne znao sa m.«
Jam autem videtis Fratres, Quid a nobis potestas exigit, ideo admoneo vos, imo et per
obedientiam praecipio, ut omnius a curis 'sae<;ularibus et n'egoti is, QuamQue gubernationem' ex ter­
nam concernentibtis vos abstineatis, ni carceres, et exilia sum mo cum dedecore omnium et damnQ
rei catholicae experiri malitis.
Item noveritis prohibitam esse receptionem Ephemeridum Zagrabiensium, Tergestanarum
Sud Slawische & et alia rum Que neg-otii s paliticis tractknt.
Et ne qui s ignorantiam praetendere valeat, prae6pimus Patribus Superioribus, ut ha s De­
scriptas ad respectivol di strictus, ac praesertim ad sandzakatum· Banjalucensem, prout in Epistola
Vezirii continatur, quam citissime pro haurienda necessaria notiti a mittant.
Valete, et Oeum pro nobis, ac tranquillitate Provinciae orate.
Datum VareSii die 7. Septemb ris 1851. Paratiss imus in Xto.
Fr. Andreas Kujundzich Minister Provincialis.
Mandante A'd. R. P. Fr. Joannes Kattavic Secretarius Provinciae.

Izvornik u arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu. Na n.iemu se nal aze potpisi zupnika, koji su
ga citali. Na ledim a: »Urgentissime Adm. Rend. et Rendi s Patribus locorum sequentium: Bu so vaca,
Zenica, Guca Gora, Oolac, Ora sje Dobretici, Jajce, Varcar, Kottor, °Banja Luka, Ivanjska, Gra­
diska , Sassina, Vola r, Stara Rieka, Biat ind e ad rio s«. Na ledima je i Decal BosI!e Srebrene.

20.
29. listopada 1851.
BiskupStrossmayer zahvaljuje se bosanskim fr a njevcima, d::l Sll mu poslanika M. Topalovica
lijepo primili, te ze li, da ovu zahvalu bosanski redodr zav nik okruznicom sao pci braci , kuda je
Topalovic . prolazio ..

Br. 1106.
Visokostovani Otac - Derzavnice! .
Sto sa m ja gledestvari one, u l<ojoj mi I. Rujria t. g . iz KreSeva pisaste cinio i do sad
opravio kazat ce Yam poslani bivsi k'meni Vas covek p. O. Martin Nedic Oefinitur. Niti is ta
drugo ·ovqm prilikom pisat Yam imam, van da Yam se zahvaljujem: sto ste poslanog od mene
svetje nika moga Matu Topalovica Profesora bogosfovi e, ' kako mise istidosta nakazivati ne
mogase, onako bratinsl<i primili. Drago bi mi to biIo, da je on tamo i sam po sebii sao, jer
bi u takovomVasem Cinu onu Ijubav smatrao, koja kano bastina SIavjanskih nasih praotacah
na prama svakom, a osobito st ranom go stu treba da se nigda kod naroda naseg neugasi. ·Pocem
ste ga pako kano od mene posianog tako docekali; uistinu ste po tom i mene postivat hoteli .
. Zelimdakle: da bi seove moje reci ' putem okruznice Vase svakom i pojedinom od bratje
Vase misnikah; . kud je rec en i Professo r Topalovic prosao, do znanja dostaviIe, i da u abce sv(
osvedoceni budete, 0 mojoj iskr enoj i· dabi-oj volji, kciko prama bosanskom kerstaj nlul(li ukopno
tako i prama Varna osobno, koji u toj c.esticl vinograda gospodnjeg taka trudno i uspes no
poslujete.
5aljuc Yam moj biskupski blagoslov ostajem svagda u ljubavi.
U Oiakovu dne 29. Iistopada 1851. V~mr blagovaklonjen. •
Josip Juraj Biskup.l)

Izbornik u arhivu . &>sne Srebrene u Sarajevu.

121] 145

21.
28. prosinca 1851.

Biskup Strossmayer pise be~kome nunciju, da je za bos. klerike odredio posebnu ku cu'

bolesnih sveeenika. Mi sli da Sv. zbor za rasirenje vjere neee im ati nista protiv toga , da bosanski
klerici dodu u Dakovo, je r svi s mo Rimljani.

Excellentissime ac Reverendis sime Domine A rchi-Episcope et Nu ncie Apostolice, Domine et

Pater mi in Ch risto aesti ma tissim e! Sententia E xcellens iae Vest rae de diss tincsa habitatione
. Clericis bosnensibus, propter peculiarem eorum disciplinam monasticam, assignanda, mihi c; uoque
probatur; at.que ideo domum deficientium sacerdotum, fere sem per vacantem, semindrio co ntiquam,
aut rectius unam Seminarii partem efficientem, juxta adnexum planum sic adornandam curabo,
ut omnis ejus cum reliqua seminariali aede communicatio rescindatur. In domo hac salit e r ador­
nata nihil pl ane eorum deerit Clericis bosnensibus, quibus ad vitam et discipliam monasticam
exercendam opu s est.
Quo magis mihi cognita at que fl~rsoeC'l;j est fid e liu m bosnen sium so rs, eo magis convincor
de ingentibu s sane commodis, et hac Clericorum bosnensium hisce in partibus educatione, in
eosdem fidel is, absque omni dubio redund a turis; neque mihi persuadere possum, sacram Congre­
gationem de propaganda fide quidquam contra han c intentionem ha bituram . Romani sumus, quiqui
hic catholiC'o nomine cen se mur; cathedrae Petri firmi ssime adhaeremus; vocem communis omnium
credentium patris oraculi instar habemus; mille potius t.orment.a sustineremus, quam vel latum
unguem a ca tholicae rloctrinae regula rece de remus. Nihil igitur es t, quod penes tan t am catholicae
educationis certitutinem, sac ram congrega tio ne m de propaganda fide determinet, ad beneficium
Austraici regiminis respuendum. Haec ideo att ulli, quia fama perc rebuit, intentionem nostram
sac rae Congregationi de propagan da fide minus placere. Utinam cdjunctae Eclesiae Catholicae in
Bos nia lalldatae Congregationi tam notae essent, quam mihi; videret profecto et intelligeret
oblationeIT'. muneris, ex Iiberalitate gubernii austriaci promananti s, ambabu s ulnis amplectendam,
quin imo in ips o Eccelsiae bosnensis regimine quadam quant ocyus immutanda esse. Verendum
namque sec us, ne paucae illae haereditatis Christi in Bosnia reliqui se, spoJiorum instar, inter
filio s Belial destribuantur; ne acq uisitio sanguine Domini parsa, tar tari praeda evadat. Dignetur
Excellentia Vestra . adj ectum s ub .j. planum post inspectionem cum Domino Ham me r, cui una de
eodem objecto scribo, communicare. etc. Excellentia Ves trae Diakov ae di e 28. Decembri s 1851.
devotis simus in Christo filiu s Josephu s Georgius Strossmayer m. p. Epus Bosnensi s se u Dia­
koveni s et Sirmiensis.

Na legjima: "Ad Excellm um ac Rssmum D. Michalem Viale Prela Archi Eppum Carthag.
et Nun cium Apostolicum Viennae. « Kopia u arhivu Bosne Srebrene u Sa ra,iev u.

22.
20. sijecnja 1852.
Redodrza vn ik fra Andrija Kujundzic saopclIj e braci mu sirovu zapovijed, da u primanju
stranaca budu oprezni.

Adm. Rendi, et Reverendi Patres !

Neminem Ves trum ignorare putamus Fratres, adeo istis malignis temporibus mal e volorur.l
rumerum in mundo nequam auctum esse, ut in hi sce etiam nostris partibus, imo in ipsis quoque
no st ris domibus ab eorum vulpina calliditate, et simplices circumveniendi astutia tuti esse neque­
amus. Non raro cum in pellibus ovinis ab Exteris Regionibus ad nos penetrant lupi, qui omnis
boni ordinis, et auctoritatis legitimae inimi ci, supra omnes extolli, ip si vero nulli subesse cupientes
simplicium corda pervertere, eosque in suas partes pertrahere sa tagunt, non sc io, quae Castella
in ae re fabricantes, et quos aureos montes pollicentes. Ide o mihi summopere commendatum, imo
et injunctum est a supremo Belli Duce, ut vos admoneam, ne faciles sitis in suscipiendo pro
hospitiis accedentes, aut in dando revommendati o nis Litteras, et ad Conventus dirigendo tal es
Extraneos, qui aut vobis bene noti non essent, Bu t a sui s respectivis Juris dictionibus necessariis
Lib er i Passu s et testimonialibus litteri s provisi flon fuerint. Quod s i aliquis in posterum minus
10
146 [22J

cautus ei usmod i s us pectos emisarios suscepisse, aut cum iis a liqu a consilia ag itasse co nvictu s
fuerit, sc iat se gravissime cum dedecore o mnium nos trum , dam noque puniendum fore, qu a rum
minarum jam effectus experiri coepimus.
De hoc periculo plebem etiam Nos trae cu r ae comissum admoneatis, et Deum fervidis p r.:­
cibus continuis oretis, ne nos inducat in tentationem, hasque omnes nota s facia tis. Valete.
Datum Krdevii die 20 Januarii 1852.
Paratissimu s in Christo

Fr. Andrea s Kujuncscic mp a Mi nis ter

Provinci a li s.

Protocullum Bosnae Argentinae, a. 1835. -1 870.

23.
31. sijecnja 1852.
Savjetnik Hamer u odjelu izv anjskih posa la, pise biskupu Stross mayeru: kako je becki
nuncij ponovno pisao u Rim za centralizaciju fran jevackih bosanskih klerika u Dakovu; kako
odobraje biskupovu namjeru, da, ako iz Rim a ne dobije povoljna o dgo vor a, osobno u Rimu stvar
ispost avi ; t e da je 50 for. za zen evsku crkvu primio i na svo je ih mjesto vee otpremio.

Wien den 31. Janer. Ho ch wiirdigster, Hochverehrteste r Herr Bi sc hof! Indem ich den Em·
pfang des giitigen Schreibens Eu e r Hochwiirden mit besonderem Danke besUitige, habe ich die
Ehre Hochdenselben bekant zug ebe n dass S. E. der Her Nuntius abermals im gewiinsc hten Sine
weg en der Erziehung der jungen bosnischen Franziskaner nach Rom ge sc hrieben und seinem letz­
ten Berichte ei nen Auszug des von Euer bischiiflichen Gnaden erhaltenen Briefes beig elegt habe.
Die Sprache, die Eu e r Hoehwiird en in disem Briefe fiihrten ist prachtvoll, und ich bin ne ugierig
zu erfahren welch en Eindruek sie g eeigneten Orts hervorbringen werde. Das Vorhaben Euer
Hoehiirden au ss ersten F ail e die Sa che persiinlich in Rom betreiben zu wollen ist gleichfalls von
hohem Werthe. Die fiir die Genre r Kirche bestimten 50 fl. C. M. habe ieh den Herrn Uditore
der Nuneiatur iibergebe n, da derselbe ohnehin noch einen zweiten derlei Beitrag am da sselbe Ziel
zu befOrdern hatte. - Geruh e n Ho ehdie selbe auch rernerhin mit meinem geringen Dienste zu
verfiigen und zugleieh den Ausdruek w a hrer Verehrung zu genehmigen wom it ich ve rharre Euer
Hochwiirden ganz ergebenster Diener Ham e r m. p. Sektionsrath.

Kopi ja uz prijevod vel. g. Mate Top alovica, koju je ovaj na zapovijed gosp. biskupa Stross­
mayera izradio, n a lazi se u ar hivu Bos ne Sreb rene u Sarajevu.

24.
7. veljace 1852.
Fra Grgo Martic pise redodrZavniku bosanskih franjevaca fra Andriji Kujundzicu, kako
je Omer-pasa bio obeeao i bujruntiju i nek Qliko dukata za ' popravak i pros irenje crkve u
Sa rajevu, i kako sada medzlis, mulla te sam Omer-pasa stavljaju za p reke. Javlja kako ima
neki dobrocinioc, k o ji je prip ra van preko svoga dvora dozv o lu isposlovati i znatnu pomoc dati,
te moli dozvolu, da na to i sam pristane.

Admodum Rd e Pater!
Prija nekoliko dan a h pisaosam Vam kako ml Je reko C. Omer-Pasa dati Bujruti j u i plane
nekoliko duk a tah za pomoc popraviti i raz siriti ovu kapelu sarno jed an arzohal treba da ja dadem
na nj ega neka stvar legaliter id je , ja sa m dakle dao a rzohal onga vratio na Medzli s, Med zlis
posla o eefs i s' Mesceme i s voj oceEili popisali i plan njihov N a himarba sa na cini o kakoee
poslati u St a mbol da ferman dojde i tako odnesose ... poslie ja odoh c. Omer-Pasi i kazah
kakoje Medz lis od redio da u Stambol se pise - a Vi ste meni rekli da Vi imate ferman da morete
izum dati i dacete jur za Kre se vo pos lati Bujruntiu i meni drugu d a ti za ovde - sada opet valja
u Stambol - on mi odgovori t alw mora da bude!!! ja se dalde vrativsi odtale posaljem dva
covika do Mulle i Medzlisa da upitaju koliko t reba har ca dati za cevs i l11am - rece Mulh
[23] 147

2.000 gr. sabraosam poslie toga kerstjane ovdasnje prete da se sdogovore koliko mogu najvi~e
dati Nasemu Mulli, rekose dvista grosa da vise fukara ova dati nemoze jerbo svega dvie hiljade
grosa necese moci skupiti i potrositi na binu svukoliku, onda odgovori Mulla: Jasam Vam zato
i zaisko 2.000 gr. jerbo Vam stvar nemoze da bude nikako! t. j. da se prodjete neda Vam se
izum ..... Ele kako se vidi nikako ovim putem dopustenja imati nemogu za ovu stvar, a kerstjani
navalili da se traZi kojim god je nacinom moguee, jer ovi g. Dobrotioc ako ode - kao sto ee
biti dristo poslie 3. Mjeseca - nikada se mitiniti ni razsiriti nece, dapate more domalo vriemena
ova sva kuca oboriti se, - sada dakle gotovi su kerstjani velim, a g. receni gotov za dobaviti
i dopu~tenje priko svoga dvora, sarno trazi privoljenje od mene, da nebude priko nase volje
- ja pak promisljajuci vridnost dobrotinstva onoga koga hoce da utini sudim da nebi sagriesio
kad bi privoljio, ali buduei da od Vase oblasti i volje visim zato ovu pisem i molim da mi pismeno
officiose javite hoeuli neculi?? Notabene nemojmose bojati susnjatih granah, kada je volj:1
Carska, exempla docent, da se bogomolje gdigodsu potrebite popravljaju i sagradjuju, sarno
nasi dusmani ovde nam prieee da ovu milost neuzivamo, ali ako bude na dusmansku nas ni zivih
nejma na ovomu svietu, - enG Riseani dobise izum u Travniku na novu mileeu taman na Top­
hani carskoj da zidaju cerkvu, a mi nemozemo imati dopustenja u svojoj avlii da nekoliko arsinah
primaknemo .... Oni g. Dobroeioc iure Tractatum ima oblast na tu stvar zasto dakle nebi pustili
da nam pomogne!? - - - Nemogu u dugu pisati - - - sarno molim da mi javite Vasu
r:nisao - - a morete i g. Consulu.
Ljubeei Vam sv. Ruku jesam

u Sarajevu 7. Veljaee 1852.

VOMP

za vazda suga
Fr Grgo Martie v. r.
P. P. Akoste nakastili i Vi tude razsirivati ovim istim putem i prigodom mozete ferman
dobaviti drugaeie nemogu virovati dacete dobit dopustenje - akoli cete ad feliciora tempora
relegirat dobro - ali meni dum ferrum calet tundendum manet. -

Izvornik u arhivu franjev. samostana u Krdevu. Na ledima mu: »Admodum Reverendo

Patri Andreae Kujundzic Ach. Ministro Proviae Meritissimo Patrono Gratiosissimo . Krdevii.«

25.
20. veljate 1852.
Biskup Strossmayer salje bosanskome redodrzavniku kopiju pisma na beekoga nuncija 1
Hammerov odgovor glede odgoja bosanskih klerika. Veseli se, da od Nedica euje, da su bosanski
franjevci sklopili kupovni ugovor glede zemljista za gradnju novoga samostana u Posavini; a
zali da je Jukie zatvoren.

Br. 200.
Visokoeasni O. Derzavniee!
Jos oko polovice prosastog mieseca Sieenja t. g. dao sam pisat p. o. Martinu Nedieu,
bivsem Vasem ovd kod mene poslaniku, ter istomu moju zelju oeitovat, neka Vam izjavi: da
sam Vas na moj pod br. 1106 pisan Vam list, dne 1. Prosinca proste godine iz Kreseva na me
upravljeni odgovor s veseljem primio, i da cu, ako bi sto glede Vase stvari priobeit Vam imo,
to u svoje' vrieme bezodvlaeno ueiniti. - Od ono doba, kako je spomenuti Vas bivsi ovd poslanik
moj putem ces. kralj. konsularske poste poslan mu. nalog dobit mogao, stigose mi od njeg
samog vee dvie niekoje stranom radosne, a stranom i zalosne viesti u sebi zaderZavajuce posla­
nice. - Ja ispunjujem najprie navedenim naeinom do znanja Vam stavljeno obeeanje, i poleg
izjave osobitog mog priznanja nad userdnim Vasim za moje zdravlje ucastjem, za dokaz nepre ­
stanog mog za duhovni napredak tamosnje nase jednovierne i jednokervne bratje, kano i za
procvietanje Vasem mudrom upravljanju povierivse se Bosansko-seberne, toli slavne niegda redo v­
nieke DerZave, prilazem ovd u odpisu i to pod ·1. izvadak iz pisanog dne 28. Pros. prosle god.
Preuzvisenom g. poslaniku apostolskom u Beeu list a, u koliko tice Vase, s Vasim poslanikom
ustmeno ugovorene stvari, a pod ·11. na istu stvar proteZuci se dobiveni odgovor od popoei­
10*
148 [24]

teljskog Savietnika Hammera, kano u tom poslu po visokoj na~oj carskoj vladi izmedju mene
i Preu zvisenog g. apostolskog poslanika odredjenog svog posriednika. [z pri[oga ovih vidit cete:
sto se odovud ~ini; nu i ja sve vecma uvidjam, da Vasa u sp omenutom na me dopisu od I. Pros.
pr. g. izrazena slutnja, kano da ima u Rimu, a mozda i drugdi ne malo lukavih protivnika, koji
nastoje sve nase namiere uni s titi , nije sasvim bez temelja . - Medjutim nista za to. Svaka dobra
stvar ima svojih zaprieka i tegoba, al cim su vee iste protivs tine i smetnje, tim postojanije trieba
na preduzetom dobrom putu uzlezati, i Bog ce dati pa ee sve dobro biti. Ja svaki dan ocekujem
posliedak novog ovog po Preuzvisenom g. beck om Nuncii ucinjenog koraka, i ma kako glasio,
zapustit necu da Vam ga neobjavim. Ovo Vam pako priobcujem kako za dokaz, ko sto god spo­
menuh , mojeg za Va s nastojanja, tako i za to, da saznavsi sto ja radim, i Vi tamo shodna
sriedstva poprimite ovo da se stvar u Rimu povoljno riesi , a ovo da mladez svoju tim laksc
umiriti mozete. -
Prelazim sad na gor navedene viesti, koje mi fra Martinove knjige donesose. U pervoj
mi javlja : da ste niekoje ugovore uCinili glede zakupljenja zamljista za nov jedan u Posavini •
samostana. Meni je to tim drazje, i tim prie nadam se da ce Vam to poduzetje za rukom pojti
sto saznajem: da Vam je i moguei Seraskier Omer-Pasa p ri sjajnoj Porti svoje posriedovanje
obeeao. Sto budem u stanju za izpJatu toga zemljista od svoje strane doprinieti, ucinit eu
drage volje.
U drugoj svojoj po slanici javlja mi fra Martin: da je Jukic zatvoren. Ja se nadam : da ce
to biti uslied spletakah niekojih tamosnjih Katolikom, a osobito Misnikom neprijateljskih ljudih .
Ne mogu bo misliti da bi se bio Jukic u kakve stvari upustio, ko;i mi bi duznu svoju pram3
zapoviedma svoga Cara pokornost i viernost narusio tim manje sto mi je kako iz rieeih tako
i iz dielah njegovih dovoljno poznano neograniceno njegovo naprama carskim naredbam i
Ijudma, a imenito pra ma uzvi senoj osobi Seraskierovoj pouzdanje i odanje. Molimo se dakle
ukupno Bogu da sve zlokobne namiere neprijateljske uni s ti, i pod svoju obrambu uzme sveko­
like, proti kojim pakao svoj jed riga i svoje 01 reze pruza .
Napokon javljam Vam: da sam hvala Bogu ozdravio, s to stranom i Vas im rnolitvarn
zahvalit imadem, kojim dakle molitvam i nadalje izru~ajue se, ter u Vama, svekolike Vas, i
bratju Redovnike i sv e Vase vierne oveice u duhu ljubee, i svima biskupski blagoslov podie­
Ijujue ostajem
U Djakovu dn e 20. Veljace 1852. Josip Juraj Biskup.

Izvornik u arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu.

26.
2. rujna 1852.
General franjeva~koga red a saopcuJe bosanskome redodrzavniku, da mu je Propaganda
saopeila suspenziju dekreta, kojim se je bosanskoj redovnickoj mladezi branilo studirati u
cesarskim zemljama; pogodbe, pod kojim da ide u Dako vo.

R. P. mio ossimo!
Monsigr Segretario della S. Congne di Propaganda nel comunicarmi la ottenta temporanea
sospensione del Decreto del 1841. confermato dalla S. M. di Gregorio XV\' relativo ai giovani
studenti Bosnesi da inviarsi negli studi d' Italia, e la autorizzazione di stabilire uno studio
indigeno in Diakovar m'invisa ad emettere ordini e disposi zioni p e r cui abbia a formarsi
in Diakovar uno studentato secondo 10 spirito di s. Francesco e in pari tempo resto provenuto
qualsias i inconveniente che della sudta concessione potrebbe dericare. A tale effctto indirizz0
alia P . V. sequenti articoli da observanti nella studio in parola, su quali sc Ella trovera riffles­
sioni a fare communichera per scritto.
Articolo \.0 Lo s tudio di Diakovar e dichiarato studio Generale. Cio ' intende per ora in
quanto ai privilegi: da esse rio in tutta estensione, quando vi sarranno i necessari elementi.
[1.0 11 P . Provle col suo Definitorio moduti un orario per detto studio secondo 10 spirito
della s. Regola da confremarsi dal P. Ministro genIe. ' Vi elegera a Gardiano un ReliRioso osser­
vantiss imo Vi propornl a prefetto un uomo probo, l11aturo) scienziato da decorarsi con analog3
 (25) 149

patenta g-eneralizia; . un edificante Maestro di s pirito, che insegni agli studenti la regolar disci­
plina, Ii confessi, e gli acompagni non pure al passaggio, rna nell' accedere, e ritornare dal sem i­
nario per la scuola: ed altre persone religiose puramente necessarie al servizio del Coll egio.
IILo Vi s iano collocati tanti giovani studenti, quanta colla lascit a attuale vi potranno vivere
in visa p e rfettamente commune.
IV.o Essenelo I' Erzegovina smembrata oalla Bosnia e deretta a Custodia indipendente,
abbia anche essa il diritto di mandare proposizionalmente i s uoi giovani studenti in Oiakovar.
V.o Se 10 studio di Diakovar non potra contenere tutti i studenti Bosnesi, saranno quest,
inviati come per I' addietro negli s tudj d 'ltalia.
Tanto ho vieeluto possa garantire la esistenza, e la regolar di sciplina d e llo studio proposto,
e in attesa d e' suoi riffl es i la benedico, e sano.
O. P. V. R. Roma Araceli 2. Zbre 1852. Arimo servo nel sigre
h: Vella nzio da Celano
Ministro Gle.
Litterae Pastorales etc., Guca Gora.

27_
13. rujna 1852.
Biskup Strossmayer javlja bosans kome redoeldavniku, ria .ie s vese l.iem primio njegovo
pismo II Kilrlovih Vari, ria .ie veseo, stu u Rimu prestaju zapreke , da bosanski klerici dodu u
Dakovo. .iHvlja , kilko ce Nj. Vel ican s tvo st iCi 19. listopada u Dakovo njemu na objed, te kako
bi dobro bilo da i on izasalje svoj e iza slanike, Oa ga pozdrave.

Mnogopostovani Otee Oerzavniee!

Vase sam velecen.ieno pi s mo od 22. Serpnja g. t. primio u Karlovih Vari u Ceskoj i pro­
eitavsi ga puna sam se razveselio razumivsi , s to u Rimu pomalo prestaju zapreke branece da
se zavod sl'menistni za mlad ez Vasu u Ojakovu podigne. Ja sam povrativsi se iz toplicah sve
mog-ute korHk e glede tog u Bec. u ueinio; Vlada .Ie pripravna na tu sverhu od svoje strane
poripore pru zati, a Nuncio apo stolski posve je priklonut stvari na~oj i oeekuje svald cas iz Rima
prijatnu za Va~e pitomce naredbu i odobrenje spomenutoga zavada u Dakovu. Nista drugo dakle
neo sta je, nego da mladd pripravljate, da, cim iz Rima do zvoljenje stigne, istu amo dos t a vite, ­
a sto se m e ne tice, ja neeu uzm a njkati, sve sto uzmogu, i s to .Ie ZH til sverhu potrl'hno; pri­
p ravi ti i p ri redi ti.
Njegovo Cesarsko-kraljevsko apostolsko Velican s tvo nas premilos tivi Vladar Franjo Jo sip I.
stiti ee 1909 dojdueeg m eseca listopada u Ojakovo, gell' eu srecu imati u mom ga dvoru doce­
kati i ru ~ko m gil porivoriti. Zel.ia hi moja bila, a i Vas Interesse -iziskuje, da posaljete dYe
tri Ii osobe reda Vasega, da mu se kod mene poklone. Dohro hi hilo ela med.iu tima osobam
nude fra Marian Suni('. koi hi se s' njim u francel.kom i n l' mackom j ez iku porazgovarati mogao.
Govor, s' kojim bi Cara pozdravili, ima biti u latinskom jeziku, krl'pak ali kratak, te bi se morao
za vrem e na meni poslati, da ga rilogu joste u Oseku Carsko m General-adjutantu grofu GrUne-u
pri obciti; sVHki ho govor, koi se na Cara derzi , mora se prie u svom saelrzaju tamo priobeiti.

.. lJ nadi, da rete Vas e deput a te am o pred' Cara poslati, koje eu .i a sad a pred carslw lice
privesti, - Va s i svukoliku braUu po zd ravlji:ljue i bla gosiv ljaju( ost a.iem

U Ojak o vu dn e 13. Rujna 1852.

Varni serca no priverzen

Jo sip Jur a j Biskup .
lzvo rnik u arhivll Bosn e Srebrene u Sarajevu.

28_
29. Iistopada 1852.
Profesor MHto Topalovif pi se bosanskome redoelrzavnik u: kako .ie Sun .iic s preporukama
biskupa Stross may e ra otisao u Bec; kako je za n,iim otisao i Nedi': koji je, nevj e rujue, da car nee e
doci u Dakovo, bio se je posao s fra Stipom poktoniti. Salje mu horarij dakova ekoga sjem e nista
i javlja, k ako se nuncjiu i"ini mnogo, da da\wvai'.ki rek tor za sva koga hosanskoga klerika trazi.
200 f o r.
150 [26J

I) O.iakovu dne 29. Listop. 852.

Visoko pos tovani O . Oerzavnice!
Polazee fra Mari an u Bee (jucer 8. danah odpratih ga d o Oscka, odkud se je u dana snji
dan krenuo koji dan s druge strane fra Martin i fra Stipo s To lisse krenu se se iz Budima, zurec
se u Osek da prispiu k' doceku carevu, nehotevsi verovati da Njihovo Velicanstvo za ovu godinu
nece nas pohodit, i tako morade fra Martin odmah rlrugim parohrorlom u Burlim natrag, gd!
ce gil fra Mil riiln prii'ek at, t<lko ho .ie ugovoreno, ako bi se slucajem mimoi sli, ko lit o se je !
dogodilo; fr<l Stipo navr<ltio S f' nil O.iakovo i prekjucer ode u Ratkovce, te je danas valjda vee
na Tolissi) - pola zee rekoh fra Marian u Bee s mnogimi pismi i priporukami na Carsko Veli­
canstvo, na sva popeeitelj stva i Nuncia a postolskog od strane naseg Presvetlog, zamoli me: da •
horarium 1 ) nase duhovne mladdi dam odpisat, i da Yam s tim posaljem , da bi Vi tamo s drugim
sta re sinami, ko sto Yam se svidilo bude, glede toga odlucite i Generalu u Rim javite. - Oocim
njegovoj ovoj zelji ovim zadovo!jav am, imam Yam od strane Presv e ti og gospodina Biskupa
izrucit pozdrav . Iz Beca je od Nuncia doslo na Presvetlog pismo na ono, sto je PresvHli, ko s to •
Vam .ie fra Marian vet · .iavio, glede Vase mladeZ! pisao, i Nuncii je drago, samo mu se cini
mnogo !it.o Rekto r za uzrIerZan.ie jednog mladica tra zi; oni nude 200 for. za svakog. Ele glede
toga, buduc ce vee Vas i poslanici gor biti, nadamo se skoro odlucnom odgovoru, pak eemo
Yam odmah priobeit.
Nema.iuc nista vi se, priporui"u.iem Yam se i ostajem svu bratju po zdravljajue

Vas iskreni stovatelj

Mato Topalovie
Profesor.

Izvornik u arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu.

29_
5. studenoj!a 1R1i2.
Memorandum poslanika bo sanske redodrzave : Sunjiea i Nediea, kojim mole Nj. Velicanstvo
Franju Josipa L: da se zald ad <l .IoSiPil II. namljenjena za odgoj bosan skih franjevaca ponovno
u krepos t stavi; da se klerici bosanskih franjevaca odgajaju u Dakovu; d a im se dopusti prosnja
za nove samos tane i crkve i da svo.iim posredovanjem kod sultana poboljsa stanje redodrzave
i katolika u Basni.

Quod Religio Catholica in Bosnia 1Il1qulsslmlS etiam temporibus sit conservata, ac modo
quoq: non solum in sua puritate conservetur, verum ma.iora, Oeo henedicente in die s capiat
incrementa, id merito tribuitur tum caeteris Oivinae provide ntiae donis, tum praeprimi s inge­
nitae pietati Augus tae Prosapiae, cuius decu s est SS. Majes ta s Vra, a c nominatim id in acceptis
referimus studio gloriosae memoriae Avi sui Josephi II. Imperatoris, cuius provido consilio factum
est, anna 1785. ex illis pecunii s, quae pro perenni SS. loco rum con servatione in Palestina de ser­
viunt pro educando Clero Juniore Bosnen si clementissime destinaretur Suma Capitalis 107,700
f: . quae deposita in argentea moneta a pud status Inferiori s Austriae reddebat annuum interu­
surium comput atum 4. a 100. 4, 308. fl. CM. - Atq: hoc praecipue modo factum est ut et Religio
Catholica pluribus magi sque ex cultis operariis acuta laetior refloresceret, et tota Comunitas
Nostr,.a Religio s ae Proviae una cum caeteris Bosniae fidelibus intimo grati , propen sissimiq:
animi affectu Augus tae Caesares Regiae Familiae Suae devinceretur.
Affectus hi purissimi gratiq: in aevum anirrli sen s a tanto magis in Nobis augentur, quanto
magis, et videmu s, et sentimus : Sacratissimam Majestaten Suam Speciali cura , et aff ectu no stram,
etm Religiosam s ocietatem, nec non miseram catholicam complecti plebem ita, ut efficacis Protec­
tionis opta ti tamdiu effectu s sese jam manifestare luculentius incipiant.
Presuosa intime Comunitas Religiosa antique Provlae Bosnensi s de hoc pa terno e rg-a se
affectu, et alta gratia Cleme ntis simae Maj. Vrae nos hic subscriptos oratores destinavit ut

1) Ovaj se i sada nalazi u arhivu Bosne Srebrene u Sa rajevu.

 l27J 151

10 Primo quidem nomine tam Religiosae Proviae, qu totius ppli Catholici Bosnensis SSae
Maj Vesre profundo, summoq: reverenti hom agio dcvotissima grati jugiter, ef. perenniter obstricti
animi .sensa un de promere nesciamus, saltern velut inrlice significemus: tum ut, animati insigni
SSae Maj: Vrae erga Nos benevolentia, sequenlIa humillime efflagitare pergamus, scilicet: 10
Ut Clerus Nostrae Proviae Junior ad normam a Ministro Gli Ordinis Nostri recens Roma missam
ad Seminariv.m Epple Diakovae gratia SSae Maj. receptus declaretur; Simulq : lIo pro ejus
int.ertentione nectessarii sumtus ex not.o funrlo Comissariatico designentur et subministrentur. Ut
hoc enixe praeprimis expetamus Noster Provlis mi~sis post nostrum discessum litteris nos monuit,
silnulq: laetum significanit nunt.ium decisum videlicet Romae jam esse, et convenisse inter S. C.
de Prop. Fide, ac Nostrum Ministrum Ordinis Generalem: Ut Nostri studentes Diakovarini in
Slavonia sub Nostra domestica disciplina, et vlgilantia Eppi Loci erlucent.ur.
Ill. Cessante a multis annis f1agello pestis, ac ideo Arescente etm indies numero fidelium in
Bosnia, Provia Nostra injuria temporum ad tres exiguos dumtaxat Conventus redacta, prae
augustia non jam habet quo necessarios in opus ministerii adolescentes recipiat, vel defficientes
collocet Rei igiosos. Gravis haec alicuius Convenl us, et Semina rii in ipsa Proveia hac erigendi
necessitas Capiti Ordinis Ministro Gli incitamenf.o fuit, uf. Provlem Bosniae moneret quatenus
manum operi quoocyus admoveri curaret, hujus prima cura fuit, ut de necessariis ad id mediis
cogitaret; noq : cum obedientiabus sus Litteris ad felices SSae Maj : Vrae ditiones pro colligendo
caritativo suhsirlio destinaret; uti pater ex adjuncta hic copia earumdem Litterarum. His adjun­
gimus etm Litera, Commendatitias lllmi, ae Rmi Dui Eppi Bosnensis, seu Diakovariensis, qui ob
magis sibi notas perspectaq necessitates tam sp!rituales qm temporales Catholicorum Bosnensium
pro suo tenerimmo Relignis zelo sortem Nostram sibi cordi vehementer ducit. Ac prout Confratres
nostri distinatae .iam Prociae Hercegoviensis instituta per Italiam Collecta votisq: potiti pares
evaserunt novo ibidem Conventui, et Ecae aedificandi, ita Nostram pariter Provciam par spes
alit forf', ut gtenerosa Maj. Vrae A.ilicae, aliorumque piorum Benefactorum ope novum aliquod
pro Religione in Bosnia surgat monumentum .
Quapropter rogamus humillime, et petimus: ut Maj , V. SSa pro Suo Aptico in rem catho­
licam zelo cum aliquantula stipe facuItatem NObis etm benignissime concedere dignetur solici­
tandi eorum quoq: virorum pietatem a quibus major spes obtinendae opis affulget.
[V.o Ut SSa Maj, Vra. cuius immortale nomen in fast is Eccae Catholicae velut stella fulgida
claro semper splenrlehat fulgare, tantis suis In S. Sedem Applicam et universalem Xti Ecam
meritis hoc exiam superadere, et porro eficaciter curare rlignetur: ut Provcia Nostra, pplusq:
Catholicus Bosnensis, post tot saeculorum squaIorem henignissimo suo apurl aptimum Sultanum
Nostrum interventu, et valido intercedente patrocinio laetius respirare, ac reipsa particeps fieri
possit eorum omnium, quae a Sublimi Porta Salubri consilio, ac optima intentione pro allevianda
Sorte omnium Suor2:!m subditorum Xnorum prov~de equidem, et humanissime sunt jam constituta
sf'd suhalternorum v negligentia, ac ignorantia, v quod plerumq: usu venit odio nominis Xniex
remediis evarlunt. venena improvisa.
Omnium Nostrum, Caesar Auguste, oculi, vota, spes in Te sunt intenta!! ita, ut Te sospite
nullum arhitramur malum cui potentissimo Tuo patrocinio, e't prolixa in Nos alta Imperiali bene­
.. volentia non possit meliu s consuli .
Ad nos autem quod attinet id Nostrarum praecipue crit partium, et officii, ut in Augustis­
simis Sacrificiis, et quotidianis nostris praecibus pro Sacratissimae Maj. Vrae incolumi sospitale,
ac ter felici longevog: regimine vota ferventlssima jacere nunqu interl11ittamus, gratamq: Sui
memoriam omnium cordibus imprimere satagamus.
Haec dum Sublimi Vrae SS. Maj. throno profundo cum homagio hUl11illime substemimus,
filiali cum fiducia nos subscribendi honore gaudemus.

Supp[icatul11 Viennae die O. 9bris 1952.

Clientum infimi '

Fr: Marianus ~un.iic' Ex. Min: Provlis,

Fr: Martinus Nerlic Deftr. Provciae

Ablegati Provciae Bosnensis.

Litterae Pastorales ftc,

152 1281

30.
15. studenoga 1852.
Poslanik redodrZave Bosne Srebrene fra Marijan Sun.iic moli austri.i s ko ministarstvo pro­
svjete podporu za pucke skole u Bosn i.

Excelsum C. R. Ministerium Cultus!

Dni Dni Benigniss imi Colendissimi!
Dum lum en salvificae Religioni s Catholicae, accedente per arteo, et scholas provide insti ­
tutas cultura Xna, in loc is etiam remoti ssimis ,\siae, et Americae, dens a ignoranti ae caligine
paucis ante annis oblatis generosis piae Europac subsidiis lactius in dies exp lendesce re conspl­
cilI1us; Bosnia, in centro quasi Eu rop a e sita, maxil1laq: sui parte Catholicis Imperii Austriaei Pro­
vinciis iuncta, a quadringentis jam propemodum an ni~ ipsa fere Mongoli a barbarior remanet: eo
quod Xni diro ibidem ju go prac,;s i on1!libus semper raman se rit de s tituti subsidiis, quibus v scholas
e rrig er e, artesq: humaniores col e re, v dirrutas repa rare Eccas, aut al ia apt a aedificia pro condis­
cenda sa ltem a pueris doctrina Xna potuissent extruere, ut s ic a solis aestu, a pluviis, v a brumali
rigore possen t esse tuti. Ha ec adeo crevit miseria, ut 120 .jilm millia Catholicorum Bosnensium ,
(Seclusa Hercegovina.) nonnisi: quinque Eccas IOrmales, casq: tam exiguas poss ideat, ut nulla
600 lis duae autem ne 300 lis quidem hominibus sint capi e ndo. Muhameci oruIJl vero, et Graecae
Religionis aseclarum ignorantia .iam es t. in proverbio. Ut adeo illter omnes fere conveniat: quid
quid clarioris c lumini s, et sa lubrioris doctnae in Bo sn ia, id se ad tria recepis se Mona s teria
Religiosa, ind e que difundi in pl eb en , ac reliquos propagari, verum hoc non fieri sine continua
lucta cum gravissimis impedimenti ';, et difIcultatibu s.
Inter alias complures tam deplorandi huJus nobilis Provciae status causas, quodq: pplus
ille cuiusvis culturae caeteroquin ca pacissimus ad e o abjectus .iacea t, et illud merito reffertur:
quod Bosni a spatio non aliquot annorum, sed plurium saeculorum a tota fer e Catholica, et Xn a
Europa neglecta, ac si biipsi, et fanatico Turcarum arbitrio relicta manserit quin constans aliquod
s ubsidium peccuniarium ad hanc usq: diem ex ulla Europae parte in pUblicum ppli Catholici
Bosnensis em o lum e ntum fu e rit destinatum et impensum. Quid mirum itq:, si nec tempi a, nec
scholae erigi, nec populus a squ a lo re s ublevari adhuc potuit? Hi s quidem ultimis annis in sex
locis, scilicet: Fojnicae, Krdevii, Tolisa e, in Livno, Varca r, et Dolac propae Travnik sc hola e
populares sunt apertae, et a numerosa pube non Catholica modo, verum Graeci etiam Ritus avide
frequentari coeperunt, docentibus Reli g iosis a Provda ad id de s tinatis. Sed e t ha s brevi collabi
oportebit; eo quod pplus una cum Religiosi s his praesertim temporibus ad incitas redactus,
necessariis pro s cholarum continuatione elementis destitutus remaneat.
Status iste, et facie s rerum multo squalidior esset, nisi divina providentia rei Catholicae
in Bosn ia melius consuluisset per gl oriosa e memoriae Josephi ][i Imp. Austriae clementissimam
disposition em, per quam oblata fuit Provciae Bosn en s i occasio Clerum suum juniorem magno
nuro collocandi, et necesariis scientiis e xcollendi in ipsis felicis Austri ae ditionbus; quin sam vel
nov e lli sacerdotes ex iisdem reduces, vel reliqui ni Bosnia Pat res, nullo utpote aliunde materiali
subsidio adjuti d ep re ss am contribulum so rt e m su ble va re un qui potuerint.
Tot millia mi se rorum Catholicorum maestos suos convertunt occulos immediate in Religi­
osos suos pas tores, nostramq: requirunt ope ram, ut a sibi undiq: vicinae Au s triae pietate aliquod
materiale juvamen efflagitemus. Q uo sci lic e t fieret: ut praetactis eorum indigentii s spiritualtius
fixo aliquo in singulos annos su bsidio peccuniario ita sen s im possit succurri, prout succuritur
aliis Mi ssionibus sub jugo turcico in Oriente, vel America et. per Societates pias Europ ae, qua­
mvi s mult a e dicta rum Mi ss ionum Nro fidelium sint inferi ores no stra Bosne nsi: et paucae omnino
sint, qua magis qm h aec Ilostra, op e indigeren t externa.
Quapropter infra scrip tus humilimis nomine eiusdem Provciae ppliq Orator legitima aucto­
ritate ablegatus hac occasione ut end um ratu s ,up plicandum humilime etiam du x i Excelso C. R
Mini s t e ris Cultus, et instructiones publicae, quaten us pro s uo verae Religioni s, et civilis Xnae
culturae promovendae zelo, sortem quoq: CathoJicorul11 Bos nen s ium benigno compassiClnis oculo
re spice re, et aliquod allnuum fixum subsidiull1 (saltem 1.500 f1. C M .) generosa pietate destinare,
ac medio Illmi Dili Eppi Diakovariensis ad Bosniam quotannis s ubmittenda benignissime curare
dignaretur pro er igendi s ni spe cie scholis comparandis Iibris, et pube Catholica in Litteris, bonisq:
moribus instituenda.
Nostri autem officii, ac o bli g'a tioni s crit, ut quid annui subsidii Vra gratia collatum fuerit,
nihil ex eo in alium usum se d totum convertatur in novarum errectionem, et conservationem
[29] 153

scholarum: utq: eadem pubes de hoc liberalis Austriae beneficio edocta, puraS ac ifiocentes manu ~
s uas cum devotis suspiriis pro suis benefactoribus ante Altare Dfii sublevare jugiter pergat.
Dum has meas ppliq: tam numerosi ennixas preces, et vel tacita suspiria Excelso Ministerio
accepta fore i Dno confido, profunda cum reverentia et jugi beneficoirum memoria me devotis­
sime s ubseribo.
Excelsi C. R. Ministerii Cultus

Viennae die Divo Leopoldo Arstriae Patrono dicata (15. 9bri s) 1852.

Humillimus, et Clientum infi m us

Fr: M a rianus Sunjic Ex Minister
et ablegatus Provciae Bosnensis.
Litterae Pasto rales etc.

31.
16. studenoga 1852.
Redodrzavnik bosanskih franjevaca fra A. Kujundzic nalaze zupnicima, da ove go,dine s
knezovima pokupe harac i da ga kompetentnoj civilnoj vlasti uruce.

Reverendi Pafres Mihi plurinum Colendi!

Quamvis Seraphicae paupertatis professores nihil magis Fuger e debeant quam contrecta­
tionem pecuni a rum , et saec ularium negotiorum tumultum, quia tamen juxta Apostolicam doctrinam
potestatibus saec ularibus in omnibus quae non sunt contraria legi divinae, subditi et obedientes
esse tenemur; ideo properamus vobis notum reddere, quale mandatum ab Excellentissimo Guber­
natore hi s diebus in scriptis acceperimus, cujus tenor est:
Honorande ac Aestimande Amice!
Cum jam advenit tempus, videlicet M ensis Muharem, quo subditi, qui sub umbra ct protec­
tione lmperatioris in eius Ditionibus secure et tranquille degunt, tributum praestare debent, prout
etiam tenor Fermani, quod emanavit, continet; ideo sicut annis praeterlapsis Metropolitae et
Superiores Religiosorum in Bosna degentes, datis ad suos subalternos litteris, eisdem injunxerunt.
ut singulus in suo respectivo Districtu Tributa colligant, praemonendo serie unumqu emq ue, n"
occultent individua, quae tributum dare debent, et inde ut collectam summam singulus Gubernatori
respectivi territorii, qui est Ca ssae inspector, vel eius vicegerentibus sc ripto documento consignet:
ita et hoc Anno 1269 vobis injungitur, ut scributis vestris Colegiossis in Paroeciis degentibus, ut
praemissa subditis Latini Ritus seria admonitione, ne praesuman t occultare individua, quae tributum
praestare debent, secus gravissime puniendi, qui hoc attentaverit, tributa colligant, ac collectam
Summam sinegulus in suo districtu dato et accepto scripto Cassae inspectori, vel eius subalternis
tradat, prout hoc etiam Metropolitis de Prizren, Sarajevo, et Zvornik, ut idem faciant significa­
vimus Interim in Collectione tributorum caveatur ab omni actione voluntati lmperiali contra ria.
Speramus autem quod haec, quae tibi injungimus serio Tuis Religiosi s inculc abis, et quidem quo
otius, et ob hanc causam Amicitae Tuae has no stras Litteras expedivimus.
Datum Sa-raevii die 24.- Men sis Muharem 1269. e Gubernio Bosnensi L. S.
Mehemed Hivisid.

Razumivsi dakle ovu Vezirsku naredbu svima naregjujemo i dobro pnporucujemo, da odma
navistivsi puku, i tverdo priporucivsi, dasse n!tko neusudi sakriti onoga kojije za Araca, nego
neka svak daje stoje Bozje Bogu, a stoje Carevo Caru; Zovnite Muhbire iliti Knezove od sellah
tejim naredite neka otma, kakosu lani i preklani kupili tako i sada pokupe Arace, a Vi pomog­
nite jim Teftere pisati, i pobiljeziti stoje tko dao, i pokupio; pak kad pokupite, onda svaki
Muhbir s' Vama zajedno neka odnese Muselimu illi njegovu Naipu jaspre, i dobro pribroji, pak
od njega uzmite Tavil a prida jte jaspre, niti drugojacije ucinite. Takovamse od Vezira, i od Nas
ostro zapovida.
Datum Kresevu die 16. Novembris 1852. Pal'atissimus in Christo
FI Andreas Kujundzic
L. S. Mini ster Provincialis.

lzvornik u arhivu franjev. samostana u Kr. Sutjesci.

154 [30J

32.
4. pros inca 1852.
Hrvatski podban Benko Lenttilay u ime hrv a t skoga bana javlja biskupu Strossmayeru, d a je
Prop ag anda ukinul a za branu da bosanski franJevacki kleriei uce u eesarski m zam ljam a; kolika je
fundaeia Jo s ip a II.; da ee se ista pripojiti vjerozakonskoj hrvatskoj matiei i od nje hraniti
bosanski franjevacki kl erici u Dakovu; te i ~ te od njega u sporawmu s bosanskim redodrzavnikom
sastavljene prijedloge, glede broja i troska spumenutih .kl eri ka, da to ministarstvu podastre na
odobrenje.
14,239. 1852. C. k. banska Vlada. Presvetli Cospodin e l Posle kako je kongregacija propa­
ga nde u Rimu sada opet uk inula onu s voju godine 1841. izdanu prepoved, po g las u ko je nebi ase
vee s lobodno bosanskim klerikom iz reda sv. Franje - ko :lto prie polaziti austrijska duhovna
uCilista, te posto je time privolila na to, da se isti kleriei izobraze u djakova ckom se meni ~ tu, s'
toga neima sada ve e za preke, da se dohodci tako , zvane komissariatske zak lad e ne bi obratili na
svoje previsje odredjeno opredeljenje.
Zaklada ova sas toji za sada iz g lavnih 12,528 fr. 50Y. kr. b. v. i 112,731 for. 27. kr. s r. zatim
iz aktivnoga duga po prilici od 40,000 fr. b. vr. !ito ga ima traziti od ugarske matice verozakonske,
koja je do sada u smislu naredbe od 11. ozujka 1788. br. 3068. ovom zakladom up ravljala. U p re­
spomenutu sve rhu je od potrebe, da se t a zaklada odd e li od ugarske m a tice verozakonske, te se
u z svoje previsj e odredjeno opredelenje preda pod upravljanje hervatsko-slavonske matic e vero­
za kon ske. Sto se tice nacina, kojim bi se ovo odde ljenje poduzelo, to je c. k. NamestniCtvo ugar­
sko od vis. c. kr. Ministars tva bogos tovlj a i nauk ah primito nalog, da ima u tom predlog svoj
podneti, te cim bude ovaj odobren, sl ed it ee u tom dalje priobeenje.
Da ipak iza toga nebude· zaprekah, da se dohodci ove zaklade pot ag posvetjenja svojega
upotr e be, to je vis. c. k. Ministarstvo b0gos tovlja i naukah zajedno pozvato c. k. NamestniCtvo
Ug arsko, d a bez odvlake herv. slav. ma tiei veroza konskoj dostavi od upravne god. 1852. t. j. od
I. Stude n a 1851. pocamsi zaos t avse i u buduee Iztekavs e kamate goresp omenutih glavnicah, sas to­
jeee u godisnjih 357. for. b. vr. i 4593. for. 6.0/, kr. sr. ukupno u 11,840 for. 15Yo . kr. b. vr. C. K.
herv. sla v. zem. financ . upraviteljstvo pozivlje se zajedno odavle, da im a kamate te komisariatske
zaklade na ra cun herv a tsko -slaovnske matiee veroz ako nsk e primiti, a zatim bez odvlake Vasoj
Pres vetlo sti za uzder zava nje u djakovacko semeniste primit imajuee se bo sa nske pitomce iz reda
Sv. Franje uz prijemnicu isplatiti dati , a Va sa Presvetlost polo zi t ee koncem upravne godine
amo dokaznieami providjeni racun vrhu kako potros enih tih kamatah.
To isto stavlja se Va soj Presvetlosti do I.nanja usled odpisa Vir. c. k. Ministarstva bogo·
s tovlja i naukah od 16. Studena o. g. br. :~;~ za resenje svo je vis. c. k . ministarstv u unut. pos lo­
vah pod 18. rujna 1851. podneSen e predstavke s' tim pozivom, da u pogledu previ s jemu po sve ­
tjenju primernoga upotr(~ bljenja ovih dohodakah spomenute zaklade u sporazumljenju s ' provin­
cialom bosanskoga reda Sv. Franje, tako sto St: ti ce broj a, kako i troskovah za uzderzavanje 1.1
djakovacka se meni s t e primit imajuCih se bosanskih pitomacah predlog s voj s to prie amo podn e ­
sete, da se odavle vis. c. k. ministarstvu odobrenja radi podnese. U Zagrebu 4. p rosinea 1852.
Mesto SVellog bana, podban Benko Lentulay v. r.

Izvornik u arhiv u' franjev. samostana u Tolisi, prijepis u Cucoj Corio

33.
11. prosinca 1852.

Biskup Strossmayer javlja bosansko me redoddavniku, da ee s koro primiti povoljno rjesenje

glede bosanskih franjevackih daka , koje je za pelo kod hrvat skog bana, te ga moli da cim prije u
Dakovo salje 18 daka na nauke .

Mnogopostovan i oce Derzavnice!

Dobivs i pi smo od mnogopo s tovanog Otca Marian a Sunjiea iz Zagre ba, kud je jz Beea vra­
tjajuei se otisao, da s tvar ti('ueu se vasih d jakah, koja je kod banske vlade zaostala, pozu ri, - '"
herlim Yam obznaniti, da ee s lu zbe ni dopi s glede toga, kako se nadam , za koi dan st iti; toga
radi Vas ovim pozivam, da 18. mladieah na broju s' dva mis nika, pod uvetih, koje Yam pos to­

vani Otac Martin Nedic do znanja prinasa, eim prie amo posaljete, da mogu pos le svetkovine •

[31] 155

boziene sko lski tecaj zapoceti. Radujuei se, sto su tako sve dojakosnje zap reke dignute, eestitam
Vami i svetoj Majki cerkvi, koja ee po milosfi bozjoj tako zadobiti verlih poslenikah u vinogradu
Gospodnjem. DoCim Vami blagoslov od Boga prosim, i putnikom s reten put ze lim, u ljubavi
iskrenoj ostajem.
U Djakovu dne 11. prosinca 1852. Vami obvezani u lsus u
Josip Juraj Biskup.

lzvornik u arhivu Bosne Srebrene u Saraje vu.

34.
31. prosinca 1852.
Austrijski drZavni potajnik pise biskupu Strossmayeru u ime minist ra izvanj skih posala,
da oba~ijesti bosanske oce, da ee se njihova molba, g-lede kupljenja po cesarskim zemljama milo­
dar a za gradnju novoga samostana i sjemenista u Bosni, istom onda odobriti, kada ovi dobiju
dozvolu, za gradnju spom enutih zgrada; dok je mo l.ba za potpJru s kola u Bo sni vee na pretresu.

Hochwurdigst e r Herr Bischof!

Eine der von den delegirten der der bosnischen Franziskaner P. Marian Sunjic und P.
Martin Nedic wah rend ihres Aufenthaltes dahier vorgebrachten Bitten la utet bekannter Massen
dahin, daB in den kais. Staaten eine Sammlung milder Beitdige wm Bau eines neues Fra n­
ziskaner Klosters und Seminars in Bosnien eingebitet werden mage.
Die hi esige R egi rung verkent nicht die Rucksichtswandigkeit diese r Bitte. Doch s ind die
Ministerium der Cultus und der AuBern ubeingekomen, daB die a. s. Genehmigung zur Veran­
staltung ener solchen Samlung einzuholen sein werden, wen die die bosnischen Fr anz iskan e r
sich mit den schristlichen Bewilligung der Porte zum beabsichtigen Bau des neuen Kloster s
und Seminars auszu wei sen vermagen werd en.
Da die gennanten beiden Patres mittlerwefle nach Djakovar zuruckkehrten, um daselb s t
unter der Leitung Euer bischaflichen Gnaden Studientums ihrer Kleriker zu organi sire n, so
erlaubt man sich Hochdiselben zu ersuchen, sei von Obigen und zw a r mit dem Bemerken gefal­
ligst verkundigen zu wollen, daB uber weitere Bitte um a. g. Beiwilligung eines fixen jahrlichen
Beitrages zur Hebung der katolischen Schule und Erziehungscon se ns in Bosnien die Verhand­
lung noch im Zuge ist.
An ' den k a is. General Consul in Sarajevo e rgeht unter Einem die erforderliehe Intimatioll.
Wien den 31. Dezember 1852.
Fur den Miinister des AuBern d e r Unterstaatssekreter.
Wermer nl. p.
Kopija s prijevodom u arhivu Bosne Srebrene u Sarajevu.

35.
3. veljace 1853.

Neki prijatelj javlja fra Grgi Marticu, kako je Austrija Turskoj dal a ultimat, da obustavi

rat protiv Crne Gore; k ako je u Austriji sve s premno za rat; kako nuneij jos ne zna, da se
u Sarajevu misli graditi crkva i kako bi bilo dobro slu zbe no mu to javiti i t. d.

Bee 3/2 853.

Dragi fra Gergo! Primio sam Vase 2 knjige na jedanput, koje ste meni pisali 12 i 19 Ja­
nuara o. 1. Ja sam bio deset dana u Gradeu, gde sam vidio mnogo priatelja.
Ne ufam se ngta od Vaseg Ciamil-Pase n i od nikoga dok top ne pukne, to jest najbolji
comissar za Bosnu. Cela nasa graniza stoji na no g-a ma i eeli asker do Beca je go tov za mar sira ti
dole, iz Magyarske dos H su mnogi soldati na tursku granizu, i poslani vee preko Gratz 130
intova celesniee, topin a i barutom. Parobrodi iz Venezie vos iju asker iz Ltalie u Dalmaziu, otisla
je i nasa flotta koju komandira brat eara, mladi archidne Max Ferdin a nd, koi je vee u kot a ru.
Dalmazia je puna vojske. Svaki zeli rat Tureima, da Bog dade da dotlem dojde, sva ki od toga
156 [32J

govori ali novinama je zabranilo od loga lada pisati, zato se malo sto cuje od marsa vojske
!la se . Ja sam na putu sretio iz Beca do Gratza mnogo askera, vee nel<oliko zena placu, da sin
iii covek idi se pobiti Tureima. Uhlani, koji su bili pria Banderialisti , i koji imadu Tone JellaciC::!
za oberstera dobili su zapoved marsirati na granizu. Sve dovis! sada od missione I<neza Leininger
Westerburga, Generala, ko.ii .ie oti~o k;lO kurir u Stambul, da se Porta ne bije dalje Cernogor­
~ima i t . . 0; ako Oil Bog dildp. Oil Porta to ne slusa barem mora onda stogod biti. Oa bi ja bio
Bog snade sto, st.o we hi ostavio samo da mi mogo doei k ' vami u Sarajevo s' askerom nasim,
vidit cemo ako Bog dade i sreca junaeka.
tHam se 0:1 stP. oohili fp.rman pisit.e mi dalje od toga; posaljite mi kopiu od burumtie
koju dobiete od Chursida. Sve qiuttanzie predaite g-osp. G. Consulll , t.. i 00 ISO f. pilk od 200 f.
pak 00 para koja dohiete od hata i one pare koje imate primiti od fra Filippa ~to sam njemu
poslao iz Rec'a njpg-ove i n:l s P. eommissione; kuriu s tim stvarima mi s lim da ste dobili, tefter sto
od fra Filippa imate primiti, poslat eu postom.
Nuntius .ios nije Cardinal ali biti ce, on ne sna nEHa da se u Sarajevu poe me misliti na
I<apelu i Oil malo po malo pa re posaljem, ja mu nisam kazo, ali bi dobro bilo, da mu Provincial
10 odmah ex offo javlja tako su meni ovde rekli, molim OA to urf>oitf> :I dillje me ne g-ovorit.e_
Za vasa dzepna 3 sahta gledao sam, dobrjh nt'mil Zil 10 fl. milnjP od 1::\ f_nkci 3 kupini -­
ne mogu imati dobrjh koji su garantirani, drugih imade dosta za 5-8. 9 fl; kada sahcia garantira
onda gravira u-'saht svoje ime.
Drag-o mi je Oil su z:ltvoreni oni dva lopova Josepo i Florovic, ali ne s nam kako su mogli
ukrasti jed an Bericht kako pisari ne paziju.
Pozdravite sviuh priatelji Plehatcheka Gen. (?) itd. Pleh. nisam mogo pisati jerbo sam bio
u Gratzu, ali hocu ovi dana. Pozdravite sve fratre da Bog dade da eujete drugi topi puzati, koji
tudji tudji topeia is pali.
Vasa stari priatel.i
V.

Izvornik u fra Mirka Sestiea. Potpis mu osim prvo g a slova necitljiv. Na ledima: Reverendo
Patri Fra Gerga Martie, Parocho, per Brod in Siavonien mit I<. k. General Consul Post. Sarajevo
in Bosna. Pecat s grbom ova.i: U eetverokutu kruglja. Okolo ove natpis: Nee aspera terrent.
U sredini kruglje desnica s macem kao u bos. grbu. Povrh I<ruglje kruna, a povrh ove opel
desniea s macem kao i u krugl.ii.

36.
17. ozujka 1853.
Sutjeski gvardijan fra Petal' Cicak, javlja braci svoga distrikta, da sudjeluju i kako ee su­
djelovati u popisu pueanstva.

Rendi Patres Pilrochi!

S' ovom nasom Knjigom javljamo Vam Bratjo, daje Zapovid na~ih cestitih Gospodarah, da
svi koliki zupnicih Kerstjanski dusevno POpi5U Tanzimat, u komu pisanju slideei tocke nej, obsluze:
10 U~po, bistro i razborito nek popisu.
20 Kakoee popisat, nek formulu is tu od Muselima.
3 e U Oavama izime popisanja, nek pisu ovako, kako im reknu seljaei sa svojim knezom.
4 0 Na nase kuce slobodno metnite Numere, imo debetis, neslidibo odatle, dace od nas Tan­
zimat iskat,_ jerho i Vezir svo.iu kuru, i konzuli svoje kuceh imaju po Tanzimatu metnuti pod
Rroj . - Samo Numer na N:lseh kuc'e metnite, a opisanje mala nepiSite nikako, nego u slueaju
kakovomu pisite amo u Manastir. - Najposli budite opazni u pisanju, nemojte se Vi misat u
selo, nego samo sicut instrumentim za popisanje derzitese, i u svemu cum respeetivis Muselimis
sv e tujtese.
Knjig-il OV:l jest urg-entissima, nemo.ite da zarad ciegod nepomlje (koje dosti ima, in sl­
milibus hucdum observavimus) drugi koji Brat, kilkvi reziluk primi - - -
Pisano u M:lnastiru S. Iv!' Kerstitel.ia
U Sudinski na 17 Marca 1853.
Na mesto sviuh Oiskretah
Fr. Petar Cicak Gvardian r. v.
Izvornik u arhivu franjev. samostana u Kr. Sutjesci.
l33j 157

37.
26. travnja 1853.

Definitorij Bosne Srebrene odreduje: da se za nove g rad e imenu j u prefe kti i prokuratori;

da ovi polazu rac une diskretoriju samostana, a ovaj definitoriju redodrzave; da planove grada
na p rave diskreti i p redaju p refek tima; te da p refekti i p roku ratori slozno rade.

Cum inscrutabili Divina Dispositione, quaE' a rcdua beniquitatis suae beneficia humani s ne­
cessitudinibu s conguris solumodo temporibus "dministart, factum sit, ut s uperatis gravissimis
obtaculis publicum salvificae religionis catholicae exercitium novum incrementum in h ac Provincia
capere jam coe perit, atque hunc in finem post edita pridem Vezirilia edicta Suae quoque Ma­
jestatis optimi Imperatoris Nostri Abdul-Medzid recentissime fulgidi Ferma n i em a naverint, quorum
tenore plena facult as conceditur Nobis in septem loci~ !'rig-endi nOVll S, ac in trihu s reformandi,
et ampliandi antiqua s Eccl esias, idcirco Venerabile Dftrium tantae rei g ravit a t e m, ca qua par
est diligenti a omnem in partem vers ando, quo scilicet meliori modo, et huic vocationi Divinae,
et optimae intentioni Nostri Sulta ni respondere, et suae strictae obligationi satis facere , et omnes
inconvenientias quae quoquo modo emerge re posse nt, prae periire vlliellt; hoc suo decreto circa
aedificationem Eclesiarum et Conventuum sequentia observanda esse stricte mandat, ac praecipit.
l. Ne Parochi in locis pro novi s Fahricis aestinatis positi hujusmodi operibus nimis di stenti
a cura spirituali fidelis populi retraherentur Oble Derrium ciuv is Fabrica e Praefectos, viro s nempe
majori ex perientia pol\entes singilatim praeponenrios esse cens uit, eo fine : ut Parochi tamquam
Procuratores, et quotidiani inspectores materialia praeparare, atqu e ad id operis populum fidel em
excitare ohlig-entur; in iis :wtem quae formam, modum, tempus, et impen s as Fabricarum con­
cernunt, praefectis omnino subjaceant.
II. Tam Praefecti quam Procuratores Fabrrcarum suis re s pectivis Discretoriis, et Discretoria
ObJi Definitoris s trictam rationem expensarum quovis anna reddere obligantur; idcirco quaevis
F ahrica sive Convent.us, s ive Eclesiae haheat. particulare Protocollum, cui Procuratores cum
Pr aefectis nomina, et symhola Benefactorum, praeprimis si extranei sint, nec no n oblatione a
re s pectivo populo factas, distinctis characteribus inserant.. ac e.iusdem Protocolli. ac ejus dem
Protocolli conservandi, Praefecti singularem diligentiam haheRnt.
Ill. Delineationem seu plantam cuju svis f'ahriclle Patres l1iscreti in charta conficient, ac
Praefectis tradent, contra quam quidpi a m priva ta auctoritllte agere, riemere, aut. minnere nemini
licebit.
IV. Cum ca us a Dei et non nostra, agatur, a bsit ut quisquam in hoc opere s ibi s umat cum
honorem, ex inter Praefectos et Procurat.ores simultas quaepi am nascere t.ur, sed potius emula­
tione sancta , mutuis consiliis, uniti sque viribu s opus l1ei sing-uli avirii ssime arripiamus, non
nostr a m, sed Nomnis Dei quaerentes gloriam.
Datum ex Aula Vhlis I1frii Fo.inica e die, mense, etlluno. ut. supra.

Ita est Fr. Martinus Nedic Dftor Provo m. p.

Ita est Fr. Joannes Juricic Of tor Provo m. p.
Ita es t Fr. Andreas Glavadanovic Oftor Provo m. p .
Ua est Fr. Augustinus Mara~ic Of tor Provo m. p .
Ita est Fr. Laurehtius Karaula Cu stos Provo m. p.
' EI Ego Fr. Anrirells KU .iunri7.ir M in . Provo et Praes confrimo m. p.

Izv o rnik u arhivu fr a njev. samos tana u Kr. Sutjesci.

38.
22. svibnja 1853.
Aus trijski konzul u Sarajevu, javlja redodrZav n iku bos. franjevaca , da j e Nj. Velicanstvo
FranJo Josip I. ob ecao za pucke ~kole u Bosni godi§njih 1.500 for.; da su glede pro§nje u ime
gradnje samostana i crkava razaslane na redbe na pokrajinske upr ave; a da Nj. Velicanstvo bosan­
sko-hercegovacke katolike kod Porte Wti, svjedoci i pos ljednja misija vojv ode Leiningena u
Carigradu i t. ri.
15~ [34J
Nro 495. Sarajevo 22 Maji 1853.
Rev erendissime Domine!
Tenore Benigni Rescripti Excelsi Ministe rii Imperi alis negotiorum externorum em ana ta in
data 6. Mensis cor. Nro 5922. Sua Majestas Sacratissima, Imperator Austriae, cum altissima reso­
lutione 22ae mensis Aprilis 1853. gratissime dignata est Missioni Francisca norum Bosnens ium,
pro ins titutione Scholarum et aed ucatione Juventutis Christia na e, annuam Subventionem in Milk
quingentis Florenis monetae Conventionalis, et quid em praevif pro spatio trium annorum aplaci­
dare, una que concedere ut Collectae pro aedificatione un ius Monasterii et Seminarii in ista
Provincia medio Ordinatuum in elitionibus Au striacis locum habere possint.
or
Circa effectuationen Collectarum iam in diversa dicasteria provincialia oportuni ordines
emanarunt. Quod supra memorat am annuam Subventionem et illius exsolvendi modum co ncernit,
poxime opportunae institutiones ex parte Imperia lis Minis terii Finanziarum sequ en tur.
Admodum Rendi PPres Marian us SunjiC et Martinu s Nedic, occasione illorum praesentiae
anna praeterito Viennae, supplicati erant ut Altissima Aula Imperialis populationi Catholicae •
Bosn ensi patrocinium suum praestare, et hoc scopo necessarios passus penes Portam Othoma­
nam facere velit. Missio Dni Comitis Leningen, quae nuper Constantinopolim locum habuit, poterat
incolis Christianis Bosniae et Herzegovinae validissimam probam dare qu an topere Aula Imperialis
illorum sortem constanter cordi ducat, videlicet . idem Dominus Comes, inter .c aetera, miseram
sortem Rajarum in istis duabus Provinciis limitrofio Portae Othomanae exposuit, ab ill aq ue
Solemnen Assecura tionem accepit quod deinceps praefatae populationes Christianae ' secundum
humanit atelll et Justiti am tr actandae sint, et Aulae Imp erialis non deerit omni possibili influxui
ut ilia sponsio etiam factis verificatur.
Quemadmodu m Austria Cultum Romano-Catholi cu m, et illius ass eclas, in Ditionibus Turcicis
vi solemnium pactorum protegit et in hoc obiecto semper officiales passus facere solei, non
credebatur necesse Collectae pro aedificando Monasterio et Seminario Bosnensi in modo secretu
instituere, sicuti praenominati duo Patres opinati erant, et quidem eo a potiori quod hact enus
Collectae pro tali sco po in Turcia sempe r publicae fiebant, olnnem in casum difficile foret tum
ad finem secretum ob serva reo
Dum Reverendi ss im ae Dominationi Vestrae istud novum specimen inexhau s tibilis Gratiae
Su ae Majestati s Sacratissim ae versus Clerum et populum Chri s tian um hujl1s Prov inciae signifi·
candi honorem habeo, jugi cum cultu persevero.
Reverendiss imae Dominationis Vestrae
humillimus serv us
Dr. D. Atanaskovics
Izvornik u a rhivu Bos ne Srebrene u Sarajevu.

39.
13. Iipnja 1853.
Memorandum poslanika redoddave Bo sne Srebrene fra Marija na Sunjica poslan na sve
austrijske biskupe u ime milostinje za podizanje novih crkava i samostana u Bosni.

Eminentissimi, Ce(l)sissimi, Excelentissimi, et IIImi Dni Praesules!

Augustissimus Austriae Imp e rator Franciscus J osep hu s peculiari divinae gra tiae munere
ad festiva populorum, ac Eccae Catholicae gaudia, et solatia natus, divinitusq: praedestinatu s,
tristi plebis Bos nen sis pia commotus sorte, praeter alia insigni a ('idem jam praestit a beneficia
indulsit etiam rece nti benignissima dispositione: ut in felicissimis Imperii sui Provciis, ac Regnis
per zelo insignes Ecclesiarum Praes ules pietas fid elium opportune excitetur ad conferenda ch ari ­
tativa subsidia pro novis in Bosnia Ecclesiis, et Conventibus erig endi s.
Ut vero Emi, Celsissimi, E xcelmi, et IIImi Dni Principes, et Praesules Ecclesiarum cum
su o quique Ven. Clero, ac PDlo rei gravitatem et sanc tita tem scopi clarius perspiciant, deq: suorum
Bosnensium in Xto filiorum, ac Fratrum miseranda conditione cer tion es reddantur: infr ascriptus
ad S. SS. C. R. et Aplicam Majestatem nomin e Religiosae ProvcTae, et ppli bo snensis Abl ega tus
humillimus orator, ex multis haec pauca in sp iritu sinceritatis com memoranda e re duxit.
Bosn a Catholicorum olim Regnum. intra hos, quos nunc habet fines habuit olim plurima s in
diversis locis Eccas, ac praeterea circa 30. Monasteria ordinis S. Francisci Provc iae nuncupatae '
[35] 159

Bosnae Argentinae. Everso per Turcas Regno Catholicorum alii delecti, al ii ad VlClO am Daim at ia m,
C roatiam, Siavoniam, Hungari am dilapsi; a\li deniq: Muhamed a ni effecti fuere. Paucae reiiqu ae
ferreo pressae jugo, Religiosorum dictae Provciae invicta constantia, et opera, divina roborant e
gratia, avitae r elig ioni fideles in hanc diem perseverarunt ita quidem, ut in sola Bosnia cum
H erceg ovina plura nunc Catholicorum numerentur millia quamni omnibus caeteris collectivae
sumptis Provcis Ot homanicis in Europa. In Bosnia namq: 120., et in Hercegovi na turcica ce::,sen­
tentur Catholicorum 50. millia, quorum curam spiri tualem gerunt soli Religiosi ej usdem Provciae
sub uno in Herce gov ina Vicario, et altero nunc in Bosn ia actu Pro-Vicario Aplico.
Rationes polliticae permoverunt Muhamedem II victorem Bos niae ut proprio authographo
Religiosos Franciscanos, eorumq: Eccas immunes esse juberet, Authographum hoc in Conventu
Fojnicensi so licit a cura se rvatum ' magna quamvis etian n um reverentia a Gubernatoribus s uscipi­
atur Religiosis tamen quietis diu ess e non licuit, Ex tot Conventibus tres dumtaxat fanatismo
muh amed ano s up e rvixere: Commotis sae pius procellis, Xiii cum Religios is superst ites si lvas, 10c<l
abdita et inhosp it a, 3ntraq: petere, et ibidem sacris operari divinisq: interesse consueverunt. Imo
nunc etiam, brumali praesertim rigore, in longe plurimis Bosniae 10cis, e t Parochiis pplus stabula
boum, et caulas pecorum pro t emplis, praesepia pro Altaribu s habet; vel vel in Coemeteris sub
s epia pro Altaribu s h abe t; vel vel in coemeteriis s ub dio omni aeris int em periei expositus ac
genuumtenus s ubinde nivibus imerus, 6 luto infixus durante sacrificio haerere cogitur. Pro tanto
fid eli um num ero non extant nisi tres Eccae, conjuctae totid e m Monasteriis ad latera oppidorum
Fojnicae, Sutiskae et Kresevii, cum una ecc lesiol a in Districtu Jajce, et altera in oppido Vard.
Omnes hac Eccae ii s uunt capiendis bis mile fidelibu s, reliqui s 118. milibus ad s tabula vel nuda
Coemeteria pro Divino cui tu relegatis. De tu rribu s, campanis, aliisque Eccarum ornamentis nec
pp lus paup erimus, nec Provcia nostra cogitare adhuc potest.
Hacc facies est Bos niae a 400. ann is fanatico infid elium arbitrio, et sibi fere soli a tota Xlia
Europa usq: rec en tiora tempora derelictae!!! Densa ingnorantiae nebula pergit adhuc eide m incu­
bare et tamen Bosni a es t veluti in s inu cultae Europae maxima s ui part e catholicis ;nu::ta
Provciis!
Hac aliaque no st rae ex publica fama vulgo jam notae recentiore s calamitates affixernut
tenerimum cor communi omnium fidelium SSmi Patris, Summi et optimi Pontificis Pii IX. qUI
re a pse nihil intermisit, quo Bosniae melius possit consuli. Janq : clementissima Dei (cui perenni s
sit laus:) miseratione, Bo sniam etiam sereniores collustrari incipiunt soles Optimus quippe Impe·
rator Turcarum noster Sultanus gravi rationum pondere, P.t supplici nostra permotus precenovem
di st incta decreta (Ferman) jussit tradi Religio s is Bosnen sibus cum irrestructa facultate totidem
novas Eccas, et 4. adhuc Conventus in Bosnia aedificandi. Ortum est prae terea ut vobis omnibus,
si t et nobis fulgentissimum, novaeq: spei plenum sid us in Sacratissima persona Augustissimi Im­
peratori s Fra ncisci Jo sep hi I. afflictos Bosniae Xnos clementissima protect ione sua co mplectentis.
Habe t insup e r Bosnia Catholica in Eminentissimo Cardinale S. Sedis Aplica e, ad huc Nuncio Viennensi
Micha ele Vial e Prela, sple ndida Senatus gemma, pat rem s ui aprime sQ llicitum, et i\lustre patro·
cinium; ac deniq: immediatum in omnibus opitula torem, et consolatorem Ornati ss imum Praesulem
Eccae Bosnensis, se n Diakovariensis IIImum D. Jo se phum Strossmayer, qui Annuente, et stipendia
suppeditari jubente C. R. A. Majeste Clerum Bosne nsem Juniorem ad Suum Seminarium benique
s uscepit, et paterna prorsus cura fovere, ac copi os is Bosnenses cumulare pergit beneficiis.
Demum certa spes Bosniae a ffulget forc: ut conformiter Alti ssimae voluntati Suae SS. C.
R. et Ap. Maj. tam gene ro sa obtineat ex Austriacis Ditionibus subsidia, quam par est expectare
Ve stra Emi, Celmi, Excelmi et Illmi DO. Principes, ac Praekudes Eccarum! Vestri Ven . Cieri, et
populi pia, ac Iiberali erga tam miseros Vestro s in Xto filios, confratresq : caritate, et commise­
ration e, has ut benequissimus omnium bonorum retributor constanti sua gratia; et perenni Vobis
rependat gloria grata semper, et devota intercede t Bosnia una mpcum, qui omni qua par est
reve rentia , et humilit at.e honorem hab eo me nomine Prociae populiq: Bos nensis s ubsternendi.
Viennae die 13. Junii 1853.
Clien tum infimus

Fr : Marianus Sunjic Ex Ministar,

et Ablegatus ' ejusdem Provciae .

Litterae pastrorales etc. , GuCa Gora.

160 [361

40.
20. srpnja - 8. prosinca 1853.
Tro~ak i dobrocinstva ucinjena za pueku skolu u Gornjem SkopJ.ju.

Zabilizenje troiika ucinjenog za uzdignutje Ueionice pocetne, u Skoplju Zupe Gorujeg Vakufa
od 20. Serpnja do 8. Prosinca God. 1853

Trosak
Grosi Pare
Nadnicah Majsto rskih 1425 28.
Grozdjah 471 28.
Kreea . 88
.lapia Dervena 68
Tri Brave
Irgeti .
36
30
•
Perzina . 5
Staklo 98
Umetnutje stakla 35
Cerpicah 30
Lonacah Kalaisanih I prostih 25
Sazidanje Peel 22
2 MetIe sirkove za serbetlem 2
Ferea za unutarnju s erbetIemu 3
Boja 10

Dobrocinstva
Francuska Vlada Pleta 250.

P. Philippus I<unis socius Parochi rho p.

Pater Paulus Milicevie Parochus m. p.
L. S.

Izvornik u arhivll Franjevackog samostana u Gucojgori.

41.
4. studenog 1853.
Austrougarski generalni konzul u Sarajevu javlja redodrzavniku Bosne Srebrene, da ce onih
1.500 for. od Nj. Velicanstva za skole u Bosni na 3 godine danih, primati na koncu semestara
uz kvitu od generalnoga konzulata potvrdenu iz osjecke kase, a preko dakovackoga biskupa.
Novci pak ispro~eni za gradnju novoga samostana i sjemenista na isti nacin slati ce se preko
h rvatskoga bana na dakovackoga biskupa.

Nro 1202. Sarajevo, 4 Novembris 1853,

Reverendissime Pater Provinciali s

Mihi singulariter colendissime!

In sequelam officiosa rum mearum litterarum dci o 22. Mai a. c. Nro 495 sequentia uIterius
communicandi honorem haheo.
Medio bengni Intimati Exce\si Imperial is Ministerii negotiorum externorum dd o 14 Octobns
13979,Il1stltutum
p. C. N 1'0 DT . est, ut summa I'11 a fl orenorum ml' 1
e 1 '
qUll1gentorum, .
monetae conventlO­
nalis, a Sua Majestate Sacratissima pro spatio trium annorum, missioni franciscanorum bosnen ·
si um scopo erigendarum scola rum et aeducandae juventutis christianae gratiosissime aplicidata, ex
cassa Essekiensi in semestralibus ratis decursivis ad manus lllustrissimi Domini Episcopi Djakovar­
ensis exolvatur, quails Dominus Episcopus eandem pecuniam Patri Provinciali Bosniensi (et hujus
dcfinitorio) erga Quietantiam, ab hoc I. R. Consulatu Generali vidimandam, pervenire facturus. •
[37] 161

Quod porro collectas pro aedificatione unius mona ste rii et unius Seminarii in Bosnia, pariter
altissimo loco gratiose concessas et institutas, atttinet pecuniae inde provenientes, sicut excelsum
Ministerium alio suo rescripto ddo 21 Octobris p. c. Nro 1~41/ s ignificat, etiam ad manus prae­
laudati Domini Praelati fine ulterioris transmissionis, et quidem medio 1. R. Regiminis Banalis
refundentur.
Dignetur Rev e rendissima Paternitas Vestra expressionem Distinct a e meae venerationis bene·
vole excipare.
Dr. D. Atanaskovich
L R. Consul Generalis.

Izvornik u 8 rhivu Bosne Srebrene u Sa r8jevu.

42.
9. s tudenoga 1853.
Bi skup Stros smay e r pita pos lanil,a bosans ke redodrzave fra Marijana 5unjica, ~to on misli,
da Ii je shodno, da i Hercegovina dobi.ie dio od podpore dane za skole u Bosni.

Adm. Rende Pate r Ex Minister Provincialis'

Ab Excelso Caes: Regio Ministerio externorum n e gotiorum d. d. 24. Octobris a. c. nro
14671
DT officiosa provocatus, ut habita cum Patte Vestra conintelligentia, super eo: utrum Contus
in Siroki-Brieg ad Provincia(m) Bosnae Argentinae spectet, et utrum inter eum et hanc Pro­
vinci am nexus aliquis intercedat? opinionem meam depromam: an et quid Vicario Aplico in
Hercegovina, ex ejectata per tuam Sacratissimam Majesta tem Caes: Reg: Apostolicam Summa
pro subsidio erigendarum scolarum in Bosnia, pro erigenda scola in Mostar dari possit?
Qua propter isthic ./' in advoluto omnia mecum communicata ab Excelso praelaudato Mini·
steris scripta; utpote officioso Ministerii litteras, Vice Consulatus C. R. in Mostar ad Ministerium
directum scriptum Commendatorium directum s£,riptum, item recursum Epi. Bari~ic ad eundem
Vic e Consulatum et Excelsum Ministerium, Praetti Vestra transpono ea cum provocatione, velit
mihi quantocyus, penes remissionem Communicatorum , suam intuitu hujus petition is opinionem
man if esta reo
In reliquo piis ad Aram precibus commendatus peculiari cum amicitiae affectu maneo.
Diakovae die 9. Novembris 1853.
Addictissimus in Ch risto
Josephus Georgius m. pr.
EpL1S .
Litterae Pastorales etc., Guca Gora.

43.
18. studenoga !853.
Austrougarski generalni konzul u Sa rajevu sal.ie red o dr zavniku Bosn e Srebrene formular
I,vite za primanje novaca za pucke skole i Sluzueno Strossmayerovo pismo na SunjicJ.

Nro 1243. Sarajevo Iii. Novembris 1853.

Reve rendissime Pater Provincial is,
Domine Colendissime!
Litteras Reverendissimae Patemitatis Vestrae sub 15 hujus exaratas sequenti die rite perci­
piendi honorem habui. Eadem die pervenit mihi ab Illustrissimo Domino Episcopo Djakovarensi
hic unitum, a Vestra Paternitate desideratum formulare, secundum quod Quietantia .scopo
percipiendi subsidii erigendarum scola rum educ'lndaeque juventutis a Sua S S Majest8te clemen­
tissime resoluti conficienda e rit.
Utrum pecunia m e dio mei Officii vel alia via transmittenda nescio. Si ad me venerit iIlico
Reverendissimam Paternitatem Vestram informabo. Quia tamen Quietantia a me vidimari debet,
dignetur mihi illam pro ulteriori expeditione transmittere.
11
162 [38j

Placeat porro, queso, unitas ad Patrem Ex Provincialem Marianum Sunjic a paelaudato

Domino Episcopo directas officiosas litteras eidem pervenire facere et renovatum testimonium
destinatae meae venerationis benevole excipere.
humillimus servus
Dr. D. Atanaskovics.
Izvornik u arhivu Bosne Srebrene u Sar3jevu .

44.
23. studen.oga 1853.

Sunjic o.dgovara biskupu Strossmayeru, da je Hercegovina kustodija od Bosne neovisna;

da je on molio podporu samo za pucke skoli u Bosni, Ie napokon nab raja mjesta gdje u Bosni
skole postoje i gdje se misle podici.
•
Ill-;:ile, ac Rme Dne Praesul!

One Prone Benignissime, Colme!

Nudius tertius habui ad manus officiosas Vestrae IllustrTs lit.teras, die ::I. m. h. exaratas
quibus ad benigno gratiosum Excel si C. R. Ministerii nutum, Dominatio Sua lima, pro sua in
me prolixa voluntate et confidentia duo a me exquirit: 1° Num haec Provincia Bosnae Argen­
tinae sit in aliquo adhuc nexu cum neo-erecta Cu_stodia et Vicariatu Aplico Hercegoviensi - 2°
Num ex illis anuis 11)00: f.: quos Sma C. R. Majestas Aplice ad meas preces, nomine Provincial!
Bosnae Argentinae proprie et expresse porrectas Clementissime destinare dignabatur, aliquid pro
nova schola in Mostar, opera lImi Dni Barisic erigenda tribuendum esset?
Ad. 1m Habt'o in promptu authenticum documentum, quod hic inc\udo, scilicet recens editum
Schematismum Novae Custodiae Hercegovinensis, in cujus Prologo a D. 16 adferuntur quidarn
articuli Decreti a S. Sede Aplica emanati, quo ta .n illi 27. sacerdotes Novae Custodiae, prout etiam
ille Vicariatus aplicus cum 37789, fidelibus millibus a Vicariatu Aplico Bosnensi et Provincia hac
Bosnae Argentinae prorsus separati et S. Sedi ac Ministro Generali imediate subjecti declarantur
- Unde patet nullum alium inter hanc Provinciam, et Cu stodiam Hercegovinensem necum existere;
qua qui omnes Provincias cum Capite ordinis in fraterna charitate conjungit.
Ad. II: Respondeo: nullum, quod sciam, esse religiosum seu in Bosnia seu in Hercegovina·
qui ambigerat, praedictum benigno - gratiosum subsidium scholasticum pro Bosnensi stricte
sumpta Provincia et Missione impetratum fuis se, quo sensu nostrae t'tiam humiles preces ratione
collecta pro Navis Exclesiis in Bosnia erigendis subtractae fuere.
Neque haec Provincia quid piam participavit sive ex collecta per Fratres Hercegovienses
in Italia facta, sive ex annuo subsidio quod Propaganda Lugdunensis 11010 Dno Barisic mittere
consuevit.
Ut autem rite constet Excelso C. R. Mi llisterio, in quot partes illi 1500 fI: pro Nostris
Scholis Imperiali libertate destinati sint, dividendi, subjicio hic numerum Scholarum pro 120
Milibus Nostrorum fidelium partim erectarum partim erigendarum. 1° Fojnicae aedificium pro
Schola in fundo Conventus pro 50. pueris erigere decrevimus, quod prius huic usui serviens privata
in Oppido domus, non solum augusta, sed vetu3tate, sit collapsa. 2° Idem dicendum de Schola
Sudiskensi - 3° In oppido populoso Dolac pro 70 parvulis - nova SchoJa esset erigenda , et fundus
e mendus. Idem dicendum 4° de oppido Livno - et 5° de oppido Jajce. In singulis quidem his
locis scholae in privatis, vel conduct is aedibus servantur, et Capellanis praeter ~ubsidia Parocho
in cu ra anima rum p raestanda onus est impositum, pueros quotidie, quoties vacat in Scholis docendi.
- St'd Capellanorum industria utique magis acueretur, si t.itulo hujus extrilordinarii laboris t'X
praefata summa annui saltern 30 fl: diligentioribus in praemium destinarentur. 6° In Nostro fundo
erigenda esset nova Schola penes novum Monasterium in Parochia Gu/:ia gora pro 50. pueris: et
7° in Skopje Malo Selo; ac 8° in CapeJlania Bristovsko pro totidem pueris. Utrobique pariter
fundum gratis nostra Communitas religiosa dabit. 9° Idem dicendum de nova Capellania in Ban­
brdo - 10. In Parochia Ivanska, ubi sllnt plusquam 4000. animae - 11° In Parochia Dubiel
5000. animae - 12° In Parochia Tuzla 4000. animae - 13° In Parochia Dubravae 4000. - 14°
In Parochia Tram osnica 3500. - De aliis 30 Parochiis et Capellaniis ubi Parochi plus minus in
centro populi existunt, tunc primum cogitabitur, cum et plures sacerdotes, et tereniora tempora
Dominus dederit.
 [39] 163

Est autem erecta jam in Nostro fundo ,;chola formalis et commoda una in oppido Varcar
pro 50, pueris; altera in pluribus etiam pro capiendis in Parochia Ulice zelo et opera Parochi
loci, et tertia adhuc amplior modo perficitur in opido Superiore Skop.ie in nostra fun do, expensas
subministrante nastra Communitate ob spem promissi subsidii etc, etc
Vest rae l!mae Dills

Fojnicae die 23. Novembris 1853.

Humillimus in Dno Servus

Frater Marianus Sunjie

Ex-Minister Provlis,

Litterae Pastorales etc., Cuca Cora.

45.
8. sijecnja 1854.
Austrijski konzul dr. Atanaskovie trazi od bosanskoga franjevackoga redodrZavnika mjesta
i broj skola i ui"enika, te eim se ucenici bave. Moli nadalje, d>l mu i'e svakoga semestra posalje
izvjestaj a uspjehu ucenika.

N.O Sarajevo 8 Januarii 1854.

Reverendissime Pater Provincialis,
Domine colendissime!
Pro informazione altiaris loci humillime rogo Vestram Reverendissirnam Paternitatem quo
me de sequentibus uberius edocere veliL
1. ubi, hoc est in quibus locis scalae pro educandae juventute Romano-catolica jam actu
existunt, vel quarum institutio in futurum nefors intenditur.
2. quis numerus talis juvcntutis in quaque scola sit et in quibus objectis instruitur.
Porro dignabitur Reverendissil11a Patern:tas Vestra periodice, videlicet quantum possibik
omni sel11estri, mihi aJiquas notitias de progressu ejusdem juventutis benevole transmittere.
De cetero jugi cum cultu perseverandi honorel11 habeo.
Reveren dissimae Pa tern i ta tis Vestrae
humilibus servus
Dr. 0, Atanaskovics.
Izvornik u arhivu Bosne Srebrene u Sar9jevu.

46.
24. veljace 1854.
Austrougarski generalni konzul u Sarajevu odgovara redoddavniku Bosne Srebrene, da je
na njegovu interpelaciju, osjecko ladarsko drustvo odgovorilo, da je samo pometn,jom od fra
Blaza Josiea naplacena ladarina iz Dakova u Pdtu i da ce se ova vratiti; da .it i lwei Hursid­
pase i u Carigradu sve. poduzeo kako bi bosanski franjevci i opet dobili imunitet od danaka.

Nro 140. Sarajevo die 24 Februarii 1854.

Revercndissime Pater Provincialis
Domine mihi colenissime!
Litterae Reverendissimae Paternitatis Vestrae dede 21. Decembris 8. c, vertunt super duo
objecta:
... 1. immunitatem de contributione et decimis vigore emdanatorum Fcrmanorum .
2. navlum abA. R. Blazio Josie, dum Diakovarino Pestinum profectus est, Agenti Esseg­
ginensi Compagniae Piroscaforum solutum. ­
Non omisi quod unum et alterum objectum debito loco oppurtunas passus facere et modo
cedit mihi sincero gaudio, posse me jucundas noticias Reverendissimae Paternitati Vestrae perferre.
Quoad secundum objectum respondit mihi Directio Locietatis Viennensis casum illum nonni~i
inadvertentiae suprafati Agentis attribueri deberl, eundemque serios ordines accessisse non saltem
ut navlul11 indebitc perceptul11 Patri Josie, dllm iste ilium petierit, illieo restituat, sed etiam ill
futurum a similibus factis sibi caveat, cum ornnes Agentes ejusdem Locietatis precisam instruc­
tionem habeant a Religiosis Provinciae hujus Missionariae eum navibus Piroscaphis profisciscen­
tibus nullum navlum exposcere. ­
11*
164 l40]

Quod primum et gravius objectum attinet Iteratis vicibu s et hic et Constantinopoli medelanl
que s ivi. - Churschici-Pascha mihi promisit se relationem Favorabil e m S. Port ae subs traturum ed
id acturum ut Fermanus Missionem hanc religio sa m ab omnibus contrihutionibus et decimis d e fi­
nitive exi men s, expediatur. ­
S . E . Dominus Imperial is Internuntiu s mihi ab initio s ig nific avit a Minis tro negotiorum
ex t ernorum D. Res hib P ass a res pon su m accepisse quamprimum praestolata re la tio hinc pervenerit
opportuna in s tituenda for e. -
Erat e rgo mei muneris penes Churschid-Pascham inde fesse ad labo rare ut adprop rimi ssam
relationem et quidel1l favo rabilem s ubsternat, quod ille novitenu s spopo ndit. ­
De sponsione hac informati S. E . Dominul1l Int e rnuntium primo s ub 19 Decembris 1855.
Nro 1342 et d ei n etiam s u b 10 m3 Januarii a. c. Nro 17 Nunc in data 2 Febru a rii currentis Nro "
135. significat mihi Dominus Internuntius relation e m Churschid-Paschae reve ra advenisse et suam
Excelentiam omnem cona tum adhibituram ut res in optatum effectum deducantur.

haheo. -
Ulteriorem informa tion em , SliO tempore mihi reservaus .iugi cum cultu perseverandi honorem
•

Humillimus servus
Dr. D. At anasl<o vic s.
lzvornik u a rhivlJ !3osne Srebrene \I Sar~jevu.

47.
1. svibnja 1854.
Definitorij Bosne Srebrene s ugledhijim ocima potvrduje l. svibnja 1854. izasli dekret, polag
koga se opei troskovi redodrzave il1laju podijeliti na samostane prema prihodu samos t ana; darovi
dohiveni za sko le prel1la pucanstvu; a prosnje i darovi za gradu 10 crkava j 4· samos tan a pod­
jednako.
Ven erabile Definitorium hac. ciie I. Maji 1854. Kresevii cOCldunatum nihil magi s in votis
h abens, quam ut perfecta fraterna unio, et charitas inter tr es familias vigeat, utqu e omnis •

tollatur praetectus quo hoc nobilissimum charitatis vinculum possit laxari, praesenti Decreto,
quod in sing uli s Conventibus publice appendi ju Jetur, e t contra quod nefa s sit cuiquam abmur­
mura r e, u nanimi consensu statuit pt decernit.
I. Ut communes ex pensae a P P. Gvardianis factae , ved facienda e in in posterum e ti am
a proportione Introitus cujusvis Conventus intra Gvardianos d istribuatur.
2. Ut quidquid in gra tiam scholarum popularium ab Austria ved aliis exteris deincep s
partibus nomin e Provi ae obtent.um fuerit dividatur a proportione populi catholici Bos nensis nunc
118,000 efficientis adeoq ue in centum octodecim p nr tes , ex quibus undecim obveniunt populo ad
Districtum Kre se viensem s p ecta nti, quinquaginta pertinenti ad Districtum Suttiskensem, et quin­
quaginta septem partes ad Districtum Fojnice!lSe m tradantur.
3. Ut omnis collecta ex Austria pro 10. Ecclesiis, et quatuor Conventibus aedificandis
obtenta et deinceps undecumque, et a quocumque in exteris partibus nomine Provinciae obtinenda,
prout e tiam ElemosynCl Missa rum omnium gratuito per Benefactores celeb rata rum ita inter tres
Districtus distribuatur, ut null a habita ratione majorum proquatur Conventibus novis expensaruIll
qu a m pro Ecclesiis s implicibus sint faciendae, tota summa in 14. partes ex aequo distribuatur, quo
fiet ut duae obveniant M onaste rio Kreseviensi, sex Suttiskensi, ex totidem Fojnicensi.
Ut vero omnibus constet primarios Provinciae, et omnes Capituli Pat res in hac sententia
convenisse communi subseription e eorumdem hoc Decretum roboratur.
Datum ex AIl!J Venerab: Dertorii clie, et Anno ut supra.
It a est Fr: Blasius Jo sie mpa Gvard: Diakov: Ita est Fr: Matthaeus (ondric mpi Def:
Provae . It a es t Fr: Micha el Kutlesa mpa Def: Proviae. Ita est Fr: Petrus Cicak Def: Proviae. It a
est Fr: Joannes Juricic mpa Def. Proviae. Ita e3t Fr: Andreas Glavadanovie mpa Def: Proviae.
Ita est Fr: Antonius Tuzlancic mpa Def: Proviae. Ita est Fr: Laurentius Karaula mpa Custos
Provi ae. Itn est Fr: Joannes Kljaie mpa ex Min: Prov: et Def: subrog: Ita est Fr: Andreas
Kujucsie mpa Immed: Min: Provlis. Ita est Fr: Martinus Nedie mpa Min: Provlis. Et Ego Fr:
Marianus Su njie mpa Comiss: Glis et Pr8E:scs Capituli confirmo.

Protocollum Bosna e Argentinae, a. 1833-1870.

 [41 j 165

48.
23. rujna 1854.
Austrougarski generalni konzul u Sarajevll urgira za izvjesca 0 napretku stanju puckih
skola 1I Bosni.

NQ 922. Sarajevii die 23. Septembris 1854.

Reverendissime Pater Provincialis

Domine mihi colendissime!

Constabit procul dubio, juxta Archivum Missionis hlljus Provinciae Bosnensis me sub
.. 8 va Januarii a. c. N2 7, a tum temporis Pater Provinciali informationes de institllione scolarum
pro aedllcanda juventute Catolica in Bosnia petiise, simulque rogasse periodice videlicet, quantum
fieri potest, omni se mestri mihi notiti as de progressu ejusdem Juventutis benevole tran s mittere.
Notum, ex eodem Archivo, e rit Reverendi ss imae Paternitacti Vestrae responsum quod super
hoc a patre Exprovinciali Andreae Kujuc x ich s ub 24ta dicti mensis accepi. ­
Cum ab illo tempore plus quam unum se mestre decurrerit, ego autem praestolatu s notitias
hactenus non acceperim, ideo humanissime rogo Reverendissimam Paternitatem Vestram, quo
mihi easdem notitias de progressu juventitus e de actuli statu scolarum quo ocyus transmittere
dignaretu r.
Jugi cum cultu
Reverendis s imae Paternitatis Vestrae.
humillimu s servus
Dr. D. Atanas kovic s.
. Izvornik u a rhivu Bosne Srebrene u Sarajevu.

49.
3. listopada 1854.

Papa Pijo IX . imenuje fra Marijana Sunjica apo stolskim vikarom u Bosni.

Piu s BP. IX.

Dilecte fili, saiutem et Aplicam Benedictionem. Cum Nobis consilio etiam VV. TT. NN.
S. R. E . Cardinalium negotiis Propagandae Fidei praepositorum visum fuerit, ut Missioni Bosnen si
prout ab Erczegovina distinguitur apo stolicus Vicarus caractere Episcopali instructis restituatur,
qui earn universam regat, donec aliud decernatur, quod spiritualibus illius nimis vasti Vicariatu s
indigentiis melius provideat; Nos post maturam deliberationem Nostram demum ad te, de
cujus doctrina , ac prudentia peculia ria extent testimonia oculos mentis Nostrae pro eo munere
convertimu s. Quapropter te quem Episcopum Pan aden. iu partibus infidelium per similes Litteras
Nostras hoc ipso die datas renunciavimus a quibu svis excomunicationis sus pensioni et interdicti,
ali is que ecciesiastciis sententiis cen su ris et poenis excomunicationis suspensionis et interdicti,
allisque eclesiasticis se ntentiis censuris et poeni s quovi s modo vel quavis de causa latis
si quas forte inciirreris, huju s tan tum rei gratia absoiventes, ac absolutum fore censentes, de
eo rumdem Fratrum consilio Au ctoritate Nostra Apostoli ca tenore Praesentium Vicaruim Aplicum
Miss ionis Bosn ., ut supra, eligimus, deputamus, constituimus cum omnibus et et s ingulis facui­
tatibus necessa riis et opportunis. Mandamus propterca in virtute sanctae obedientiae omnibus
et singulis ad quos sp ec tat, et pro tempore spectabit, et te in Vicaruim Apostolicu m dictae
Missionis Bosnen. juxta tenorem Praese nticien re cipiat et admittant, tuaque salutria monita et
mandata reverenter suscipiant, et efficaliter adimpleant, aiioquin sententiam seu paenam, quam
rite tuleris in rebelles sive statueris, ratam habebimus et faciemus auctorante Domino invioiabiiiter
observari. Non obsta n. Constionibus (sic!) et Sanctionibus Aplciis ceterisque contrariis quibus­
cumque. Datum Romae elp S. Petrum sub Annuio Pisca toris di e !II. Octobris MDCCCLIV.
Pontificatu s No stri Anno Novo.
• L. S.
Pro Oro Cardi Macchi
10 B. Brancalerni Castellani Substus.

Izvornik u arhivu franjev. samostana u Gucoj gori. Na iegjima: »Diiecto Filipo Mariano
Shunjich Presbytero Professo Ord. S. Fran cisci de observantia nuncupati.«
166 [42]

50.
3. lis top ada 1854.

Papa Pijo IX. imenu je fra Marijana Su nji ca panadenskim biskupom; odrijeSuje ga od

vaznosti residencije, dok je ta biskupija pod nevj ernickim jarmom; daje mu vlast, da ga moze
svaki biskup, koji je u ljubavi sa sv. Stolicom rediti.

Pius PP. LX.

Dilecte Fili, salutem et Aplicam Benedictionem. Apostolatus officium Nobis ex alto com­
mi ssu m, quo. Eccl esia rum regim ini divina providenti a pracsidemus, illud vel maxime postulat,
ut quum de Eccl esia rum aer umd em regiminibus agitur comm itendo, t ales eis in Pas tores prae­
firere studeamu s, qui Po pu lum suae curae creditum scia nt non so lum doctrina verbi , sed etiam
exemplo boni operis inform a re, commissasque sibi Eccles ias in s tatu parifico et tranquillo velint et
val ea nt Auctor.; Domino salubrit er regere, et feliciter gub ernare. Dudum quid em provisionem Eccle­
siarum omnium nunc vacantium, quaeque in posterum vacaturae ordinationi et provis ioni No s trae
reservavimus, decernentes ex tunc irritum et inane si sec us su per his a Quaquam gravis auctoritate
•
scien ter vel ignoranter contigerit att entari. Pos tmodum vero Episcop ali P an aden., quae in partibus
infidelium exis tit sola tio Pasto ri s destituta, Nos ad ej us dem Ecclesiae, de cujus vaca tione relatu s
atque felicem, in qua nemo praeter Nos se potest, seu paterit intromittere, reesrvatione ac decreto
obsisten. s upradi ct is, ne ilia longae vacationis exponatur incommodi s paterno stu dio intendentes,
post deliberationem qu am de praeficiendo e idem Ecclesiae personam util em ac fructuosam cum
VV. TT. NN . S. R. Cardd. negotiis Propagandae Fidei prae positi s habuimus dili ge ntem , denum
ad te qui ex legitimo matrimonio proceratus, et in legitim a it em act ate con stitu s exist is, cujus
apud Nos de morum integritate, scientia , ac Religioni s s tudio fide di gna accepimus testimonia,
ocu los Mentis Nostrae dire xi mu s. Quibus om nibu s mature perpensis, te a quibu svis excommuni­
cation is, et int erdic ti, aliisque ecclesiasticis se ntentiis, censuris, et poenis quovi s modo vel quavis
de causa lati s, si qua forte incurrer is, hujus tantum rei gratia absolventes ac absolutum fore
cen sentes, eamdem Rp alem Rcc\csiam P anade ii. de person a tua Nobis et memoratis Cardd. ob
tuorum exi ge ntiam meritorum accepta de eorumdem Fratrum consilio Auctoritate Aplica provi­
d e mu s, tequ e illi in Episcopum praeficimus, atqu e pastorem, curam, regimen, et administrationem •
ejusde m Ecelesiae tib i in spiri tuaJibu s ac t emporalibu s committendo, in 1Il0, qui dat gratiam et
largitur dona confisi, quod dirigente Domino actus tuos prae di c ta Eccl es ia per tuam industriam,
et studium utiliter dirigatur, et ni sp iritualibus ac t em poralibus Orthodoxa Religio incrementa
suscipiat Jugum igitur Domini tuis Impositum humcris prompta devotione animi amplectem
cura m et administratoinem praedictas ita s tudent fideliter exercere, ut Eccl esia praedicta gaudeat
se pro vido gubernatori este commissam, ac tu praeter aeternae retributionis praemium No s trum
quoque, et Sedi AjUce uberiu s exinde consequi benedictionem et gratiam. Tibi ver'} ut ad
Ecclesia m praedictam, quam diu ab Infidelibus detinebitur accedere, et apud eam personaliter
residere millime tentaris, dicta Auctoritate No stra Apostolica concedimus atq ue indulgemus.
Tibi praeterea ut a quocumque malueris Catholico Antistite Sanctae hujus Sedis gratiam et
communionem hilhente, ildcit E's, et in hoc illi adsistentibus duobis alli s Episco pis, vel si hi commode
reperiri nequeant duobi s eorum loco Pre sby teri s secularhiu s, vel cu.iuscumque Ordinis, Congnis,
et Instituti regulatibus, similem S. Sedi s gratiam et com1l1union e m habentibus, munus Con secra ­
tionsi accipere libere et licite possis, atque eid em Anti s t ati, ut re ceptis a te prims Catholicae fidei
professione juxta Articulos pridem a S. Sede propisitos, et ~'}stro et Romanae Ecclesiae nomine
fidelitas debitae so lito jur ame nto praedictum munus tilJi Auctoritate Nostra impendere libere et
licite valeat, eadem Auctoritate liber am tribuimus fac.ultatem. Volumu s t a men, a tque praecipimus,
ut ni si recepti s a te prius per dictum Antistitcm juramento ac professio ne Fidei hujusmodi,
ips e Antistes Consecrationis munus tibi impendere, tuqu e illud recipere praesumpseris idem
Antistes a Pontificalis officii exe rcitio, ac tam ipse, quam tu a regimine et administratione
Eccle sia rum vestrarum suspensi sitis eo ipso. Non ohs tan. ApJi cis, ac in Universalibus, Provin­
cialibusque et Lynodal ibus Conciliis edi ti s generalibus vel special ibus Constitutionibus, ceterisque
contrariis quibuscumque. Datum Romae apud S. P etr um sub Annulo Piscatoris die Ill. Mensis
Octobris MDCCCLIV. Pontificatus Nostri Anno Nono.

L. S. Pro Dro Cardi Macehi

10: B. Brancileoni Castellani Substus.
Na legjima : »Di lecto Filio Mariano Shunjich Presbytero professo Ord. S. Fraiici de Obse r6.
nuncupati.« - l7.vornil< n il arhivu frill1.iev. samo stana u Gucoj go ri. •
 [43J 167

51.
11. studenoga 1854.
Srpska vlada moli novoizabranoga biskupa Sunjiea, da on mjesto dakovackoga biskupa primi
nad srpskim katolicima vlast i da joj za katolike p05alje jednoga svecenika, te salje 100 c. dukata
za gradu katolickih crkava u Bosni.

Visoko Preosvdtenomu Gospodinu

Marjanu Sunbicu, izabranomb Biskupu Bosanskomb.

Pravitelstvo Srbsko ustanovilo e shodnbimb zakonomb slobodno upraznivani> vi>roispovi>dania

POdb ispunivanemb izvi>stni pravila, za posli>dovateli> svi pripoznati Hristianski vi>orzakona.
Na osnovu toga zakona postoi ovde u Beogradu Protestantska obstina koja ima svoju
kapelu, i SVOgb sVeStenika, i sad a ima se pristupiti uregjenju i katolicke obstine, pa pri svemb
tomb, 5tO nema ovde dovolbnij broj katolika koi su Srbski sazitelji, ipakb Pravitelstvo Srbsko,
zeleei katolicima ovdesnbimb nabaviti svestenika, koi ee Portinb podanikb, a ne stranacb biti, i
u svimb gragjanskimb odnosenijima saobrazavati se naredbama zemalbske vlasti i zakona Srbski,
- obraea se nastoieimb vama Visokopreosvdtenij Gospodine, kao novonaimenovanmb Biskupu
Bosanskomb i Wi> vamb svogb cinovnika Gosp. Tomu Kovaceviea zajedno sa Gosp. Blazomb
Josieemb II toj zi>li, da vamb oni ustmeno u svoi obsirnosti razloze, kakvu potrebu Pravitelstvo
Srbsko ima, da se naimenuje narociti za katolike ovdasni> svestenikb, koi neee starnaCb biti, kao
sto e sada~ni> katoliceskij svestenikb Austriiskogb konzulata, koga e po opredi>leniju ni>govomb
krugb di>latelnosti sarno za konzulatb i za lica istome prinadlezeea, a ne izvanb toga.
Pravitelstvo Srbsko puna pravo ima nedat/, da nenadleznij stranij SVeStenikb, kao sto .ie vise
imenovanij konzularnij, a isto tako i stranij BiskuPb duhovnu vlastb u Srbiji ima, kao sto cu­
jemo, da Gjakovackij BiskuPb takovu sebi prisvaja, jer on je Biskupb Austrijskij, a Srbija nie
Austrijska, no Portina Provincija, pa nikoimb nacinom nemozemo dopustiti, da se strane vlasti
strani svdtenici u vi>rozakana di>la u Srbiji protivu svakogb reda mesaju .
Nasa e zelja, da se duhovna vlastb Biskupa Bosanskogb i na katolicima u Srbii rasprostire.
da BiskuPb Bosanski, koga Bosna u vasemb licu Sb radoseu sada pozdravlja, cemu se i mi
poznavajuti vaSb za prijatelje i dobrozelatelja svegb naroda. jako radujemo. - Svdtenika za
katolike. Srbske ziteli>; naimenuje i posli>, koi ce mrtvace svoje vi>re, po odredima Rimo-Kato­
liceske Crkve do groblja sprovoditi i saranbivati i domove svoi vi>rni po di>lima zakona pose­
stavati moti. Ona javna cinodi>jstvovanja nisu se mogla konzularnomb svesteniku, kao stranomb
i nenadleznomb dozvoliti, a nadleznomb dozvolice se, shodno propisanomb zakonu. OSimb toga,
Pravitelstvo Srbsko opredi>ljue svomb svesteniku, koga trazi; 300, talira godisni>. na izdrzanie,
osimb bezplatnogb obitalista. i osim prihoda, koje ce od svoi vi>rni imati moei.
Kadb vamb iostb i nasb poslanikb zelu u reci stoeeu stvarb podorbno objasni. ja samb
uvi>ren, da cete vi nami>kru Sbrskog Pravitelstva u punoj mi>ri odobriti i u sporazumlenju Sb Gosp.
Ministromb Provin.c ialninn Otaca reda sv. Frani> u Bosni. kodb Svetogb Oca Pape najzivli>
podi>jstovati, da se privremeno data Administracija Gjakovarskomb Biskupu nadb katolicima u
Srbii oduzme i da se duhovna vlastb Bosanskogb Biskupa, kaosto samb malo pre kazao i nadb
katolicima u Srbiii rasprostre, pa da bi. kao Bosanski BiskuPb blagovremeno jednogb dobrogb
Svestenika za katolike ovdesni> izberete i ovamo posl-Bte, kako bi sto pre shodno gore spome­
nutomb zakonu cinodi>jstvovati poceo. imajuci, kaosto e vise navedeno, svoe dobro i izvi>stno
izdrzani>.
Ja uzimamb castb ovomb prilikomb po Gosp. Tomi Kovacevicu poslati Knezomb i Pravi­
telstvomb Srbskimb darovati 100 dukata ces. na pomocb katoliceskim Crkvama, koe se sadb u
. Bosni, kao 5tO nann e Gosp. JOSiCb kazivo postrojavaju i molim vas. da ovu summu po va­
semb blagonahogjenju na recenu Ci>lb raspoloziti izvolite, a meni ce milo biti ako i iz oVOgb
uvidite, koliko Pravitelstvo Srbsko zeli, da se katoliceske C rkve u Bosni podizu, kaosto ee ono
rado dozvoliti, da se i u Beogradu takova nac ni. cimb brojb katolika, ovdesnbi zitelja poraste
tako, da oni za sebe obstinu .sastaviti i sebi C rkvu iii kapelu podici mogu.
168 144J

Nadajuci se, da ce mi Gosp. I(ov a~ev ico" kada s e So puta vrati, don et i povolbnu VDStb,
da s te vise izlozenu molbu nas u priatelbski primili i n j u gdi nadleZni svojski prep o rucili, pol­
zuj e mo se ovomo prilikomo, da vamo, k ao momo, p ozn aniku izja·vimo najotmi>nie uvazenie, So
koim jesamo .
Vamo
II. No e mbra 1854.' ) istiniti pocit a telb
u Beogradu. Aleksa SimiCo

lzvornil< u arhivu franj ev. samos tana u Gucoj Gori, objelodanjen u SeraL Perivoju,
god. 1913., br. 3.

52.

1 S. stllclenol!a 1R:'i4.

Naimenov a ni biskup Sunjic javlja carsko-kraljevskom a ustrijsk o me ministarstvu svo j e ime­

no v~n.i eza pan~d s kog-~ hiskupa i apo stolsko ga vil<ara u Bosni.

Excelsum Caesareo-Regiu~n Ministerium

Domini Domini Benegmi Gratiosmi!
Accept.is nuciius tert.iu s 8ullis Pontificiis de mea in Episcopum Pannden se m, d Vic arium
Aplicum in Bosnia e llectione , nihil antiquiu s mihi duxi, quam ut de hac re Vos Excellentisssimos,
Illustriss imo s. et Magnific os Dominos certiores humiliter redden: properarem, quamvis id Vobis
aliunde const~r c imo ex Vestro Voto et Sententia id a ccidisse vix dubitem. Cum enim biennio
antehac in publicis huju s Provinci ae, et Aplicae Mi ss ioni s ne gotiis deputatus communem ap ud
Excelsu m ist hoc Minis t e rium cau sa lll age rem talll pr,orn ptos Vos Excellentissimi, llluslriss im i,
et Magnifici Domini ad omnia quae pos tulavi re peria, t a m Benign os e rg a humilem meam per­ •

so n am et affabiles, e t humani ss illl Os sum expertus. ut quod nunquam ulla via qua es ivi, quidam
Ve,strum .iHm fxprf'.ssis vfrhis prHeluserit, pore scilic e t lit ho c: muneri s mihi concrf'ci atur. Ego
quiciem nullam sane video proportjonem Inter t en ui ssi mas tam moral es, quam nunc etiam attrita~
phys icas VlrfS me;]s, ;]tque inter tam ditliciles et complicatas hujus m un e ris pastorali s function es,
quare merito vereo r ne vel ignorantia, vel inexperientia me a tH110 aliquici committ8m, aut.
omit tam, a quo pros peritas, et salus commissae mihi plehis, honorqu e noster sace rrim e dependit
Religioni s. Inter plura tamen hoc unum praecipue me solatur quod tam ego, quam multa cala­
mitate exagitatus populu s Catholicus jam nunc sub altissima, et validissima novi istiu s splenddi­
ssi mi ter felicis, imperri Au s triaci Sideris Francisci Jo se phi protectione sva viter r es pirare cocperit,
quodque a Sublimi Ves tr a Sapientia, et benignissima humanitate possim mihi omnem compass io·
nelll et indulgentiam spondere, qui de mea erga se mper Augustam Domum Austriacam, Excel­
s umque Minis terium convicti, spero estis filiali devotione, e t intima gratitudine, cum qui bus
perseve rando habeo honorem m e subscribendi.
Fojnic ae dei 17. Jan. 1855. (15. Novembris 1854.)
Ad obsequia para tis sim us
Fr: Marianu s Sunjic electus Eppus
Pan ad. et Vic. Aplicu s in Bosn ia.

Litterac Pastorales etc., gdje je u datumu mje sec i godina krivo s ta vljena. U »Protocollum
provinciae Bos nae Argen tinae 1835.-1 870.« nalazi se fra Martina Nedica na bosanske franjevce
okruznica pisana 19. pros inca 1854. u koj oj spo menuti redodr za vnik svo joj braei javlja, kako
su 13. studenoga iz Rima st igle dvije bule - bolje brevea - u kojima se Sunjic imenuje pa­
nadskim biskupom i apostolskim vikarom u Bosni, te kako su iste u Fojnici 17. s tudenoga
svecano proCitane. U ovome pak pismu u prvome retku Sunjic veli, da pise pis mo iza 3 dana
kako je papine bule primio: »Accepti s nudius tertius Bullis Pontificiis . .. « Prema tome Sunjic
je na a ustrijsko ministras tvo pismo pisa o 15. stu denoga 1854., a ne 17. si jecnja 1855.

1) Po Julijevu kalendaru? •
[45] 169

53.
17. studenoga 1854.
Sunjic javlja zagrebackome nadbiskupu, da je imenovan za panadskoga biskupa i apostol­
skoga vikara u Bosni, te mu se zahvaljuje za dobrocnistva ucinjena njemu i Bosni.

NQ 2.
Excellentissi ma Domine Archi Praesul!
Duo s unt Archi Praes ul Amplissimex quae me praeprimjs imp ellu nt ut Excellentiam Vriil1l
certiorem festinem reddere de mei quamque infirmi, imbecillis; et minime digni, ellectione in
Cicarium Aplicul1l Bos. et Eppum Panadensem in partibus, quod mihi jam nunc ex Bullis Pontificiis
nudius tertiu s acceptis pro comperto constitit. Ac prima quidem moven s ea est ratio, quod
auspicatissimam elevationem celebris Cathed rae Zagrabiensis ad dignitatem et-Eplem, specia li
curae meae etiam credita Bos nia unius ordinaria Sedes Epplis e Diakovae in nexum intimiorel1l
cum Metropoli Zagrabiensi, et suae ambitum jurisdiction is vivere naturaliter debeat.
Alter a ratio est, quod dum in negotiis hujus Missionis secu ndo ab hinc an no Zagrabiae
morabar Excellentiae Vriie in me benevolentiam, et urbanissimam in m e expertus humanitatem,
ut ingratus videri deberem si hanc occasionem grati renovandi animi praetermitterem. Non
dubitem Excellentiae Vriie pro pastorali suo zelo, et Religion is ardore rem gratissimam fore
scire pro comperto hanc portionem gregis xti tantis calamitatibus exagitatam, ut t amdiu, quasi
viduatam, benignissima S. Sedis mise ratione, legitimo demum pastore provisam esse.
Illud autem me in tam difficili munere praecipue solatur, quod sperem divina adjuvante
gratia futurum, ut tanti, tamq: c1ari etiam Praesulis (cuius perlectis unctione apostolica plenis
Litteris plane captus sum) sapientissimis consiliis, auxiliis, et protect ione suffult u s, pro commissi
mihi gregis, et salute, et prosperitate, salubrius aliquid efficere valeam. Superest ut iterum sumas
Excellentiae Vriie pro praestitis jam huic Missioni Aplicae beneficiis tua erga me immeritum
Suavi benevolentia gratiarum reddam actiones, utq: in peculiari venerandi Lui Nominis aestimio
emoriar.
Vru e Excellentiae.
FOjnicae die 26. Xbris (IS. Nov.? 16. Decembr.?) 1854.
Devinctissimus etc.
Fr: Marianus Sunjic Eppus
Pam. et Vic. Bosn.

Polag ovoga teksta i ova je poslanica pisana IS. studenoga 1854., a ne 26. prosinca 1854.
Nu zagreback i nadbi sk up u svom odgovoru veli, da je datirano 16. prosinca.
Literae Pastorales etc.

54.
23. studenoga 1854.
Pravila, koja je s rp ska vlada za osnutak katolicke opcine u Beogradu planirala i bisk upu
ih SunjiCu predala.

Buduci da je cis to podanika Serbski, Rimo-katolicesku Veru izpovidajuci u Beogradu obje­

tavajuei vee toliko, da oni mogu za sebe jednu Cerkvu obstinsku obrazovat i jednoga svog
sVeStenika uzderZ3vati" to Praviteljstvo na osnovu Zakona od dozvoljava, da ovi u Beogradu
jednu takovu obstinu sastave. Na taj konac sljedujuce se opredjeljuje.
1. Obstenstvo ovo mocice imati svoju sobstvenu kapelu , a po vremenu kadmu novcana
sredstva dozvole, i svoju Cerkvu, na mestu koje mu se od strane zemaljske vlasti na taj konac
naznaci.
2. Onoce imati jedno odvojeno mesto za saranjivanje svoji mertv.lKah, gdi se to od mestne
V1a s ti nadje za shodno op redjeliti.
170 (46)

3. Sve~tnik ovog Rimsko-Katoliceskog ziteUstva biti ce postavljen crez Knezjesko 'Se rbsku
Vlast, i u svim odnosenjima Cradjanskim duzance biti povieso vati se naredbama Zemaljske Vlasti
u Zakoni Serbski, i zavisice od isti kao i os tali gradjani Serbski. .
4. Once moci Mertvace svoje vere po obredima Rimo-katoliceske Cerkve do groblja sp ro­
voditi, i saranjivati.
5. On moze domove svojih Verni slobodno posjestavati, i po djelima zakona, no nikad to
nece moti ciniti u Cerkvenomu odjeliu.
6. Izvan ograde Kapele iii Cerkve Rimo-Katolicke nece moci nikud litiu svoju nositi .
7. Onice u Biogradu zived praznike svo je po starom to jest Julievom Kalendaru sljedova­
teUno u jedne dane kad i p ravoslavni praznovati.
Kopija pro jecta Zakon a koicese izda ti cim Praviteljstvo serbs ko dobie sves tenika Kalotice­
skoga za Katolike svo je zitelje.

Prijepis u »Litterae Pastrorales« etc., Cuca Cora. Spomenik objelodanjen u Seraf. Perivoju«,
god. 1913., b r. 3.

55.
11 prosinca 1854.
Redodrzavnik Nedic I naimenovani biskup Sunjic zahvaljuju se srpskoj vladi radi progla·
se nj a vjerske sn osljivosit svih krscana i trazenja zupnika za beogradske katolike, te radi poslanih
100 dukata za gradnju novih crkava u Bos ni.

Visoko Rodni Cospodine!

II
Prijateljsko i preugodno pismo Vase od 23 stu denoga t. g. na nas doli potpisane poslano,
po C. Tomi KovaceviCu primilis mo na ~~ Prosinca i razumili svel ikom radostju iz ucinjenog •

Predloga od Vaseg visokog Cospostva, da ono 5tO smo Mi od vise godina zelili, to nam Vi
sad a na ime Visoko slavnoga Pravit eljstva serbskoga milostivo predstavl jate, to jest da nasa
Redovnicka Derzava Bosans ka primi na se brigu za providit s' jednim od svojih sinovah Rodov­
nikah, a podajnika Visoke Porte s' duhovnom s luzbom Rimo-katolike ,azitelje serbske. 5to nam
je toliko ugodnie, koliko znademo da je znatnih dio tiuh katolika od ovud iz Bosne tamose
nastanio, i nastanjivat slidi. - Mi se iz svega serca radu.iemo Posestrimi Serbii, da su joj tako
hrabri , i bistroumni u ova burna doba upravitelji zapali; da je nesamo svo j visoki polozaj znala
uzderiat, nego da je se u vrime obceg on posvete u Europi napridka prid licem sveg ucenog
svieta osv jetlala s' onim lanske godine Dec retom, s' kojim sva kers-tjanska vieroispoviedanja
s' pravim gradjanskim, i Duhovnu primirnu slobodu takodjer i tude uzivati mogu; radujemose
suvise, da mozemo i mi is tom S. O. Papi sa sercanom pohvalom \/aseg' Visokog Praviteljstva
blagorodne namire, i osnove javiti, koje znamo da ce ugodno upecatljenje i u Rimu ucinit. Mi
ce mose pobrinuti, da stvar po Vasem predlogu u djelo privedemo dok i na se stvari dozrijj
i podpuni pravac uzmu, sto ce to bist.rie ustmeno od Cospna Kovacevica razumit.
Milostivo darovanih 100 Duk: Cesarski za Cerkve nase, a tako isto i licne za nas dvoicu
poklone s' osobitom blagodarnostju p rimilismo, za koje ce mo mi svagda zahvalni ostati, a Pro­
tokoli Provincie na se sacuvat ce spo men ovi Prijateljsk i, i bratinskih poklonah, takodjer i narod
nas u novim svo jim Cerkvama koje im sa da dobrocinioci podpomazu podizati; za iste ' dobro­
cinioce svesrdno ce se Bogu molit. Uz ova cuv:;tva blagodarnosti primite Viso ko-rodni .Cospodine
uvjerenje nasega svagdasnjega stovanja i kojim ostajemo.
B ristovsko dne 11. Prosinca 1854

Vas ega Visoka Rodja Blagodarni

O. Martin Nedic v. r. Provincial
O. Ma rian Sunjic v. r. Naim: Biskup.

Prijepis u »Litterae Pastorales« etc., Cuca Cora. Spomenik objelodanjen u »Seraf. Peri­
voju« god. 1913., br. 3.
 171
[47J
56.
17. prosinca 1854.
Sunjic javlja austrougarskome generalnome konzulu, da je imenovan za panadenskoga
biskupa - i apostoiskoga vikara u Bosni.

1I1me, ac Ornatissime One Consui Glis!

Fojnicae die 17. IObris 1854.
Debita, et singuiaris mea reverentia erga semper Augustatn Auiam Viennenselll, et iJlclytum
Imperiale Guberniu'm, quod IlIma V. D. hic in Bosnia, tam iaudabiliter repraesentat : Specialis Item
erga Te virum mihi ab antiquo amicissimum, et ob raras dotes semper aestimatissimum veneratio
me movet, ut festinem mox certiorem reddere V. IlIustem, quod heri*) ad manus habuerim Bullas
Pontificias die 13. 9 bris Roma expeditas, ex quibus, id quod jam prius Minister Glis mihi signi­
ficavit, certo constitit, me revera a Sua Sanctitate ellectum esse Eppum Panadensem, et consti­
tutum Vicarium Aplicum in Bosnia.
Tantum onus, tam attritis viribus meis impositum me terret magis qm delectat, sed Tibi
vir praestantissime, qua erga me fuisti, et es semper sincera amicitia rem hanc gratam esse
nullus dubito.
Me in hoc novo officio mea id vel maxime consolatur, quod me, pplumq: hunc mihi
concreditum videam jam nunc energia Suae C. R. et Ap. Majestis protectione tanto efficatius frui,
fru~urosq: nos deinceps sperem, quanto sapientiori, ac praestantiori, qualis es, viro id negotii
comissum esse, et videmus, et frequenter cum solati~ experimur. Tibi, Amice, Viro tanta expe­
rientia, et usu rerum subacto perspecta, et explorata sunt onia miserae hujus plebis vulnera,
qualis, quando, et ubi applicanda esset medicina Tu unus omnium optime nosti. Nec dub ito Te
et egisse, et acturum-, ut optimae sublimis Portae, et Augustissimi Nostri Protectoris Caesaris
intentiones in favorem horum Xnorum tandi::TI aliquando, a pervicatia hujus tum Muslimanorum
interverti desinant.
Reliquum est, ut Te quem semper ut plurimum aestimavi, et singularitcr colui, porro quoq:
collere, et ama re perseverem.
Vrae Illmae Dominationis.
Perpetuus Cultor
Fra. Marianus Eppus, et Vic.
Aplicus m. pr.

Litterae Past.orales etc., Guca Gora.

57.
18. prosinca 1854.
Biskup Sunjic javlja francuskome konzulu u Sarajevu cia je imenovan panadenskim bisku­
porn apostolskim vikarom u Bosni.

Ecce1enza! Fojniza 18. xbre 1854.

\I profondo rispetto, e dovuta riconoscenza ch'io professo verso I' Imperiale Governo
Francese e la gentilissima persona di V. E. mi mettono in dovere di recale la notizia; che jeri*)
mi furono consegnate Ie Bolle Pontificie, con cui la S. Santita del Nostro Signore Pio Papa IX.
si e degnata di conferirmi la dignita Vescovile, e d' affidere ' alla mia purtroppo grande debolezza
la cura Pastorale di questo Vicariato Apjico della Bosnia. II carattere della di Lei sublime, e
nobile Missione mi fa sperare, che V. Eccellenza continuedl con energia ad impegnarsi nei rispet­
tivi alti luoghi di alleggerire 1a sorte di questi poveri Cattolici a mia cura confidati, e di farli
realmente partecipare ai beneficii delle magnanime intenzioni del nostro Sovrano ottimo Sultano.
Colgo la medesima occasione di ripettere a nome di t.uUa questa missione Aplica la piu cordiale
gratitudine e riconoscenza per i segnalati benefbi ricevuti dalla generosita del imperiale gove~no

*) Ova rijec dataciju dovodi u sumnju.

172 [48]

Francese, mentre non cesse remo d'inviare a Dio Ie nostre urn ili preghiere pe r prosperita, ed
onore della vloriosa natione Francese, e del di Lei degno Capo, e Freggio C ristianissimo
Impera tore.
Mi sara molto grato di servirla in qualunche cosa, ed accorenza, che potrebbe da me rile­
Yare, e dip e ndere. Ricev a Sigr. Console la mia intima riconoscenza, e di stintissima stima, colla
quale ho I' on~re di raffermarmi.
D. V. Eccelenza
Afs mo Amico Fr: Ma riano Sunjic
EPDO Vescovo Pan. et V. Ap. Bosn. m. pro

Litterae Pastorales etc., Guca Gora.

58_
23. prosinca 1854.
Aus trougarski generalni konzu! u Sarajevu javlja redodrzavniku bos. franjevaca, ria .Ie
izvjesce 0 puckim skolama u Bosni primio i na minis tarstvo spremio. Moli izvjeSce 0 istim
skolama i iz god. 1853.

Nro 1323. Sa raj evii 23. Decembris 1854.

Rev e rendissime Pater Provin cia li s
Domine mihi colendissime!
Preotiossimis suis litte ris dd o 9 Novembris a. C. Nro 60, dignata est Rever endissima Pai.er­
nitas Vestra relationan de Scholis, Catholicis hujus missionis communicare, quam ego etiam
Excelso J. R. Minis teris negotiorum externorum subtravi.
15 1~\ 7
Juxta ordin es a praelaudato alto loco sLb 4ta hujus Nro ---B:-T.- ad me emanatas enixe
rogandum habeo Rev erendissimam Paternitatem Vestralll, similem relationem e tiam pro anna
1853. communicare velIe, ut ex mutua comparatione progrlCSSus education is in provincia hac
judicari possit.
De caetero peculiari cum vener a tion e pe rs evero Reverendi ss illlae Paternitatis Ves tra e
humillimus servus
Dr. D. Atan as kovics.

[1.vornik u arhivu Bosne Sreb rene u S~Hajevu.

Ove rijeci dat ac iju dovod e u sumnju, ali ju potvrduje odgovor francu skoga konzula.

 Mikrobioloska ispitivanja na rijeci Bosni na uscima

njenih glavnih pritoka

Od
Dr. ()orda Protica.
PRVI DIO

Mikrobiologische Untersuchungen am Bosnaflusse und

an den Mlindungen seiner. Hauptnebenfllisse
Von
Dr. Georg Protic.
ERSTER TElL

Uvod.

U namjeri da ispitam sastav, raspodjelu i Zlvotlle uslove mikroskopskog biljnog

i zivotinjskog svijeta rijeke Bosne i njegov znacaj za cjelokupni zivot u njoj, poceo
sam sa svojim ispitivanjima mjeseca srpnja 1938. i nastavio sam ih u kolovozu i
prvoj polovini Iistopada te godine.
Prijedmetom tih mojih hidrobioloskih istrazivanja bili su ne samo mikroorga­
nizmi slobodne vode, p I a n k ton, vee i organizmi obale i dna rijeke, ben t 0 S,
koji sacinjava sa ostalim organizmima zivotnu zajednicu rijeke.
Posto lebdeCi svijet rijeka, pot am 0 pia n k ton, nije samostalan - jer
planktonorganizama, koji bi se nalazili sarno u rijekama nema - vee prolazan i
zavisan od planktona kojega rijekama unose njihove pritoke, jezera, mrtvice, bare,
• bilo je neo,phodno potrebno, da se ispita i sastav planktona usea pritoka Bosne,
kako bi se po moguenosti utvrditi moglo, iz kojih pritoka njen plankton potice i
njegova sudbina u njoj.
Da su za takva hidrobioloska istrazivanja potrebna cesta putovanja i prouca­
vanja nastupa i sastava planktona u razno doba godine, jer se olli tjecajem godine
mijenjaju, strucnjacima je dobro poznato, kao i to da takva istrazivanja predstavljaju
rad, koji nije nikad dovrsen, vee uvijek dalje tjece. Zato se i rezultati ovih mojih
radova imaju smatrati samo prvima.
174
[2]

U gore navedenom vremenu izvodio sam svoja ispitivanja u izvornom podrucju

rijeke Bosne, na Vrelu Bosne, i u njenom daljem toku, do Visokog. Osim Bosne
ispitivao sam jos i usea ovih njenih pritoka u tom podrucju: usee potoka Vecerice,
kod Blazuja, rijeke Miljacke, kod Rajlovca, potoka Zujevine, rijeke Zeljeznice, kod
OSijeka, i rijeke Fojnice, kod Visokog. Ispltivanja na izvoru Bosne i njenog nepo­
srednog podrucja izvodio sam u srpnju i kolovozu, gotovo svakoga tjedna, a ostala
izvodio sam u prvoj polovini listopada pojedanput.

BIOLOSKI VAZNI F AKTORI.

1. Polofaj i velicina rijeke Bosne.
Sosna izvire u jugozapadnom rubu Sarajevskog Polja, 500 m nad morem, 11a
podnozju 1248 m visoke gore Igman, u blizini sela Blazuja, u udaljenosti 4 km od
Sanje Ilidze. Njeni izvori - jer ima ih vise, a ne jedan - izbijaju naglo iz podnozja
gore u polukrugu, na vodoravnom i padajueem . tlu (reokreni izvor) i slijevaju se
odmah u bujni izvorni potok, koji sa manjim padom brzo tjece preko krupnijeg
kamenja u plitku dolinu rijeke, koja poslijekratkog toka kroz Sarajevsko Polje, u
sjeverozapadnom pravcu, a zatim sa mnogim savijutcima dalje u glavnom u sjevernom
pravcu tece sve do Doboja, a odavde u sjeveroistocnom pravcu sve do svoga usea
u Savu, kod Bosanskog Samca. Cijela duzina rijeke iznosi oko 300 km; njena sirina
10-30 m, dubina, prosjecno, 1-2 m, a na virovima i vise. PliCine i dubine odmjenjuju
se naglo na mnogo mjesta, i stoga su kaskade u njenom koritu ceste.

2. Brzina toka rijeke.

Srzina toka rijeke, od koje je nastup i cijelokupni razvitak planktona zavisan,
zbog manjeg iii veceg pada dna rijecnog korita i zbog razlicite kolicine oborina
u pojedinim godisnjim dobima, vrlo je razliCita. Ljeti, na savijutcima i zatisjima je
ona vrlo mala, jedva iznosi 1 cm, u sek.; na pravim, kosim mjestima, brzina toka
je velika 60-90 cm. U jesen, kad nastupe dugotrajne kise i u proljeee, kad se sni­
jegovi pocnu topiti, nabuja Sosna jako i tada, u svom planinskom toku, valja velikom
brzinom vece i manje kamenje, stvarajuCi od njih veliko mnostvo oblutaka, a uz to
nosi jos i vrlo vel ike kolicine pijeska i nlulja. Tada nastaju i nestaju cesto vece iii
manje ade u rijeci.
Pritoke Sosne imaju u vise obzira - fizicki, kemicki i bioloski - za nju
velikog znacaja: od njih je zavisno cjelol{upno kueanstvo vode rijeke, nadalje one
uplivisu znatno temperaturu, providnost, boju i kemizam njene vode. I nivo vode
rijeke, koji njene pritoke znatno uplivisu , od vaznosti je za zivot u rijeci.

3. Termicki odnosaji vode rijeke:

Temperatura vode rijeke bila je u vrijeme ispitivanja slijedeca:

Na izvoru, u srpnju, kolovozu i iistopadu, postojano 7'3° C.

U udaljenosti od 5km od izvora, 12.-X. u 9 sati 9'0° ; zraka 14°

10 16.-X. u 16 12° ; 15°
" " " " " " 11 .-X. " "
17 u 15 11 °,; ,; 17°
" " "
22
" " "
12.-X.
"
9'1 ° ; 15°
u 10
" " " " " " " "
30 12.-X. u ~5 . 13'2°; 14°
" " " " " " " "
[3] 175

Temperatura vode pritoka na njihovom pscu iznosila je 3° vIse; bila je, dakle,
u svima visa od vode Bosne. Sto je Bosna bila hladnija od njenih pritoka, objasnjuje
se, bez dvojbe time, sto je tok Bosne, od njenoghladnog izvora do mjesta mjerenja
temperatura na uscu pritoka, bio mnogo kraCi od toka pritoka od njihova izvora
do usca.
Na ovome mjestu hocu da i ovo iznes-em. U Zeljezniei, kod Banje Ilidze (Nova
Banja), izbijaju, na lijevoj obali, na nekoliko mjesta, mjehurici plina. Na tim mjestima
nasao sam temperaturu vode 12.-X., u 17 sati, 21,8°, a IS.-X, u 12 sati, na istom
mjestu, temp e raturu od 23°, docim je temperatura vode, na nekoliko metara dalje,
iznosila sarno 14°. Ta nadjena znatno visa temperatura vode na tom mjestu doka­
zuje, da Ilidzina sumporna terma, ,koja je od mjesta mjerenja udaljena sarno 20 m,
nije sasvim uhvacena, nego da izvjesna kolicina , njene S6° tople vode i u zeljez­
nieu utice.

4. Svjetlostni odnosaji vode rijeke Bosne.

Pro v i d nos t (t r an spa r e n e i j a) vode rijeke na samom izvoru vrlo
"\
je velika. U daljem njenom toku iznosila je u srpnju i kolovozu sarno 2- S em,
a u nekim danima jos i manje, jer je voda zbog kisa bila mutna.U 'prvoj poloviei
listopada iznosila je providnost vode mnogo vsie, 4S-70 em, jer se voda rijeke,
posto u rujnu i prvoj polovici listopada gotovo nikad nije bilo kise, izbistrila.
P r a v abo j a vode je zelenkasta, zbog huminskih kiselina.

5. Kemizam vode rijeke.

Pomocu lakmusovog papira mogao sam ustanoviti da je voda rijeke bila vrlo
slabo alkalna, gotovo neutralna. Da u vodi ima rastvorenog zeljeza, mogao sam
ustanoviti pomocu zute krvne soli i solne kiseline: voda je s tim reagensom poka­
zivala slabo plavu boju. I vode pritoka pokazivale su istu reakeiju.
Sadrzinu kisika vode rijeke, nazalost, nijesam mogao odrediti, jer nijesam
imao za to potrebnog aparata. Ali, bez sumnje, bila je ona velika, jer se voda nepre­
stanim komjesanjem, narocito na kaskadama, dobro vjetri, pa stoga moze znatnu
kolicinu ovog za zivot neophodno potrebnog plina da primi iz zraka.

OBALNI (LITORALNI) ORGANIZMI RIJEKE BOSNE

a) Biljke.
Prije nego sto bismo iznijeli sastav i raspodjelu mikroskopskih obalnih i na
dnu rijeke pricvrscenih (bentalnih) biljaka, potrebno je da navedemo jos i nekoje
vise kriptogamei fanerogame, koje se udruzise u zivotnu zajednieu (bioeenozu) na
obali i dnu ispitivanog podrucja rijeke.
Od visih kriptogama, zbog svoga mnostva, narocito su karakteristicne maho­
vine. Po vecem kamenju, na izvoru rijeke, nalazila se u mnostvu F 0 n tin a lis
ant i p Y ret i e a, u tamnozelenim iii mrkim, dugim busovima, u kojima se nalazilo
veliko mnostvo mineralnog detritusa i organizama. Osim izvora, nalazila se ova
mahovina i na drugim mjestima, u daljem toku rijeke. Druga mahovina, takoder
cesta na izvoru, bila je R h y n e h 0 s t e g i u m r use i for m e.
176 [4J

Od fanerogama, zbog svoga mnostva, vrlo su karakteristicne u okolini izvora

i u odgajalistima pastrm e ove vodene biljke: C a lit ric h eve rna, S i u m I a t i­
f 0 I i u m iRa nun cuI u spa u cis tam i n e u s, a u dalj em toku rijeke cesto
se nalazila Ve ron i cab e c cab u n g a. U zatisjima, gdje je voda slabo oticala,
nalazio se M i rio p h Y II u m s pic a tum u manjim iii povecim skupinama, kod
Rajlovca i Osijeka, a bice ga, bez sumnje, i na drugim za njega povoljnim mjestima.

Obalne (litoralne i bentalne) alge.

Veliko bogatstvo litoralnih i bentalnih alga, koje se u Bosni udruzise u zivotnu
zajednicu, od njenog izvora po cijeloj ispitivanoj duzini rijeke, kao sto se iz proba
uzetih na mnogo mjesta zakljuciti moglo, dokazuje slijedeci popis, u kome su nave­
dene samo one vrste, koje su bile vise manje ceste, odnosno koje su se na pojedinim
mjestima u mnostvu razvile.

Cyanophyceae (Schizophyceae). radiosa

Merismopedia glauca viridis

Oscillatoria limosa cuspidata

- princeps cry ptocephala

- proboscidea -.,.- atomus

- amoena binodis

Phormidium subfilscum minuscula

Plectonema radiosum Gomphonema olivaceum
- tenue angustatum
Scytonema rivulare - parvulum

Amphithrix iantina -_. acuminatum

Rivularia haematites Cymbella helvetica

Nostoc verrucosum. lanceolata

- tumida
Flagellatae. - ehrenbergi
Euglena viridis
Nitzschia sigmoidea

Bacillariales (Diatomeae): - palea

Melosira varians
- dubia

- subflexitis Cymatopleura solea

Cyclotella kiitzingiana Surirella ovata

- operculata
Conjugatae.
Diatoma vulgare Desmidiaceae:
Synedra vaucheriae Closterium moniliferum
- pulchella
Zygnemaceae:
acus
Spirogyra rivularis
- radiosa
- affinis
- actinastroides
- nitida
Cocconeis pediculus
- porticalis
Pinnularia viridis
Zygnema stellinum
- hemiptera
- gibba Chlorophyceae.
Navicula oblonga ProtococcaJe s :
Scenedesmus quadrJcauda
- gracilis
•
 15J 177

Ulotrichales: Siphonales:
U /othiix zonata Vaucheria sessi/is
Oedogonium rivu/are - c1avata
Stigeoclonium tenue Rhodophyceae.
Siphonocladiales: Chantransia cha/ybaea.
Cladophora g/omerata
- declinata
•
P RIP 0 MEN E N A SA S T A V 0 B A L NIH (LI TOR A L NI H
I BEN TAL N I H) A L G A.
C i jan 0 f ice j e irnaju znatnu ulogu u zivotu rijeke. Broj njihovih vrsta, a
jos vise broj individua pojedinih vrsta bio je znatan. Me.risrnopedia glauca nalazila
se narocito cesto u bararna za odgajanje pastrrna na izyoru. Oscillatoria lirnosa, O.
princeps i O. proboscidea nalazile su se takoder cesto na istorn rnjestu, a Oscillatoria
arnoena u zatisjirna rijeke, ponajceSee kod Osijeka. Phorrnidiurn fuscurn bio je cest
'Po karnenju na izvoru rijeke. Plectonerna radiosurn i PI. tenue nalazile su se na
istorn rnjestu, ali neSto rjede. Scytonerna rivulare nalazila se dosta cesto na poplav·
Ijenorn karnenju u blizini izvora. Arnphithrix iantina nalazila se na karnenju pod
vodorn na istorn rnjestu, ponajceSee na karnenju blize izvora, odnosno na sarnorn
izvoru. Rivularia haernatites nalazila se po karnenju, gdje je voda brzo tekla, kod
. Osijeka i Blazuja, dosta cesto. Nostoc verrucosum nalazio se dosta cesto, na istorn
rnjestu.
F I age I ate bile su zastupljene sarno sa jednorn vrstorn, Euglena viridis, u
znatnoj kolicini, narocito u rnulju, u zadnjoj bari za odgajanje pastrrna; u rnulju
rijeke kod Visokog bila je takoder dosta cesta.
B a c i I a ria I e s (d i a torn e j e) nadrnasile su po broju vrsta daleko pre­
dasnje grupe. Jos veerna nego po broju vrsta, kvalitativno, nadrnasile su diatorneje
brojern individua svojih vrsta, kvantitativno, sve ostale grupe. I po rasprostranje­
nosti svojih predstavnika dolazi ova grupa na prvo rnjesto. i njoj pripada najvaznija
uloga od obalnih i bentalnih rnikrofita.
Sa najveeirn brojern vrsta bio je zastupljen rod Navicula. Navicula cryptoce­
,phala nalazila se ne sarno u rnulju ribnjaka na izvoru, vee i na drugirn rnjestirna
rijeke, kod Rajlovca, Osijeka i Visokog, u rnasarna u drustvu drugih vrsta njenoga
roda. Meridion circulare nalazio se takoder u rnnostvu u ribnjaku, narocito u srpnju
i kolovozu, i to ne sarno pricvrseen vee i lebdeei. Na drugirn rnjestirna u rijeci
nalazila se, u rnanjirn kolicinarna. Melosira varians bila je u listopadu cesta, kako
u izvoru (ribnjaku), tako i na drugirn rnjestirna rijeke (Rajlovac, Osijek, Visoko).
.. M. subflexilis nalazila se rjede u izvornorn potoku. Cyclotella klitzingiana nalazila
se na viSe rnjesta u rijeci. gdje je voda sporije tekla. C. operculata· nalazila se u
ribnjaku dosta cesto. Diatorna vulgare bila je cesta na svirn ispitivanirn rnjestirna.
Synedra vaucheriae nalazila se cesee na algi Vaucheria sessilis, l}a vise rnjesta, gdje
je voda brzo tekla. S. pulchella nalazila se na jednorn tihorn rnjestu kod Osijeka u
znatnorn rnnostvu, na vodenim biljkarna. S. acus, S. radians i S. actinastroides nala­
zile su se r jede u zatisjirna kod Rajlovca i Visokog. Cocconeis pediculus nalazio se
u rnnostvu n.a vodenirn biljkarna, naroCito na vrstarna Cladophora, u ribnjaku; u
nesto rnanjern rnnostvu nalazio se i na drugirn rnjestirna. Pinnularia viridis bila je
12
 178
[6J

cesta na svim mjestima. P. hemiptera i P . gibba bile su ceseeu neposrednom pod­

rucju izvora. Gomphonema olivaceum nalazila se cesto na. obraslom kamenju u rijeci
kod Osijeka i Visokog. G. angus tatum nalazila se kao i priedasnja vrsta. G. parvu­
lum bila je cesta na nitastim algama kod Rajlovca i · Visokog, a G. -a cuminatum
bila je cesta u zatisjima kod Osijeka. Cymbella helvetica bila je cesta na svim ispi­
tivanim mjestima. C. lanceolata kao i predasnja. C. tumida bila je cesta u neposrednom
podrucju izvora, a C. ehrenbergi nalazila se ponajcesee kod Rajlovca, Osijeka i
Visokog, u zatisjima. Nitzschia sigmoidea nalazila se gotovo na svim ispitivanim
mjestima cesto, odnosno vrlo cesto. N. palea, kao i predasnja. N. dubia, cesto u
neposrednom podrucju izvora. Cymatopleura solea bila je cesta na svim ispitivanim
mjestima. SurireJla ovata bila je cesta u ribnjacima, a i u zatisjima rijeke na vise
mjesta.
K 0 n jug ate bile su zastupljene sarno sa nekoliko predstavnika koji su se
cesee nalazili; zato je uloga ove grupe dai'eko manja od predasnje.
Od des mid i ace j a nalazio se Closterium moniliferum ceSee u ribnjaku, a
u zatisjima kod Rajlovca dosta cesto.
Od zig n e mac e j a bio je rod Spii'ogyra sa nekoliko vrsta dobro, odnosno
i vrlo dobro zastupljen. Spirogyra rivularis nalazila se dosta cesto uz obale rijekc
u neposrednom podrucju izvora, osim toga jos i kod Visokog. Sp. affinis nalazila se
. u mnostvu u ribnjaku, ali i u zatisjima rijeke na nekoliko mjesta. Sp. nitida, U
mnostvu u ribnjaku stvarala je velike busove, a i u zatisjima kod Osijeka i Visokog'
bila je cesta. Sp. porticalis (= Sp. quinina) bila je dosta cesta u zatisjima kod
Rajlevca. Zygnema stellinum nalazila se u mnostvu u najveeem ribnjaku, gd ie je
stvarala busove.
K lor 0 f ice j e. Uloga ovog velikog 1 azreda alga nije bila znatna, jer je
broj njegovih _predstavnika bio malen. Iz grupe Protococcales-a nalazio se sarno
Scenedesmus quadricauda u zatisjima rijeke na nekoliko mjesta cesee. Od U I 0­
t ric h a I e s a nalazila se Ulothrix zonata cesto u ribnjaku; ali i na mjestima, gdje
je voda brZe oticala, bila je dosta cesta, narocito kod Rajlovca, Osijeka i Visokog.
Oedogonium rivulare, pricvrseen na vodenim biljkama, nalazio se u zatisju kod
Osijeka i Rajlovca u poveeim skupinama. Stigeoclonium tenue nalazio se po kamenju
u zatisjima na vise mjesta. Od Sip h 0 n 0 c I a d i a I e s-a nalazila se Cladophora
glomerata u mnostvu kod Rajlovca, Blazuja i Visokog. Cl. declinata nalazila se na
vise mjesta, po kamenju, gdje je voda brzo oticala, naroCito u blizini izvornog
podrucja u manjim kolicinama. Od Sip h 0 n a Ie s-a nalazila se Vaucheria sessilis
mjestimice u poveeem mnostvu kod Rajlovca i Visokog; V. clavata, pri dnu rijeke,
u poveCim skupinama kod Osijeka. Od Rho d 0 P h Y c e j a nalazila se Chantransia
chalybaea pricvrseena na kamenju u izvornom potoku Bosne, na nekolil<o mjesta.

Zivotinje.
Radi dopune slike 0 zivotu izvornog podrucja rijeke Bosne, odnosno u njenom
hladnom, bistrom izvoru i izvornom potoku, pot reb no je da navedemo ne sarno
mikroskopske i polumikroskopsl<e vee· i neke krupnije predstavnike zivotinjskog
svijeta, koji zive na obali i dnu izvora pricvrseeno iii po njima puze. Jedni od njih
su reo b ion t i, drugi reo f iii, a treCi reo k sen i (Thienemanrl). S obzirDm
na toplinu, odnosno hladnoeu vode jedni su s ten 0 t e r m i, a drugi e uri t e r m i.
 [7] 179

Od puzeva vrlo je cest u izvorima Bosne Ancylus f1uviatilis; od insekata, koji

su takoder prilagodeni na torentikoli nacin zivota, nalazila se cesce licinka od Rhya­
cophila spec. i Melusina (Simulium) ornata . Od crva vrlo je karakteristicna Plana ria
alpina; ovaj glacijalni relikt nije cest. Od krustaceja nalazio se Gammarus f1uviatitis
u ogromnom rnnostvu na pocetku rijeke i u izvornom potoku.
Sastav mikroskopskih zivotinja rijeke prikazuje nam slijedeci pop is. U njemu
su navedeni sarno oni predstavnici koji su cesti, odnosno koji se nalaze u vecem iIi
.. rnanjem mnostvu.
Rhizopoda. Vermes.
Difflugia pyriformis Nematodes spec.
ArceJIa vulgaris
Crustacea.
Ciliata. , Cladocera:
Linotus (Loxophy JIum) fasciola Sida crystaJIina
Spirostomum teres Chydorus sphaericus
- ambiguum
Hydrachnida.
Stentor polymorphus
Vodene grinje, nekoliko vrsta.
Stylonichia mytilus
Vorticella nebulifera

PRIPOMENE NA SASTAV OBALNIH MIKROSKOPSKIH

ZI V 0 TIN J A.
Kao sto se iz popisa vidi, obalne zivotinje rijeke su kvalitativno daleko
zaostale iza obalnih biljaka.
R iz pod e bile su zastupljene sa dva predstavnika. Prvi od njih, Diffugia
0
~yriformis, nalazio se cesto na vise mjesta kod Rajlovca, Osijeka i Visokog. Drugi,
Arcella vulgaris, nalazio se cesto, narocito gdje je voda mirna bila, kod Rajlovca
i Osijeka.
C iIi j ate bile su ne samo kvalitativno vee kvantitativno najbolje
zastupljene . Lionitus (Loxophyllum) fasciola nalazio se cesto kod Osijeka i Rajlovca;
u probama, koje su neko vrijeme ostavljene, nalazio se u mnostvu. Spirostomum
teres i Sp. ambigul;1m nalazili su se cesto u mulju, nedaleko od uliva Miljacke, kod
Rajlovca , a nalazio se isto tako cesto u mulju kod Visokog, nedaleko od uliva rijeke
•
Fojnice. Stentor polyclOrphus nalazio se· cesto u mulju na sporo oticajueim mjestima
rijeke kod O sijeka j nize uliva Miljacke. Stylonichia mytilus nalazila se cesto na istim
mjestima; u probama, koje su neko vrijeme ostavljene, nalazila se u mnostvu. Vorti­
cella nebulifera nalazila se u mnostvu na vodenim biljkama u ribnjaku, ali i na drugim .
mjestima, gdje god je voda bila mirna, bila je cesta.
Od nitastih crva, n e mat 0 des-a, nalazila se nematoda spec.., cesto u mulju
na vise mjesta, narocito na mulju iza uliva Miljacke.
K r u s t ace j e su bile zastupljene sa dva predstavnika: prvi od njih, Syda
crystallina, nalazio se na f:\ekoliko mjesta, pricvrseen na vodene biljke, kod Rajlovca
i Osijeka, drugi, Chydorus sphaericus, bio je cesto na istirn mjestima, a osim toga
jos i na mulju kod Visokog, nize uliva Fojnice.
12*
180 [8J

ORGANIZMI SLOBODNE VODE. RIJEKE BOSNE I USCA NJENIH PRITOKA.

a) Fitoplankton.
Lebdeei mikroskopski biljni svijet voda - fitoplankton - , ciji sastav nlze
iznosimo, ne sadrzi sarno prave, tipicne planktase, e u p I a n k t a s e, vee i fa k u I­
t a t i v n e planktase, t. j. on ::: nige, koje se mogu nalaziti i na obalama i na dnu,
i najzad jos i one koje su sa dna otrgnute i sl ucajno, strujanjem i talasanjem u
slobodnu vodu dosp jele , t i h 0 pI a n k t a s e.
Plankto'n- probe iz rijeke Bosn~ uzimao sam na ovirn mjestima:
Na Vrelu Bosne (u ribnjacima) 1. i 30.-VII., T. i 20.-VIII.
Iza uliva potoka Vecerice Il.-X.
Kod Visokog, iza usca rijeke Fojnice I 2.X.
Kod Rajlovea , iza usca rijeke Miljaeke 16.-X.
Udaljenost od jednog mjesta do drugog iznosila je 4, 3, 4 14 km.
Probe na usc u pritoka uzimao sam:
Na uscu Veceriee 12.-X.
Zeljezniee i Zujevine ll.-X.
Fojnice 12.-X.
"
Miljaeke 16.-X.
" "
Sve lovov e obavljao sam plankton-mreiom na stapu ili baeanjem mreze, jer
camea, na zalost, nijesam imao ni na jednom mjestu. Materijal sam ispitivao naj­
vecirndijelorn svjez u Botanickom odjelu Drzavnog muzeja u Sarajrev u.
Kvalitativni i kvantitativni sastav planktona rijeke Bosne, od izvora do Visokog
i usc a njenih pritoka prikazuje nam slijedeei tabelarni prijegled, u kojem za cestoe u,
odnosno kolicinu nahodjaja pojedinih primjeraka navedeni znaei imaju ovo znacenje:
++ = ~esto; += relativno rijet~o. - -:~ nije po s matran. Ovi znaei imaju isto Zl1a­
cenje i u sastav u zooplanktona .

TABELARNI PRIJEGLED SASTAVA FITOPLANKTONA:

B 0 sna Usc a pritoka B 0 sne
- - , " ­ - -- - --
I ­
u
I 0
-" bt,
"'0 cv '/
n
u
·c
'"
.:>::
U
'"u
c I '"c
.;;
I U'"
·c '"rc N
0
.~
0 ':;0 <!J
>U .-
-'"
OJ OJ
.; 'c
>
N

I
.D
C 1 2~;; >'"
I
i
i
v
>N
I, N
'0
u...

Schizomycetes:
Sphaerotilu s n a tzn s - I - I ­ -- I ++ I ­ -

Cladoth rix dichotonl.l - - - - ++ ­ - --

I
Cyanophyceae (Schizophyceae):
Merismopedia glauca
O scillat oria tenui s
-
-
+
+
+
+ -
-
I +
+
I +
+
I ­
-r- -
-
I
- aga rdhi - - + - - + + ­
Anabaena flosaquae - + + - + + I + +
- + - I - +
I
Aphanizomen flo s aq uae
Coelosphae ri um k iit zingianulll -
+
+
I + - -
-

+ - +
Bacillariaceae (Diatomeae): I I I I
Melosira va rian s - ++ I ++ +
-
I - I + ++
­
­
Cylotella kiitzingiJ1. __ - + I + I
+ + I + I ·1
 181
19]

Bosna Usc a p r ito 1< J B Oo n e

-
-

'u
a
"001)
'"
u
co
.;,:: ! '"c:
.S! I '"c: I, co
.;:: -:>~~ .;:: U N
>
U.

'"c: \ .­'" '2

:loa
I
.~ Q) Q) Q)
a ~ ~.~
><.J
.~
. ~

'0'
I
Qj

I
> ::l
~ 0.-> >'" ;S
I
.:::
I oN N (.L.
~
i
+ + + + - - + +
Diat orna vulgare
Synedra ulna - ++ I ++ + - + , I + +
- acus - + \ f
+ - - + - -

Navicula cryptoceph ala - + I + - ++ + I T I +

Pleurosigrna acurninaturn :I
-
- -- + - + I - - I +
Nitzschia acicula ris . - + - -- + I + +
- + + - - I - .+ I +
-
-
linearis
sigmoide a -
+ I + - I ­ - + +
- ki.itzingia na . - + I + + I ­ - - I -
Cyrnatopleu ra sole a - ++ + + + + ­ -
Surirella biseriata - + I + - I + - I -
I -
I
Conjugatae:
- + - I ­
I, --
Closte riurn eh renb er gi + + -I­

- ace rosurn - - I + - I + - - -
Chlorophyceae: I I
I
I
Protococc ales:
- -
Scenedesrnu s GU8dricauda - + I + - + -

-
Pediastrurn bo ryanurn - + +
,
-
I
+ I +
I
\
Ulotrichales:
Ulothrix l onata - I ­ - I + I
- I ­ -
Stigeocloniurn tenue - + 1·+++ + I - + + I
-
Rhodophyceae: I
-
Chantransia chalybaea
I +
I ­ -
I
-­ - -
I
-
P rip 0 men e .
Kao s to se iz prijegleda vidi, bio je fitoplankton izvornog podrucja Bosne
usca njenih pritoka, u ispitivanom vremenu - u srpnju i kolovozu, a odnosno
u listopadu - brojem vrsta (kvalitativno) siromasan.
Relativno najveCim brojem vrsta bile su za stupljene d i a tom e j e, zatim
c i jan 0 f ice j e, a sve ostale grupe bile su zastupljene sarno sa dvije, odnosno
~ a jed nom vrstom. Ni jedna vrsta nije predstavnik pravog , euplanktona, veesu sve
predstavnici fakultativnog, odnosno tihop lanktona.
Jos veee s iromastvo nego po broju vrsta, pokazivao je plankton po broju
individua pojedinih vrsta (kvantitativno) .
Cesto su se nalazile sarno nekoje vr 3 t~. Od s hi zorn ice t e s-a nalazile su se
cesto obije vrste, Sphaerotitus natans i Claclothix dichotoma, ali sarno na uscti
Miljacke. Od d i a tom e j a nalazile su se re!.ativno cesto, u zatisjima Bosne, odnosno
na uscu nekojih pritoka: Melosira varians, Synedra ulna, Navicula cryptocephala i
Cymatopleura solea. Od ulotrihales-a nalazio se cesto u Bosni na vise mjesta Stigeo.
clonium tenue. O stale vrste svih grupa nalazile su se sarno rijetk o . Na kojim mjestima,
vidi se iz prijegleda.
Od usca pritoka imale s u relativno najvise ovoga planktona, po redu: Zeljeznica,
Miljacka, Zujevina i Fojnica, a najmanje potok Vecerica.
182 [101

Tome, da je Bosna li svom izvornom podrucju i u svom gornjem toku do Visokog,

ovim planktonom kvalitativno i kvantitativno siromasna, ne trebamo se ni malo cuditi,
jer, kao sto je vee u uvodu navedeno, planinske, brzotekuee vode - a takva je Bosna
- ne pruzaju povoljne us love za njegov opstanak i razvitak. Samo u zatisjima rijekc
mogu da se zadrie veee iii manje skupine planktona .
Da je Miljacka, desna pritoka Bosne, vrlo necista rijeka - u nju se ulijevaju
kanali nuznika grada Sarajeva, odlivi klaonice, pivare a i mnogo smetlje se baca u
n.iu - istakao sam kao i znacaj organizama za t. zv. samociseenje rijeke vee u
jednom drugom svome radu*). Dvije gore navedene nitaste bakterije, Sphaerotilus
nalans i Cladothrix dichotona - koje su najsigurniji indikatori za jako oneciseenje
vode Miljacke, nalazile su se cesto, a narocito prva, ne samo na njenom useu, vee
i nesto dalje u Bosni, ali rijetko. I pastrme su svojim izbjegavanjem toga mjesta
odavale necistoeu toga mjesta.

b) Zooplankton.
Kvalitativni i kvantitativni sastav lebdeeeg mikroskopsko g zivotinjskog svijeta,
Zooplanktona, rijeke Bosne, od izvora do Visokog, i usea njenih pritoka u tome
podrucju prikazuje nam slijedeei tabelarni prijegled.

TABELARNI PRIJEGLED SASTAVA ZOOPLANKTONA:

B0 sna Usca pritoka Bo s ne

·c
c .::'">
o '"c::
' -,
."!,
>
N
.Q
.c; :l
N

Rhizopoda:
Difflugia pyriformis + + + +
A rcella vu Igaris + +
Ciliata:
Vorticella nebulifera + + + + +
Epis tylis plicatitis +
Codonella lacus tri s + + +
Vernes:
Nematoda spec. + I + + + +
Rotatoria:
Brachionus pala + + + + +
Anuraea aculeata + +
Crustacea:
Copepoda:
Cyclops leucka rti + + + +
Cladocera:
Daphnia hyalina + + + + +
Chydorus sphaericus + + +
Hydrachnida:
Vodene grinje + +

*) !spitivanja 0 bioloskom samociscenju rijeke Milj8Cke (kod Sarajeva). Glasnik zemaljsi<og

muze.ia u Bosni i Hercegovini. XLVI, 1933. Svezka za prirodne nauke, str. 41 ·--.=){j .
[ 11] 183

P rip 0 men e.
Kao sto se iz prijegleda vidi, zooplankton je kvalitativno daleko zaostao iza
fitoplanktona.
Rizopode su bile zastupljene sa dvije vrste, cilijate sa tri, crvi sa jednom, rota­
torije sa dvije, kopepode sa jednom, kladocere sa dvije i hidrahnide sa jednom
vrstom.
Jos je mnogo veee bilo siromastvo ovoga planktona po broju individua poje­
dinih vrsta (kvantitativno). Ni jedna se vrsta nije nalazila cesto, vee sarno rijetko,
pojedince, a na vise mjesta nikako. Gdje se koja vrsta nalazila, vidi se iz prijegleda.
Nekoje od njih nalazile su se i u litoralnoj zoni. ·
Razlog ovoj velikoj siromasnosti planktona nalazi se ne sarno u brzom toku
rijeke Bosne i njenih pritoka, koji sve odnosi, vee i u tome sto je voda rijeke u
svom izvornom podrucju hranom siromasna (oligofrofna), a i pritoke joj vrIo malo
hrane donose. Yjerovatno je, da ee trofija rijeke u njenom daljem toku porasti,
pa ee se onda u njoj, pri sporijem otjecanju, moei naei vise planktona.

Detritus.
Mnogo vise nego planh.tona, biljnog i zivotinjskog, nalazio se u rijeci Bosni
i njenim pritokama de t r it us, organski i anorganski (mineralni). Pijesak i mulj
nalazio se u srpnju i kolovozu, zbog mnogih kiSa, u ogromnoj koliCin~. Bosna, izu­
zevsi njene uvijek bistre izvore, bila je za svo to vrijeme jako mutna, isto tako i
njene pritoke: detritus je u to vrijeme cesto bio gotovo jedino sto sam plankton­
mrdom ulovio. Zato sam svoja ispitivanja, osim izvora Bosne, obavljao najveeim
dijelom u listopadu, jer je voda bila ne sarno u Bosni, vee i u njenim pritokama,
viSe manje, vrlo bistra.
Ja se nadam, da eu svoja zapoceta ispitivanja 0 mikrobiologiji rijeke Bosne ­
kada opet nastupe mirna za znanstvena istrazivanja povoljna vremena - po svojoj
zelji nastaviti moei.

Zusammenfassung
Die wichtigsten Ergebnisse meiner Untersuchungen lassen ich folgendermassen
kurz zusammenfassen.
1. Es wurde eine Ubersicht tiber die biologisch wirkenden Fakloren gegeben,
denen die Mikroorganismenwelt der Ufer und des freien Wassers, (Planktons) des
Bosnaflusses und der Mtindungen seiner Hauptnebenfltisse im Quellgebiete desselben
unterworfen ist (Stromungsgeschwindigkei~, Temperatur und Lichtverhaltnisse, De­
tl itusgehalt).
2. An der Zusammensetzung der Pflanzenwelt der Ufer und des Grundes der
Bosna, von ihren Quellen bis Yisoko, hatten qualitativ und quantitativ die Bacilla­
riaceen (Diatomeen) den grossten Anteil. Ihnen folgten, der Reihe nach, Cyanophy­
ceen, Konjugaten, Chlorophyceen, Ulotrichales, Siphonocladiales, Siphonales lind
Rhodophyceen.
184 [12]

3. Die Verteilung der Arten der Ufer- und Grundpflanzen der einzelnen Gruppen
war eine sehr verschiedene, wei I sie von der Beschaffenheit der Ufer ~nd des Grundes
und vor der Stromungsgeschwindigkeit abhiingig ist.
4. Tiere des Grundes und der Ufer treten den Pflanzen gegenuber stark zurilck.
Die relativ grosste Arten- und Individuenzahl wiesen die Ciliaten auf. Rhizopoden
und Crustaceen waren durch zwei, Verm 2S durch einc, und die Hydrachniden durch
einige Arten vertreten.
5. Das Plankton, tierisches und pflanzliches, wies nicht nur im Quellgebiete der
Bosna, sondern auch in ihrem weiteren Verlauf und an den Milndungen ihres Haupt­
nebenflilsse geringe Arten- und Individuenzahl auf: es ist ein vorwiegend, stellenweise
fast ausschliesslich pflanzliche~ .
6. An der Zusammensetzung des Phytoplanktons hatten die Bacillariaceen
(Diatomeen) qualitativ und quantitativ den grossten Anteil. Cyanophyceen waren
durch eine geringe Arten- und Individuenzahl vertreten. Konjugaten, Chlorophyceen
(Protococcales), und Ulothrichales waren durch zwei Arten vertreten und Rhodo­
phyceen durch eine Art. Die Individuenzahl der Arten der letzteren vier Gruppen
wau auch gering. Schizomyceten waren durch zwei Arten, Sphaerotilus natans und
Cladothrix dichotoma, vertreten. Beide Arten kamen ziemlich reichlich vor, insbe­
sondere die zweite, in der Bosna, in der Ndhe der Miljackamilndung.
7. Planktontiere treten den Planktonpflanzen gegenuber stark zurUck. Rhizo­
poden waren durch zwei, CiJiaten durch drei, Vermes durch eine, Rotatorien durch
zwei, Copepoden durch eine und die Hydrachniden durch einige Arten vertreten.
Die Individuenzahl samtlicher Gruppen war gering.
8. Von den MLindungen der Nebenfltisse der Bosna waren die Miljacka, le­
Ijeznica und die lujevina relativ planktonreicher als die Fojnica und der Vecericabach.
9. Der Grund , dass das Plankton, tierisches und pflanzliches, der Bosna in ihrem
Quellgebiete arten- und individuenarm ist, liegt hauptsachlich in ihrer raschen
Stromung. Ruhige Buchten, welche fUr das Auftreten und die Entwicklung des Plank­
tons so notwendig sind, sind in diesem Gebiete des Flusses selten. Jedoch an Stellen.
wo solche vorhanden sind, war das Plankton, pflanzliches und tierisches, an Arten­
und Individuenzahl relativ ziemlich gut vertreten.
•

Oalium lenuissimum MB.1) In Ostbosnien

Von
K. Maly

Am 26. Juni 1930. und am 13. September 1'9,33. fand ich auf Erdb\i:iBen und
im Serpentingeroll des ausgetrockneten Borakbaches oberhalb Resici nachst Rudo am
Lim bei cca. 430-450 m Seehohe eine einjahrige zierliche Galiumart die ich zunachst
fUr Galium divaricatum Lamk. hielt, sich aber bei der spateren eingehenden Unter­
suchung als G. tenuissimum M. B. erwies. Die Blatter derselben sind wenigstens am
Rande von vorwarts, die Stengel von abwarts gerichteten Stachelchen rauh, verkahlen
aber mehr oder weniger wie dies auch an Herbarbelegen aus Sankt Andra bei Buda­
pest der Fall ist. Die Liinge der Fruchtstiele betragt durchschnittlich 7.5 (7-10) mm,
der Durchmesser der kahlen FrUchte 0.8~1 mm. Unsere Pflanzen aus Ostbosnien
gehoren daher zur typischen Form und haben weder mit der var. brevipes Born­
mUlIer, 2) noch mit der robusten Abart var. adrianopolitanum Podpera S ) mit be­
haarten FrUchten etwas zu tun. Ansonsten ist es wohl kaum zu bezweifeln, dass
G. tenuissimum MB, mit . G. divaricatum Lam, . zunachst verwandt ist.
Galium tenuissimum MB, ist eine fUr Bosnien-Hercegovina bisher noch nicht
nachgewiesene, daher fU, diese Lander n e u e Pflanzenart. Es sei daher die pflan­
zengeographische Bedeutun g ihrer Auffindung bei uns auf Grund des Gesamtare­
ales und der Art ihres Vorkomrriens naher erortert.
Ober die geographische Verbreitung dieser ' Art konnte ich nachstehendes
ermitteln. Die Vorposten gegen Nori1en finden sich in der PilishUgelgruppe nach~t
Sankt Andra/) Pomad u. s. w. nordwestlich von Budapest. Sie wird auch fUr die Ge­
gend von Arad") und Zam im Flussgebiet der M.aros angegeben und soli auch bei
KJausenburg und Bilak in SiebenbUrgen vorkommen. 6 ) 1m Banat bewohnt s ie HUgeln

1) Mar s c h a II -B i e b e r s t e i n, Flora Taurico-Cauca sica. Tom. I (1808) 104; III 107.·

2) Beitrage zur Flora Mazedonien s II 71 (1926, bezw. 1928).
3) In Verhandl. d. zoolog.-botan. Gesellschaft, Wien (1902) 655.
4) Sad I e r, Flora comitatus Pestiensi s, ed. I, p. 120 als C. divaricatum, non Lam .; C.
parisiense Sadler 1. c. ed. 2, p. 71 non L. Vergl. A. K e rn e r in Osterr. botan. Zeitschrift 1870,
S. 329; B 0 r bas a. a. 0." 1889, S. 310. In Deutschland kommt C. tenuissimum wild n i c h t vor.
C . anglicum c) C . tenuissimum Kittel, Taschenbuch d. Flora Deutschlands, 2. Auf!. (1844) 675 Whet
keinen Fundort an.
G) S i m k 0 vic s, Arad varos in T e rme szetr. FUzetek IX (1885) 23.
6) S i m 0 n k a i, Enum. Florae TranssilvljInicae vesco erit. (1887) 280.
186 [2]

und Ger611e ausgetrockneter Bache,') nachst Verciorova an der Donau Kalkfelsen. 8 )

Eine gr6Bere zusammenhangende Verbreitung scheint C. tenuissimum aber erst in
Ostserbien,9) Macedonien 10 ) und Bulgarienll) zu haben. In Thracien finde ich unser
Calium fUr die MUndung der Marica in das Agaische Meer 12 ) und fUr die Gegend
von Saloniki 18 ) angegeben. Bekannt' ist es auch von der Insel Samothrake. H ) Es
bewohnt sogar noch das sandige Ufer des Schwarzen Meeres bei Constantinope1.lG)
Wiederholt wurde es auf der Insel Prinkipo im Marmarameer gesammelL 1 6 ) Aus
Kleinasien ist mir das Vorkommen bei Smyrna,'7) am Pontus lacicus,1S) in Cappado­
cien,1D) am Cicilischen Taurus~O) bekannt. 1m 6stlichen MiUelmeergebiet wird die Art
fUr die Insel Cypern/l) die MeereskUste von Syrien ?,22) Nordsyrien (Monti Cassii
reg. inL)23) und den Libanon 2 ' ) genannt. Sehr haufig soli sie auf der Halbinsel Krirr
und zwar sowohl in der Steppe als auch auf der Jajla sein.2~) Aus SUdrussland
erwahnen sie Lin d e man nach Ny man, Consp. II. 154 fUr Poltawa und Arm i n
K nap p fUr das Gouvernement Charkov. 26 ) Die 6stlichsten Standorte liegen in
Transkaukasien,27) auf Brachen am Bergland Ta1isch 28 ) und an der Nordseite des­

7) Hierh,:,r wenigstens zum Teil G. parisiense Rochel, Plantae Banatus rariores (1828) 46
Tab. VIII, Fig. 21; He u f f e I, Enum. pI. Banatlls Temesiensis (1858) 87; B 0 r bas, Ternes megye
vegetatioja (1884) 44,angeblich auch trichocarp?
8) K ani t z, Plantas Romaniae huc. cognitas 209? Von G r e c e sc u, ConspectuJ FI. Roman.
274, wird nur Verciorova angegeben. Fraglich is t die Angabe »Mont. Buzeu« bei K ani t Z I. c.
we lche G r e c esc u iibergeht.
9) Pan~ic, Additam. ad »Floram principaius Serbiae«, p. 159·-160; (G. parisiense L. var. ienuissi­
mum Pane. in A s c her s on u. K ani t z. Catal, cormophyt. et anthophyt. Serbiae (1877) 48;
A dam 0 vic, Flora jugoist. Srbije str. 215; For man e k nach Vandas, Reliqu. 261; A dam 0­
vic, Die Sandsteppen Serbiens in Eng Ie r, Botan. Jahrb.. XXXII] '574 (Kladovo).
10) B 0 r n m ii I I e r, a. a. 0., Formanek u. a.
") Vel e nov sky) Flora Bulgarica 235; Po dp era a. a. 0.; S t 0 jan 0 f fund S t e f a­
no f f, Flora na Bulgar. ed. 2, 958.
") G r i s. e b a c h, Spicilegium Florae rumelicae II, 162.
I") Dim 0 n i e, s. G r e c esc u in Analele, Acad. Romane Ser. II, Tom. XXIX M e m. sect.
stiint. (1907) 81.
14) Ad e u. R e chi n g e r in O. Schwarz, Bornmiiller F es tschrift (1938) 136.
l5) De g en in Osterr. botan. Ze itschrift 1895 S. 68,
1") R e chi n g e r l<. H ., Enum. Flora e Con stantinopolitanac (1938) 48.
17) Hieher G. incurvum Fl eischer H e rb. non Sibth. u. Sm. nach Tau s chin Flora 1835,
S. 354, Ferner: B 0 iss i e r, Flora Orientalis III 73. ;)
'8) B a I a n s a nach Boi ss. a. a. O.
19) A u c her nach Boiss. I. c.

20) B a la n s a a. a. O.
21) HoI m b 0 e, Studies on the vegetation of Cyprus (1914) 172
22) G a i II a r dot nach B 0 i ss. I. c. Die Exsiccaten G a i II a r dot s von Beirut und Tri­
polis gehoren jedoch nach B 0 r n m ii II era. a. O. zu G. parisiense L. v. brachy podum Boiss.,
falls nicht beide Sip pen dort vorkommen.
23) B 0 iss. I. c.
'4) A u c her nach B01SS. I. c.
20) M. B. I. C.; Rehm in Verh. d. zoolog. botan. Gese llschaft, Wicn 1875, S. 376, 393, 401.
'B) Verhandl. d. zoolog. botan. Gesellschaft 1891 Sitzgs ber. S. 62.
27) M. B. 1, c. I )04 (Iberien); aus Grusien K. Schmidt und Wilhelms nach K. Koch
in Linnaea XXIV (1851) 471.

28) C. A. Me y e r, Verz \: ichnis d. Pflanzen, ... Caucas. (1831) 55.

 [3) 187

selben gegen den Araxes~") ZU, Ferner in Armenien, wo von K. K 0 c h der Ort Sirwan 0

verzeichnet wird. sO ) Die Seehbile dieser Gegenden schwankt zwischen 0 und 900
Meter. 51 )
D2r Habitus von C. tenuissimum MB. ist xerophil und entspricht demnach dem
natilrlichen Vorkommen an sonnigen, trockenen SteIJen: Steinige, fel sige Orte,
trockene buschige Hugeltriften, Acker, Brachen, ErdblbHen, sterile wuste Orte.
Steppen.
Ais Bodenunterlage fUhrt A. K ern e r in Ungarn Trachyttuff u. diluvialen
Lehmboden an, andere wieder Kalkfelsen u. Sandboden, wozu bei uns noch Serpen­
tingenjll kommt, so dass die Art offenbar bodenwag sein durfte.
Der heutigen bekannten Verbreitung nach ist unsere Art wohl als pan n o­
n i s c h - P 0 n tis c h e s Florenelement ZU bezeichnen, A dam 0 v i (32) zahlt sie zu
den eupontischen Steppenpflanzen, doch fehlt sie nach Radde den eigentiichen Step­
pen und gehbrt nach letzterem der xerophil-rupestren Vegetation an.
Als Begleitplanzen von C. tenuissimum nachst ResiCi bei Rudo seien genannt:
Bromus arvensis 8 Euphorbia cyparissias
- squarrosus 8 Lychnis coronaria
Bupleurum affine 8 Phleum phleoides
Centaurium umbel/atum 0 u. 8 Trifolium arvense 0
Danthonia provincialis Veronica spicata
Dorycnium herbaceum Xeranthemum foetidum (cylin­
Echium italicum 8 8 draceum) 8
, Von Sadler werden als Begleitpflanzen nachst Sankt Andra bei Budapest, wo
die Art Roc h e I werst fand, angegeben: Elymus crinitus Aut. pI. = Hordeum aspe­
rum (Simk.) Deg. 8 und Trifolium striatum 8. B 0 r bas fUhrt von dort neben
Elymus crinita, auch Xeranthemum cylindraceum = X. foetidum an. In dieser Gegend
kommen u. a. aber noch Bupleurum affine 8, B. commutatum 8 und B. junceum
8 vor. A dam 0 v i CBS) nennt als Elemente trockener - Hugeltriften neben C. tenuis­
simum:
Alyssum minimum Aut. =
A. desertorum Stapf -8
Bromus squarrosus 8 Medicago minima 8
Draba (Erophila) verna 8 Stenophragma Thalianum 0) auch 8
orbia cy parissias Vicia lathyroides 8
- - glareosa Xeranihemum annuum 0
Elymus criniius = Hordeum asperum G .. - cylindraccum = X. f'oetidum 8
1:1 Dc-zug auf das Vorkommen erinnert Calium tenuissimum einigermaBell an
die ausdauernte pannonisch-pontische Minuartia hirsuta (M. B.) Hand. Mazz. subsp.
frutescens (Kit.) Hand. Mazz. f. setacea Fenzl (determ. J. Mattfeld), die ich an eini­
gen Orten urn Visegrad sammelte.
Schlie8lich sei bei dieser Gelegenheit noch an zwei bemerkenswerte weitere
Sippen von Calium gedacht die fUr Bosnien neu sind:

,ij) R add e, Grundzuge d. Pflanzenverbrei tung in den Kaukasusltindern S. 298.

30) K. K 0 chI. C.

31) Go r II m L lIe r a. a. 0 .

32) Die Vegetationsverhaltnisse der Balkanlander (Mosische Lander) S. 523.

33) A dam 0 vic, a. a. 0 , S. 319.

188 141

Galium cruciata (L.) Scop. ad var. chersonensis (W.) DC. vergel1s. Annaherungs­
formen zu dieser Abart sammeJte ich am T rebevic bei Sarajevo, ca 1620 m und am
Monte Baldo (Mte. Alti ss imo) nachst San Giacomo, ca 1270 m (ehem . Sudtirol). An
den unteren StengelbliHtern zeigen sich aber auch einige Haare auf den Flachen,
sonst aber nur am Rande und unterseits am Mittelnerv. Diese Sippe ist ubrigens be­
reits aus Dalmatien (B 0 r n mull e r in Osterreichische botanische Zeitung 1889. S.
334) bekannt, fehlt aber in Hayek s Prodromus Florae peninsulae Balcanicae II.
p. 473.
Galium verum L. var. canescens Vahl nach Roc he I, PI. Banat. rar. (1828.);
Roc h e I, Botanische Reise in das Banat (1838.) 54; Wi e r z b i c k i, in Flora 1842.
S. 279; Rom. et Schult. Syst. veg. Ill. 233 (Stengel und Blatter grau behaart.) - B. Am
Hugel Stratiste bei Visegrad, auf Serpentin (M. 21. VII. 1912.). Der alteste giltige
Autor dieser Abart ist mir leider unbekannt, Ferner ob damit G. verum var podoli­
cum Besser (1818.) identisch ist und welchem Namen daher der Vorzug gebuhrt.

Sadrzaj
Galium tenuissimum bila je dosada nepoznata biljka t.i Bosni i Hercegovini.
Autor ju je nasao iznad Resica kod Rudog. To je bio povod da se po mog ucnosti
tocno utvrdi njena geografska rasprostranjeno st, onda na kakvim se sve mjestima
ona pojavljuje i biljke koje je prate . Uzevsi sve to u obzir autor smatra ovu biljku
panonskim i pontickim elementom, isto kao sto je to i Minuartia hirsuta subspec.
frutescens f. setacea, koju je u svoje vrieme nasao kod Visegrada. Na kraju autor
upozorava na dvie druge malo poznate sipe Galium-a iz Bosne.

\..
 OPERA INSTITUTl PHYTOPATHOLOGIC I BRUNAE (BRNO) MORA VIAE.

Additamentum ad flQram Balcanicam mycologicam

Pars VI*)

Auctore Dr. Rich. Picbauer

His Iiteris iterum inventa a c1. dom. Karlo MALY in finibus Bosnae et Herce­
govinae facta adnotantur. Nonnulla inventa c1. dom. Viktor Lindtner in Belgrad et
nonnulla V. Loschnigg fecerunt, qua rem ad inventum separatim significari .
Species memorabiles his literis adnotatae praecipue sunt: UstiJago Crameri in
ovariis Setariae germanicae, Milesina scolopendrii ad folia Scolopendrii vulgaris,
Cronartium gentianeum ad folia Gentianae asclepiadeae, Puccinia australis ad folia
Moliniae serotinae, Diplodina daturae ad caules Daturae stramonium, Septoria Roe­
meriana ad folia Daphnis Blagayanae, Myxofusicoccum abietinum ad ramos Abietis
albae.
Claro domino Karlo MALY, qui enumeratos fungos legerat, hoc loco maximas
gratias agere meum est.

Myxomycetes
Undbladia effusa (Ehrenb.) Rost. Ad lignum emortuum ad Gnjile Bare in montibus
Jahorina Planina.

Phycomycetes
Peronospora sisymbrii officinalis Gaum. Ad folia Sisymbrii officinalis in horto bota­
nico Sarajevensi.

Ascomycetes
Protomyces macrosporus Ung. Ad folia caulesque PanCiciae serbicae in dumetis alti­
planitiei Jecmiste inter Vikoc et Celebic.
Taphrina carpini Rostr. Ad folia Carpini betuli in dumetis supra pagum StudenkoviCj
pr. Sarajevo.
Taphrina alni incanae (Kuhn) Magn. In strobilis Alni incanae in dumetis ad Veseli­
novac pr. Dovlici; in montibus Ravna Planina prope Kocarevina (pr. Pale).
*) Vidi Glasnik zem. MLjzeja XLVIII. (\936.) \03-112.
190 [21

Taphrina inititiae Sad. In ramis Pruni sp in dumatis ad Vlagije (distr. Ko~evo) pr o

Sarajevo.
Erysiphe cichoriacearum DC. Ad folia Rinderae umbellatae ad Devojacki Bunar pro
Banatski Karlovac (leg. Lindtner).
Sporormia intermedia Auersw. Ad excrementa ovium ad Veluce in Sumadia (leg.
Lindtner).
Leptosphaeria euphorbiae Niess!. Ad caules Euphorbiae agrariae M. B. ssp. subha­
statae in horto botanico Sarajeven~i.
Leptosphaeria rusci Sacco Ad folia Rusci aculeati in colle Sct. Petar pro Makarska
Dalmatiae (leg . Loschnigg).
Anthostomella Rehmii (Thum.) Rehm. Ad acus Abietis albae in silvis montium Ravna
Planina (Jahorina).
Dothidea puccinioides Fr. Ad folia Buxi sempervirentis ad Kapina (Porec) Mace­
doniae. Legit Lindtner.
Scirrhia gangraena Fuck. Ad folia Poae nemoralis infra montem Oblik in montibus
Treskavica planina .
Nectria Desmazieri De Not. Ad ramos Buxi sempervirenti5 ad Kapina (Porec) Mace­
doniae (leg . Lindtner) . Ascis 96 !-l. longis ac 7 f.l latis, sporis 12 !-l. longis ac S·7 !-l. latis.
Nectria cinnabarina (To de) Fr. Ad ramulos Buxi sempervirentis eodem loco .
Claviceps microcephala Wallr. In inflorescentia Anthoxanthi odorati in pratis ad
Uzdoinice pro Toplik (distr. Sarajevo).
Lophodermium macrosporum (Harry) Rehm. Ad acus Piceae excelsae ad viam inter
Pale et Bistrica in Ravna Planina.
Lophodermium pinastri (Schrad.) (hev. Ad acus Pini leucodermi. H: Prenj Planina:
Tisovica infra Vranovina (leg . Ingen. Fukarek).
Xylogtapha parella Ach. Ad lignum decorticatum ad Dvoriste pro Kasindoli, in silvis
infra mont. Hodza pro StambulCic.
Tryblidiella elevata (Pers.) Rehm. Ad ramos Buxi sempervirentis ad Kapina (Porec)
Macedoniae (leg. Lindtner).
Pustularia coronaria (Jacq.) Rehm. Ad terram nudam cecus fl. Bistrica in montibus
Ravna Planina.
Sarcoscypha coccinea (Scop.) Sacco Ad ramos decessos humi in mont Ravna PlaniniJ .
Helotium citrinum (Hedw.) Fr. Ad ramos decessos in silvis montis Trebevic pro
Sarajevo .
Chlorosplenium aeruginosum (Oeder) De Not. Ad caudicem in Brezova Suma in mont.
Ravna Planina.
Fabraea cerastiorum (WalJr.) Rehm . Ad folia Cerastii caespitosi Gilib. in silvis caeduis
infra mont. Borovac pro Kocarevina·Begovina pro Pale.

Basidiomycetes

Ustilagineae

Ustilago scorzonerae (Alb. et. Schw.) Schrot. In floribus Scorzonerae roseae W. K. in

mont. Ravna Planina loco Saracevo Polj e dicto .
Ustilago Crameri Korn. In ovariis Setariae germanicae ad ; Devojacki Bunar Banato
(leg. Lindtner).
l3] 191

Anthracoidea caricis (Pers.) Bref. In ovariis Caricis iaevis in monte Debelo Brdo in ·
Vranica Planina.
Sphacelotheca hydropiperis (Schum.) D. B. In ovariis Poiygoni hydropiperis ad Kra­
ljevac Vrelo in Hranisava Planina (leg. H. Ritter) .
Tilletia decipiens (Pers.) Wint. In ovariis Agrostidis tenuis Sibth . ad Celebic ..
Tuburcinia hellebori viridis (DC.) Liro. In [oliis Hellebori odori WK. ad Ormanj
pr. Pazaric, ad Vrelo Potok (leg. H. Ritter) .

Uredinales
Mflesina scolopendrii Jaap Ad folia ScoloP endrii vu,'garis in silvis infra mont. Hodza
pr. Stambulcic.
Melampsorella caryophyllacearum (DC.)- Schrot. Ad acus Abietis albae in silvis supra
pagum Begovina pr. Pale.
Melampsora euphorbiae Gerardianae W. Muller. Ad folia Euphorbiae faJcatae in gla­
reo sis faucis Lapisnica pro Sarajevo.
Chrysomyxa abietis (Wallr.) Wint. Ad acus Piceae excelsae in silvis promiscuis mon­
tium Ravna Planina .
Cronartium gentianeum ThUrn. Ad folia Gentianae asclepJadeae in silvis montium
Ravna Planina.
Coleosporium inulae Kunze. Ad folia Inulae candidae (L.) Casso ad pedem montis Bio­
kovo pr. ' Makarska Dalmatiae (leg. Loschnigg).
Uromyces rumicis (Schum.) Wint. Ad folia Rumicis Kerneri Borb.· in horto botanico
Sarajevtnsi.
Uromyces veratri DC. Aecidia ad folia Adenostylis aIliariae infra mont. Veliki
Javor in mont. Ravna Planina (Jahorina).
Uromyces astragali (Opiz) Sacc o Ad folia Astragali Roemeri in horto botanico Beo­
gradensis (leg. Lindtner).
Uromyces erythronii (DC.) Pass. Ad folia Erythronii dentis canis in monte Biokovo
supra Makarska infra cacuminem Sv. Juro Dalmatiae (Loschnigg legit.).
Uromyces Jilii (Lk.) Fuck. Ad folia Lilii Janka ~ Kern. Ad Ljubovcici pr. Pazaric (leg.
H. Ritter) .
Uromyces alchemillae (Pers.) Wint. Ad foiia Alchemi/lae Malyi W . Rothm. ined. ad
lacum Veliko Jezero in montibus Treskavica Planina .
Uromyces sci/larum (Grev.) Wint. Ad folia Iv1uscaridis sp. ad Rakovica Pi:' Beograd
(leg. Lindtner).
Puccinia silenis Schrot. Ad folia Siienis bosniacae G.Beck, in horto botanico Sara­
jevensi.
Puccinia convolvuli Cast. Ad folia Calystegiae sepium in horto botanico Sarajevensi.
Puccinia menthae Pers. Ad folia Satureiae thymifoJiae Scop. in saxosis ad pag. Gornje
Tusilo in mont. ' Visocica Planina (Lo ~chfligg le~·it.).
Puccinia australis Korn. Ad folia Moliniae serotinae in monte Kosutnjak prope Beo­
grad (leg. Lindtner.).
Puccinia sesleriae Reich. Aecidia ad folia Rlwmni pumilae in monte Triglav in latere
Komarca pr. Bohinjsko jezero Slove,liae (leg. Loschni gg).
PucciniCl actaeae agropyri Fisch . Aecidia ad folia Actaeae spicatae in silvis montiuin
Ravna Planina (Jahorina).
192 [41

Puccinia agrostidis Plowr. Aecidia ad foliaAquilegiae sp. in monte Ormanj pro Pazaric,
ad Visalec (leg. H. Ritter).
Puccinia doronicel/a Syd. Ad folia Doronici Coiumnae, in saxosis umbrosis montis
Gola Jahorina.
Puccinia luzulae maximae Diet. Ad folia Luzulae maximae in silvis montium Ravna
Planina (Jahorina).
Puccinia centaureae Mart. Ad folia Centaureae dubiae ssp. nigrescentis Hay. in horto
botanico Sarajevensi.
Puccinia divergens Bub. Ad folia Carlinae longifoliae Rchb. in montibus Ravna Planina
(Jahorina).
Puccinia dictyoderma Lindr. Ad folia Smyrnii perfoliati ad Studenkovici pro Sarajevo,
in quercetis ad Miljevici pro Sarajevo.
Puccinia cruciferarum Rud. Ad folia Cardaminis glaucae pro Aleksandrov Vis (TurCin)
(leg. Lindtner).
Gymnosporangi11m orientale Syd. Ad. folia fruc~usque Crataegi inzengae (Tin.) Bert.
in mont. Biokovo Planina supra Makarska Dalmatiae (leg. Loschnigg).
Gymnosporangium iuniperi (Lk.) Fr. Ad folia Sorbi aucupariae ad marginem silvarum
prope Begovina (distr. Pale). Ad ramulos luniperi communis in silvis sub montem
Hodza prope StambulCic.
Phragmidium subcorticium (Schrank) Wint. Ad folia Rosae tomentosae ad margines
silva rum supra pag. Begovinapr. Koran-Pale.
Phragmidium tubercula tum I. Mliller. Ad folia Rosae tomentosae in dumetis ad pagum
Veselinovac pro Dovlici.
Phragmidium fragariastri DC. Ad folia Potentil/ae micranthae in valle f!. Cehotina ad
Godjeno pro Foca.
Aecidium euphorbiae Gme!. Ad folia Euphorbiae myrsinitis in monte Kaoca in monti­
bus Visocica Planina Hercegovinae (leg. Loschnigg) .

Fungi imper/ecti
Phyllosticta platanoidis Sace. Ad folia Aceris platanoidis in montibus Ravna Planina
(Jahorina).
Ad folia Aceris Heldreichii inter Bistrica et vrelo Prace in montibus Ravna
Planina.
PhyIlosticta gentianellae Mass. Ad folia Gentianae carphaticae Wettst. in Saracevo
polje mont. Ravna Planina.
Phyllosticta neriicola Brun. Ad folia Nerii oleandri in Split (leg. Ing. Spiro Pejanovic).
Phoma melaena Fr. Ad caules Astragali glycyphylloides DC. var. serbici in horto
botanico Sarajevensi.
Phoma foveolaris (Fr.) Sacco Ad ramos Evonymi iaponicac eodem loco.
Phoma aucubae West. f. ramulicola Oud. in ramulis Aucubae iaponicae eodem loco.
Phoma tatarica A/lesch. Ad ramos Lonicerae etruscae eodem loco.
Phoma acicola (Lev.) Sacco Ad folia Pini silvestris (cult.). Ravna Planina (Jahorina): In
m. Kik cca 1320 m.
Myxofusicoccum abietinum Petrak. Ad ramos Abietis albae in silvis sub montem
Hodza pr. StambulCic.
15] 193

Ceutospora australis Sacco Ad folia Cneori tricocci in horto botanico Sarajevensi.

Cytospora Friesii Sacco Ad acus Abietis albae in silvis ad StambulCic.

Coniothyrium Delacroixii Sacco Ad folia Hellebori odori in dumetis montis Kukor

prope Ljubogosta, in montibus Vitez planina.

Ascochyta graminicola Sacco var. brachypodii Trail. Ad folia Brachypodii pinnati in
Saracevo Polj e in montibus Ravna Planina (J ahorina).
Ascochyta viciae Lib. Ad folia Viciae oroboidisWulf. ad margines silvarum prope
Bistrica in mont. Ravna Planina.
Ascochyta dorycnii Petrak? Ad ramos emortuos Dorycnii herbacei var. illyr. Beck.
Hercegovina: Sutorina (leg. O. Reiser)
Diplodina daturae Bub. et Kab. Ad ramos Daturae stramonii in Sarajevsko polje pro
Cengic Vila (Loschnigg legit.).
Diplodia acicola Sacco Ad acus Abietis albae ad margines silvarum ad Stambulcic.
Stagonospora macrospora (Dur. et Mont.) Sacco Ad folia Agavis americanae in colle
Sct. Petar prope Makarska Dalmatiae (Loschnigg legit.).
Hendersonia foliicola Fuck . Ad acus Juniperi communis in piceetis montis Trebevic pr.
Sarajevo ).
Septoria hellebori Thurn. Ad folia Hellebori nigri in silvis ad Slavica supra Bohinsko
Jezero (Loschnigg legit.) . Sporis filiformibus 19-23 fA. longis ac 2 fA. latio.

Septoria calystegiae West. Ad folia Convolvuli an' ensis in horto botanico Sarajevensi.

Septoria Roemeriana Moesz. Ad folia Daphnis Blagayanae ad Jarcici pro Lokve (leg.

H. Ritter).
Septoria scleranthi Desm. In Scleranthi uncinati Schur. Gola Jahorina: Ad terram
nudam cca 1740 m.
Septoria scabiosicola Dem . Ad folia Knautiae sarajevensis in monte Trebevic ad Sara­
jevo et in horto botanico Sarajevensi.
f. scabiosae leucophyl/ae Picbauer ad folia Scabiosae leucophYl/ae in gra­
minosis montis Trebevic ad Sarajevo, in silvis mont. Ravna Planina (Jahorina) .
Septoria ebuli Desm. et Rob. Ad folia Sambuci ebuli in silvis montis Lisina pro Sjetlina.
Rhabdospora Thiimeniana (Pass.) Sacco Ad caules Euphorbiae polychromae in silvis
ad Petrusa pro Miljevici ad Sarajevo, secus rivulum Bukulaski potok in Sarajev­
sko Polje.
Vermicularia eryngii Deom. Ad caules Eryngii amethystini in monte Grdonj pr.
Saraj evo .
Vermicularia affinis Sacco et Br. Ad folia culmosque Avenae Blavii Asch. et Jka in
saxosis caicareis ad Bistrica in mont. Ravna Planina pr. Pale.
Ramularia variegata Ell. et Holw. Ad foiiaPetasitidis hybridi ad Gnjile Bare in mont.
JaiJorina Planina .
Ramularia atropae Allesch. Ad folia Atropae be/ladonae in silvis montis Hodza pr.
Stambulcic.
Ramularia sambucina Sacco Ad folia Sambuci racemosae in Javorova Kosa in mont.
Ravna Planina pr. Pale.
Ramularia valerianae Sacco Ad folia Valerianae Sternbergii in saxosis calcareis mont.
Ravna Planina pr. Pale.
Hormiscium pinophilum (Nees) Sacco Ad acus ramulosque Abietis albae in silvis ad
Stambulcic.
13
194 [6]

Coniosporium rhizophyl/um (Preuss) Sacc. Ad· caules Cynodontis dactyli ad Motorni

Bunar Tilva (Banatski Karlovci) . Leg. Lindtner.
Fusicladium depressum Sacco Ad folia AngeJicae silvestris ad Gnjile Bare in mont.
Jahorina Planina.
Fusicladium . aronici Sacco Ad folia Doronici Columnae Ten. in monte Trebevic pr.
Sarajevo.
Poviest otkrica i iztrazivanja munike iii (bor) smrca
Pinus Heldreichii Christ
Lng. Pavao Fukarek (Nevesinje)

Oeschichte der Entdeckung und Erforschung der Panzerkiefer -

Pinus Heldreichii Christ
Ing. Pavao Fukarek (Nevesinje)

Jos prije, nego sto je nasa munika otkrivena od botanicara, nalazimo nes',"m­
ljive podatke 0 njenom rasirenju u planinama Balkanskog poluotoka. Poznati puto­
pisac, geolog i istrazivac nasih krajeva Ami B 0 u e (1.) zabiljciio je vee 1840.
godine medu biljem i drvecem koje raste po balkanskim planinama jednu primorsku
vrstu borova, za koju je utvrdeno, da se izvan uskog podrucja uz morsku obalu ne moze
nigdje susresti. Tako je Boue oznacio da Pinus maritima raste u planini Kiafa Mala,
u zemlji Miridita u nadmorskoj visini od 4000 stopa (1 stopa =0,316 metara),
zatim na visoravni Suhodol u visini od 1437 do 2638 stopa i u juznoj Bosni (Grlo?)
u visini od 3926 stopa. Druga vrsta Pinus Brutia (Brucea) raste na zapadnim padi­
nama Zygosa (na planini Pindu) na Planinj Porimu u Hercegovini, na istocnoj padini
Pinda, u planinama sjeverno od Salja u Albaniji (u visini od 3042 stope) i na Peklenu
kod Peci.
B 0 u e zatim opisuje, da sume cetinjaca sacinjavaju jedan narocito izrazeni
pojas ispod snijegom pokrivenih i travom obraslih planinskih vrhunaca i to na pla­
ninama Porimu i njemu susjednom gorju (Prenj!), Komovima, Prokletijama, na pla­
ninama oko 5alja, na planinama izmedu Decana i Peci, na Zljebu, Sar planini, Tomoru
(kod Berata u Albaniji) na planinama Nemer<;:ka sjeverno od Pinda, na Akrokeraun­
skom gorju kod Valone, na Olimpu, te konacno i na »Perim Dag«-u (planini Pirin)
u sjevero-zapadnoj Makedoniji.
Ako usporedimo sve naprijed navedene planine sa kartom rasirenja nase mu­
nike vidjet cemo, da se gotovo svaka od njih nalazi unutar njenog areala. Potpuno
je sigurno 'd a primorska P. maritima nije ni prije rasla na navedenim planinama, tim ma­
njeu onoj znatnoj nadmorskoj visini, kako to B 0 u e oznacuje. J. F i a I a (34) je revi­
13*
196 [2]

dirajuei floru navedenu kod B 0 u e-a istaknuo, da se njegov navod primorske P.

maritime u Juznoj Bos ni moze odnositi samo na »Pinus leucodermis iii na P. nigra«.
Ostali navodi planina to najbolje potvrduju .
Muniku je botanicki otkrio tek 1863 godine svicarski botanicar Dr. Her m a 11
C h r i s t (2). On je u herbaru B 0 i s s i era u Baselu nasao grancice i ceSere jedne
vrste borova, koje je jos godine 1851. sabrao grcki botanicar The 0 d 0 r He I d­
rei c h na planini tesalskom Olimpu. He I d rei c h je sabrane i B 0 iss i e r u na pro­
ucavanje poslate primjerke oznacio sa »Pinus pinaster Ait. «, ali sumnjajuei u tacnost
svoje diagnoze dodao je tom nazivu znak pitanja. C h r i s t je kod pregJeda gran­
cica ustanovio da one potjeeu od jedne nove, u botanici nepoznate vrste borova.
U pocast njenog otkrivaca dobila je nova vrsta naziv Pinus Heldreichii.
Prvi botanicki opis munike objavljen je u jed nom svicarskom botanickom
Casopisu, koji je u ono vrijeme bio dosta sJabo citan u krugu botanicara, koji su se
zanimaJi za floru balkanskih zemalja. C h r i s t je svoj opis dao na osnovu sasuse­
nog nezrelog materijala, koga je nasao u herbaru, i pop ratio ga je sa nekim opa­
zanjima samog H e I d rei c h a. Nova vrsta stavljena je uz Pinus montana (kleko­
vinu), s kojom je trebala navodno, osim stanista imati zajednicke i druge osobine.
Po svemu bio je taj opis vrlo manjkav. Iz njega se nisu mogle vidjeti . glavne
karakteris tike koje muniku kao posebnu vrstu isticu izmedu njezinih srodnika .
Godinu dana iza toga opisuje Antoine (4) jednu novu vrstu borova iz balkan­
skih planina. Ovu vrstu nasao je becki dvorski vrtlar F ran j 0 M a I y na jednoj
ekskurziji na planini Orjenu i Bijeloj Gori u Dalmaciji, a ona je tamo rasla u pro­
stranim sumama, koje su se vee iz daljine isticale svijetlecom bojom kore stabala.
Ant 0 i n e je toj vrsti dao naziv Pinus leucodermis.
Antoineov opis nove vrste bio je znatno potpuniji, a osobito su bile vrijedne
fotografije originalnih primjeraka, koje je M a I y sabrao i koje je Antoine (5}
izdao uz opis u posebnoj knjizici (Vidi slike 1 i 2).
Nekoliko godina iza toga izjavljuje sam C h r i s t (7), nakon pregleda »To­
massinijevih primjeraka«, da je njegov Pinus Heldreichii identican sa ovom po A n­
to i n u opisanom vrstom, koju medutim smatra da je jedna varijacija »Pinus
Laricio«.
Nakon ove izjave samog C h r i s t a pao je njegov naziv Pinus Heldreich)i
gotovo sasvim u zaborav, a Ant 0 i n e 0 v naziv Pinus leucodermis ostao je do u
najskorije vrijeme kao punovazan naziv munike.
B 0 iss i e r (18) oznacuje biljku sa Olimpa sa nazivom Pinus leucodermis, a
dodaje k tome i sinonim P. Heldreichii.
Ny man (24) smatra muniku kao podvrstu Pinus nigricans, a medu ojena
stanista ubraja kako Olimp tako i planine u kojima ju je B e c k nasao, pa i planinu
Pindus prema H a us k n e c h t u.
Ant 0 i n e 0 v opis munike nije takoder bio sasvim potpun tako, da je Be c k
(17) u svom prvom izvjestaju 0 flori hercegovackih planina smatrao, da je u muniki
otkrio jednu nOVll jos nepoznatu vrstu. Toj vrsti dao je naziv Pinus Prenja, ali je
kasnije ovaj naziv ispravio, kada je ustanovio da je to ona ista biljka koju je vee
ranije nasao M a I y na Orjenu.
Na planini Pindu, nakon H a u s k n e c h t a, nasao je i For man e k (3\) jellnu
vrstu borova kojoj je dao naziv Pinus pindica i koja po svim izgledima nije bila
nista drllgo nego nasa munika. Oko ovog For man e k 0 v 0 g nalaza nastaje po­
!3] 197

slije prepirka, posto je Van d as (89) utvrdio, da su sabrani primjerci Pinus pin­
dica uFo r man e k 0 v 0 m herbaru graneice crnog bora. Isto potvrduje i F. N 0­
va k (175). Prema narodnom nazivu koga je za svoju P. pindica zabiljezio F 0 r­
man e k, izgledalo bi da se tu radi bez svake sumnje 0 muniki. Medutim Novak
smatra da je For man e k sarno euo ovaj naziv od mjestana za neko naroeito drvo
borova na planini Pindu, a sarno drvo nije vidio.
Na istom mjestu i pod istim nazivom sabrao je Sintenis (Iter thessalicum 1896
Nr. 962) pravu biljku munike, a kasnije su M air e i Pet i t men gin (79) usta­
novili dana Pindu i na Olimpu raste ista vrsta »Pinus leucodermis«. Sintenis je na­
znaeio sabrane primjerke munike For man e k 0 vim nazivom Pinus pindica, pa
se s toga i ovaj naziv smatra kao njezin sinonim. Kasnije Mas t e r s (62) uzima P.
pindica kao varijaciju od P. Laricio.
Pinus mageJlensis je naziv za jednu vrstu borova, koju je talijanski botaniear
S c h 0 U w 1 ) jos· 1845 godine nasao na planini Majel1i (Abruzzi) u srednjoj Itl'lliji.
Kasnije je utvrdeno da ova vrsta pripada k klekovini (Pinus montana Mill.) Medu
lokalitetima na kojima je S c h 0 u w zapazio ovu vrstu bila je navedena i planina
Pollino u juznoj Italiji. Na toj planini nasao je kasnije Lon g 0 (76) sastojine »bal­
kanske« munike, te po tome smatraju neki pisci da se i S c h 0 u w-ov naziv Pinus
magellensis treba smatrati za sinonim munike.
Zanimljivo je spomenuti da su talijanski botanieari oznaeavali muniku raznim
nazivima, prije nego sto ju je Lon g 0 prepoznao. Tako prema F i 0 r i u (153),
Ten 0 rei B ion d i oznacavaju je sa Pinus nigricans, a Par I a tor e i N. T e r­
r a cia n 0 sa P. laricio.
Identicnost C h r i s t 0 v 0 g Pinus Heldreichii sa Olympa sa Ant 0 i n eo vim
P. leucodermis stavljaju neki pisci u pitanje. Tako ·A c her son i G rae b n e r (51)
oznaeuju muniku iz Hercegovine, Dalmacije i Crne Gore sarno sa nazivom P. leuco­
dermis. U istoj knjizi na nekoliko stranica dalje (Str. 215) navode. da je P. Held­
reichii pogrjeSno identificiran sa P. leucodermis. »Grancice ove prve, koje se nalazc
u herbaru botanickog muzeja u Berlinu, koje je sam He 1d rei c h sabrao, pripadaju
k vrsti Pinus nigr a«.
I B e c k (60) dijeli ovo misljenje, te kaze doslovce da se je »identifikacija na
tesalskom Olimpu pridolazeeeg Pinus Heldreichii (Christ: Europ. Abiet. s. 11.) sa
munikom, koju B 0 iss i e r (Ft. or. V. s. 697.) smatra da je tacna, pokazala kao
neispravna, posto navedeni bor pripada crnom boru.«
Isto tako Ron n i n g e r (125) na osnovu originalnog primjerka P. Heldreichii
u herbaru Botanickog zavoda u Becu, kojeg je sam H e I d rei c h sabrao podvlaCi,
da ovaj bor spada u· vrstu Pinus nigra f. Pallasiana.
Tek u najnovije vrijeme unosi Hayek (131) svijeUa u ovo prilicno zamrseno
pitanje. Hayek nalazi da »Pinus leucodermis raste na planini Olimpu, a naziv »Pinus
Heldreichii odnosi se bas na ovu vrstu, posto to izlazi vee iz C h r i s t 0 v 0 g origi­
nalnog opisa biljke, a narocito po navodu, da ona raste zajedno sa vrstom Pinus
Laricio« .
Prema tome ispravan naziv munike je Pinus Heldreichii Christ, posto je ovaj
stariji, i ako sarno. za godinu dana od Ant 0 i n e 0 v 0 g naziva Pinus leucodermis.

') S c h 0 u w J. F . ...:.. LeS Coniferes d'ltalie, sous le s rapports geographiques et historiques

- Ann. d. Sc. Nat. (Bot.) Ser. III. T. III. (1845) s. 233.
198 l4]

Istrazivanja Mar k g r a f a (148) utvrdila su kod nase munike d vi j e jasno

izrazene varijacije. Jedna od tih, koja raste na Olimpu i jos na dvije planine trebala
bi da se smatra kao originalna biljka koju je tamo H e I d rei c h otkrio. Mar k­
g r a f ovu varijaciju naziva var. typica, a drugu koja se obilno nalazi u svim ostalim
poznatim stanistima - var. leucodermis (A n t 0 i n e).

Rezimirajuei u kratko, naucni naziv munike je:

Pinus Heldreichii Christ f var. typica Markgraf.

l var. leucodermis (Antoine) Markgraf.
a sinonimi su:
Pinus leucodermis Antoine
Pinus Laricio var. leucodermis Christ")
Pinus nigricans spp . leucodermis Nyman
Pinus prenja Beck
Pinus pindica Formanek
Pinus (Laricio) pindica Masters
Pinus nigra var. leucodermis Rehder
Pinus magel/ensis Schouw (?)

Neki pisci smatrali su muniku sarno jednom formom crnog bora (W ill k 0 m m
20). U novije vrijeme to cine i neki engleski dendrolozi (0 a II i m 0 r e - B r u c e
Jakson 120. i Bean 105.).
Vrijedno je spomenuti da su neki botanicari zamjenjivali muniku sa drugim
vrstama borova . Osim cestog zamjenjivanja sa crnim borom (Pinus nigra Arn.) za­
mjenjivali su je i sa alpskom limbom (Pinus cembra L.) iIi alepskim borom (Pinus
halepensis MilL) . Tako biljezi geolog Has s e r t (44) alepski bor na planinama
Sinjajevini i Somini i to u najvisim planinskim visinama iznad bukovih suma, a
na Komovima pridolazenje limbe. N 0 P c s a 3 ) opisuje sume limbe (»Zirbelkiefer­
waldungen «) na pJanini Mal i Senjitu kod Skalgana u Albaniji. Jos je zanimljiviji
navod B a I d a c c i - a*), da na prevoju Logara u Akrokeraunskim planinama kod
Valone niska klekovina (Pinus montana Mill.) tvori visoke »sume«. Na drugom
mjestu B a I d a c c i5 ) oznacuje muniku sarno pod nazivom »pino «. Sva ta stanista
su kasnijim istrazivanjima pripala muniki .
Upoznavanje geografskog rasirenja munike islo je vrlo polaganim koracima.
Tek u najskorije vrijeme mozemo kazati, da smo prilicno potpuno upoznall sva
njena stanista. Tokom vremena bila su mnoga stanista crnog bora oznacena kao mu­
nikina. Neka stanista otkrivena su vrlo rano, ali su kasnije pal a u zaborav, dok
ih po novo nije neko otkrio .
Staniste munike na Loveenu otkrio je vee 1868 godine T. Pic hIe r (Vidi
Pit ton i 8) . Ovo staniste stavlja bez potrebe u sumnju Be c k (60) tako da ono
mora ponovno biti otkriveno po A dam 0 vie u (83).
2) As c her son i K ani t z (14) oznacuju. muniku sa nazivom Pinus Laricio Poir. va r.
Jeucodermis Antoine.
3) No pes a F. - Das Ka tholi sche Nordalbanien - F b ldr ajzi Kb zlemen)/ek, Bud a pes t. S. 44.
4) B aid a c ciA. - Itinerari Albanesi - Bolletino d. Soc. Geogr. Ital. Rom a 1900. S. 687.
&) Pre ma Markgrafu (148) .
 199

SJicno je i s a staniste m u Sandzaku, koga spomlnJe vee Bee k (60) prema

REo i s e r u, ali ono nalazi tek u najnovije vrijeme s igurnu potvrdu (M a i y 203).
o postojanju stanista munike u nekim bugarskim planinama pisao je vee Vel e­
nov sky (57). Medutim A dam 0 vic (90) narocito is tiee da tamo ova vrsta
nigdje ne raste. Tek u najnovije vrijeme potvrduju Stojanov i Stefanov (121)
pretpostavku Vel e nov s k 0 g i otkrivaju njena stanista na sjeverno-makedonskim
planinama Pirinu i Ali Botusu.
Godine 1901 pise Bee k (60) sarno 0 cetiri grupe sigurno utvrdenih stanista
munike i to u hercegovackim planinama, Orjenu, Sinjajevini i Komovima.
Do 1905 godine smatrala se je munika domaea sarno na Balkanskom polu­
otoku. Tada Lon g 0 (72) otkriva njen: sastojine i na planinama juznog dijeia
Apeninskog poluotoka.
U otkrivanju njenih stanista imaju narocite zasluge: Rei s e r (49), F i a I a
(38), Van d a s (32), A dam 0 vic (75, 83), K 0 san in (104), Hayek (108, 123,
131), Javorka (132), Bornmi.iller (141), Markgraf (148), F. Novak
(161), B 0 s n j a k (178), R u d ski (186) i drug-i.
Danas poznamo gotovo sva njena st3.nista. Tek nam preostaju neke alb-anskc
i crnogorske pianine, koje jos nisu dovoljno flori s ticki istrazene u kojima bi se
eventual no mogla naci neka njena nova stanista.
Prve znacajne podatke 0 tom drvetu daje Bee k (25,26) u mnogobrojnim
svojim raci c vima . On daje upravo nenadmasivu sliku »siromasnih kame nih pustinja «
u kojoj munika raste svim »udarcima okoiine u prkos «. 1z njegovih radova preno­
I
simo reprodukciju originalnog' crtela morfoloskih oblika munike (vidi sliku 3). Be c k
popunjuje botanicki opis Ant 0 i n e-a narocito vrlo vrijednim podatcima 0 ana ­
tomskoj gradi iglica .
1stovremeno F i a I a (27) te Hem pel i W· i 1 h elm (29) objavljuju iscrpn e
radove 0 muniki te tako ovo drvo postaje' poznato jed nom sirokom krugu botan:·
cara i sumara.
Prve anatomske podatke 0 gradi njenog drveta nalazimo kod Bur g e r­
s t e ina (81), a u najnovije vrijeme ovim se pitanjem zanima S t e fan 0 v (157)
i pronalazi takve osobine po kojima bi trebal0 muniku uvrstiti u posebnu sub­
sekciju »Leucod : rmes«.
1spitivanje sjemenja i njegove klijavosti proveo je Dim i t r () v (131).
Najiscrpnije podatke 0 njenim bioloskim osebinama daje n3.m G esc h win d
f112 i M i.i II e r (138). Pas k 0 v (158) opisuju njene osobine kao sumarske vrste.
'fehnoloske osobine drveta istrazivali su Jan k a (106), a u najskorije vrijeme
B. S t 0 jan 0 v (200) ciji su podatci vrlo vrijedan prilog upoznavanju njezinog
drveta.
Pet r a s c h e k (46) je proveo jos godine 1896 analize njezinih stabala u
hercegovackim stanistima, aPe t k 0 v (166) nam daje pregled njenih taksacijsko­
sumarskih vrijednosti. Pet r a s c h e k 0 v:: podatke nalazimo i kod Dim i t z a (69) .
Geografsko rasirenje i ovisnost s astojina od faktora podneblja i geografske
sredine prikazuje K 0 san i n (117,126) u svojim radovima.
1nsekti i parazitarne gljive obradene su sarno djelomice. Vrijednepodatke 0
potkornjacima koji se na,laze na tom drve tu daje K not e k (40), a prema oVOm i
200 16J
Escherich(119).Apfelbeck(71)opisuje nekoliko vrsta Otiorrhinchusa
koji se zadrZavaju u njenim sastojinama, a vee spomenuti G esc h win d (112)
nadopunjuje ove podatke opisom nekih parazita na ceserima i na mladim biljkama.
Priloge za upoznavanje flore liSajeva koji se naseljuju na koru i grancice mu·
nike daje Han de I-M a z z e t t i (142) i K usa n (152).
Moderna biljno-socioloska istrazivanja nisu muniku jos u potpunosti zahvatila.
Jedino je Novak (161) proucavao sastav njenih sastojina na Bjelasici planini u
Crnoj gori, a neke podatke nalazimo kod R u d s k 0 g (186), K. Mal y-a (143) i
B 0 s n j a k a (188) .
Ponasanje munike izvan njenih prirodnih stanista opisuju Be iss n e r (91),
Wi 1 h elm (109) i S c h w e r i n (145).
Konacno vrijedno je istaei da imamo i jednu vrlo dobro sredenu sistematsku
tabelu borova kod T e usc her a (113) u kojoj je i munika podrobno opisana.
Od veeih sistematskih djela u kojima je i munika na sla svoje zasluzeno mjesto
treba, osim vee naznacenih, spomenuti i As c her s 0 n-G r a b n era (103), F i 0 ria
(116), Hayeka (129), Fitschena (146), Hickela (148), Rubnera (170),
Stefanova (176) i Schencka (196).
U kratko eemo popisati sva dosadasnja stanista munike sa naznakom otkrivaca.
U prilozenoj skici podijeljena su radi boljeg pregleda u deset grupa, a opsirno 0
njima pise F uk are k (206).
1. Podrucje rijeke Neretve i njena okolica.
Planine: Hranisava, Preslica, VisoCica (R e is e r),
Prenj, Cvrsnica, Cabulja (B e c k) i Porim (Van d as).
2. Primorske planine oko Boke Kotorske.

Orjen (F.M a 1 y), Loveen (P i chi e r).

3. Planine u slivu rijeka Morace i Zete, te u prelaznom podrucju.

Durmitor (B OiS n j a k), Sinjajevina, Moracka brda (R e is e r), Torine,
Bablji Zub (F u k are k), Maganik, Kamenik (Ingen. H. R itt e r), Bjelo­
poljska Bjelas ica (N 0 v a k).
4. Sjeverno-albanske pograrucne planine i slivovi rijeka Cijevne, Bljelog i Crnog
Drima, Mati i Fandi.
Komovi (S z y s z y 1 0 vic z), Mojan (B a I d ace i), Cem.-dol (B a I d ace i),
Trojan (S c hut t), Maja Jezerce (M a 1 y), Maja Kakinja (8 arc a t t a). Maja
Hekurave (Javorka) Mal i Seit (Apfelbeck), lanac Parun (Nopcsa),
Kunora e Lures (M ark g r a f), Maja Rosit (S i m 0 nov i e i Pol j a k),
Berim (K 0 san in), Cakor (N 0 va k), Koprivnik (S 0 s k a), Zljeb (K o­
s ani n), Zar (P e t r 0 v i c), Pecska Bistrica (N 0 v a k), Streocka plan ina
(B 0 s n j a k), Caf-Bor, Vilini Krsi na Rusuliji (B 0 s n j a k), Pastrik, Ko·
ritnik, Djalica, Korab, Osljak na Sar planini (K 0 sa n in).
5. Srednja i Juzna Albanijaj podrucja rijeke Arsena, Skumbe i Semeni.
Galicica (K 0 san in), Gur i Topit, Mal i Dajtit, Mal i Spatit, Tomor gorje
(M ark g r a f), visoravan Gjonomade (B 0 u rca r t).
6. Primorske (Akrokeraunske) planine kod Valone.

Brdo Kiore . (B aid a c c i), prevoj Logara (N 0 v a k).

 201

t7\

() <) ~
~
e~

z~
~
~
'~(J
("

~
Q.
,
~
~
'­
202 [8]

7. Epirske planine u podrucju rijeke Vojuser

Pind (H a u s s k n e c h t), brijeg Kuruna u Nemerika gorju (B a I d a c c i),
planine kod Papingona juzno od Konice (8 a I d a c c i).
8. Primorske planine u Tesaliji.
OJimp (H e I d rei c h).
9. Makedonske planine u podrucju rijeke Strume.

Pirin (B a i k use v), Ali Botus (S t 0 jan 0 v i S t e fan 0 v).

10. Planine u Kalabriji i 8asilikati.

Mte La ~pina; Mte Pollino, M: e Montea, Orsomarso (L 0 n go).

Sva navedena stanista odnose se na val'. leucodermis (A n t 0 in e). Var. typica

prema Mar kg r a f u (148) r a s t e sam 0 na Olimpu, Cur i Topitu i Djalici. Na karti
su ova stanista oznacena znakom .& Kontinentalna stanista nalaze se kod Negbina na
Zlatiboru (P a n c i c) i u Sandzaku na yisoravni Donje Mataruge (R e i s e r), a Ozna­
Cena su znakom +.
Na kraju dodajemo spisak literature u kojoj se nalaze raznovrsni vazniji po­
datci 0 muniki. Literatura je slozena po hronoloskom redu ·i kao sto se iz spiska
vidi pokazuje, kako je veliko interesovanje ovo nase endemno drvo naslo kod bota­
nicara i sumara gotovo svih naroda.

1840.
l. l30ue Am! l.,a TIIrQlli e rI' Europe . Paris.
186:~
2. Christ Dr. He rman -- Obersicht der Europaischen Abietinen (Pinus Linn.) Verhandlungen

der Naturforsc hend en Ge se llschaft Ba sel. 1][. 4. S. 549.

3. G rise bach 0 r. - Ch ri s t' s Obersicht der europaischen Abi e tinen »Flora«. N. R. XX!. R egens­

burg. S. 189.
0

1864.
4. Antoine Franz - . Pinus leucodermis Ant . - Os t e rreichi sche botanis che Zeitschrift XIV .'

Wien. S. 366.

1865.
5. Antoine Franz - Pinus leucodermis. Eine Fbhre aus Dalmatien ff.
6. Dr. M. F. K. - Pinus leucod ermis -- Osterreichische botanische Zeitschrift XV. S. 303.

186 7.
7. Chris t Dr. H. - Beitrag e zur Kenntnis europaischer Pinus-Arten »Flora« N. R. XXV. Re gen s­

hurg. S. 83.

1869.
8. Pittoni J. C. Ritter v. - Thomas Pichler's Reise nach Dalmatien und Montenegro im Jahre
1868. - Osterr. bot. Zeitsc h. S. 155.
-
1871.
9. Paneic Dr. Josif - $umsko drvece i siblje u Srbiji. - Glasnik srpskog ucenog dru s tva.
XXX. S. 278.

1874.

10. Paneic Dr. J. -- Flora knd ev ine Srbije. Beograd. S. 638.

I\. Paneic Dr. J. - Botanische Bereis ung von Montenegro im Jahre 1873. Osterr. bot an. Zeit ·

sch rift. S . 84.

1875.
12. Paneic J. - Elenchus plantarum vascularium ·' Quas ·aestat.{f a 1873. inCrna- Gora legit.

Belgradi. S. 86.

19] 203

1877.
13. Willkomm Moritz - Forstliche Flora von Deutschland und Osterreich. S. 231
14. Ascherson P. et Kanitz A. - Catalog-us Cormophytorum et Antophytorum Serbiae, Bosniae,
Hercegovinae, Montis Scodri et Albaniae. S. 6.

1878.
15. Nyman C. T. - Conspectus Florae Europae (1878.-1882.) . S. 283.

1879.
16. Antoine F. Uber das Wachsthum der Pinus leucodermis Ant. bsterreichische botanische
Zeitschrift. S. 120.

1884.

17. Pancic Dr. J. - Dodatak »Flori knezevine Srbije«, Beograd. S. 11.

18. Baissier Edmond - Flora orientalis Vol. V. Geneve-Paris. S. 697.

1886.
19. Beck von Mannagetta, Dr. Gunther - Flora von Siidbosnien und der angrenzenden Herce­
gowina - Annalen des naturhist. Hofmusseums. Wien 1. S. 59, 28Q, 550.

1887.
20. Willkomm M. - Flora von Deutschland und Osterreich II. Aufl. S. 231.
21. Beck Dr. G. - Flora von Siidbosnien und der angrenzenden Hercegowina II. Theil. Annal.
d. nathist. Hofmus . II. S. 59 (37) f.

1888.

22. Beck Dr. G. - Die alpnie Vegetation der s iidbosnisch-hercegowinischen HochgebLrge -

Aus den Verhandlungen der k. u. k. zoologisch-butanischen Gesellschaft in Wien. S. 778.
23. Beck Dr. G. et Szyszylowicz Dr. Ign. - Plantae a Ore Ign. Szyszylowicz in itinere per
Cernagoram et in Albania adjac,ente anna 1886. lectae - Rosp!'. i spraw. wydz. matem . ­
przyr. Akad. Umiejeli Warschawa. T. XlV. S. 46.

1889.
24. Nyman, Carolo - Conspectus Florae Europae. Suplementum II. S. 283.
25. Beck Dr. G. - Interessante NadelhOlzer im Occupationsgebiete. - Mitteil. der Section
fUr Naturkunde des osterreich. Touristen-Klub.
26. Beck Dr. G. - Pinus leucodermis Antoine, eine ' noch wenig bekannte Fohre der Balkan­
halbinsel - Wiener illustrierte Gartenzeitung 14. S. 136-140 f.
27. Fiala Franjo - 0 nekim endemicnim biljkama u okupiranim krajevima - Glasnik Zemalj­
skog muzeja u Bosni i Hercegovini IV. S. 16.
28. Vandas Dr. K - Beitrage lOr Kenntnis der Flora von Siid-Hercegowina. Osterreich. botan.
Zeitsch rift S. 266 .
. 29. Hempel G. u. Wilhelm K. - Die Baume und Straucher des Waldes. Bd . l. S. 158. ff.

1890.
30. Fiala F. - Dvije vrste crnogorice u bosanskim sumama. Glasnik Zem. muzeja u B. i H. V. ff.
31. Formanek Dr. Eduard - Beitrag lOr Flora von Serbien, Macedonien und Thessalien .

Deutsche botanische Monatschrift. Arnstadt S. 68.

32. Vandas Dr. K. - Neue Beitrage lOr Kenntnis der Flora Bosniens und der Hercegowina .

SitlOngsberichte der k. bohm. Gesellsch. d, Wissenschaften . S. 280.

1891.
33. Beisner L. - Handbuch der Nadelholzkund ~ . Berlin. S. 244-246. f.

1892.
34. Fiala F. - Botanicki prilozi - Glasnik Zemaljskog muzeja u B. H. knj. II. S. 190.

1893.
35. * - Bjelokori bor (Pinus leucodermis Ant.) - Sumarski list. S. 118.
36. Koehne Emil. - Deutsche Dendrologie - Stuttgart. S. 29.
37. Kerner A. - Schedae ad floram exsiccatam Austro-Hungaricam VI. S. 105.
204 [I OJ

38. Fiala F. - Beitrage zur Pflanzengeographie Bosniens und der Hercegowina. Wi ssenschaft­
liche Mittheilungen aus Bosnien und Hercegowin-a Bd. \. S. 561.
39. Fiala F. - Zwei interessante Nadelholzer des bosnischen Waldes. - Wissen sch. Miltheil. aus
8. u. d. H. Bd. I. S. 570. fr.

1894.
40. Knotek J. - Die bosnis"ch-hercegowinischen Borkenkafer - Wissenschaftliche Mittheilungen
aus 8. u. d. H. Bd. II.
41. Holi. Ferdinand - PU 5um ijavanje lusa. Sarajevo. S. II.
42. Apfelbeck Victor - Rezultati koleoptoroloskog ispitivanja iz alpinske regije juzno-bosanskih
planina. Glasnik Zem. muzo VL 2. S. 2.

1895.
43. Beck Dr. G. - Die Wald e r Dalmatiens und seines Hinterlandes - Monatsblatter des Wis­
sensehaftlichen Club in Wien. Jahrg. XVI. M 4. S. 29.
44. Hassert Dr. Kurt - Beitrage zur physischen Geographie von Montenegro mit besonderer
Berueksiehtung des Karstes. ·-Erganzungsheft M 115. zu "Petermanns Mi·tteilungen«. S. 166, 167.
45. Petraschek K. - Skizze der natUriiehen und forstwirtsehaftliehen Verhaltnisse Bosriiens und
der Hereegowina. - Vierteljahressehrift fur Forstwesen . S. 216, 218, 220.

1896.
46. Petrasehek K. - u »Bosnien und Hereegowina auf der 'Milleniums-Ausstellung in Budapest
im Jahre 1896.« S. 272.
47. Fiala F. - Prilozi flori Bosne i Hereegovine. - Glasnik Zem . muzeja u B. i H. S. 318,
319, 320. ff.
48. Formanek Dr. E . .- Zweiter Beitrag zur Flora von Serbien, Macedonien und Thessalien. -
Verhandlungen des naturforsch . Vereines in Brunn Bd. XXXIV. S. 9, 20.
49. Reise r Otmar u. Fuhrer L. - Materialien zu einer Ornis baleanica. ·Bd. IV. Mont en eg~o. S.28.
. "
1897.
50. Kestercanek 2. F. - Kroz Bosnu i Hercegovinu. - Sumarski list Sr. 9.-10. S. 423.
51. Ascherson P. U. Graebner P. - Synopsis der mitteleuropaisehen Flora. S. 212.
52. Formanek Dr. E. - Drilter Beitrag zur Flora von Thessalien. Verhandlung . d. naturforseh .
Vereines ni Brunn. S. 20. .
53. Tubeuf Dr.C. - Die Nadelholzer. Stuttgart. S, 19.

1898..
54. Hire Dragutin - Iglasto drvece i grmlje hrvatske f1ore. - Sumarski -iist M 7. S. 273.
55. Knotek Ivan - Prinos k" biologiji nekojih polkornjaka iz Bosne i Hereegovine i ' susjednih
zemalja. - Glasnik Zem. muzeja za B. i H. S. 327.
56. Beck Dr. G. - Au s· den Hoehgebirgen Bosniens und der . Herzegowina. - Osterreichische
Touristen-Zeitung XVIII. M 8. S. 86.
57. Velenovski J. - Flora Bulgarica. Supplementum I. Pragae. S. 360.

1899.
58. Hausskneeht C. - Symbolae ad f10ram graeeam. Mittheilungen d. Thuringische~ botanisch .
Vereins. N. F. XIl.l. S. 22.
1900.
59. Gross L. U. Kneucke r A. - Unsere Reise naeh Istrien , Dalmatien, Montenegro, der Heree­
gowina und Bosnien im Juli und August 1900 - Allgemeine botanisch. Zeitsehrift oN! 11. S. 56.
1901.
60. Beck Dr. G. ~ Die Vegetationsverhaltnisse der illyrisehen Lander. Leipzig. S. 353 r.
1902.
61. Mottet S. '--.- Les eoniferes et ' taxacees. Paris.
62. Masters T. Maxwell - Pinus (Laricio)' Pindica .:... The Gardeners ChronicleM 802. XXXI.
Seria 3. S. 302. ff.
[1 1] 205

1903.
63. Beck Dr,. G. - Flora Bo sne i .Hercegovine i Novopazarskog Sandzaka. I. dio. Sarajevo.
64. Klein L. - Forstbotanik u. Stoetzer H. - Handbuch der Forstwissen sc haft. Bd. I. S. 284.

1904.
65. Halacsy E. - Conspectus Florae graecae. Tom 1. S. 453.
66. Beck Dr. G. - Flora von Bosnien, der Herzegowina und des Sandzak Novi Pazar. I. Teil.
- Wissensch. Mitteil. aus B. u. H. Bd. IX. S. 410-412 ff.

1905.
67. Ginzberger Dr. A. u. Maly K. - ,Exkursion in dir illyrischen Lander.. S. 114.
68. Fischbach H. ' - Forstbotanik. 6. Auf!. Leipzig. S. 114.
69. Dimitz Ludwig - Die forstlichen Verhaltnisse und Einrichtungen Bosniens und der Herze­
gowina : Wien. S.29.
70. Mal y K. - Izvjestaj 0 izletu I'lanova medunarodnog botaniekog kongresa u Beeu u Bosnu
1905. godine . - Glasnik' Zehl. muzeja u B, i H. XVII. S. 483.
71. Apfelbeck Victor '.. Bericht iiber die im Jahre 1905. durchgefUhrte zoologische Rei se nach
Ost-Albanien in das Gebiet des Schar Dagh. - XII. .Jahresbericht des Naturwissen schaftlichen
OrientvereineS<. Wien.
72. Longo Biagio II Pinus Jeucodermis Ant. in Calabria. Annali di Botanica Ill. S. 13.
73. Longo Biagio - 11 pinus Jeucodermis Ant. in Basilicata. Annali di Botani.c a Ill. .S. 17. '

1906.
74. Mayer Heinrich - FremHindische Wald und P<I/kbaume fUr I;:uropa . Berlin.
75. Adamovic Dr~ Lujo - Die Panzerfohre imPin,dusgebiete Osterreichischebotanische Zeit­
schrift. S. 487.
76. Longo B, ~ Intornb a l Pinus lellcodermis Ant. - Annali di Botanica IV. S. 115 ff.

1907.
77. Wilhelm Karl - Kleiner Bilder-Atla s zur Forstbotanik. Wien . S. J9, 157 ff.
78. Neger Dr. F. W. ~ Die Nadelholzer. Leipzig (Sammlung Goeschen). S. 96-98 f.
79. Maire etPethmengiri M. -Etude de s Plantes' Vascularies recoltees en Grece (1904.).
Nancy. S. 234.
80. Adamovie Dr. L. Die Pflanzengeographische Stellung und Gliederung der Balkanhalbinsel
- Denkschriften d. mathem .-naturwiss. Klasse d. K. Akademie d. Wissenschaften. Wien. Bd.
LXXX. S. 413.
81. Burgers tein Dr. A. ~ De'r anatomische Bau derMark s trahlen bei der Gattung Pinus. -
Verhandlungen d. K. u. K. zoologisch.-botanischen Gesellschaft in Wien. Bd. LXII. S. 289- 290.
82. Apfelbeck V. - Koleopterologische Ergebnisse der im FrUhjahr 1905. ausgefiihrten for­
sc hungsreise nach Montenegro und Albanien . - Sitzungsberichte der K. Akademie d. Wis­
sensch. Math-naturwiss Klasse. Bd. CXXI. - 1. - S. 6, 8, 19, 20.

'1908.
83. Adamovie Dr. L. - Die Panzerfohre im Loveen. Magyar botanikai Lapok VII. M 7.­
8. S. 200.
84. Hal<icsy E. - Conspectus Florae graecae. Supplementum. S. lIS.

1909,
85. Adamovie Dr: L ,...:. ' Die Ve'getalioilVerhaltriisse del' Balkanlander. Leipzig. S. 259, 423, 489-492.
86. Beissner L. - Handbuch der Nadelholzkunde II. Auf!. Berlin f.
87. Schelle E. - Die winterharten NadelhOlzer Mitteleuropas. Stuttgart.
88. Dupuis A, .- Coniferes de pleine terre. IIeme edition. Paris.
89. Vandas Dr. C. - Reliquiae Formanekianae Brunae. S. 533.
90. Adamovie Dr. L - Die ,Verbreitung .·der Holzgewachse in Bulgarien und Ostrumelien . -
Denkschr. d. K. Akad. d" Wissensch. Math.-.naturwiss. Klasse 84. S. 635.
206 [12]

1910.
91. Beissner L. - Mitteil\Jngen Uber Coniferen. - MiUeilungen der deutschen Dendrolo.gischen
Gesselschaft. S. 138.
92. Gandoger Michaele - Novus cons pectus Florae europae. Paris.
93. Handel-Mazzetti Dr. H. - Eine botanische Reise in Bosnien und der Herzegowina. - XV .
Jahresbericht des Naturwissensch . Orientvereins. S. 21.

1911.
94. Adarnovic Dr. L. - Die Pflanzenwelt Dalmatiens. Leipzig. S. 113, 114.
95. Kosanin Dr. N. - (:etinari na Sar-planini i. Korabu. - Glasnik srpskog geografskog drustva.
Beograd.
,

96. Hickel R - Graines et plantules des arbre et arbustes. - Iere partie. Bulletin de Societe
dendrologique de France S. 16-190.
97. Rohlena Josef - FUnfter Beitrag zur Flora von Montenegro. Sitzungsberichte d. K. Akad.
d. Wissen. Math.-natw. KI. Bd. CXXV. S. 113.
98. Kosanin Dr. N. Vegetacija planine Jakupice u Makedoniji. Glas srpske kralj. Akademije.
\
Sv. 85. S. 208.

1912.
•
99. Adamovic Dr. L. - Biljno-geografske formacije zagorskih krajeva Dalmacije.r Bosne, Her­
cegovine i Crne Gore. - Rad jugoslovenske Akademije, Zagreb. Knjiga 193.
100. Kosa nin Dr. N. - Die Verbreitung der Waldkoniferen auf Sar-planina und Korab. ~- Oster­
reichische botan . Zeitschrift. S. 1~-13.

1913.
101. Adamovic Dr. L. - Biljnogeografske formacije zagorskih krajeva Dalmacije, Bosne, Her­
cegovine i C rne Gore. - H. dio. Rad jugosl. Akad. Knj. 195.
102. Adamovic Dr. L. - Grada za floru kraljevine Crne Gore. Rad jugosl. Akademije. Knj.
195. S. 82.
103. Ascherson P . u. Grabner P. Synopsis der Mitteleuropaischen Flora. 2. Aufl. Bd. I. Leipzig.
S. 329--330.

104. Kosanin Dr. N. -

1914.
0 vegetaciji severoisto~ne Arbanije. - Glasnik srpskog geografskog
....,

dru stva. Sv. 3. i 4. God. HI. S. 20

105. Bean W. J. - Trees and shrubs hardy in the Britisch Isles. Vol. HI. S. 813.

1915.
106. Janka Dr. G. - Die Harte der Holzer. - Mitteilungen aus den forstJichen Versuchswesen
Osterreichs. Wien. S. 84.
1917.
107. Sprenger Carl - Dendrologische Mitteilungen aus GriechenIand. Mitteilungen der deutsch
Dendrol. Gesselsch. S. 151.
108. Hayek Dr. A. - Beitrag zur Kenntnis der Flora der Albanisch-Montenegrinischen Grenz­
gebiete. - Denkschriften der K. Akademie d. Wisse-nsch. Mathm.-natw. Klasse. Bd. 94. S. 132.

1918.
109. Wilhelm Dr. C. - Einige botanische Beobachtungen. - Mitteilungen der deutsch. Dendro!.
Gesselschaft. S. 205.
1920.
110. Maly K. - Saopstenja 0 desa vanjll nekojih Pinus-vrsta na Balkanskom poillostrvll . - GJ.
Zem. muz eja 1I B. i H. S. 212.
1921,
Ill. Stojanov N. - Vrhll rastitelnostita na pI. Ali Bot!ls. - Godisnik na sofijsk. lIniverzitet. Fiz.­
mat. fakllitet. Knj. XVII. S. 3.
112. G es chwind A. - Ein Beitrag zur Biologie der Panzerkiefer oder Weissrindigen· Kiefer (Pinus
Jeucod ermis Ant.) - Centralblatt fUr das gesamte Forstwesen (43) Heft Yl . S. 30-~41.
•
[ 13J 207

113. Teuscher H. - Bestimmungstabelle fur die in Deutschlands Klima kultivierbaren Pinus-Arten.

- Mitteilungen d. deutsch. Dendro!. Gesellsch. S. 104.
114. Fiori Adriano - Flora italian a illustrata. - Pisa. S. 12.

1922.
115. Stojanov u. Stefanov - Phytogeographischer und floristischer Character des Piringebirges.
- Godisnik na sofijsk. univerz. Fiz .-mat. fakultet. Knj. XVlIl.

1923.
116. Fiori Adri ano - Nuova flora analitica d' Italia. Firence. S. 49.
117. Kosanin Dr. N. - 2ivot tercijernih biljaka u danas njoj flori. - Glas srpske kralj. Akademije
CVII. S. 10- 13.
118. Maly K. - Isp ravak radu: »Saopstenja 0 des avanju nekih Pinus-vrsta na balkanskom polu­
ostrvu. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. XXXV. S. 162.
119. Escherich K. - Di e Forstinsecten Mitteleuropas. Bd. II. S. 532, 536, 539, 545, .. 546, 547, 554, 593.
120. Dallimore W. and A. Bruce Jackson - Handbook of Coniferae incl: Giukgoaceae. London.
S. 411-412.

1924.
121. Stojanov N. i Stefanov B. - Flora na BIgarija. Sofia. S. 63.
122. Veseli D. - Katekizam 0 uzgajanju s uma. Saraj e vo. S. 85.
123. Hayek A. - Zweiter Beitrag zur Kenntnis der Flora von Albanien. - Denkschr. d. K Akad.
d. Wissensch. Wien. Bd. 99. S. 108..
124. Koch Dr. F. - Uber die rece nte und fossile Verbreitung de r Koniferen im Lichte ne uercr
geologischer Theorien. - Mitteilungen d. deutsch . Dendrolog. Gesellschaft. S. 93.
125. Ronninger K. - Formenkreis von Pinus nigra Arnold - Verhandlungen d e r zoologisch­
botanischen Gesellschaft. Wien. Bd. LXXIII. S. 130.
126. Kosanin Dr. N. - Geolos ki i geogr 8fski · momenti u ra zvicu flore Juzne Srbije. - Zbornik
radova posvecen J . Cvijicu. !3eograd.

1925.
127. Mayer H. - Waldbau auf naturgesetzlicher Grundlage II. Auf!. Berlin . S. 64, 167.
128. Kosanin Dr. N. - Cetinari Juzne Srbije. - Glasnik skopskog naucnog dru s tva. Knj. I. Sv.
I. S. 3, 9, 11, 12 i 14.
129. Hayek Dr. A. - Prodromus Florae peninsule Ba1canicae . Bd. I. S. 41.
J30. Petracic Dr. Andrija - Uzgajanje suma. Zagreb. Knj. L S. 121, 262-263.

1926.
131. Hayek Dr. A. - Die Panzerf6hre und ihr Vorkommen auf dern thessalischen Olymp. -
Centralblatt f. d . gesamte Forstwesen Heft 5.-6. S. 143-147.
132. Javorka Dr. A. - Additamenta ad floram Albaniae - VII. Anthophyta. Magyar Tudom. Akad.
Balkan.-kutatas tudomany eredm. III. Budapest.
133. Kosanin Dr. N. - Verbreitung einiger Baum- und Strauch-Arten inSudserbien. - Magy a r
botanika Lapok XXV. S. 121.

1927.
134. Dimitrov T. - Isledovane na sjemeni materiali od I) o ra Pinus ieucodermis Ant. Godisnik na
sofisk. univerz. Agronomiceski fak . V. S. 255-282 ff.
J35. Mattfeld Dr. J . ~ AU3 Wald und Macchie in Griechenland. - Mitteilungen d. deutsch. Den­
drolog. Gesselschaft. S. 126.
136. Markgraf Dr. F. -- An den Grenzen des Mittelmeerge biets. - Beiheft 45. l U »Feddes Reper·
torium«. S. 3.
137. Piccioli J. Legnami ~ T ehnologia e utilizzasione boschiva.

1928.
138. Muller K. M. - Pinus peuce und Pinus Jeucodermis in ihren bulgarischen Wuchsgebieten.
- Mitteilungen aus d. Staatsforstverwaltung Bayern (19). S. 71-99 ff.
139. Agic O. - Bilinstvo za sumarsko pomocno os oblje. Vinl<ovci . S. 30.
208 [14]

140. Horvatic Dr. S. Karakteristika flore i vegetacije krsa. - Sumarski list b r. 10.-11. S. 399.

(lsto na fra ncuskom jeziku u monografiji »Le Karst Yougoslave«).

141. Bornmuller J. - Beitrage zur Flora Mazedoniens Il.-I1I. - Engler's botan. Jahrbucher Teil
II. Bd. LXI. S. 180/III.
142. Hayek Dr. A. - Ein Bei trag zur Kenntnis der Vegetation und der Flora des thessalisch en
Olymp - Beihefte ZUIn Botan ischen Centralblatt. Bd. XLV. Abt. II. S. 230, 236, 238, 246, 247.
143. Maly K. - Prilozi za floru Bosne i Hercegovine - Glasnik Zem. muz o u B. i H. XL. SV. I.

1929.
144. Muller Dr. K. M. - Aufbau , Wuchs und Verjungung Sudosteuropaischer Urwalder. Han­
nover. S. 182.
145. Schwerin Dr. F. - Botanische und forstiiche Mitteilungen liber Koniferen. Mitteilungen d.
deutsch. Dendrolog. Gesellschaft. S. 164, 167. f.
1930.
., .
146. Fitschen J. - Beissne r' s Handbuch der Nadelholzkunde. Berlin. S. 402. ·
147. Mal~r K. - Dendrologisches aus Illyrien. - Mitteilungen d. deutsch . Dendrologisch. Gesell­
sch aft. S. 132, 134. f.
1931.
148. Markgraf Dr. F. - Die Pan ze rkiefer - Mitteilungen d. d. D'endr. Gesellsch. S. 250. f.
149. Hick el R. - Dendrologie forestiere. Paris. S. Ill.
ISO. Dordevic Dr. P. --Anatomska grada drveta. Beograd. S. 44.
151. Oordevic Dr. P. - Pinus nigra Arn. var. gocensis n. V. - Izdanje Ministarstva suma i rud·
nika. Beograd. f.
152. Kusa n Dr. F. - Additamenta ad flo ra m lichcnum Bo snae et He rcegovinae. - Acta bota·
nica. - Zagreb. S. 12, 13, 14.
IS3. Fiori A. - )1 pino loricato - L' Alpe. Rivista forestale italiana M 1. S. 39--40. f.
154. Balen Dr. J. - Nas goIi krs. Zagreb. S. SI.
ISS. Markgraf Dr. F. - Aus den sudost europ aisc hen Urwaldern. I. Die Walder Albaniens.
Zeitschrift fur Forst und Ja g dwese n LXIlI. S. 16, 17.
IS6. Klika Jaromir - Dendrologie - (ast prva. Jehli cnate - Druhc vydani. Public, minist.
zemcd. R. C S. Praha c. 71. S. 148.
1932.
157. Stefan off B. - Notes syste matiques sur Ie Pin Icucod erm e. Bulletin de la Socie te Den"dro­
logique de France M 81. S. 8-IS. r.
IS8. Paskov I. L. - Rozprosta nieto na cernata mura (P. leucodermis) V. Pirin planina - Gorski
pregled XVllI. knj. 10. S. 311.
IS9. Poljak Dr. J. - Komovi - H rva tski planinar M 2. S. 39.
160. Bosnjak Dr. K. - Na nepoznatim i pozna tim stazama u Crnoj Gori - Hrvatski planinar.
S. 300.
161. Novak Dr. Frant - Pin; Heldreichii Christ station es novae. - PresIia ...:.... Vestnik cesko­
slovenske botanicke spolecnosti V. Praze. Vol: Xl.
162. Markgraf Dr. F. - Flora von Albanien - Bibliotek a botanica. Stuttgart.
163. Gavioli Oracio - Contributa allo st udio della Flora del M. Pollino . Archivo botanico.
Vol. VlIL
1933.
164. Adamovic Dr. L. - Die Pflanzengeographische Stellung und Gliederung Itali ens. Jena.
16S. Dimitrov T. - Molika. Pinus Peuce Grisebach. - Sa bugarskog ing. O. Kristic. Skoplje.
166. Petkov T. D. - Prinos km izucvane rasteza i stroe za na cernomurovit na sa zdenia v. Pirin
planina. ~ Gorski pregled XIX. kn. 3.- 4. S. 72-88. kn. S.-6. S. IS7-17S.
167. Stoj anov N. i Stefanov B. - Flora na Bigaria 11. Edit. Sofia. S. 58.
168. Bornmuller J. - Zur Flora von Montenegro, Albanien und Ma zedonien. Magyar botanikai
Lapok XXXII. S. Ill , 134, 142.
169. Regel C. - Die Vegetationsverhaltniss e einiger Gebirge im ostlichen Teil des Mittelmeer­
gebiets Berichte d. freien Vereinig. f. Pflanzen geog raphie u. system. Botanil" Berlin
Dahlen 61.
[15] 209

1934.
170. Rubner Dr. K. - Die Pflanzengeographisch-bkologischen Grundlagen des Waldbaus. -
Neudamm. S. 373. f.
171. Horvat Dr. 1. - Istrazivanje veg etacije hercegovackih i crnogorskih planina. - Ljetopis
j ugoslav. Akademije znanosti i umjet. Zagreb. Sv. 46. S. 101.
172. Petrovic D. - 0 sumskom drvecu u Juznoj Srbiji. - Sumarski list oM 10. S. 471-473. f.
173. Ludi Werner - Beitrag zur regionalen Vegetationsgliederung der Apenninhalbinsel. -
Ergebnisse der Internationalen Pflanzengeographischen Excursion durch Mittelitalien. 1934.
Bern . S. 212.
174. Krstic ing . O. - Posumljavanje goleti u juznoj Srbiji od 1913.-1930. god. Sumarski list
oM 4.- 6.
175. Novak Dr. F . - Pinus pindica a Pinus magellensis. - Rospravy 111. tfidy ceske Akademic.
Rocni1<. XLIV. c. 5.
176. Stefanov B. - Dendrologia. - Sofia.

1935.
177. Klein R. - Die Borkenkafer (lpidae) und ihre Stand pflanzen 11. Teil. - Zeitschrift fUr ange­
wandte Entomologie Bd. XXI. S. 604.
178. Bosnjak K. - P rilog poznavanju du rmitorske vegetacije - Acta botanica X. S. 17.
179. Fukarek P . - Picea omorika, njena vrijedno st u s umarstvu pitanje njenog areala.
Sumarski list. S. 504.
180. Petrovic D. - Povrsina suma Juzne Srbije. - Sumarski lis t. S. 379, 463.
181. Veseli D. - Nas goli krs i njegovo posumljavanje. - Sumarski list. S. 331.
182. Rudski 1. - Botanicke znamenitosti Stedima u Crnoj Gori. - »Priroda«. Godiste XXV.
br. 4. S. 106, 107. r.
183. Dosnjak Dr. K. - C':abulja planina. - Hrvatsk i planinar. S. 102.

1936.
184. Mal y K. - Drehwuchs bei Pinus leucodermis Ant. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Knj.
XLVIII. S. 45- 46.
185. Rudski 1. - Prilog poznavanju vegetacije rugovsko-m e tohijskih planina. - Glasnik jugosl.
profesorskog drustva. Knj . XVI. sv. 8. S. 744 i 746.
186. Rudski I. - 0 vegetaciji planine OSljaka. - Glasnik hrvatskog prirodoslov. dru s tva. S. 125.
187. Kusan Dr. F . - N a lazis te runoli s ta u sjeveroistocnim Proldetijama. - Hrv. planinar. S. 20.
188. Bos njak Dr. K. - Iz herc egovac ke flare. - Glasnik hrvatskog prirodoslov. dru stva. S. 18, 22.

1937.
189. Bosnj a k Dr. K. - Botanicka ekskurzija u Prokletije. »Priroda« XXVII. lH. I. S. 12.
190. Orlic Dr. D. - Uzubackim i krivosijskim planinama. - Hrvatski planinar. S. 320.
191. Kusijanovic M . - Iz Dubrovnika u Krivosije i Ercegnovi. - Hrvatski planinar. S. 207.
192. Regel C. - Uber die Grenzen zwisc hen Mittelmeergebiet und MitteJeuropa in Griechenland .
- Berichte der deut sc hen botanischen Gesellschaft. Bd . 55.

1938.
193. Horvat Dr. Ivo - Biljnosocioloska istrazivanja suma u Hrvatskoj. - Glasnik za s umske
pokuse M 6. S. 149.
194. Urban Dr. S. Na vrhovima Prokletije. - Hrvatski planinar. S. 60.
195. Kestercanek - Semelic Dr. Z. - Botanicko planinarenje od Dubrovnika do Orjena. -
Hrvatski pl ani nar. S. 324.

1939.
196. Schenck C. A. - FremdIandische Wald un d Parkbiiume. Bd. 11. Be rlin . S. 396.
197. Georgiev 2. - Gorit na Pirin plan ina. - Biblioteka »Lesovodska misal« M 5.
198. Kosanin Dr. N. - Dber die Vegetation von Nordalbanien. - Spomenik srpske kralj. Ak a­
demije LXXXIX. (razr. I. 20.) S. 90.
199. Karagjozov N. - Smolodobivane ot bjela i cerna mura. - Neobjavljena diplomska radnja.
--- Sofia
*
210 [16J

1940.
200. Stojanov B. - Kaces tva i ispolzuvane na cernomurovata drvesina. - Godis nik na so fisk.
univerz. Agronomickeski -Iesovod. fakult. Tom . XVIII.
201. Oliva Armando - Bota nicka e ks kurzija na pla ninu Subru . - Hrv. planinar M 4. S. 109. f.
202. Cernjavski P. - Priroda i g rad. - "Priroda«. Sv. 4. S. 115. f.
203. Maly K. - Notizz en zur Flora von Bosnien u. Hercego win a. - Glasnik Zem . muzeja u B.
i H . S. 40.
204 . Ivanov G. Sv. - Tehnologicna prerabotk a na materiali od bela i cern a mu rJ v Ban sko.
Neobjavljena diplomsk a radnja. Sofi a .

1941
205. Fukare k P. - Munika. - Hrv a tsk i planinar M 4. S. 81-91. ff.
206. Fukarek in g. P. Prvi prilog pozna va nju munike iii s mrca. - Hrvatski sum a rski list.
S. 348-386. ff.
207. Fukarek ing. P. VorJiiufig e Beitrag e zur Ke nntn is der naturlichen St a ndorte der Pan­
zerkiefer. - Mitte ilungen d. deutschen Dendrol o g. Gesell schaft .

Zusammen f assung
Der erste Forscher welcher die Panzerkiefer fUr die Balkanhalbinsel, allerdings
unter dem unrichtigen Nam en Pinus maritima angab, war der berlihmte Geologe
und Forschungsreisende Ami B 0 u e. An allen yon ihm bezeichneten Orten wurde
sie auch spater festge s tellt. Sie ist ein Tertiarrelikt und in ihrem Vorkommen auf
die Balkanhalbinsel und Sliditalien beschrankt. Der alteste gliltige Name der Fohre
ist Pinus Heldreichii Christ (1863.), erst ein Jahr spater wurde Pinus leucodermis
Antoine yom Orijen beschrieben. Obwohl von we iterer Verbreitung stellt sie nach
Markgraf nur eine Abart der ersteren dar. Die echte P. Heldreichii ist auf die Hoch­
gebirge Djalica (4), Gur i Topit (5) und Thessalischer Olymp (8) beschrankt welche
Orte auf der beigegebenen Karte durch ein • kenntlich sind.
Die Geschichte der Erforschung und allmahlichen Erforschung dieser interc.,;::,ao­
ten endemischen Hochgebirgsfohre des Balkans zeigt uns auch die zahlreichen
Irrtlimer die durch mangelhaftes Untersuchungsmaterial, ungenaue Beschreibungen,
schwer zugangliche Literatur entstanden sind und deren Berichtigung. Die Literatur­
zusammenstellun g weist 207 Nummern auf.
K. M.
 Glasnik Hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu

Dim it r i j e S erg e j e v ski j: Sred·

njevjekovna groblja u Stuparima
Tabla I. i Rastiku .

...
\

Slika 7

....

Slika 8
 - ' ~. 1 ' , , _}\ l ) \ .

()
D)
fA
:0
~
~ ... r-" i.'
::c
.,
<
'"
M­
fA
3:
:0­
N
(1)

;3
'"
fA
3:
:0­

;3
c:
N
~.
'"
c:
(fJ

'".,
'"
(1)

-i <
c:
~
C'
6)
-
~

:0
I1C(

nc:o
::r'uo.."'O
_ ....,....,.... .
.,o~
.
(/)-
~

~ VI ~'<
Sl. 1. Fot og ra fija grancice koju je F. Mal )' nabrao na
;3 .... ° '"
Sl. 2. Slika iz Antoin e (5) (T ab ula II. - ko ma d kore
Orjenu 1864. g . Rep rodu i<cija iz Antoine (5)
stabla. Iznad nj ega u s re dini jedan od ra s tao , a li jos
....,
'"
("f<
_.
~~
0

zelen cese r. Na li evo dvi e sje menk e, iznad ovih tri I~c
plodn e ljuske s pred nj e i st ra z nj e s trane gl ed a n e (sve N'
-.~
u narav noj ve li c ini). Li evo na izva n jedan komadic "tl<
- . Cl.) Cl:l
g rall cice (pov eea n), koji po kazuj e li s tne s tucic e. Des n o, :::>:0.,
c: ~.
n a izvan, po vecane ig lic e. U s re dini is tih go rnji dio en '" (1)

jedne igli ce sa vr snilll s ilj kolll, ltevo od t oga jedan ::t:::;3 ?':
mla di par ig li ca sa dugim ovojem, d esno jedan pa r ~c:
>tarih ig li ca sa kratkilll ovojelll) . ~:? "'0
(!r~ o
-.(D
(')

:::r- ...... ro
_.
<

...... - . .....,.
_ . _ VI
 Gla s nik Hrvats kih zemaUskii1 muzeja u Sarajevu
lng. P a v a 0 F u k are k: Poviest
odkrica i iztrazivanja munike iIi
(bor) smrca - Pinus Heldreichii
Tabla III. Christ.

--I

SI. 3. Reprodukcija crteza iz Becka (26) (Grancica sa ceSerima,

2. jednogodisnji reser, 3. apofize jednog zrelog cesera gledane
sa strane i odo zgor, 4. sjeme, 5. iglice, lievo vrsak iglice
nesto povecan, 6. pras nicki list sa strane i od napried gle­
dan, 7. kora jednog starog stabla).

oc­

,t

SI. 4. Deblo l11unike iz doline Idba ra

(Planina Prenj). Foto inz. Nikolajev.